Br. 39. God. XX. Dubrovnik 28. septembra 1911. s ll IZLAZI SVAK! ČETVRTAK Si i Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlie kruna 16; za Dubrovnik kruna 10; na pd i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — OVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po potitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. YuyTpaua eKTyaunja y Cpdnju. Y Beorpany, 23. cerremGpa. Oz Bpemena pacnaja KOaJuuuje u3- mey mra)ux u crapujux pazukaja Hacraja je neka neusBjecHocr y pa- 3B0jY YHYTPAIbE NOJIUTUKE CpGuje. Curyanuja je, nozyuwe, usBjecna sa CajamuiocrT, aju je ueusBjecua 3a naj- Oumxy GynyhuocrT, jep ysa cBy HaKJIo- HOCT Lananii»e MunoBaHoBuheBe Baje K NOMHPJBHBOCTH H y34 CBY Ib€Hy rO- TOBOCT LA Ce y pay orpamuuu caMo Ha nuTawa OmMuTE HAPOJIHE IIOJIKTKKE, NaKJe Ha nuTaia, Koja HM y KOJIMKO He 3a1upy y maprujeke ojiuoce u pa- 3JIHKE, TEIIKO je OCTATH TOJIHKH OIITH- MuCrTa 4 UBpCcTO He BjepoBaru za je uCKI6yuena 6op6a u3 uucro naprujckux paslora u za Blaga Hehe uauga3urH na noremkoke Gap y rmuraiumMa on- liTer_KapakTepa. 3aKIbyULIH KOHE- penuuja rjiaBuux on6opa 1Bujy paju- KAJIHHX CTpAHAKA HA NPBH NOTE HE Harui»y Mebhyco6Hoj HETOMHPJBMBOCTH, Ma na nornjernuje usGuja Tenzenuuja Cynporaux moryhiuocru. Maliju pajiu- KaJiH, KOjM Cy Ce namjiu y onosuuuju nipeMa Banu BehuHe, He Mory za ce NOMHP€ HOBOM CHTyalujoM, u C Tora Huje 6e3 ocuoBa G6ojasan na Gu omu MOJIM NOKYIIATH OMETATH PAZI XOMO- reHe Blaze, Koja je monua Kao TiocJbe- una pasnasa nBujy KoajuuujoHux Crpamaka u pacujena Koajiunuje. Huje zameko naH cacrauka Hapojue CxymuruHe. Ona ce cacraje 14. okTO- 6pa. ]lo Tora zada cBe npejunmocraske O MOFyHHOCTH JAHANIIBE BJAJE H O OCTAJIHM €EBeHTyaJIHOCTHMA KOje He ce IIpeMa TOME IIOMAJbATH HM pa3BujaTu, K4a0O H O IPXKAHY ONOSHLIHOHHX CTpA- HaKA, CAMO Cy Haraijatva 6e3 norpe6ne NO3HTHBHOCTH. AJIH HH TA Haraljaia Hujecy 6e3s cBakor ocHoBa. Hepacno- JIOKEI€ HajBEhe ONMO3HLIHOHE CTpAHKE npema crapujum pajukajuma, u3 uuje cpenuHe je u3sauyia cajaniia BJaja, H€ YTBphyje NOBOJBHO IJIACOBE O JIp- amy onosunuje YCHOBHO NP2KAHy Brage. He 6es ukakBa pasnora MOxe ce ouekuBaru 6op6a nporuBy Baje uaK M y Cnyuajy ibeHe npeBemuke 0- Ga3pusocTu npema naprujekoj ocjeTbu- BOCTH ONO3HNHOHHX CTPAHAKA. Ma za cy ce naprujeke crpacru_y Cp6uju MHOTO CTHILIAJE, OHE HHjeCy TOJIHKO ocnaGune, za 6u ce c npaBomM u 6e- 3JCIOBHO MOTJIO OYEKHBATH JA hE NOT- nyHo nomiehu ysnhaBuocru cjenue u c upyre crpane. H3 Te mMoryhuocru paija ce narpuorcka Gojašan, na 6u MOTO uohu zo naprujekux TpsaBuna ca uarjezuMa jegue HenoBoJbHo 06a- 3PuBe IIapTH34HCKE NIOJIHTHKE, M LA Gu onura narat»a, Koja CpGuja ancosyTHo He CMuje za ry6u 43 BHJIA aKO egu na ocraHe uenrap nana Gyuyhnocru, BPJO JaKO MOrJa zOhu Ha cnopenuuje mjecro omure Cp6ujune nouruke. Benuko je murawe, xohe u caJa- lliba BJala Ca CBOjOM HE3HATHOM BE- huHoM 3Haru_u MOhu na ynecu cBoje Apxaiwe Ha nauuu, ra napagusyje He- pacnojoxewe onosuuuje, jep To ne OBHCH CAMO O IbeHOj BOJBH HETO H O BOJbH Onošunuje. AKO CBH 3HAKOBH HE Bapajy, Brana he Guru npumopana na npemvioxu Kpasby pacnycr CkyniuruHe H pacnuc HOBux u360pa, maKo 10 pe- NOBHHX CKYINUTHHCKHX H86O0pa HeMa Gor 3Ha KOJIHKO BpeMema. Byne su BJIAJLA NOBEJEHA Y TAKBO CTAIbE, OHJLA je ancojyruo Tauuo, za he ce nono- BHTH CTapa naprujeka Gop6a, MOxa Y MHOFOM ueMy yOJaxeHa, aJu oneT 60p6a, koja He MOxe ocraru 6e3 He- NIOBOJBHHX TOCIbBeELUNA. Behuna je o- IWIJUHJA ZA NOKYIIA pa CA NAHANIHOM CKymuTHHOM, a caza croju 10 ie u no onosuuuje, xohe Jiu Ta OJUIJKA O- CTATH Ge3 CHEPTHUHOF PEAJIHOT JEMAH- Tuja, u xohe Ju yBuHaBnocr, koja je y cananiuibeM Mehynapojuom ueojpete- HOM CTaIby 34 Cp6ujy BpJto norpeGna, HIpaTH Nnpency Hy ygory. Cp6uja ce y nocibenie HETHPH TO- NHH€ HECYMI>HBO OGHOBHJIA, TAKO pehH npenopojua, He, saucTa, maprujekomM 60p60M, HeFO NPABHJIHHM CXBATAHEM IbEHOT IIOJIHTHUKOF_NOJOXAjA, IbEHOF CTAIbA, IbB€HHX IIOTpEGA H IBEHOF 3a- narka. Hema caBpeMeHuKa Koju TO He Gu BH/MO H Npu3Ha0, a cBH OHu Koju nanac umajy mpencynuy pujeu y yuy- TPAIIb€eM pa3B0jy NpHsmuKa, yuecrBo- BAJIH CY AKTHBHO y TOME paly Cp6u- junor npenopošjaja. M To, BHII€E HO HIITA IpyTO, MOE na uac yOujenu, na he ce uuu, nap- THjCKH H CBH IPYTH HHTEpeCU NOTUH- HHTH OMlNTEM NOGpy; na He yBula- BHOCT Naprujekux npencraBuuka, uuja je pujeu ysujek Guma ojviyuna, Guru jaua OI CBHX HaCrpaHux u HenaTpuoT- ckux oG3upa. He yrspiyjyhu TexuHy KPHBHIIE 34 MOTyhHOCT NOHOBHHX TP- 3aBula, He ynyhyjyhu je ma azpecy HH OBE HH OHE NapTuje, ucruueMo za BEJIHKA 3a1aTUuu Cp6uje umneparuBHo HAJIAKY CBHMA, JA CE NOKOpe H CTABE y C1yx«6y uurepecca Cpncrsa u mace OTpecy cBake maprujeke, JiHuHe u He- naMeTHe npumjece cenaparusma. Jlp- XHMO na he Ce CB4 OJa3BaTu mracy 3ajeuuune ! koko Y Cp6uju namac Bnana cnoGoja, KaKB€ HeMA HH y jemuoj eBponckoj upxaBu. M ra cnoGoza GnaroTBopno YTuue Ha pa3B0j NpujuKa y 3eMJ6H H Ha ibeH Hanpenak. Mma caMo Hero WITO Ty C10601y KOMIpOMHUTYje, ILTO je upezcraBiba y pljasoj cBjernocTu, a TO 3moynorpe6a cno6oje iramne Ca CTpaHe HeKHX GEOTPAJICKHX JIHCTOBA. IlucaJm CMO HEKOJIHKO IIyTA O 320- ynorpeGu c706oJe mraMne 4 Ocy uu cMO je € paso koje Ha TO uma y- reg Cp6nuje u ibeH BEJIHKH 3aJLATAK. Bynu/u cMO Ce u GyHuMo ce u znanac NpoT4BY HaOrnaKOr cxBaraia coGoje, NpoTHBy Ge30634pHOr upxama HeKux GeOrpajcKux JIHCTOBA, HE C TOFA INTO GucMo MOxJa Gu NpoT4By c1ro6oje YOMITE, HETO C TOTFA IITO HuKAKO He MOXEMO pa3yMjeTu npucBajaie c1o601e ca crpaHe uiramMrie Ha iurery co6oje rpalana, jep je, no mamemM MHLIJBEJEY, cnoGoJa caMO OH/IA HA CBOM MjeCTy, KAJI je ona cBaunja cBojuna, kan ona uuje o- Pyoxje jexHux npoT#By C10Gozre zpyrux. C gama y zaH ouekuBaJo ce za he XYPHAJIHCTHKA NOM NO HHBOA KOjH je morpe6aH WeHOM 341ATKy, cnenu- jaJiHO y OTBOPEHHM HAUIHOHAJIHHM TIM- Tat»uMa, Au He... oma je nona cy- HOBpaT, nmazajyhu CBE BHNIE y NoHop *KYPHAJIHCTHUKOT pa3BpaTa. OBO nana omaxa ce y jezuom zujeny Georpaj- CK€ XYPHAJIHCTHKE OJBPATHA NOjABA, KOjoj M8BOp MOXe GuTH CaMO y Ge3y- MJby MIH Mu3NajCTBy NpemMa šem;eu. He 3HaMO KaKO GucMOo npyrojaue KPCTHJIH CBE OH€ MCcNaze, KOj4 u mo cBojoj TeHzennuju u no cBojoj dopmu u no CBojoj OJIBDPATHOCTH JAJIEKO IPEBA3H- Jia3e NO3HaTe uCIIAJLE UHBYTCKO-GeuKE iuTaMne nporuBy Cp6uje u iweHor y- rena. TeruKO GucMO ce ycyuuJu a OCYIHMO OBAKBO JIpiKaIE Georpaneke IITAMII€, ZA HAM NpHJIHKE y CpOuju Hujecy noGpo nosHare, za HaM CplICKH uHTepecu Hujecy ua Hu u3Haz npaBa HAILE JIHUHE ET3HCTEHIIHje M Na HaM Georpajicku JIHCTOBH HA TO HE Jajy TIpaBa. He TpeGa ce MHOFO MyuHTH OKO y- TBpijuBama TeHjreHniuje Hecprickor mH- caiba usBjecuux GeorpajicKux JIHCTOBA. HoBosHo je KOHCTATOBAaTH, a ce je- AHH CTHJE€ TMCaiba IPyruX, u na je- ZHH IpyruMa OTBOpeno rmpen6anyjy, Ja TaKBHM IHCatbeM CTOje y cryx6u Aycrpuje. Hak y TOME Hy H JaJbe, na noka3yjy, NpBu IpyruMa 4 —pyru NpBuMa, na cy mjakemu on Aycrpuje CaMO 34TO NA CTBapajy pašta Hepa- CIIOJIOIKEIBA Y LIHJbBY pA3ZpMBAHA ZAHAC NocrTa KOHCOJIHJLOBAHE Cp6uje. Kon- cTaTyjyhu TO, yCT&KEMO Ce Ja u3Hece- MO O HeMy Ce CBE IIHCAJIO HA TAaKAB H TaKO OJIBpaTaH HauHH, za je u KOJI HAC #3343B40 CYMIby y MOTyHHOCTH CBjecHor CJIJXKEEbA, TYljHHY. IKajiuMO OBAKBO JIP)Kaibe uaBjecHor Jujeja 6eorpalcKe «ypHaJIHCTHKE, XKA- JIHMO MH HE BjepyjeMmo Za je TO IJIOJI cBjecHor pana Ha NITETy ONIUTHX CPII- CKHX HHTEpeCA, IA Ce HaJAMO JA he H KOJ ibHX yBulaBHOCT H pa360p Lotiu NaJleKO u3Han (akTnuHor 6e3ymMJba. JIyry KH. Pokrajinsko Pozorište. Otrag nekoliko dana nekoje zagre- bačke novine, a na čelu im službene »Narodne Novine“ donijele su i po- pratile vijest, da je uprava kr. zem. hrv. kazališta osnovala jednu svoju podružnicu za pokrajinu, i tako ostva- rila davnu želju neprežaljenog pok. intendanta Stjepana pl. Miletića, ko- jemu je za života najveća misao bila, da za pokrajinu stvori jedno dobro uređeno pozorište, kojemu bi svrha bila probuđivati i širiti narodnu svi- jest i umijetnost u onim našim ze- mljama u kojima se potreba takovog pozorišta ponajviše osjeća. Što više, javljalo se, da već počet- kom nastajnog mjeseca ovo pozorište započinje svoje djelovanje, posjetivši najprije Bosnu i Hercegovinu, zatim Dalmaciju, pa dalje Istru, te konačno Hrvatsku i Slavoniju. Bada kada se je i sa ovim pitanjem napokon rekbi na čistu, i kada su se nekoje naše domaće novine o ovom opširno pozabavile, vrijedno je, da se i mi na ovo po nas dosta važno pi- tanje danas sa nekoliko ozbiljnih i nepristranih riječi osvrnemo. Pitanje osnivanja jednog stalnog pozorišta za Dalmaciju pitanje je ko- je je toliko je puta izbilo na površinu i o kojemu se u našem društvenom životu na dugo i široko raspravljalo i zagovaralo, dok danas vidimo, da je uspjeh svih tih zagovora i prego- vora imao za rezultat, kako obično u sličnim pitanjima — ništicu. Bilo je doduše časova, kada su naši odlučujući faktori znali pokazati nešto više interesa i ljubavi oko ri- ješavanja ovoga pitanja, ali to bijahu samo lijepi časovi onoga _momental- noga zanosa i oduševljenja, koji ubrzo pođoše i ne ostaviše za sobom ništa drugo, nego lošu svjedočbu našega nehajstva i neodlučnosti, što ubija svaku volju i ustrajnost, da se k sre- tnom kraju privede ono za čim odavna težimo. Nije nam namjera, niti ćemo da danas ovdje raspravljamo od koje bi neprocjenjive koristi po nas bilo osno- vanje jednoga našega domaćega po- zorišnog dručtva, jer ko i malo bolje prouči i pogleda na naš kulturni raz- vitak i napredak, taj će jamačno i sam uvidjeti veliku potrebu ove prosvjetne ustanove — u ovoj zemlji, u kojoj tu- dinska riječ i umjetnost silom hoće da prodre i otme nam ono, za čim smo se mi kroz dugi niz godina časno borili, dok ne izvojštismo u ovom pogledu slavnu pobjedu naše narodne slobode. Budimo ustrajni, ne klonimo duhom pogledajmo na pogibelj, koja nam prijeti, te zajedničkim silama pora- dimo oko prosvjetljenja našega na- roda, koji čeka pomoći. Prenimo se iz mrtvila, osnivajmo i potpomagajmo društva, koja će nam biti rasadnici- ma prosvjete, i koja će oplemenjivati našu dušu i um i dobrim primjerima odgajati nas k boljoj i sretnijoj bu- dučnosti. *o*o* Sada nekoliko riječi o novo-ustro- jenom Pokrajinskom Pozorištu, koje eto skoro započimlje svoj mukotrpni rad kroz zemlje u kojima naša umje- tnost kao da sve to više traga gubi, a krivnja je donekle tomu i pomanj- kanje naših valjanih i čestitih družina. Možemo slobodno reći, da družine, koje su nas ovo posljednih godina pohađale bile su, osim nekojih rijet- kih izuzetaka, lošo sastavljene, a još lošije organizovane, oskudijevajući sa svim onim, što sačinjava jednu čestitu družinu, koja dostojno hoće da stupi pred sud općinstva, o kojemn zavisi njezin moralni i materijalni uspjeh, dakle obstanak. Naravno je, da takove družine osno- vane na tako rasklimanim temeljima nijesu se nikada mogle dugo uzdrža- vati, već su uvjek jadno i kukavno kuburile, dok ne svršiše putem svoje propasti, iz koje im je svaki pokušaj oslobođenja bio uzaludan. Uvidjevši i uvažujuči sve ove prilike i nedostatke, oduučila se je uprava kr. zem, hrv. kazališta u Zagrebu i osnovala jednu takovu družinu, koja će moći da udo- volji svim zahtjevima našega općin- stva, a o tom nas uvjeravaju i pri- vatna pisma nekojih naših prijatelja u Zagrebu, na koje smo se bili obra- tili, da nas što bolje i sigurnije o ovom poduzeću izvjeste. Kako doznajemo, družinu će sači- njavati oprobane umjetničke sile sa stalnih pozornica, Zagreba, Beograda, Osijeka, Novog Sada, a pored ovih biti će i mlađih sila, koje imaju vo- lje i dara, da se posvete pozorišnoj umjetnosti, te će se tako odgajati uporedo i pomladak, koji danas sutra ima da zauzme odlično mjesto u na- šoj Thaliji. Uopće, ovo će društvo ovisiti u svemu od zagrebačkog kazališta: u nadzoru, vrhovnoj upravi, garderobi, inscenaciji, reportoarom, pa i jednim dijelom zemaljske subvencije. Nadalje društvu stoje na raspola- ganje svi viđeniji članovi zagrebačkog kazališta i ostalih slavenskih pozor- nica, koji će od zgode do zgode pri- ređivati svoja umjetnička gostovanja. Kako se iz ovoga kratkoga prikaza vidi, novo-ustrojeno Pokrajinsko Po- zorište osnovano je na čvrstim teme- ljima, koji najbolje jamče za uspjeh, a do nas je, da li će jedno ovako osnovano pozorište moći da izdrži, vršeći svoju tešku zadaću, koja mu je namijenjena. Nema sumje, da će svaki iskreni rodoljub radosnim srcem pozdraviti osnivanje jedne ovako, nama potre- bne, ustanove i svim silama poraditi oko njenog procvata i napretka. Upravi pak zagrebačkog kazališta kao osnovateljici i provađaču ove li- jepe namisli, toplo preporučamo, da se strogo drži svojih obećanja zada- nih, u koja polažemo velike nade. Neka društvo bude onakovo kakovim ćemo se moći u svakom pogledu po- dičiti i pred tudim svijetom njegove neprocjenjive zasluge isticati. Jedino na taj način uspjeh je osiguran i bit će udovoljeno onoj velikoj želji pre- poroditelja naše Thalije pok. inten- danta Miletića, da za pokrajinu stvori jedno dobro uređeno kazalište. Dubrovnik 26/9 1911. A. Š. General von Stratimirović: Was ich erlebte... g Slijedeći dalje ove važne uspomene i doživljaje pl. Stratimirovića, mi ćemo da sad nekoliko toga iznesemo u prevodu, radi potpunosti i boljeg ra- zumijevanja istorijskog značaja ovih događaja, kao i zbog nekih intere- santnih podataka u samoj knjizi, koji mogu najbolje da se iskažu riječima samoga pisca. Pl. Stratimirović dakle Piše ovako: ,Poslije mog povratka iz Palerma nađoh, da je situacija u Italiji utjecala i na unutrašnje prilike u Austriji, i to u liberalnom smislu. U Beču su došli bili do uvjerenja, da se apsolutizam više ne može da održi u Austriji. S toga pozvaše po- uzdanike iz Ugarske u carevinsko vijeće, da se posavjetuju, na koji bi se način mogao da uvede ustav je- dnak za obje zemlje. Ovo pojačano carevinsko vijeće uze kao podlogu svojijeh dogovaranja održanje tako zvanih historijskih individualitati, biva autonomiju pojedinih provincija mo- narhije. Tijem su se nadali, da će zadovoljiti Mađare. Slaveni, kao i ostale narodnosti, bili su saglasni sa ovakvim planom. Od Mađara došli su bili u carevinsko vijeće samo stari konservativci, dok se je u cijeloj U- garskoj digla bila najodlučnija opo- Zicija protiv namjera carevinskog vijeća. Političke vođe izjaviše, da se o mađarskim željama može da odlu- čuje samo na mađarskom saboru i zahtijevahu da se sazove sabor u Peštu. Kao prvi uvjet tražili su da se obnovi teritorijalna cjelokupnost mađarske krune, biva, da se ukine srpsko vojvodstvo. Mađarsko konser- vativno visoko plemstvo, ojačano mnogostrukim vezama sa austrijskom aristokracijom, bilo je isto tako kivno na Srbe i na njihove težnje, kao god i Košutovi revolucionarci. Njihova je bila dakle svrha, koju su željeli da postignu, da se ukine srpska vojvo- dina, i da se opet sjedine s Ugar- skom one komitati, koje su pripadale srpskoj vojvodini. Srbi su se pak nadali sve do zadnjeg časa, da se neće ispuniti želje Mađara.“ Cijeneći visoko svoju narodnost i crkvu, imali su i svoje privilegijama zajamčeno pravo, da im se ova dobra održe neokrnjena. Kad su bili pozvani u naše države od cara Leopolda I. dale su im potpune garancije za to onda darovane privilegije. U politi čkom programu Srba bila je kardi- nalna tačka bezuslovna vjernost di- nastiji U stotinu bitaka prolijevali su Srbi svoju krv za Austriju da od- vrate zahvalnošću za ove privilegije. Od Beča su očekivali da će im on sve njihove želje ispuniti. Za vrijeme mnogobrojnih ustanaka Mađara pro- tiv dinastije, Srbi su bili uvijek u taboru Habsburgovaca, i za mnogo generacija, očuvala se ova ista vijer- nost kroz sve mijene vremena i do- gađaja. Njegovo Veličanstvo Car bio je nama Srbima uvijek odan i on se je dobro sjećao, da smo mu se mi prvi poklonili pri njegovu stupanju na vladu, pa još i s toga, što je primio naziv ,veliki vojvoda srpskog vojvod- stva“, nije moglo da bude ni najma- nje sumnje u njegove blagonaklone namjere prema nama Srbima. I ja sam uživao sam milost Njegova Ve- ličanstva. Meni je pala bila u dio ta povlastica, da sam svaki put mogao da izađem pred cara pri dolasku iz Beča kao i pri dolasku u Beč. Je- dnom prigodom, kad su srpske prilike već počele bile da postaju kritične, i kad mi je trebalo da krenem za Ugarsku na svadbu nekom prijatelju, dodoh opet, da se prikažem caru. On me uputi, da ublažavam duhove svo- jih zemljaka, i da ih umirim u koliko se tiče održanja vojvodine. Vijesti, koje su nicale sve ozbiljnije da će do skora da se ukine srpsko vojvodstvo, dovodile su Srbe u veliku uzrujanost i zabunu. Nije niko mogao da bude KA ši \