Br. 43.

Dubrovnik 26. oktobra 1911.

God. XX.

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK

Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her-
cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu
Goru K 15; za sve ostale zemlie
kruna 16; za Dubrovnik kruna 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu,
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 rp ima

P retku (sitnijeh slova). o
se više puta uvršćuju, onda po ci-
jeniku. — Za priposlana, izjave i

javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para,

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Odgovorni urednik Ermeneđildo Job.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Otkle vjetar duva!

Nekoliko puta imali smo prilike,
da progovorimo o klerikalnoj na-
jezdi, koja se je odavna pripra-
vljala da nam zahvati i poplavi
Dalmaciju. Išlo se je uporedo s vre-
menom, i to, koliko naše, toliko
i ostalog naprednog i liberalnog
dijela naše štampe, predkazivanje,
dobivalo je sve jače i vidnije do-
kaze tačnosti onoga čega smo se
bojali, biva, da je i na našu ze-
mlju došao red osvajačke navale
sa strane klerikalizma.

Prije riječke resolucije i zadar-
skog sporazuma, kako je poznato,
partizanska strast između  jedno-
krvne braće Srba i Hrvata bila je
u punom jeku. Ta nerazložna i
po nas nepotrebna i štetna borba
uzdržavala se je i podupirala ozgo.
To je njima gore trebalo, drukčije
bi se bili iznevjerili svojem načelu
vladanja: divide ed impera. Pri
staroj svađi, koja je ponekada znala
da gotovo pređe granice svake
pretjeranosti, kao da su oni odozgo
nalazili dovoljno garancije za pro-
vađanje svog poznatog načela.
Stvarati nešto novo, a što je u
stvari ipak postojalo, nije bilo ni
zgodno ni taktično. Poznato je, da
u našoj prijašnjoj nebratskoj borbi,
glavnu ulogu igraše svećenstvo.
Ono je uvijek kod vlade : nalazilo
sigurna uporišta kao što ga i da-
nas nalazi, a kao što će ga u
budućnosti još sigurnije nalaziti.
Jedna od poznate tri odlike bečke
vlade svakako glavniju ulogu, u
unutrašnjoj politici monarhije, igra
klerikalizam. Dok je kod nas bi-
jesnila međusobna tobož  nacijo-
nalna, a tamo u stvari i formi
prosto partijska borba između Srba
i Hrvata, dotle nije bilo od po-
trebe da klerikalizam među nas
uvuku sa potpunim njegovim na-
zivom i sa programom, jer se je
on baš kroz našu borbu podržavao
i jačao time, što je vlada uvijek
imala svećenstvo u svojim rukama,
koje je pod firmom buđenja na-
fodne nacijonalne svijesti prova-
đalo klerikalizam, a da o njemu
i ne govori.

Ali, kad je veći dio naroda do-
šao do samosvijesti, i Kad je uvi-
dio kako naši usrećitelji iz naše
Dorbe, koju su oni sami podrža-
Vali, vade za sebe kapital, koji se
je obijao o narodna leđa, došlo
$€ je među braćom u susret i
Pružilo bratsku ruku, da se okrenu
Prama onoj strani odakle im je cio
Jad dolazio. Uvjerenje bratske je-
dnokrvnosti, sigurnost jedinstva
narodnog od dva imena, utrlo je
brzo put, koji je, jer zdrav, 'za-
hvatio brzo širu masu, a ideja
sloge i jedinstva pokazala je od
tada dosta dobra ploda, a nikakva
Prigoda nije mimoišla a da se ideja
bratstva i sloge nije iskreno ispo-
ljila. I što je put bratskoj slozi
Više zalazio u narod, to su naši
uisrečitelji osjećali sve nekako hla-
dnije oko sebe. Izlazak se je brzo
Našao u klerikalizmu. On je odmah
bio najavljen. Nije vidno i silno

navalio, već se je sistematski po-
čeo uvlačiti, e da kasnije bude
sigurnijeg uspjeha. Prvi jači svoj
izraz dao je prilikom euharističkog
sastanka u Dubrovniku, gdje se je
htjelo vješto manevrisati, uvlačeći
i Srbe da uzmu udjela. Prijevarna
i podmukla strana odmah se je
uočila, i brzo se je bilo na čistu
za čime se ide. Srbi su svakako
bili i ostaju glavni nišan. — Ka-
snije putešestvije Slovenca Šušter-
šića po Dalmaciji otkrilo je sva-
kome karte za čim se ide, a što
već danas vidimo pred sobom kao
gotov fakat. Klerikalizam je pre-
gao da Dalmaciju osvaja.

Ali, u našem  klerikalizmu mi
vidimo nešto, što je vrlo izrazito
i simptomatično, i što svakome
naprednom i liberalnom rodoljubu

nameće dužnost, da se na vrijeme '

pripravljamo na otpor, koji mora
biti vrlo jak, ako ćemo narod da
sačuvamo mračnjaštva, koje nam
dolazi u susret.

Dalmacija stoji pred jednom
najezdom koja ide za time da u-
hvati u ruke apsolutnu vlast go-
spodarenja, da možda povrati vri-
jeme starodrevne inkvizicije. Kle-
rikalizam se ne pojavljuje više kao
neka stranka, koja bi mogla neko
Vrijeme da živi na osnovu“ našeg
vatrenog temperamenta, jer smo
se odavna uželjeli bratske borbe.
On nam. sada nalijeće kao neka
struja, bujica. Sve je uređeno pri-
pravljeno, organizovano. A što je
najglavnije, ta bujica mračnjaštva
nalazi jak protektorat, velikog po-
krovitelja; pod upravom je Beča
i vlade.

Kako smo izviješćeni sa strane,
kojoj nemamo razloga ne vjero-
vati, “novoimenovani namjesnik
Dalmacije grof Attems kao i grol
Thun, dobavljaju za učitelje i od-
gojitelje svojoj djeci jezuvite. Sada
je svakome jasno odkuda vjetar
duva. Klerikalizam je počeo svoje
inaugurisanje sa djecom upravitelja
Dalmacije, eda dobije jači aukto-
ritet u prodiranje mase. Naši po-
povi osjećaju se sigurni, a akcija
će im pod bečkim blagosovom
ići brzo od ruke.

Na liberalnim je elementima u
Dalmaciji, da se što bolje i jače,
a i što brže sakupe u tvrde re-
dove, jer stojimo pred jakim i
moćnim neprijateljem.

.
Ilacmwo u3 CpGuje.
Y Beorpaly, 21. okroGpa.

Y cnopa3yMy Ca cBuMa crpaukama
y Haponoj Cxynmuirunn, npelcjeuu-
mrBo je nmpoumme cpnjene OJMIOMJIO
ckyrmuiruicKke cjenuMue o 23. HOBeM-
6pa oBe rojune.

Tipuje uo umro je npecjeniuniTBo
OJJIOXKHJIO CjEJIHMIE, IO HAJIOTy My
uMe  Kuy6a  caMocraJHe  pajiukaJiHe
crpanke, nocnanuk r. Munopan Jipa-
mkoBuk gao je usjaBy, KOjoM OGuube-
XKABA TJICJIMLUTE CAMOCTAJIHHX PAJIAKAJA
Ha JaHannibu | TOJuTHUKU  NOJOKAj y
seMibu. Koncraryjyhin, za je, no i»u-
XOBy MHIJbEIbY, BJAJA, OJCTynajyhu
jeguocrpano o/i raBnor 3a/aTKa, Koju
je umaja y KOaJuNuju, uaryOuna npaBo
He CaMO Ha IbMXOBO IIOBjep€IbE Hero

u Ha uKakBe oG63supe, usjaBuo je, na
Gu caMocraJiHa crpanka, za cana ne-
Ma yrpoxaBajyhux nmojaBa u zoraljaja
y Melhynapojinoj moguruuu, Koju Ha-
JlaxKy KOHeHTpALHjy Hapojue cHare
H NaKIbY HA CINOJbHE noralaje, CMA-
Tpasa 34 NpBy Ny2KHOCT, ,la OCyjeTu
NOCIbEJIH NE = BjEJOJIOMHOT = NopujekJta
oBe Baje“. OBako, noupebyjyliu 06-
3HPHMA  CIIOJBH€  TIOJIHTUKE HC CaMO
cBoja npaBa Beh u nuraiba yuyrapiber
pena, camocrTagina he crpauka, pekao
je masbe, 34 caza pa BJaje nparHru
C BEJIHKOM Y31PXBHBOLUliY.

Y NOCIBCJUBEM  TIHCMY  MCTAKJIH CMO
rejiuure, za he pax Hapojue Ckyr-
WruHe u nojoxaj canamive r. Mujio-
BaHOBut€BC BJIAJIC MHOTO ZABHCHTH OJL
UpKai»a onosuuuje, a y npBomM peny
OL O JIP)KAIBA  CAMOCTAJIHHX  PAJLUKAJTA,
KOju cy npuje Cazaniie xoMoreHe i10-
JIp»KaBaJu ca crapujum pajluKkaJiuMa
KOaJuuuoHy Bajiy. CBa« je .«uBuo y
jeguoj ueuaBjecuocru, He anajyhiu, xohe
JIH CAMOCTAJIHH PAJIMKAJIH, IIOJI VTHIA-
jem pacnaza KoaJinuuje, nosecru 6op6y,
uu he, cxparajyhi4 TeKuHy cajaniier
nojoxaja, cBoje HEpacnoJIOxKeIbe I10-
NPCAHTH NATPHOTCKOM pa360py H NO-
Tpe6a KOHCHTPHCAIBA HAPOJIHEC CHAFE.
Ca uurupaHomM neknapanujoM omu cy
nocra 'jacuo oGuibeikuJnu cBoje crano-
BHLIT€ H ApryMCHTOBAHOM YGje/LJbUBO-
Wihy ONpaB/NaJIH NoTpe6y MupoJbyGn-
BOCTH.

JlaJleKO CMO O/L TOTA JA y/IAZHMO y
NEeTaJ6HY  OLjeuy  neknapanuje caMo-
CTAJIHHX PAJIHKAJIA, HNAPOHHTO H€ y KO-
JIHKO _C€_ Ona uma _1a npumujenu Ha
naprujeke pasjuke u ojinoce. Hama je,
OBILJE, GMJIO TJIABHO JA JLOKAXKEMO OHO
INTO cMO uenike TBP/IMJIH, GuBa, Ja
NOKAXEMO NA Cy maprujeke crpacru,
KOje cy uekdna Gume npecyjue y Cauma
JIP?KABHHM HHTAIbHMA, KPO3 NOCIbEJLIbE
TPH TOJHHC MHOFO H MHOFO yOjlaXKCHE,
H JA y OMUTHM TIHTAIbHMA ZAHAC NAp-
TH34HCTBO H€ MIPA BHLI€ OHAKBY VJIOFY
KAKBY je urpajo npuje, penumo, ue-
Tupu uu ner roziuna. To je, csakako,
noGap 3HaK u y JLAHALN6HM NpHJuKAMA
nocra yrjemuua nmojaBa.

Mmajyliu y BH1y HNHTupany JeKJa-
panujy CaMOCTAJIHHX PAJLUKAJA, MOKE-
MO, He 6e3 pasJiIora, —aTH u3pa3a MH-
UUbEI6Y, na he nanamiba r, MuHJIOBa-
HnoBukeBa Braja ucrpajaru zo kpaja
OBOT CKYINIITHHCKOF NepuoJa, u a he
Ge3 Behux rpsaBuua Mohu /a nocBp-
1IaBa Bek€ IOCIIOBE OTILITET KapaKTEPA.
Kako cMO y jegHoM OJI TIPOIIIKX TIH-
caMa Beli HATJIACHJIH, CA OBHM CA3HBOM
CBPLIABA CKYIIITHHCKH NEPHOJI M, NO-
cauje Tora, 1912. rojune, nonaše ua
pen pezoBsuu us6opu nmocnamuka. Kaj
6u Bnaju Guo HeMoryhe na panu ca
NAHALIH>OM CKYTILITHHOM, OHA GH Guja
NpuMopaa la 43 TOTA H3Byue KOHCE-
KBEHLIHjE, H HEMA CyMIb€ ZA GH y TOM
cnyuajy MONO NO H3BaHpenHux mo-
cauuukux u36opa. ]la gu 6u H Ko-
JIHKO GH TO MOFJIO KOPHCTHTAH OTIIITOJ
CTBApH M KOJIHKO OM MOTO LONPHHH-
jeru KOHCOJHNOBAI>y NpHIuKAa y Cp-
Guju, uuje norpe6no na oBlje mapo-
uuTO ucruueMo. H Kaz He 6u Guo
CIIOJBALUIH>HX yrpoxaBajyhux mojaBa u
noraljaja, koju geksapanuju caMOCTaJI-
HHX PAJIuKAJA, Y KOJIHKO Ce OHA Ha
TO OJIHOCH, LAjy CHMNATHYAH KApaKTEP,
cBaku Mucaomu uoBjek mopao 6u je
NO3ZAPABUTK H C OHOF_IpyrOT pa3lorTa,
Koju je oGmubexeH_ y TeHneHnuju He-
CrBApat»a IIoTenIKohia pa/iu OTKITaHara
Henorpe6uux TrpsaBuna. Jlonyme, y
nekzapanuju je jacuo peuemo, za he
OTNACTH CBH OG3HPH NPEMA BJAJIH, HUM
Ce OTKIOHE  ONACHOCTH  CIIOJBALNIbHX
nojasa u norakjaja, a; je To, no Ha-
IIeM MHIJB€IBY, CaMO ĆOpMA, KOjOM
je OGu/bexeHa  OTIOZHIIMOHAJIHOCT Ca-
MOCTAJIHHX pa/IHKAJIA IpeMA JaHanimoj
Brandu. He BunumMo pasnora, koju 6u
MOTJIH ONpaBLATH, Zla CAMOCTAJIHH pa-

JuKAJIH, MA H NOR yTuNajem pacnaja
Koajunuje, cryme y 6e3ycroBuy 6op6y
npema BJajiu u Gane 3eM/by y u36opne
TP34BHMI€, AKO HM 34 TO HC Gu Jao
NOoBOna uenocpenuu pan Blau; ne
BHJHMO pašsnora 34 TO je.HOCTABHO
C TOFA, IITO CY, CBAKAKO, PCJOBHH
u36opu Tako pehu ma npary.

Moxe OBo Hale MHILJbCIbE HAjGJIM-
xa Oy nyhiHOCT NEMAHTOBATH, AJIH MH
uirak ocrajemo npu ivemy, Bjepyjyhiu
na ke yBuljaBHocT, HapouuTo caa,
Guru jaqa oji cBux naprujekux nporu-
BuocTH. M c Tora Bjepyjemo za he
HACTABAK QBOT CKYINIITKHCKOF Ca3HBA
TEhiH _HOPMAJIHO.

Hukana jou uuje Guna neojipelje-
uuja nmojuruuka  curyauuja EBpore,
Kao caja 34 urarujaucKO-TypcKor para,
uuTH je Kala TAKO BCJIMKA ONACHOCT
3anpujeruia eBponckoM mupy. ak cy
y3/pMalie_BE3€ H CBPOIICKOT KOHLIEPTA,
KOju je uujenoM cBujery ojpeljuBao
NOJIHTHUKO KOJIO HAMjeLITEHC HrpAHKE.

Y Typckoj morajđo Bpu Ha cBe
crpane; majo jom rpeGa na na ysaBpe
u — npekunu. Ocrajie GajiKaucKe 1ip-
XKABC 2KHBY Yy NOJIHTHUKOj H IO MAJO
parioj rposuuuu. Bemuke cuje ,Ha-
cToje“ za ux or Tora usgujeue, a y-
jeguo uBoKkohy ueJmuHuM 3y6uma u
rezajy za yrpaGe riujen, Ma u noj
iuijeuy MHoro6pojuux JberueBa. CBe je
y Fpo3Huuu, CBaK Ce IIPHIIPABJBA, JA
CIIPCMAH JOHEKA OJICY/LAH MOMEHAT.

HemMa cymibe, curyauuja je Bpjo
O36HJbBHA |

IIpuje HeKOJIHKO JLAHA, CPIICKO MH-
HucTapC:BO Bojuo napenujno je unpoGHy
MOGuJu3anujy jeuuor nujena npuucke
nuBusuje. Ha npBu rac o Tome, cBe
ce y3G6yHHJI0, HC TOJIHKO y Cp6uju
KOJIHKO y EBponu. /leneme o Tome
JIETHJIE Cy HA cBe cCrpane. Jejina naj-
HeBuuuja npoG6a — koja je, ysrpe/
Heka je peueHo, naBuo npenBuljena —
Guna je NOBOJbHA /lAa MHOFE HAB€JIC,
Ha MHCaO O Opyanoj akuuju CpGuje!
Y HOPMAJIHUM NOJIMTHUKHM TIPHJIHKAMA,
Ciuuua npoGa, ue 6u oGpakana na ce
HHKAKBE IAXKIb€, HHTH GH  NOBOJIMJIA
EBpony zno Heke BpcrTH y36yne.

HujecmO ONTUMHCTE, AJIH y34 CBY
Canannisy rposuuuaBocr BjepyjeMo /a
neke zoku zo Kkomnmiukanuja. Moxua
ce y pauyHy IpeBapuMo, aJiH unak y
TO BjepyjeMo.

Ho, TO uro mu BjepyjeMo HJIH He
BjepyjeMO, He yuasu y cacraB zana-
uibe curyanuje, uuru joj oo ymatbyje
o3GubHocT. 3a TO je MHOFO BaXHMja
HCTHHA, JA CE CBE IpIKABE, CITELHJAJIHO
GagKaHCKe Ip2KABe, FPO3HHUABO IIPH-
npeMajy kao za je par na mpary, usid
Goe Kao za je Beh u na bakaHny
u36uo. Ilosuaro je u OBaMO a ce
Aycrpuja BP110 xy pHO crpeMa; nosnaTo
je u za llpuna Topa, Byrapcka u Tp-
UKA y IIpHpeMaMa npoBoje nane ca-
Laluiwe ueu3BjecuocrTH. CBe je To OBaMO
NOGpo rnosHaTo, u goruuHo je iro ce
CBAKA KPETILA OBHX CyCjela BPJIO 03-
GuJbHO NpeTpeca u olijei»yje, 4CTO TAKO
Kao iro ce nperpecajy u oujeiyjy
nojaBe u npusuke y Typckoj.

Temiko je KašaTu, nokJe he cuTya-
uuja Guru oBako 036ujbua. AKO He 34
upyro, Temko je To Kašaru 3a BaJiKaH,
Koju je yBHjeK Y HEKOM HEBHJIUBHBOM
a nocra ocjefuom rmjaMeHy. Au ce
jemuo umak MOX€ KA34TH: JOK HE
cBpnie nenpujareJbcTBa uametjy Hrasiuje
u Typcke osGuseHocT he mocrojaru, u
TO BIO onacua 036u.bHocT. O pa3Bojy
OBHX HenpujaresbcraBa MHOTO he 34-
BHCHTH PA3BOj YHYTPANIBHX IPHJIHKA
y Typckoj, a Noropiaiwe npusuka y
Typekoj JIaKO MOE NOBECTH ZO GaJ-
KAHCKHX TIA M CBPOIICKHX KOMIIHKA-
uuja.

Nonyuie, nuujecy Ha Tamery caMo
GaJIKAHCKA  IIHTAIBA; HMA HM UPyTHX
Koja uujecy Ges yrunuaja ua cajanii»y

NoJuTHuKy curyauujy. Anu cy GajiKkaH-
cKa nuTaiwa najsampinennja u Hajona-
cija. Ona BHIIe HO Apyra NAuy TOH
O36MJBHOCTH pa3HHM nojaBaMA M NOFA+
bajuma. 3aTo je u pa3yMJbHBO FPO3HH-
ua30 crawe GajikaucKux upkaBa, uuju
je XKHBOT Y KAy34JIHOM OJIHOCY Ca CBHMA
GaJiKaHCKHM IIHTAHUMA. BuTAJIHH HH-
Tepecu GaJIKAHCKHX JIpKABA HE 1O3BO-
“baBajy na ce GazKaHcka NnuTaia pH-
jeme 6e3 wuxoBa yueniha u npor#BHO
IBHXOBHM OIIpaBNAHHM acnupauujama.

»Ma He rTpaxuMo rylje! — pekao '

HnaM je npuje uekojuKko nana jemaH
HCTAKHYTH NOJIHTHHApP. — AJIH AKO KO
NOKYILA HM JAJBE y3HMATH HALE, MH
heMO My NOKA34TH, Ja MMAMO OJIBA-
XKHOCTH yMUpaTH 34 Orau6uHy! To je
Hana nopyka cBuMa oHuma, KOju 6H
XTjeJIu NOCerHyTH 34 OHHM INTO je
name!“ JlyryiuKH.

Dogorilo nam je više!
(Iz učiteljskih krugova),

U sarajevskom ,Hrvatskom Dne-
vniku“ od 9. ov. mj. br. 227 uvodnik
je: ,li — ilil«

U njemu  bosansko-hercegovačko
učiteljstvo baš muževno i dostojan-
stveno poručuje vladi, zastupnicima,
zemlji i narodu, da ako se sada ne
urede njihovi materijalni i pravni
odnošaj, da će oni posegnuti za kraj-
njim sredstvom.

Evala im! To su ljudi Tako valja!
A ne dati se voditi za nos kao me-
dvjedi i kao djeca zadovoljavati se
lijepim riječima ili kao lude praznim
obećanjima.

1 mi, dalmatinsko učiteljstvo, koje
kudikamo stojimo materijalno gore
nego naša braća u Herceg-Besni, po-
ručujemo vladi, Zemaljskom Odboru,
zastupnicima i narodu: Dogorilo nam
je više! Dosta nam je više lijepijeh
fraza i praznih obećanja! Unapred
učiteljstvo sve to energično odbija od
svoje adrese Nek se izrazi sućuti, sa-
žaljenja i sve bombastične fraze i
obećanja uprave na drugu adresu,
Dalmatinsko učiteljstvo, poučeno gor-
kim iskustvom, više ne vjeruje ni ri-
ječima ni obećanjima. Ono će una-
pred vladati lozinkom glasovitog Edi-
sona: ,Ne riječi već djela“.

U ovim teškim, preteškim i nesuo-
šljivim danima nečuvene skupoće,
svak se diže i traži neka bi se po-
moglo nevoljnicima. Novine se cijelog
svijeta, — budi bez zamjerke rečeno,
— natječu koja će čim slikovitije o-
pisati tužno i žalosno stanje ovog ili
onog stališa, a žalibože, rijetko je
koja ili nikoja uzela u obranu mu-
kotrpni stalež pučkog učiteljstva, tog
najzaslužnijeg narodnog trudbenika,
tog najposljednjeg zapuštenjaka, tog
od Boga zamrženog pedagoga!

Bečka vlada, uvjerena da današnjim
plaćama pri ovakovoj skupoći njezini
službenici ne mogu živjeti, naprešno
saziva parlamenat, e da u njemu
zastupnici naroda odmah glasuju za-
kone o poboljšanju ne samo činvni-
čkih već i poslužničkih plaća A što
se za nas radi, iako smo plaćeni
gore nego, ne samo državne, već i
privatne sluge?

Možda se čeka otvor sabora (a
kada?), pa da nam se kao za porugu
obeća štogod ili iznese kakova mršava
zakonska osnova, pa se je predade
odboru ili Zemaljskom odboru na
pokopajne? Ne! Dogorilo nam je više!
Ponovno velimo, u ništa više ne vje-
rujemo, ništa nas više ne umiri već
djela, i to djela koja dolikuju nama,
našim naukama i važnosti našoj u
zemlji i narodu našemu.

Prošla su vremena kad je dosta
bilo znati čitati bukvicu, a da budeš
školnikom, kad je više vrijedio ka-
rantan, nego danas kruna. Danas se

NJ)

EK
gd