Br. 43. Dubrovnik 26. oktobra 1911. God. XX. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlie kruna 16; za Dubrovnik kruna 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 rp ima P retku (sitnijeh slova). o se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para, Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Odgovorni urednik Ermeneđildo Job. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Otkle vjetar duva! Nekoliko puta imali smo prilike, da progovorimo o klerikalnoj na- jezdi, koja se je odavna pripra- vljala da nam zahvati i poplavi Dalmaciju. Išlo se je uporedo s vre- menom, i to, koliko naše, toliko i ostalog naprednog i liberalnog dijela naše štampe, predkazivanje, dobivalo je sve jače i vidnije do- kaze tačnosti onoga čega smo se bojali, biva, da je i na našu ze- mlju došao red osvajačke navale sa strane klerikalizma. Prije riječke resolucije i zadar- skog sporazuma, kako je poznato, partizanska strast između jedno- krvne braće Srba i Hrvata bila je u punom jeku. Ta nerazložna i po nas nepotrebna i štetna borba uzdržavala se je i podupirala ozgo. To je njima gore trebalo, drukčije bi se bili iznevjerili svojem načelu vladanja: divide ed impera. Pri staroj svađi, koja je ponekada znala da gotovo pređe granice svake pretjeranosti, kao da su oni odozgo nalazili dovoljno garancije za pro- vađanje svog poznatog načela. Stvarati nešto novo, a što je u stvari ipak postojalo, nije bilo ni zgodno ni taktično. Poznato je, da u našoj prijašnjoj nebratskoj borbi, glavnu ulogu igraše svećenstvo. Ono je uvijek kod vlade : nalazilo sigurna uporišta kao što ga i da- nas nalazi, a kao što će ga u budućnosti još sigurnije nalaziti. Jedna od poznate tri odlike bečke vlade svakako glavniju ulogu, u unutrašnjoj politici monarhije, igra klerikalizam. Dok je kod nas bi- jesnila međusobna tobož nacijo- nalna, a tamo u stvari i formi prosto partijska borba između Srba i Hrvata, dotle nije bilo od po- trebe da klerikalizam među nas uvuku sa potpunim njegovim na- zivom i sa programom, jer se je on baš kroz našu borbu podržavao i jačao time, što je vlada uvijek imala svećenstvo u svojim rukama, koje je pod firmom buđenja na- fodne nacijonalne svijesti prova- đalo klerikalizam, a da o njemu i ne govori. Ali, kad je veći dio naroda do- šao do samosvijesti, i Kad je uvi- dio kako naši usrećitelji iz naše Dorbe, koju su oni sami podrža- Vali, vade za sebe kapital, koji se je obijao o narodna leđa, došlo $€ je među braćom u susret i Pružilo bratsku ruku, da se okrenu Prama onoj strani odakle im je cio Jad dolazio. Uvjerenje bratske je- dnokrvnosti, sigurnost jedinstva narodnog od dva imena, utrlo je brzo put, koji je, jer zdrav, 'za- hvatio brzo širu masu, a ideja sloge i jedinstva pokazala je od tada dosta dobra ploda, a nikakva Prigoda nije mimoišla a da se ideja bratstva i sloge nije iskreno ispo- ljila. I što je put bratskoj slozi Više zalazio u narod, to su naši uisrečitelji osjećali sve nekako hla- dnije oko sebe. Izlazak se je brzo Našao u klerikalizmu. On je odmah bio najavljen. Nije vidno i silno navalio, već se je sistematski po- čeo uvlačiti, e da kasnije bude sigurnijeg uspjeha. Prvi jači svoj izraz dao je prilikom euharističkog sastanka u Dubrovniku, gdje se je htjelo vješto manevrisati, uvlačeći i Srbe da uzmu udjela. Prijevarna i podmukla strana odmah se je uočila, i brzo se je bilo na čistu za čime se ide. Srbi su svakako bili i ostaju glavni nišan. — Ka- snije putešestvije Slovenca Šušter- šića po Dalmaciji otkrilo je sva- kome karte za čim se ide, a što već danas vidimo pred sobom kao gotov fakat. Klerikalizam je pre- gao da Dalmaciju osvaja. Ali, u našem klerikalizmu mi vidimo nešto, što je vrlo izrazito i simptomatično, i što svakome naprednom i liberalnom rodoljubu nameće dužnost, da se na vrijeme ' pripravljamo na otpor, koji mora biti vrlo jak, ako ćemo narod da sačuvamo mračnjaštva, koje nam dolazi u susret. Dalmacija stoji pred jednom najezdom koja ide za time da u- hvati u ruke apsolutnu vlast go- spodarenja, da možda povrati vri- jeme starodrevne inkvizicije. Kle- rikalizam se ne pojavljuje više kao neka stranka, koja bi mogla neko Vrijeme da živi na osnovu“ našeg vatrenog temperamenta, jer smo se odavna uželjeli bratske borbe. On nam. sada nalijeće kao neka struja, bujica. Sve je uređeno pri- pravljeno, organizovano. A što je najglavnije, ta bujica mračnjaštva nalazi jak protektorat, velikog po- krovitelja; pod upravom je Beča i vlade. Kako smo izviješćeni sa strane, kojoj nemamo razloga ne vjero- vati, “novoimenovani namjesnik Dalmacije grof Attems kao i grol Thun, dobavljaju za učitelje i od- gojitelje svojoj djeci jezuvite. Sada je svakome jasno odkuda vjetar duva. Klerikalizam je počeo svoje inaugurisanje sa djecom upravitelja Dalmacije, eda dobije jači aukto- ritet u prodiranje mase. Naši po- povi osjećaju se sigurni, a akcija će im pod bečkim blagosovom ići brzo od ruke. Na liberalnim je elementima u Dalmaciji, da se što bolje i jače, a i što brže sakupe u tvrde re- dove, jer stojimo pred jakim i moćnim neprijateljem. . Ilacmwo u3 CpGuje. Y Beorpaly, 21. okroGpa. Y cnopa3yMy Ca cBuMa crpaukama y Haponoj Cxynmuirunn, npelcjeuu- mrBo je nmpoumme cpnjene OJMIOMJIO ckyrmuiruicKke cjenuMue o 23. HOBeM- 6pa oBe rojune. Tipuje uo umro je npecjeniuniTBo OJJIOXKHJIO CjEJIHMIE, IO HAJIOTy My uMe Kuy6a caMocraJHe pajiukaJiHe crpanke, nocnanuk r. Munopan Jipa- mkoBuk gao je usjaBy, KOjoM OGuube- XKABA TJICJIMLUTE CAMOCTAJIHHX PAJIAKAJA Ha JaHannibu | TOJuTHUKU NOJOKAj y seMibu. Koncraryjyhin, za je, no i»u- XOBy MHIJbEIbY, BJAJA, OJCTynajyhu jeguocrpano o/i raBnor 3a/aTKa, Koju je umaja y KOaJuNuju, uaryOuna npaBo He CaMO Ha IbMXOBO IIOBjep€IbE Hero u Ha uKakBe oG63supe, usjaBuo je, na Gu caMocraJiHa crpanka, za cana ne- Ma yrpoxaBajyhux nmojaBa u zoraljaja y Melhynapojinoj moguruuu, Koju Ha- JlaxKy KOHeHTpALHjy Hapojue cHare H NaKIbY HA CINOJbHE noralaje, CMA- Tpasa 34 NpBy Ny2KHOCT, ,la OCyjeTu NOCIbEJIH NE = BjEJOJIOMHOT = NopujekJta oBe Baje“. OBako, noupebyjyliu 06- 3HPHMA CIIOJBH€ TIOJIHTUKE HC CaMO cBoja npaBa Beh u nuraiba yuyrapiber pena, camocrTagina he crpauka, pekao je masbe, 34 caza pa BJaje nparHru C BEJIHKOM Y31PXBHBOLUliY. Y NOCIBCJUBEM TIHCMY MCTAKJIH CMO rejiuure, za he pax Hapojue Ckyr- WruHe u nojoxaj canamive r. Mujio- BaHOBut€BC BJIAJIC MHOTO ZABHCHTH OJL UpKai»a onosuuuje, a y npBomM peny OL O JIP)KAIBA CAMOCTAJIHHX PAJLUKAJTA, KOju cy npuje Cazaniie xoMoreHe i10- JIp»KaBaJu ca crapujum pajluKkaJiuMa KOaJuuuoHy Bajiy. CBa« je .«uBuo y jeguoj ueuaBjecuocru, He anajyhiu, xohe JIH CAMOCTAJIHH PAJIMKAJIH, IIOJI VTHIA- jem pacnaza KoaJinuuje, nosecru 6op6y, uu he, cxparajyhi4 TeKuHy cajaniier nojoxaja, cBoje HEpacnoJIOxKeIbe I10- NPCAHTH NATPHOTCKOM pa360py H NO- Tpe6a KOHCHTPHCAIBA HAPOJIHEC CHAFE. Ca uurupaHomM neknapanujoM omu cy nocra 'jacuo oGuibeikuJnu cBoje crano- BHLIT€ H ApryMCHTOBAHOM YGje/LJbUBO- Wihy ONpaB/NaJIH NoTpe6y MupoJbyGn- BOCTH. JlaJleKO CMO O/L TOTA JA y/IAZHMO y NEeTaJ6HY OLjeuy neknapanuje caMo- CTAJIHHX PAJIHKAJIA, HNAPOHHTO H€ y KO- JIHKO _C€_ Ona uma _1a npumujenu Ha naprujeke pasjuke u ojinoce. Hama je, OBILJE, GMJIO TJIABHO JA JLOKAXKEMO OHO INTO cMO uenike TBP/IMJIH, GuBa, Ja NOKAXEMO NA Cy maprujeke crpacru, KOje cy uekdna Gume npecyjue y Cauma JIP?KABHHM HHTAIbHMA, KPO3 NOCIbEJLIbE TPH TOJHHC MHOFO H MHOFO yOjlaXKCHE, H JA y OMUTHM TIHTAIbHMA ZAHAC NAp- TH34HCTBO H€ MIPA BHLI€ OHAKBY VJIOFY KAKBY je urpajo npuje, penumo, ue- Tupu uu ner roziuna. To je, csakako, noGap 3HaK u y JLAHALN6HM NpHJuKAMA nocra yrjemuua nmojaBa. Mmajyliu y BH1y HNHTupany JeKJa- panujy CaMOCTAJIHHX PAJLUKAJA, MOKE- MO, He 6e3 pasJiIora, —aTH u3pa3a MH- UUbEI6Y, na he nanamiba r, MuHJIOBa- HnoBukeBa Braja ucrpajaru zo kpaja OBOT CKYINIITHHCKOF NepuoJa, u a he Ge3 Behux rpsaBuua Mohu /a nocBp- 1IaBa Bek€ IOCIIOBE OTILITET KapaKTEPA. Kako cMO y jegHoM OJI TIPOIIIKX TIH- caMa Beli HATJIACHJIH, CA OBHM CA3HBOM CBPLIABA CKYIIITHHCKH NEPHOJI M, NO- cauje Tora, 1912. rojune, nonaše ua pen pezoBsuu us6opu nmocnamuka. Kaj 6u Bnaju Guo HeMoryhe na panu ca NAHALIH>OM CKYTILITHHOM, OHA GH Guja NpuMopaa la 43 TOTA H3Byue KOHCE- KBEHLIHjE, H HEMA CyMIb€ ZA GH y TOM cnyuajy MONO NO H3BaHpenHux mo- cauuukux u36opa. ]la gu 6u H Ko- JIHKO GH TO MOFJIO KOPHCTHTAH OTIIITOJ CTBApH M KOJIHKO OM MOTO LONPHHH- jeru KOHCOJHNOBAI>y NpHIuKAa y Cp- Guju, uuje norpe6no na oBlje mapo- uuTO ucruueMo. H Kaz He 6u Guo CIIOJBALUIH>HX yrpoxaBajyhux mojaBa u noraljaja, koju geksapanuju caMOCTaJI- HHX PAJIuKAJA, Y KOJIHKO Ce OHA Ha TO OJIHOCH, LAjy CHMNATHYAH KApaKTEP, cBaku Mucaomu uoBjek mopao 6u je NO3ZAPABUTK H C OHOF_IpyrOT pa3lorTa, Koju je oGmubexeH_ y TeHneHnuju He- CrBApat»a IIoTenIKohia pa/iu OTKITaHara Henorpe6uux TrpsaBuna. Jlonyme, y nekzapanuju je jacuo peuemo, za he OTNACTH CBH OG3HPH NPEMA BJAJIH, HUM Ce OTKIOHE ONACHOCTH CIIOJBALNIbHX nojasa u norakjaja, a; je To, no Ha- IIeM MHIJB€IBY, CaMO ĆOpMA, KOjOM je OGu/bexeHa OTIOZHIIMOHAJIHOCT Ca- MOCTAJIHHX pa/IHKAJIA IpeMA JaHanimoj Brandu. He BunumMo pasnora, koju 6u MOTJIH ONpaBLATH, Zla CAMOCTAJIHH pa- JuKAJIH, MA H NOR yTuNajem pacnaja Koajunuje, cryme y 6e3ycroBuy 6op6y npema BJajiu u Gane 3eM/by y u36opne TP34BHMI€, AKO HM 34 TO HC Gu Jao NOoBOna uenocpenuu pan Blau; ne BHJHMO pašsnora 34 TO je.HOCTABHO C TOFA, IITO CY, CBAKAKO, PCJOBHH u36opu Tako pehu ma npary. Moxe OBo Hale MHILJbCIbE HAjGJIM- xa Oy nyhiHOCT NEMAHTOBATH, AJIH MH uirak ocrajemo npu ivemy, Bjepyjyhiu na ke yBuljaBHocT, HapouuTo caa, Guru jaqa oji cBux naprujekux nporu- BuocTH. M c Tora Bjepyjemo za he HACTABAK QBOT CKYINIITKHCKOF Ca3HBA TEhiH _HOPMAJIHO. Hukana jou uuje Guna neojipelje- uuja nmojuruuka curyauuja EBpore, Kao caja 34 urarujaucKO-TypcKor para, uuTH je Kala TAKO BCJIMKA ONACHOCT 3anpujeruia eBponckoM mupy. ak cy y3/pMalie_BE3€ H CBPOIICKOT KOHLIEPTA, KOju je uujenoM cBujery ojpeljuBao NOJIHTHUKO KOJIO HAMjeLITEHC HrpAHKE. Y Typckoj morajđo Bpu Ha cBe crpane; majo jom rpeGa na na ysaBpe u — npekunu. Ocrajie GajiKaucKe 1ip- XKABC 2KHBY Yy NOJIHTHUKOj H IO MAJO parioj rposuuuu. Bemuke cuje ,Ha- cToje“ za ux or Tora usgujeue, a y- jeguo uBoKkohy ueJmuHuM 3y6uma u rezajy za yrpaGe riujen, Ma u noj iuijeuy MHoro6pojuux JberueBa. CBe je y Fpo3Huuu, CBaK Ce IIPHIIPABJBA, JA CIIPCMAH JOHEKA OJICY/LAH MOMEHAT. HemMa cymibe, curyauuja je Bpjo O36HJbBHA | IIpuje HeKOJIHKO JLAHA, CPIICKO MH- HucTapC:BO Bojuo napenujno je unpoGHy MOGuJu3anujy jeuuor nujena npuucke nuBusuje. Ha npBu rac o Tome, cBe ce y3G6yHHJI0, HC TOJIHKO y Cp6uju KOJIHKO y EBponu. /leneme o Tome JIETHJIE Cy HA cBe cCrpane. Jejina naj- HeBuuuja npoG6a — koja je, ysrpe/ Heka je peueHo, naBuo npenBuljena — Guna je NOBOJbHA /lAa MHOFE HAB€JIC, Ha MHCaO O Opyanoj akuuju CpGuje! Y HOPMAJIHUM NOJIMTHUKHM TIPHJIHKAMA, Ciuuua npoGa, ue 6u oGpakana na ce HHKAKBE IAXKIb€, HHTH GH NOBOJIMJIA EBpony zno Heke BpcrTH y36yne. HujecmO ONTUMHCTE, AJIH y34 CBY Canannisy rposuuuaBocr BjepyjeMo /a neke zoku zo Kkomnmiukanuja. Moxua ce y pauyHy IpeBapuMo, aJiH unak y TO BjepyjeMo. Ho, TO uro mu BjepyjeMo HJIH He BjepyjeMO, He yuasu y cacraB zana- uibe curyanuje, uuru joj oo ymatbyje o3GubHocT. 3a TO je MHOFO BaXHMja HCTHHA, JA CE CBE IpIKABE, CITELHJAJIHO GagKaHCKe Ip2KABe, FPO3HHUABO IIPH- npeMajy kao za je par na mpary, usid Goe Kao za je Beh u na bakaHny u36uo. Ilosuaro je u OBaMO a ce Aycrpuja BP110 xy pHO crpeMa; nosnaTo je u za llpuna Topa, Byrapcka u Tp- UKA y IIpHpeMaMa npoBoje nane ca- Laluiwe ueu3BjecuocrTH. CBe je To OBaMO NOGpo rnosHaTo, u goruuHo je iro ce CBAKA KPETILA OBHX CyCjela BPJIO 03- GuJbHO NpeTpeca u olijei»yje, 4CTO TAKO Kao iro ce nperpecajy u oujeiyjy nojaBe u npusuke y Typckoj. Temiko je KašaTu, nokJe he cuTya- uuja Guru oBako 036ujbua. AKO He 34 upyro, Temko je To Kašaru 3a BaJiKaH, Koju je yBHjeK Y HEKOM HEBHJIUBHBOM a nocra ocjefuom rmjaMeHy. Au ce jemuo umak MOX€ KA34TH: JOK HE cBpnie nenpujareJbcTBa uametjy Hrasiuje u Typcke osGuseHocT he mocrojaru, u TO BIO onacua 036u.bHocT. O pa3Bojy OBHX HenpujaresbcraBa MHOTO he 34- BHCHTH PA3BOj YHYTPANIBHX IPHJIHKA y Typckoj, a Noropiaiwe npusuka y Typekoj JIaKO MOE NOBECTH ZO GaJ- KAHCKHX TIA M CBPOIICKHX KOMIIHKA- uuja. Nonyuie, nuujecy Ha Tamery caMo GaJIKAHCKA IIHTAIBA; HMA HM UPyTHX Koja uujecy Ges yrunuaja ua cajanii»y NoJuTHuKy curyauujy. Anu cy GajiKkaH- cKa nuTaiwa najsampinennja u Hajona- cija. Ona BHIIe HO Apyra NAuy TOH O36MJBHOCTH pa3HHM nojaBaMA M NOFA+ bajuma. 3aTo je u pa3yMJbHBO FPO3HH- ua30 crawe GajikaucKux upkaBa, uuju je XKHBOT Y KAy34JIHOM OJIHOCY Ca CBHMA GaJiKaHCKHM IIHTAHUMA. BuTAJIHH HH- Tepecu GaJIKAHCKHX JIpKABA HE 1O3BO- “baBajy na ce GazKaHcka NnuTaia pH- jeme 6e3 wuxoBa yueniha u npor#BHO IBHXOBHM OIIpaBNAHHM acnupauujama. »Ma He rTpaxuMo rylje! — pekao ' HnaM je npuje uekojuKko nana jemaH HCTAKHYTH NOJIHTHHApP. — AJIH AKO KO NOKYILA HM JAJBE y3HMATH HALE, MH heMO My NOKA34TH, Ja MMAMO OJIBA- XKHOCTH yMUpaTH 34 Orau6uHy! To je Hana nopyka cBuMa oHuma, KOju 6H XTjeJIu NOCerHyTH 34 OHHM INTO je name!“ JlyryiuKH. Dogorilo nam je više! (Iz učiteljskih krugova), U sarajevskom ,Hrvatskom Dne- vniku“ od 9. ov. mj. br. 227 uvodnik je: ,li — ilil« U njemu bosansko-hercegovačko učiteljstvo baš muževno i dostojan- stveno poručuje vladi, zastupnicima, zemlji i narodu, da ako se sada ne urede njihovi materijalni i pravni odnošaj, da će oni posegnuti za kraj- njim sredstvom. Evala im! To su ljudi Tako valja! A ne dati se voditi za nos kao me- dvjedi i kao djeca zadovoljavati se lijepim riječima ili kao lude praznim obećanjima. 1 mi, dalmatinsko učiteljstvo, koje kudikamo stojimo materijalno gore nego naša braća u Herceg-Besni, po- ručujemo vladi, Zemaljskom Odboru, zastupnicima i narodu: Dogorilo nam je više! Dosta nam je više lijepijeh fraza i praznih obećanja! Unapred učiteljstvo sve to energično odbija od svoje adrese Nek se izrazi sućuti, sa- žaljenja i sve bombastične fraze i obećanja uprave na drugu adresu, Dalmatinsko učiteljstvo, poučeno gor- kim iskustvom, više ne vjeruje ni ri- ječima ni obećanjima. Ono će una- pred vladati lozinkom glasovitog Edi- sona: ,Ne riječi već djela“. U ovim teškim, preteškim i nesuo- šljivim danima nečuvene skupoće, svak se diže i traži neka bi se po- moglo nevoljnicima. Novine se cijelog svijeta, — budi bez zamjerke rečeno, — natječu koja će čim slikovitije o- pisati tužno i žalosno stanje ovog ili onog stališa, a žalibože, rijetko je koja ili nikoja uzela u obranu mu- kotrpni stalež pučkog učiteljstva, tog najzaslužnijeg narodnog trudbenika, tog najposljednjeg zapuštenjaka, tog od Boga zamrženog pedagoga! Bečka vlada, uvjerena da današnjim plaćama pri ovakovoj skupoći njezini službenici ne mogu živjeti, naprešno saziva parlamenat, e da u njemu zastupnici naroda odmah glasuju za- kone o poboljšanju ne samo činvni- čkih već i poslužničkih plaća A što se za nas radi, iako smo plaćeni gore nego, ne samo državne, već i privatne sluge? Možda se čeka otvor sabora (a kada?), pa da nam se kao za porugu obeća štogod ili iznese kakova mršava zakonska osnova, pa se je predade odboru ili Zemaljskom odboru na pokopajne? Ne! Dogorilo nam je više! Ponovno velimo, u ništa više ne vje- rujemo, ništa nas više ne umiri već djela, i to djela koja dolikuju nama, našim naukama i važnosti našoj u zemlji i narodu našemu. Prošla su vremena kad je dosta bilo znati čitati bukvicu, a da budeš školnikom, kad je više vrijedio ka- rantan, nego danas kruna. Danas se NJ) EK gd