» Br. 42. Dubrovnik 19. oktobra 1911. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK «Cijena je listu ua godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlig kruna 16; za Dubrovnik kruna 10; na po i četvrt godine surazmjerno Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista s dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefrsn- kovna pisma ne primaju se. — DURR( God. XX. | POJEDINI BROJ 20 PARA. Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više pula uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para, Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. ĐDominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr, Zly6poskuk, 19. okroGpa. Ilocauje TpHzeceT rojiHHA OKY- nauuje M HEKOJMKO BPeMEHA aH€- kcuje, zoGuuue u Boca u Xepue- roBHHA ,yCTaB“. Taj uajgoBuju zap nanoj Gpahiu, — o Kojem cMo y coje BpHjeme docra roBOpHJIH, — uuao je Gajaru uu na u y Xep- uer6OCHH YBEJE LAPLAMEHTAPHH HBOT, rije ce HMa cBe cBpuuia- BATH H ypeijuBaTH npaMa omiy- KAMA H SAKIbBVULLHMA ,HAPOJIHE“ pose. Amu Beuy u Ilemru umje Galu Guo TOJIHKO NO ,yCTABA“ KOJIHKO CY HMAJIH Y BHLy na HM ose npoBuuuuje Gyay u ocraHy repeH CKCIIEpHMEHATA. C TOrA npa- MA TOME ,YCTABY “ HHKAKBA HAPO- IHa BOJA H€ MOXKE Ce HM He CMHje ce OXKHBOTBOPHTH, ILTO NpHje He noGuje caukuMjy Beua, a Ges Te cankuuje BObA Hapojuma maza. To c upyrum pujeuuMa 3Hauu, ycTaB nou ancomyrH3MOM. A na ce Ha- pojHoj BOBH IITO CurypHuje orMe MOryhiHOCT jeNHOAYLIHOCTH, yBEJIA ce y napoji Bjepcka nojjesa, koja MHOTO JIAKLIE NOBOJIH LO MEHyCO- ne MP)KH€ H NIOLujenaHOCTH, HETO imo je TO y MOry#iHOCTH NOJIHTH- uKHX IHpepenana. M y Bocuu u XepueroBuuHH rmo- ueo je ga Blaga yCTABHH CHCTEM. Iipsu ca6op noka3ao je 3aBujiHy jeunozyituHOcr, Koja Banu uje Guma a uuje Morsa uu Guru Gaiu no hyau. [Ipsa pax Huje OjroBo- PHO NpaBOM IIM/bY YCTABHOT CH- crema. Bnaga uuje ocrana npekp- iuTeuux pyky. Ilomano je nouesa na cuje nenoBjepeie uametjy I10- jenuuux Bjepckux rpyrta, a uje MH- MOHLIJIA La OTET H y CAMHM TpynNa- Ma u3a3oBe pacuujene. Y3 Bjepcky llozujebeHOCT TAKO je CTBOPHJA H nonuruuky nouujenaHocr, a To joj je rpećano e ga Ha KOj4 HauHH Ocurypa ce6u BehuHy y caGopy. He sanasehu y ueTaieHo peljatbe CBera onora uro ce je Mehy Ha- lom Gpahom y Xepuer6ocHH cBe lorajano KpPO3 OBO KPATKO BPH- jeme ycraBHe BIA JLABHHE, 3ZAVCTA- BuheMo ce MaiKO HA CpGuma rnpa- BociasHe Bjepe. Bnaza je 3na/a # KOL HHX KAO H KOL IPYTHX KOH- decuja na uaBene nouujemaHocT u PAZLOp, e ga TAKO JAKNIE H3HTPA ČB€ penoM. CpncKHM IIOCJTAHHLIMMA Y Gocauckom Ca6opy noaujemenu ČY nanac y gmuje rpyne, Koje je- lita na gpyry HemHnocpauio "acphiy. “le 6u uukaKBO uyno Guuo Kana “E y3 oBe usuje rpyne 6p30 Hc- KPena joru Koja, na Kono cBaljene Opake Gyune nornynuje. yao je To, Ka ce Cp6u mo- CBahajy '"Csaka crpaHa NpHBuJe- "Hile u nanrTerupa 3a ce6e naTpH- jorusaM, goK npoTuBHoj crpaHu OGuuHo nonmehe Hapojiio u3naj- CTBO. Tako je M ca naumom Opa- bom y Bocuu u XepueroBHHH. Mehyrum uukaKo na CxBare na je Y CrBap4 NpaBo HapojiHo H3/aj- CTBO Galu cam dakaT IUTO C€ OHH eBabajy a ue paura ce cBakajy. Ilonowxaj Bocue u XepueroBune, HAPOUHTO C NOJIHTHUKE CTPAHE, TaKaB je, ga npaBu narpnjora, Mopa na CBy Gpury KOHLETPHILE OKO TOra, na ce uaGjerama cBe oHo IITO no pacuujenaHocTH NOBOJH. Hcruua naje TO TELUKO, KAL TOMY He HA PYKY CAM CHCTEM, jep KAKO KašacMo, Bocua u XepueroBuna, TO je our Geuke H IIELITAHCKE BJLAJLE usaGpau u oupeljeu repeH 3a ek- CIIeDHMEHTHCAIE, H TO IOJIHTHUKO, BHLIIE EKCIIEPHMEHTHCAEQ. TAKAB TOKAK IIOZOKAj GALI HMIIEPATHBHO usuckyje Ot HApOJIHHX NpejcTa- BHHKA JA Ce He 3azjeBajy OKO CH- THHua, jep rTaga H'HexoTe nocTajy BianuHo opyije, koje joj y excme- PHMEHTHCAIbY BP/IO MHOTO CJIJ)KH. Hac he jenuHo y3pauoBarH, aKO uyjeMo ua ce je Meljy Hanuom Opa- hoM noueo Bpaharu 1yx Mupa u zajenanukor papra. YBujek cMo ca IbHMA_ uHjeniH NOoGpo u 310, a OL TOTA He heMO H He MOXKEMO na ioGjerueMo Hu y GynyhHocTu. Ha Hapojuum je NpencTaBHHlIHMa, na ynape cTapHM NyTeM, aKO H€ *KeJE NA HX TpehH He H3HFpa, H IBHX H HAPOJ. KakBo je maHainiie crate Mey nnpaBocjraBiuM Cp6uma, najGoJbe heMO NpuKa3aTH, Kajr_JoHeceMO IUTO. CY NHCAJIH JUCTOBH ZBAJy zaBatjeHHx CPIICKHX FpyTla OIpuau- KOM OLTOJIE IOCIBCJIEBET 3aCHje/LA- Wa cačopa. ,OrTan6una“ nonocu UJIAHAK, Y KOME OBO KAXE: » Ca6op neke pazaru uerpnaecr naHa, HOK ce nojurunuka jena Malo He omamere. [[ox um ce y- cujaHe rgaBe He pacxnaje. A Ha- pon he ce nuTaTu, 3ap 34 TO TO- JIHKO Nape TPOLIHM, LA Ce ca6op OKO jejiuor uoBjeka rJIox«H M No- craje _uecnoco6aH 34 pa/. KOJuKo ux je 200 y ca6opy K.1y608a, He ana ce Koju je eopu u Heo3s6u/- uuju. Csu meine 3a 81400M, CBH ce orumajy 34 Eb€Hy MMJOCT H uro je Gop6e mely iuma, TO Ha- JIHUH HA OHe TICE TOpIbAKE, KOJH ce ranoxe o GaueHy Kocr. Hi 1oK Ce OHH TJIOIKE O CHTHHIIE, O KO- juma ne Gu TpeGano 1Buje pujeuu NOTPONIMTH, Na y KIyGOBuMA HE cjene unauuje Beh O36H/bHH J6Y/UH, Oomne ana0a csukja caoje padyne“. , Cpneka Pujeu“ o none/jeJsKa, YBOJIHH UJAHAK IIOUHIbE: » CRTJ- anuja uje HH 34 /JAKy npomuje- Ib€HA“. H noju oBuM ayciuuujama Hjre ce y cycper 3zaMpuieHoj u MyTHOJj 6ynyhuocrH ! aan Pismo iz Srbije. U Beogradu, 14. oktobra. Veliko uzbuđenje, izazvano u svim državama i u svim političkim krugo- vima na Balkanu naglim proglašenjem ratnog. stanja između Italije i Turske, počelo je opadati usljed lokalizovanja italijanske akcije i ograničenja skoro isključivo na tripolitansko zemljište. Ali, i ako je uzbuđenje mnogo i mnogo manje no što je bilo pri objavi rata, ipak se ne može kazati, da situacija još i sada nije ozbiljna i da je otklo- njena svaka opasnost komplikacije na Balkanu. Ne treba smetnuti s uma, da je Balkan jedno lako zapaljivo ognjište i da apsolutno nije moguće otklonuti svaku opasnost eksplozije, opasnost koja je pojačana još i aktivnim an- gažovanjem skroz razrivene Turske, gdje je upravo glavna opasnost bal- kanskih komplikacija. Turska se pokazala apsolutno ne- spremna i nesposebna da zauzme do- stojan položaj u koncertu naprednih i kulturnih evropskih država. Poslje- dice posljednje revolucije, koja je iz- vršena pod znakom modernog drža- vnog uređenja i sa tendencijom pri- mjene principa: Sloboda, Bratstvo i Jednakost, predstavljaju = prvobitno stanje sa promjenom njegovih nosi- laca. Mladoturski režim ni u čemu nije opravdao nade koje su se u nj polagale. Centralni Komitet , Jedinstvo i Napredak“ ostao je jedini vlasnik i uživalac proklamovanih ustavnih ga- rantija. Ostali narodi Turske Imperije zadržali su svoj položaj robova, izlo- ženi i dalje opasnostima anarhije. Ako podržavanje takvog stanja sa strane Mladoturaka nije njihova pogrješka, koja bi im se morala ljuto osvetiti, onda je to fatalnost, koja mora stati života evropsku Tursku. Ova druga postavka svakako je vjerovatnija; utvrđuje je i taj fakat, što postepeno otkidanje od turske teritorije dobija sve izrazitiji karakter neminovnosti. Presedan stvoren ane- ksijom Bosne i Hercegovine prelazi postupno u pravilo. Da tom prilikom nije Turska iz računa prihvatila ne- dostojnu formu prodaje, i da se nije bacila u naručje onih koji su je na tu prodaju primorali, ne bi danas ona stajala pred drugim jednako brutal- nim činom, niti bi Italiji padalo na pamet da učini atentat na intergritet njene teritorije. Teško da će se Turska i sada o- svijestiti. Ona, izgleda, ne može dru- gojače. Unaprijed se može kazati, da će se sada još jače baciti u naručja svojih otimača. Kad nekoga Bog hoće da kazni, najprije mu oduzme pamet! Danas se Turska ne smatra ni za šta drugo, nego za munetu za potku- ' surivanje izvjesnih tuđih računa. I da nije surevnjivosti radi podjele ko- risti, to bi se davno bilo učinilo. Ali, ako se do sada nije učinilo, lako može da se učini u najskorijoj budu- ćnosti. Razlozi za to lako će se naći, kao što ih je našla Italija u pitanju Tripolisa i Austrija u pitanju Bosne i Hercegovine. A tu leži najveća opa- gnost za onaj cinički ,Status quo na Balkanu“. i Nasrtaj italijanskih na turske ratne lađe u zapadnim vodama evropske Turke otkrio je karte agresivnih na- mjera, koje, doduše, nijesu ni do sada bile nepoznate. Niko se ne buni, što Italija, načinom u istoriji. nepoznatim, nasrće na tuđu svojini, ali ih ima koji se bune i čiji se interesi vrije- đaju (1) i pri samoj pomisli na slične operacije u krajevima, koji, ma da su svojina istog vlasnika, stoje na do- hvatu nove otimačine. Ne treba biti vanredno uvidavan i pronicav politi- čar i državnik da se uvidi šta se još .sprema i kakvoj sudbini Turska ide u susret. A ipak turski državnici će i dalje šurovati s onima, koji su po- kazali dokle dopire njihova prijatelj- ska ljubav prema Turskoj — teritoriji! Uopšte, dakle, svi pogledi, i susjeda i dalekih prijatelja, upravljeni su pre- ma teškem bolesniku na Bosforu ; neki, doduše, s pravom nasljeda, a neki, opet, s pretenzijama bespravnih otimača. Neko hoće svoje, a neko tuđe, ali svako hoće nešto. I to je ono što lako može da zapali kuću, na koju mnogi protežu ,svoje pravo“. Svaka agresivnost nesumnjivo će iza- zvati komplikacije, a agresivnost sve više jača, i danas je jasno da će se u najbližoj budućnosti ispoljiti u ma kakvoj akciji na Balkanu. Hoće li ta agresivnost naći svoj raison d' ćčtre u sadašnjim odnosima Italije i Turske ili će ga gdje drugo tražiti, to je ono što objašnjava oz- biljnost sadašnje političke situacije i na što će skora budućnost morati odgovoriti. Balkanske države, a u prvom redu Srbija i Crna Gora, imaju razloga, da ne počinju, već da se pripravljaju za momenat, koji će neminovno i vrlo brzo nastupiti. Danas se, poslije odmora od četiri i po mjeseca, sastala Narodna Skup- ština (Parlamenat) u četvrti, poslje- dnji, redovni saziv. Skoro svi posla- nici su na okupu. Prva, konstituira- juća sjednica održana je danas. Za predsjednika izabran je velikom veći- nom dosadašnji predsjednik g. Andra Nikolić (član vladajuće stranke). U svima političkim krugovima vla- da velik interes za ovo skupštinsko zasjedanje, s jedne strane zbog ozbilj- nosti spoljašnje političke situacije, a s druge opet zbog unutrašnjih par- tijskih odnosa. Poslije svršetka trećeg saziva raski- nuta je koalicia između starijih i mla- đih radikala, iz čijih je redova bila obrazovana koaliciona vlada, i sasta- vljen je homogen kabinet iz redova starih radikala. Taj kabinet, kome stoji na čelu ministar spoljašnjih poslova g. Dr. Milovan Đ. Milovanović, ima da radi sa sadašnjom skupštinom, u kojoj je opozicioni blok pojačan još i sa poslanicima iz Samostalne Radikalne Stranke, A samostalni (mladi) radi- kali nezadovoljni su što se raskinula koalicija i što se, bez njihova privo- ljenja, obrazovao homogen kabinet. Pošto vlada ima vrlo malu apsolutnu većinu, mogla bi doći u težak polo- žaj, kad bi mlađi radikali, ne obzi- rući se na spoljašnju situaciju, poveli protivu nje nepomirljivu borbu. A u takvom slučaju vlada bi bila primo- rana da podnese ostavku ili da pred- loži kralju raspust skupštine i nove izbore. Rijetko je kada skupštinski period istrajao kroz sva četiri saziva, i kad sada vlada ne bi bila primorana da predlaže raspust skupštine, ovaj bi bio jedan od onih rijetkih. Sa sa- dašnjim sazivom svršava ovaj period i iduće godine izvršiće se redovni iz- bori. S toga svi pozvani moraju dobro . da promisle, hoće li u današnoj po- litičkoj situaciji, a iz partijskih razlo- ga, bacati zemlju u velike izborne troškove i u ješ veće partijske trzavice. Koliko smo izvješteni, mlađi radi- kali ne misle da smetaju vladi, ako njen rad bude nosio opšti karakter i ako se ne bude rukovodila čisto partiskim obzirima. Oni čak drže, da ne samo ozbiljnost spoljašnje situacije, nego ni njihovi partijski interesi ne mogu da opravdaju borbu protivu sadašnje vlade dok ona radi približ- no korektno. Moramo, međutim, pri- znati, da naše informacije, ma da su crpljene iz redova mladih radikala, ne mogu garantirati da će mlađi radikali zbilja tako postupati. Ako to tako bude, onda će vlada g. Milovanovića upravljati zemljom do redovnih izbora, a poslije — kome narod pokloni svoje povjerenje. Skupština ovog saziva imaće da riješi nekoliko vrlo važnih pitanja. između kojih na prvom mjestu dola- zi zakon o reorganizaciji vojske. U političkim krugovima se govori da će neki poslanici podnijeti na vladu interpelaciju o akciji Italije u Tripo- lisu i o sadašnjoj situaciji. Odgovor vlade na ovu interpelaciju neće biti bez intersa. Svakako, o svemu ćer.o vas u svoje vrijeme izvjestiti. , Luguški. Kratka poučenja. XIII. Nije čovjeka na svijetu što lijepo ne govori i teoretički ne predmeće dobro zlu; ali je i slijepijem očito da lijepo govorenje ne dokazuje čo- vječije dobrote i vrijednosti. Teorija dok nije tvorba malo valja, ili ništa ne valja. t Nešto drugo bolje svjedoči za našu "dobrotu i vrijednost; ovo je zakon ćudorednosti u čovječijoj duši. Opslu- živanjem ovoga zakona dokazujemo dobrotu i vrijednost svoje osobe i svojega naroda. : U nama je zakon našega života, i za to je također u nama odobravanje i neodobravanje našijeh djela. Nipošto ne treba da ni vlada ni crkva nama reku jesu li, nijesu li dobra naša djela; sama nam savjest ovo može reći, i ona jedino nevaravo ovo riješi. Unutrašnji se zakon ćudorednosti ne može smiješati sa zakonima što postaju časovitijem udružbama i u- govorima. Oni su zakoni mekaničn, svud i sved nijesu zakon. Zakon je ćudorednosti živ zakon, neukloniv, nerastavan od čovjeka. Njega u duševnosti ne možeš umu- knuti. Prava vlast nada mnom stoji u meni; sve iznutra, ništa s dvora. Što hoćeš u tebi je. Quod petis in te est. Ovdi je klica budućnog nihilizma, spasonosne anarhije, gdje će se mno- ge vlasti udušiti u jednu jedinu vlast, koju Hristos zove carstvo Božije. Ovo carstvo nije izvan ljudi, nego je u svakome od nas, to jest u za- konu ćudorednosti, nama naravlju usađen u duši. Hristos reče : — ,Car- »stvo Božije ne će doći da se vidi; »Niti će se kazati: evo ga ovdje ili »ondje; jer je cartvo Božije unutra ,u vama.“ Luk. XVIL 20, 21. Što hoćeš u tebi je. Quod petis in te est, Nama nije zakon ono što je negdje i kadgod zakon; naš je zakon svud i sved zakon, što ga u sebi nosimo. U ovomu je zakonu ćudorednosti razlog i uzrok naše unutrašnje ne- zavisnosti i slobode; ispunjivanjen: ovoga zakona mi boravimo izvan sva- kojakijeh tjesnoća, bile one vjerske, bile politične. Narodi koji se bide na Balkanu da preuzmu svoj prijašnji položaj, imaju se često i živo opominjati svoje prošlosti. Povijest kaže da oni ne propadoše toliko zbog svoje materi- jalne slabosti koliko zbog mnogijeh sramotnijeh prestupaka ćudorednog zakona. Turčin ne podjarmi hrabrenijeli junaka, nego izopačenijeh i pokvare- nijeh naroda, koji svojom truhlošću bijahu već gotovi da budu grdna, prezirana raja. Mi se jedino uplivom i jakošću zakona ćudorednosti možemo održati svakojakome nasilju. Slušajući unutrašnju zapovijesi, što nam govori iz božanstvenijeh dubina duše, nemaju nad nama moći glasovi i pozivi zasebnijeh volja i dobitaka. Ništa nas ne može osamiti i odstra- niti od drage nam narodne obitelji, gdje je nama spasenje. Mi imamo iskustvo svoje padlji- vosti, i za to znamo da uput u sebi oslabimo netom prestupimo zakon ćudorednosti. Oslabimo u volji, u sa- vjesti, u duši, gdje je temelj pose- bnijeh i narodnijeh prava. Onda ostanemo u tmici bez istine, u slabosti bez pravice, i nikako nam nije moguće održati se neprijatelju što s dvora na nas nasrće, jer kad si u sebi i sebi kriv sama te tvoja krivica smanja i satariše. JA Lj