Br. 44.

Dubrovnik 2. novembra 1911.

God. XX.

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK

Cijena je listu nu godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her-
cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu
Goru K 15; za sve ostale zeru!je
kruna 16; za Dubrovnik kruna 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po ci-
jeniku. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik i izdavatelj  Kristo P. Dominković.

Odgovorni urednik Ermeneđildo Job.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

NAŠIJEM POKOJNICIMA!

Nijesmo vas zaboravili, što nam
to nije moguće; vi ste ljubavlju
upisali svoja imena u naše srce.

Mi vas spominjemo ovdi gdje
još vojštimo u tijelu, koje na nama
stara poput privremene odjeće.

I s pameću i sa željom mi smo
tamo s vama. Vi, koje već ponese
rijeka bjegućnosti, primite pozdrav.

Ne dolazimo danas na vaše gro-
bove da vas vodom  kropimo ;
nijeste vi gdje su vam kosti. Žive
ne tražimo među mrtvijem.

Rose i daždi bolje vam krope
grobove nego crne nemani, koje
za vas ne mole ako živi ne plate.

Ne, nema zadušnica..... nč,
nema molitve ako novci ne zvone
na otaru. Gdje su, Bože, tvoje stri-
jele, gdje su munje? Mamona je
sve, Hristos ništa.

Dragi naši, već vas vjekuvje-
čanstvo primi i obasjaje obsjevom
neumrlosti. Naša vam ljubav za-
činja pjesam.

2.

Ovamo je sve sveđ isto ako ne
i gore. Moralni čovjek spada; na
licima nestaje krasnog . rumenila
srama.

Čovjek što se kruhom hrani
uspijeva, i ovo bi bio napredak
da čovjek živi o samom kruhu.

Ali mu se i drugo jelo hoće, i
za to on radi duhovne gladi du-
hovno propada, gine.

Sad se bolje nosi, ali ispod no-
šnje ljudi kukavo misle, nisko ćute.
Razvija im se život u okrugu tr-
buha; izvan njega nema ništa.

Da bi imali poštenja, časti, imena
sve bi to umočili u gnoj svoje
tjelesine. Naravno je. Ko se odreče
dostojnosti valja da se sunovrati
u živinstvo, i da prekorači živine.

3.

Pažljivo i žalosno gledam na
cvijeće vašijeh polja; ono mi mu-
kom mirisa i padljivosti opominje
da mi smrt talasa iznad glave. Ja
je čekam oružan vjerom i ljubavlju.

O naši dragi, priđite k nama
noću, kad je sve tiho! Priđite u
ono gluho doba, kad pjesnik i
prorok primaju višnja udahnuća!

4.

O majke naše, vi ste nam pri-
kričivale da budemo dobri, skladni,
što je ovo savršenost.

Ali poslije vašega odlaska uđoše
u naša sela i gradove neki tamni
ljudi, i ovi uče mladež da je sa-
vršenost u novcu i naslovima. 1
ovi mrki učitelji svega čine da se
toga dočepaju.

b.
Spominjem te, plemeniti vlaste-

line, i pravo je. Ti bi slazio i uma-.

njivao se da proste naučiš i sebi
podigneš; za to u nas negda dje-
tić bijaše skladan kao mu gospo-
dar a djevojka kako joj gospođa.
Sad niko ne slazi, niko se sad
ne umanjuje, što su svi doli u glibu,
gdje teferiče u crva na večeri.

O stari naši naučitelji, nije vam
bilo veliko znanje, ali ono što ste
znali dobro ste znali i pametno,
prosto predavali. Milo mi je milo
vas danas spomenuti.

* Za vašijeh dana učenje nije bilo
razlučeno od skladnoće, niti učiona
od obitelji; jedna je pomagala
drugoj; obje su nastojale da mla-
dić sebi i narodu bude od časti.

Sad nije ovako. Sad ima više
znanja, ali ne pristojnosti, ne do-
stojnosti.

(te

Negdašnji stari sveštenici, u duši
mi je drago što mogu jedan trator
prinijeti vašem grobu.

Ja lijepo znam da vam je filoso-
lija bila u brevijaru a teologija u
misalu. Ali nijeste bili hrimirci,
niti je farisejskog kvasa bilo u
vašemu postupanju.

Znam, o dobri sveštenici, da
mnogo nijeste znali, ali ste bili
prosti kao voda; bili ste na ruku,
dobri, darežljivi, ljubežljivi.

Ali za vašijeh dana ne bijaše u
nas Jezuita; sada ih ima, i za to
danas vrijedi dogmatika a ne
morala; važno je znati gdje se
rimpapa vara i gdje ne. Važno je
znati koji te grijeh vodi u purga-
torio a koji u vraga doma. Mnogo
se zla i gada krije pod koprenom
ove vjere nevjere.

8.

Imam i vas spomenuti, koji pa-
doste po srpskijem humovima i
gorama za slobodu svojega zavi-
čaja. Padoše. vaša tjelesa a ne vi.
Vi nijeste samo živi u našoj uspo-
meni; vi ste zaista živi u sebi, u
sopstvu svojega duha. Vama spada
grana od lovora.

Vidite li vi Balkan ? Odgovaraju
li ljudi i djela im divnoj svrsi za
koju junački i slavno vi padoste?

Blago vama ako ste jedino gle-
dali na uzor što lebdi iznad ljudi
i njihovijeh strasti! Blaženi vi ako
ste žrtvovali život samo da ugo-
dite svojoj duši, koja je žednjela
blagostanjem svojega naroda! Bla-
ženi vi ako ste na času smrti samo
na to gledali !

Sad vas nema boljeti što ste se
dali za narod. Ali bi vas gorko
boljelo da ste vi onda mogli pre-
viđeti nedostojne koji naslijediše
plod vaše muke i smrti.

Ah mučimo, i plaštom ljubavi
pokrimo neke jade i sramote!

9.

Mrtvi je dan. Neka mila, slatka
žalost i ljubav danas vodi žive
na groblje.

Gledam oko sebe, i čini mi se
da svako stvorenje učestvuje u
mojoj bolesti.

Lišće otpada, jesenski ga vjetri
raznose, i njim pokrivaju zemlju,
dragi pokojnici, gdje se pretvaraju
vaša tijela da i ona u neko vri-
jeme budu lišće, koje će otpasti,
i podati se razmetnoj sili. Sva se
djelatnost ovdi ovršuje sveđ isto
poput kola što se vrti u okolo.

Ali se tijelo ne vraća. Ono bi
potrebito ne da duh bude, nego
da se njim duh ukaže. Bio anđeo,
bio bog, ovdi se svaki duh ze-
mljenijem, vremenitijem oblikom
oblači.

Pokojnici mili, ako nam se kosti
ne sastanu u istoj jami rodne nam
zemlje hoće duše u jednomu Bogu.
Evo nade, evo vjere!

Zaštitite, ako možete narod svoj
da mu bude bolje! Ima u njemu
blaga, ali ima i nesloge, i za to
je sve slabo, sve se diba.

Duše mile, zaštitite, ako možete,
svoj narod, da mu ne bude gore!
Evo molitve, evo suze!

Ljudevit Vuličević.

Ilacmo u3 CpGnje.

Y Beorpaly, 28. okToGpa.

Manenaja npekuHyTO nyToBaie Kpa-
ska Ilerpa y Ilapu3 pau Karacrpo-
ague Hecpehe  NpHJIHKOM  BEJIHKOF
aBujaruukor Jera, onpeljeno je sa 12.
HoBeM6pa 0. r. Tora zana kpenyhe
Kpasb Ilerap u3 Beorpana cnenujaj-
HHM IBOPCKHM BO30M, a crHhu he y
Ilapu3 15. ucror mjecena. Y Ilapu3y
he ocraru Tpu nana. Kpasba he mnpa-
THTH HA OBOME NIyTY MHHHCTAP NpEJ-
CjedIlHHK M MHHHCTAP CNOJbALIHHX IIO-
cana r. JIp. MunoBau_ bb. MuzoBaHo-
Buhi, CeKDETAP  MUHHCTAPCTBA _CIIOJbA-
UIIHX NOCIIOBA H IE npec-6upoa r.
lipar. CrebaHoBuh, Henepaji r. Jleo-
Hua ConapoBuhi, KpaJbeB cekperap
r. par. JaskOBuh, MApilaJI —1Bopa
ljeHepasnuTaGHH NnoTNyKOBHHK Fr. Bopije
Ocrojuh, ynpaBHHK ABOpa NOTIYKO-
BHHK r. [Ilerap IlaBnoBuhi, abhyTaHr
aprujepucku majop r. IIparomup Hu-
KogajeBui HM jOLI HEKOJIHKO IPYTHX
Juna koju he ckyna CacraBibaTu Kpa-
JbEBY IIPATIby.

Y Ilapu3y ce cupeMa BpJO cBeuaH
NOHEK, H€ CAMO Ca CTpaHe bpaHlycKe
BJIae Hero u ca crpaHe rpaljana cBujy
Mjecra kpo3 «oja he Kpas npohu, a
y npBom peny ca crpame rpaljaa me-
Tponoje uujenor «yJTypuor cBujera.
IIpunpeme, koje ce Beh cana y Tlapusy
uune, naroBujerurajy na he cBeuaHocT
NOYeKA  NpeBa3uliu cBa  OueKHBaiva
nosarana Ha nouek Koju je 360r mo-
3nare uecpeke Guo NpeKHHyT H OJVIO-
»xeH. Cam bakar, na he ce oBora nyra
y uacr Kpasa Ilerpa npupenuru y
Ilapu3y u BEJHKH peB4 dbpaniuyckux
TPyna, iuTO uuje Guo upenBuijeno y
npojekry 3a nouek Koju je 6uo oJuio-
*eH, nokasyje na he cBeuaHocrT GHTH
KYU H KAMO BEJIHYAHCTBEHHJA.

PpaHuy3u Cy ICHTJIEMEHH H TIpeMA
OHHMA KOj4 HX HHUHM HHjeCy 3a1y-
XKHJIH, 4 TIpeMa OHHMA KOjH Cy HX MA
UHME 341yKHJIH, OHM 3HAajy GHTH HE
CAaMO BEJIHKH IJEHTJIEMEHH HETO H —
uckpeHo 3axBajiuu. Kpasb Ilerap je,
Kao Knue3 Kapaljopljeuh u KAO GuBIuH
NuTOMAL BHILC pATHE IIKOJE y Cen-
Cupy, yuecrBoBao 1870. ronune y
QpaHuycKO-NpyCKOM paTy, u  CcBOjy
Jb6y6aB npema KoJIMjeBuu cnoG6oje H
KyaType nparoujeuoM  CBOjOM  KPBH
sacBjenouuo. To panny3u He Mory
u neke ga sa6opaBe. H 3aro he oHu,
Kao napon, ogujeseHo Or ćBujy 06-
3upa caywGeHe oGBesHoCcTH, NOHeKaTu
Ilerpa Kapahopijesuha He caMo Kao
Kpasa Ppamuyckoj HaKJOIeHe Cp-
Guje, Hero u Kao cBor ounupa, kao
crapor cBor parHuKa, TaKO pei Kao
cBoje uego. Ppanuycku Hapojt uma
NaKJIE pa3Jora za miro Tominje 1oueka
cprickor Kpasba, H OH he HEeCYMI6HBO
npeMa TOME nocrynaru u zau jakor
u3spasa cBojuM CumMilarujaMa u CBOjHM
ocjehajuma JlyKHe 3AXBAJIHOCTH.

Ila he y CBeuaHOM NXOYeKy cpnckor
Kpa/ba yuecrTBOBaTH Napuiuko rpaljaH-
CTBO H yomuTe ČpaHuyCKH HApOJ,
yrBpljyje u Ta uuibeHHia, imuTo je ma-
PHILKO rpancKkO Bujehe, no jeuuorya-
CHOM 34KJbYUKY CBOjHX WJIAHOBA, VIIpA-
BHJIO OIMIITHHCKOM BHjehy CpiICKe npe-
CTOHHLE BP/IO CHMIIATHYAH IO3HB, LA
npezcrasuunirBo  Beorpana obje y
rocre mpejicrasuuinirBy Ilapu3a, Kaji
cpncku KpaJb Gyue rocr npeucraBuuka
BeJuKe u CnoGojue panuycke. OBaj
TIO3HB NApHIIKOF ONILTuHCKOF Bujeha
NpuMJeeH je oBnje ca oco6uTum 34110-
BOJbCTBOM, TE je na jenuoj ckopaniboj
cjenuunu OmuTuHCKOT OLGOpa 34KJby-
ueHO, Ja Ce  CHMIIATHUHOM  IIO3HBY

. Ipe ZCTABHHILITBA Dpanliycke npecTo-

Huue najnpurnpasuuje oja30Be npe/-
CTABHHNITBO — NpeCrTOHHLE = CJIOGOJLHE
Cp6uje.

HecymMibHBo je, a OBHM KOpaKOM
ONMIUTHHA IBHjy NpeCTOHHLA NOXOJA
Kpasba Ilerpa y Ilapu3y zo6uja u3pa3
BEJIHK€ CDJLAYHOCTH, BEH€ HO IITO Ce
noka3yje ca 1yi«HuM OG34puMa Nnorpe-
GHe erukeuuje u H3BplleIbeM yOGuua-
jeuux c7y»K6euux_uepemonuja.

Anu, cjem usnujea cumnarnja oj
crpaHe bpaHuycKor Hapoja ripemMa CBOM
IIOXKPTBOBHOM PATHHKY, HMA OCHOBA H
cpnauHnocT npujeMa or crpaHe c1y2x6e-
He DpaHuycke. 3a ro nocroje jaku
UHIbCHHUKH PA3JIO3H. JEJHA JIPIKABA,
KAO TAKOBA, MOXK€ JA CHMIIATHIIC APY-
Toj HIpKABH, OJIHOCHO BPXOBHOM IIPEJI-
CTABHHKY IPYTE IpKABE CAMO Y CIJ-
uajy, KAL CE IBHXOBH HHTEpeCH IOKJA-
najy, KAN, NaKJle, nocToju carJacHocT
u3Metljy jezue u Ipyre y Boljeiby /p-
XKABHE TIOJIHTHKE. A carjacnocrT u3mMetjy
Cpricke u panuycke CNOJbALIHE IO-
JiuTuHKe noGpo je nosHara y NoJuTH-
UKOM CBHjeTy.

Y KOHILEpPTy CBPOTICKUX CuJA NOCTOJE
nBuje crpyje. OGe cy HamujeieHe 3a-
IUTHTH HHTEPECA OHHX IPKABA KOjE HX
3acrTyrnajy. Mawe np»aBe, uuja cnara
uuje u He MOxe GHTH npencyiua y
pujetuaBaiby BEJIHKHX TIOJIHTHUKHX TIPO-
GjreMa Ox MeljyHapojHor Kapakrepa,
uujecy ysere y Kom6unaniujy Kao aKTH-
BHH H PABHONIpaBHH  WJIAHOBH jejine
HIH Upyre rpyne; aju, ysa cBe To,
O IbHMA H O TIPABIY IBHXOBE NOJIKTHKE
BEJIHKE CHJIE BOJE CTBAPHOT pauyna,
jep iHXOBO  IpKAH€ CMATpPAjy KAO
NOCTA BAKHO 34 OJIPKAHE pPABHOTOKE
y eBponckoM KoHuepTy. MehyTuM Maje
Lp»kaBe, OJ cBoje crpaHe, HarHiby oBoj
uju onoj crpyju, jep ysubajy, za um,
6e3 BeJiuKe noMohu onux up»kaBa koje
omiyuyjy u umajy npencynuy pujeu,
uuje TAKO JAKO HH na CauyBajy cBoj
HHTEPIPHTET, 4 KAMO JIH JA IIOCTH3A-
Bajy KAKBE BeJHKE ycnjexe M a 0-
crBapyjy cBoje HanuonajHe 3a/aTKe.
3aTO OH€ HATHIbY OBOj HJIH OHOj CTPJju,
cBe npema TOMe, ruje Koja OJ iux
Muciu Hahu Behe rapanrnje cBojoj
MOTYHHOCTH M MOTyHHOCTH OCTBapea
CBOjHX IpPKABHHX HM HALMOHAJIHHX LH-
JbeBa. Heke OI I>bHX HATHIbY TPOjHOM
caBe3y (koju cauuibaBajy Aycrpo-Yrap.
Hraguja u Fbemauka), a Heke orer
Tpojuom Crnopasymy (koju cauH»aBajy
Pycuja, Ppanuycka u Eursecka). Cp-
Guja naruive  Tpojuom  Cnmopa3ymy,
muro je y ocranom u onpaBnano, jep
Ce WeHu uHTEepecu nonyzapajy ca HH-
TepecuMa CNOpa3yMHHX CHA, A ONA-
cHocr joj najsuuie npujeru oz crpaHe
Koja je nanura Mjecra y Tpojuom CaBe3y.

OBO uHCTO NOJIHTHUKO ONpeljeJete
Cp6uje umahe npencynaH yTauaj Ha
cpnaumocr npujema cprickor Kpasba 01
crpade cyxx6eme Ppaniiycke, a cBe
ckyra yuanpujen norspbhyje, za he
noxoga Kpasea Ilerpa, Koja e HOCHTH
KapakTep OGuune Kyproa3uje, uMaTH
H CBOjy IOJIHTHUKY NOSAJHHY.

O Toj nogurTuukoj mnosanuHu ruca-
hHeMO BaM IPyTOM IIPHJIHKOM.

JlyryiuKu.

Kronika.

Bilo je vrijeme kad smo se mnogo
bavili prilikama na dubrovačkom
Jimnaziju. Najviše je *o bilo u ono
nesretno vrijeme lude i bozumne borbe
između do krajnosti zavađene braće.
Onda je brat brata okrivljavao zbog
propagande; vikalo se, tužilo se, ka-
žnjavalo se, upropašćivalo bez svako-
ga milosrđa. Žrtve su padale, djeca
stradala, a njihove roditelje rastuži-
valo i u nepriliku mećalo.

Ta su vremena prošla. I od tada
su odahli i roditeljii đaci i profesori.
Nastupilo je vrijeme trezvenije i po-
zitivnije. Tim su u isto doba iščezla
vremena, kad se dijete uckalo na di-
jete, kad je đak uživao da tuži svoga
druga i veselio se tuđem zlu, kad je
učenik iz prvih nezrelih godina opa-
jao svoje srce, još nevino, zloćom i
mržnjom.

*

Nekoliko je godina da traje ta no-
va era. U gimnaziji je nekoliko sto-
tina daka; oni su iz raznih porodica
koje razno mogu i osjećati. Porodica
ima raznih narodnosti, pa i srpskih
i hrvatskih. U odnosnom narodnom
duhu djeca se odgajaju u svojim po-
rodiecama i škola nema što da s tim
čini. Profesori se naši u to ne pačaju,
jer to nije njihova stvar; oni pouča-
vaju u svom predmetu i nastoje, da
njihovi đaci izidu ljud», kulturni i
harakterni. Pa i same više školske
vlasti principijelno svojim odredbama
stoje sasvim izvan svake pristranosti
u narodnom smislu. Zato su svi na-
zivi predmeta, koji bi mogli taknuti
čiju narodnosnu osjetljivost, propisno
tako nazvani, da svakome bude pra-
vo i jednako.

*

Ali među pšenicom bude i kukolja.

Mi smo već upozorili, kako ove
godine počinju neki da uvode praksu
nepristranosti. Čak se vrijeđa narod-
nost jednoga dijela daka. To može
da ima rđavih posljedica sa moralne
strane; to ne samo da nijo dopušte-
no, nego je i protiv svakoga pedago-
škog postupanja.

Nećemo iznositi ničija imena, a
koga se tiče, znaće; a nije nam ni
namjera da se bavimo osobama, nego
ćemo da govorimo o samoj stvari i
njezinoj morali.

Po školskim je propisima, da se
naš jezik u školi zove srpskim i hr-
vatskim imenom skupa. Toga se pro-
pisa na natpisima zadaćnica drže svi
đaci, jer moraju. Neki je nastavnik
ipak jednom učeniku Srbinu, koji je
napisao ,srpskohrvatski“, naredio da
zbriše srpski. Jeli odnosni učenik to
izvršio ili nije, to se nas ne tiče, ali
čemo pogledati na samu stvar,

Takim se postupkom natjerava uče-
nika, da ne posluša svog nastavnika,
koji mu naređuje nešto drugo, nego
li mu naređuju školski propisi. Dakle
— nemoralno. Takim se postupkom
pobuđuje u učeniku mržnja protiv
Hrvata, ako je Srbin, ili obratno, što
nije opet nastavnikov zadatak. Ako
se đak u kući odgaja u prevom na-
rodnom duhu ljubavi i jednakosti
Srba i hrvata, onda je pogibeljno, da
se u djetetu pod strahom od starije-
šine, ne počne buditi mržnja protiv
bratskog imena odnosno gubiti lju-
bav. I tako dolazimo do toga, da di-
jete bude pokolebano u ljubavi uprav
od onoga, koji bi ga imao odgajuti
u tom smislu.

Mi protiv toga ustajemo, jer tako
ne smije da bude. Jednako bismo
ustali, da bi tako postupao i nastav-
nik Srbin prema učeniku Hrvatu,
jer takim postupanjem ide se zatijem,
da se odgaja djecu u bratskoj mržnji,

f\