Br. 44. Dubrovnik 2. novembra 1911. God. XX. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu nu godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zeru!je kruna 16; za Dubrovnik kruna 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Odgovorni urednik Ermeneđildo Job. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. NAŠIJEM POKOJNICIMA! Nijesmo vas zaboravili, što nam to nije moguće; vi ste ljubavlju upisali svoja imena u naše srce. Mi vas spominjemo ovdi gdje još vojštimo u tijelu, koje na nama stara poput privremene odjeće. I s pameću i sa željom mi smo tamo s vama. Vi, koje već ponese rijeka bjegućnosti, primite pozdrav. Ne dolazimo danas na vaše gro- bove da vas vodom kropimo ; nijeste vi gdje su vam kosti. Žive ne tražimo među mrtvijem. Rose i daždi bolje vam krope grobove nego crne nemani, koje za vas ne mole ako živi ne plate. Ne, nema zadušnica..... nč, nema molitve ako novci ne zvone na otaru. Gdje su, Bože, tvoje stri- jele, gdje su munje? Mamona je sve, Hristos ništa. Dragi naši, već vas vjekuvje- čanstvo primi i obasjaje obsjevom neumrlosti. Naša vam ljubav za- činja pjesam. 2. Ovamo je sve sveđ isto ako ne i gore. Moralni čovjek spada; na licima nestaje krasnog . rumenila srama. Čovjek što se kruhom hrani uspijeva, i ovo bi bio napredak da čovjek živi o samom kruhu. Ali mu se i drugo jelo hoće, i za to on radi duhovne gladi du- hovno propada, gine. Sad se bolje nosi, ali ispod no- šnje ljudi kukavo misle, nisko ćute. Razvija im se život u okrugu tr- buha; izvan njega nema ništa. Da bi imali poštenja, časti, imena sve bi to umočili u gnoj svoje tjelesine. Naravno je. Ko se odreče dostojnosti valja da se sunovrati u živinstvo, i da prekorači živine. 3. Pažljivo i žalosno gledam na cvijeće vašijeh polja; ono mi mu- kom mirisa i padljivosti opominje da mi smrt talasa iznad glave. Ja je čekam oružan vjerom i ljubavlju. O naši dragi, priđite k nama noću, kad je sve tiho! Priđite u ono gluho doba, kad pjesnik i prorok primaju višnja udahnuća! 4. O majke naše, vi ste nam pri- kričivale da budemo dobri, skladni, što je ovo savršenost. Ali poslije vašega odlaska uđoše u naša sela i gradove neki tamni ljudi, i ovi uče mladež da je sa- vršenost u novcu i naslovima. 1 ovi mrki učitelji svega čine da se toga dočepaju. b. Spominjem te, plemeniti vlaste- line, i pravo je. Ti bi slazio i uma-. njivao se da proste naučiš i sebi podigneš; za to u nas negda dje- tić bijaše skladan kao mu gospo- dar a djevojka kako joj gospođa. Sad niko ne slazi, niko se sad ne umanjuje, što su svi doli u glibu, gdje teferiče u crva na večeri. O stari naši naučitelji, nije vam bilo veliko znanje, ali ono što ste znali dobro ste znali i pametno, prosto predavali. Milo mi je milo vas danas spomenuti. * Za vašijeh dana učenje nije bilo razlučeno od skladnoće, niti učiona od obitelji; jedna je pomagala drugoj; obje su nastojale da mla- dić sebi i narodu bude od časti. Sad nije ovako. Sad ima više znanja, ali ne pristojnosti, ne do- stojnosti. (te Negdašnji stari sveštenici, u duši mi je drago što mogu jedan trator prinijeti vašem grobu. Ja lijepo znam da vam je filoso- lija bila u brevijaru a teologija u misalu. Ali nijeste bili hrimirci, niti je farisejskog kvasa bilo u vašemu postupanju. Znam, o dobri sveštenici, da mnogo nijeste znali, ali ste bili prosti kao voda; bili ste na ruku, dobri, darežljivi, ljubežljivi. Ali za vašijeh dana ne bijaše u nas Jezuita; sada ih ima, i za to danas vrijedi dogmatika a ne morala; važno je znati gdje se rimpapa vara i gdje ne. Važno je znati koji te grijeh vodi u purga- torio a koji u vraga doma. Mnogo se zla i gada krije pod koprenom ove vjere nevjere. 8. Imam i vas spomenuti, koji pa- doste po srpskijem humovima i gorama za slobodu svojega zavi- čaja. Padoše. vaša tjelesa a ne vi. Vi nijeste samo živi u našoj uspo- meni; vi ste zaista živi u sebi, u sopstvu svojega duha. Vama spada grana od lovora. Vidite li vi Balkan ? Odgovaraju li ljudi i djela im divnoj svrsi za koju junački i slavno vi padoste? Blago vama ako ste jedino gle- dali na uzor što lebdi iznad ljudi i njihovijeh strasti! Blaženi vi ako ste žrtvovali život samo da ugo- dite svojoj duši, koja je žednjela blagostanjem svojega naroda! Bla- ženi vi ako ste na času smrti samo na to gledali ! Sad vas nema boljeti što ste se dali za narod. Ali bi vas gorko boljelo da ste vi onda mogli pre- viđeti nedostojne koji naslijediše plod vaše muke i smrti. Ah mučimo, i plaštom ljubavi pokrimo neke jade i sramote! 9. Mrtvi je dan. Neka mila, slatka žalost i ljubav danas vodi žive na groblje. Gledam oko sebe, i čini mi se da svako stvorenje učestvuje u mojoj bolesti. Lišće otpada, jesenski ga vjetri raznose, i njim pokrivaju zemlju, dragi pokojnici, gdje se pretvaraju vaša tijela da i ona u neko vri- jeme budu lišće, koje će otpasti, i podati se razmetnoj sili. Sva se djelatnost ovdi ovršuje sveđ isto poput kola što se vrti u okolo. Ali se tijelo ne vraća. Ono bi potrebito ne da duh bude, nego da se njim duh ukaže. Bio anđeo, bio bog, ovdi se svaki duh ze- mljenijem, vremenitijem oblikom oblači. Pokojnici mili, ako nam se kosti ne sastanu u istoj jami rodne nam zemlje hoće duše u jednomu Bogu. Evo nade, evo vjere! Zaštitite, ako možete narod svoj da mu bude bolje! Ima u njemu blaga, ali ima i nesloge, i za to je sve slabo, sve se diba. Duše mile, zaštitite, ako možete, svoj narod, da mu ne bude gore! Evo molitve, evo suze! Ljudevit Vuličević. Ilacmo u3 CpGnje. Y Beorpaly, 28. okToGpa. Manenaja npekuHyTO nyToBaie Kpa- ska Ilerpa y Ilapu3 pau Karacrpo- ague Hecpehe NpHJIHKOM BEJIHKOF aBujaruukor Jera, onpeljeno je sa 12. HoBeM6pa 0. r. Tora zana kpenyhe Kpasb Ilerap u3 Beorpana cnenujaj- HHM IBOPCKHM BO30M, a crHhu he y Ilapu3 15. ucror mjecena. Y Ilapu3y he ocraru Tpu nana. Kpasba he mnpa- THTH HA OBOME NIyTY MHHHCTAP NpEJ- CjedIlHHK M MHHHCTAP CNOJbALIHHX IIO- cana r. JIp. MunoBau_ bb. MuzoBaHo- Buhi, CeKDETAP MUHHCTAPCTBA _CIIOJbA- UIIHX NOCIIOBA H IE npec-6upoa r. lipar. CrebaHoBuh, Henepaji r. Jleo- Hua ConapoBuhi, KpaJbeB cekperap r. par. JaskOBuh, MApilaJI —1Bopa ljeHepasnuTaGHH NnoTNyKOBHHK Fr. Bopije Ocrojuh, ynpaBHHK ABOpa NOTIYKO- BHHK r. [Ilerap IlaBnoBuhi, abhyTaHr aprujepucku majop r. IIparomup Hu- KogajeBui HM jOLI HEKOJIHKO IPYTHX Juna koju he ckyna CacraBibaTu Kpa- JbEBY IIPATIby. Y Ilapu3y ce cupeMa BpJO cBeuaH NOHEK, H€ CAMO Ca CTpaHe bpaHlycKe BJIae Hero u ca crpaHe rpaljana cBujy Mjecra kpo3 «oja he Kpas npohu, a y npBom peny ca crpame rpaljaa me- Tponoje uujenor «yJTypuor cBujera. IIpunpeme, koje ce Beh cana y Tlapusy uune, naroBujerurajy na he cBeuaHocT NOYeKA NpeBa3uliu cBa OueKHBaiva nosarana Ha nouek Koju je 360r mo- 3nare uecpeke Guo NpeKHHyT H OJVIO- »xeH. Cam bakar, na he ce oBora nyra y uacr Kpasa Ilerpa npupenuru y Ilapu3y u BEJHKH peB4 dbpaniuyckux TPyna, iuTO uuje Guo upenBuijeno y npojekry 3a nouek Koju je 6uo oJuio- *eH, nokasyje na he cBeuaHocrT GHTH KYU H KAMO BEJIHYAHCTBEHHJA. PpaHuy3u Cy ICHTJIEMEHH H TIpeMA OHHMA KOj4 HX HHUHM HHjeCy 3a1y- XKHJIH, 4 TIpeMa OHHMA KOjH Cy HX MA UHME 341yKHJIH, OHM 3HAajy GHTH HE CAaMO BEJIHKH IJEHTJIEMEHH HETO H — uckpeHo 3axBajiuu. Kpasb Ilerap je, Kao Knue3 Kapaljopljeuh u KAO GuBIuH NuTOMAL BHILC pATHE IIKOJE y Cen- Cupy, yuecrBoBao 1870. ronune y QpaHuycKO-NpyCKOM paTy, u CcBOjy Jb6y6aB npema KoJIMjeBuu cnoG6oje H KyaType nparoujeuoM CBOjOM KPBH sacBjenouuo. To panny3u He Mory u neke ga sa6opaBe. H 3aro he oHu, Kao napon, ogujeseHo Or ćBujy 06- 3upa caywGeHe oGBesHoCcTH, NOHeKaTu Ilerpa Kapahopijesuha He caMo Kao Kpasa Ppamuyckoj HaKJOIeHe Cp- Guje, Hero u Kao cBor ounupa, kao crapor cBor parHuKa, TaKO pei Kao cBoje uego. Ppanuycku Hapojt uma NaKJIE pa3Jora za miro Tominje 1oueka cprickor Kpasba, H OH he HEeCYMI6HBO npeMa TOME nocrynaru u zau jakor u3spasa cBojuM CumMilarujaMa u CBOjHM ocjehajuma JlyKHe 3AXBAJIHOCTH. Ila he y CBeuaHOM NXOYeKy cpnckor Kpa/ba yuecrTBOBaTH Napuiuko rpaljaH- CTBO H yomuTe ČpaHuyCKH HApOJ, yrBpljyje u Ta uuibeHHia, imuTo je ma- PHILKO rpancKkO Bujehe, no jeuuorya- CHOM 34KJbYUKY CBOjHX WJIAHOBA, VIIpA- BHJIO OIMIITHHCKOM BHjehy CpiICKe npe- CTOHHLE BP/IO CHMIIATHYAH IO3HB, LA npezcrasuunirBo Beorpana obje y rocre mpejicrasuuinirBy Ilapu3a, Kaji cpncku KpaJb Gyue rocr npeucraBuuka BeJuKe u CnoGojue panuycke. OBaj TIO3HB NApHIIKOF ONILTuHCKOF Bujeha NpuMJeeH je oBnje ca oco6uTum 34110- BOJbCTBOM, TE je na jenuoj ckopaniboj cjenuunu OmuTuHCKOT OLGOpa 34KJby- ueHO, Ja Ce CHMIIATHUHOM IIO3HBY . Ipe ZCTABHHILITBA Dpanliycke npecTo- Huue najnpurnpasuuje oja30Be npe/- CTABHHNITBO — NpeCrTOHHLE = CJIOGOJLHE Cp6uje. HecymMibHBo je, a OBHM KOpaKOM ONMIUTHHA IBHjy NpeCTOHHLA NOXOJA Kpasba Ilerpa y Ilapu3y zo6uja u3pa3 BEJIHK€ CDJLAYHOCTH, BEH€ HO IITO Ce noka3yje ca 1yi«HuM OG34puMa Nnorpe- GHe erukeuuje u H3BplleIbeM yOGuua- jeuux c7y»K6euux_uepemonuja. Anu, cjem usnujea cumnarnja oj crpaHe bpaHuycKor Hapoja ripemMa CBOM IIOXKPTBOBHOM PATHHKY, HMA OCHOBA H cpnauHnocT npujeMa or crpaHe c1y2x6e- He DpaHuycke. 3a ro nocroje jaku UHIbCHHUKH PA3JIO3H. JEJHA JIPIKABA, KAO TAKOBA, MOXK€ JA CHMIIATHIIC APY- Toj HIpKABH, OJIHOCHO BPXOBHOM IIPEJI- CTABHHKY IPYTE IpKABE CAMO Y CIJ- uajy, KAL CE IBHXOBH HHTEpeCH IOKJA- najy, KAN, NaKJle, nocToju carJacHocT u3Metljy jezue u Ipyre y Boljeiby /p- XKABHE TIOJIHTHKE. A carjacnocrT u3mMetjy Cpricke u panuycke CNOJbALIHE IO- JiuTuHKe noGpo je nosHara y NoJuTH- UKOM CBHjeTy. Y KOHILEpPTy CBPOTICKUX CuJA NOCTOJE nBuje crpyje. OGe cy HamujeieHe 3a- IUTHTH HHTEPECA OHHX IPKABA KOjE HX 3acrTyrnajy. Mawe np»aBe, uuja cnara uuje u He MOxe GHTH npencyiua y pujetuaBaiby BEJIHKHX TIOJIHTHUKHX TIPO- GjreMa Ox MeljyHapojHor Kapakrepa, uujecy ysere y Kom6unaniujy Kao aKTH- BHH H PABHONIpaBHH WJIAHOBH jejine HIH Upyre rpyne; aju, ysa cBe To, O IbHMA H O TIPABIY IBHXOBE NOJIKTHKE BEJIHKE CHJIE BOJE CTBAPHOT pauyna, jep iHXOBO IpKAH€ CMATpPAjy KAO NOCTA BAKHO 34 OJIPKAHE pPABHOTOKE y eBponckoM KoHuepTy. MehyTuM Maje Lp»kaBe, OJ cBoje crpaHe, HarHiby oBoj uju onoj crpyju, jep ysubajy, za um, 6e3 BeJiuKe noMohu onux up»kaBa koje omiyuyjy u umajy npencynuy pujeu, uuje TAKO JAKO HH na CauyBajy cBoj HHTEPIPHTET, 4 KAMO JIH JA IIOCTH3A- Bajy KAKBE BeJHKE ycnjexe M a 0- crBapyjy cBoje HanuonajHe 3a/aTKe. 3aTO OH€ HATHIbY OBOj HJIH OHOj CTPJju, cBe npema TOMe, ruje Koja OJ iux Muciu Hahu Behe rapanrnje cBojoj MOTYHHOCTH M MOTyHHOCTH OCTBapea CBOjHX IpPKABHHX HM HALMOHAJIHHX LH- JbeBa. Heke OI I>bHX HATHIbY TPOjHOM caBe3y (koju cauuibaBajy Aycrpo-Yrap. Hraguja u Fbemauka), a Heke orer Tpojuom Crnopasymy (koju cauH»aBajy Pycuja, Ppanuycka u Eursecka). Cp- Guja naruive Tpojuom Cnmopa3ymy, muro je y ocranom u onpaBnano, jep Ce WeHu uHTEepecu nonyzapajy ca HH- TepecuMa CNOpa3yMHHX CHA, A ONA- cHocr joj najsuuie npujeru oz crpaHe Koja je nanura Mjecra y Tpojuom CaBe3y. OBO uHCTO NOJIHTHUKO ONpeljeJete Cp6uje umahe npencynaH yTauaj Ha cpnaumocr npujema cprickor Kpasba 01 crpade cyxx6eme Ppaniiycke, a cBe ckyra yuanpujen norspbhyje, za he noxoga Kpasea Ilerpa, Koja e HOCHTH KapakTep OGuune Kyproa3uje, uMaTH H CBOjy IOJIHTHUKY NOSAJHHY. O Toj nogurTuukoj mnosanuHu ruca- hHeMO BaM IPyTOM IIPHJIHKOM. JlyryiuKu. Kronika. Bilo je vrijeme kad smo se mnogo bavili prilikama na dubrovačkom Jimnaziju. Najviše je *o bilo u ono nesretno vrijeme lude i bozumne borbe između do krajnosti zavađene braće. Onda je brat brata okrivljavao zbog propagande; vikalo se, tužilo se, ka- žnjavalo se, upropašćivalo bez svako- ga milosrđa. Žrtve su padale, djeca stradala, a njihove roditelje rastuži- valo i u nepriliku mećalo. Ta su vremena prošla. I od tada su odahli i roditeljii đaci i profesori. Nastupilo je vrijeme trezvenije i po- zitivnije. Tim su u isto doba iščezla vremena, kad se dijete uckalo na di- jete, kad je đak uživao da tuži svoga druga i veselio se tuđem zlu, kad je učenik iz prvih nezrelih godina opa- jao svoje srce, još nevino, zloćom i mržnjom. * Nekoliko je godina da traje ta no- va era. U gimnaziji je nekoliko sto- tina daka; oni su iz raznih porodica koje razno mogu i osjećati. Porodica ima raznih narodnosti, pa i srpskih i hrvatskih. U odnosnom narodnom duhu djeca se odgajaju u svojim po- rodiecama i škola nema što da s tim čini. Profesori se naši u to ne pačaju, jer to nije njihova stvar; oni pouča- vaju u svom predmetu i nastoje, da njihovi đaci izidu ljud», kulturni i harakterni. Pa i same više školske vlasti principijelno svojim odredbama stoje sasvim izvan svake pristranosti u narodnom smislu. Zato su svi na- zivi predmeta, koji bi mogli taknuti čiju narodnosnu osjetljivost, propisno tako nazvani, da svakome bude pra- vo i jednako. * Ali među pšenicom bude i kukolja. Mi smo već upozorili, kako ove godine počinju neki da uvode praksu nepristranosti. Čak se vrijeđa narod- nost jednoga dijela daka. To može da ima rđavih posljedica sa moralne strane; to ne samo da nijo dopušte- no, nego je i protiv svakoga pedago- škog postupanja. Nećemo iznositi ničija imena, a koga se tiče, znaće; a nije nam ni namjera da se bavimo osobama, nego ćemo da govorimo o samoj stvari i njezinoj morali. Po školskim je propisima, da se naš jezik u školi zove srpskim i hr- vatskim imenom skupa. Toga se pro- pisa na natpisima zadaćnica drže svi đaci, jer moraju. Neki je nastavnik ipak jednom učeniku Srbinu, koji je napisao ,srpskohrvatski“, naredio da zbriše srpski. Jeli odnosni učenik to izvršio ili nije, to se nas ne tiče, ali čemo pogledati na samu stvar, Takim se postupkom natjerava uče- nika, da ne posluša svog nastavnika, koji mu naređuje nešto drugo, nego li mu naređuju školski propisi. Dakle — nemoralno. Takim se postupkom pobuđuje u učeniku mržnja protiv Hrvata, ako je Srbin, ili obratno, što nije opet nastavnikov zadatak. Ako se đak u kući odgaja u prevom na- rodnom duhu ljubavi i jednakosti Srba i hrvata, onda je pogibeljno, da se u djetetu pod strahom od starije- šine, ne počne buditi mržnja protiv bratskog imena odnosno gubiti lju- bav. I tako dolazimo do toga, da di- jete bude pokolebano u ljubavi uprav od onoga, koji bi ga imao odgajuti u tom smislu. Mi protiv toga ustajemo, jer tako ne smije da bude. Jednako bismo ustali, da bi tako postupao i nastav- nik Srbin prema učeniku Hrvatu, jer takim postupanjem ide se zatijem, da se odgaja djecu u bratskoj mržnji, f\