Br. 50. Dubrovnik 14. decembra i9]1. God. XX. l IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu n« godinu: Za Austro-Ugarsku, Boseu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zeme kruna 16; za Dubrovnik kruna 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više pula uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjavo i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Sve bliže i jasnije. Ovo nekoliko posljednjih godina, Srbi na Primorju, a naročito Srbi u Dubrovniku, mogu da odvoje u jednu zasebnu periodu svog poli- tičkog života. Za nas same, kao jedna cjelina, posljednje godine možemo da odračunamo na period naše unutrašnje zanemarenosti, a- patije, i nikakve sređenosti. I ako je naš život, u nama samima, tako mrtav izgledao, i u istinu baš ta- kav bio da se od nas nije imao razloga plašiti ni najslabiji nepri- jatelj, opet mi smo imali i jednako imamo pred sobom jedan vrlo jaki, a ispoređen sa našom snagom, upravo strašno jaki faktor, koji se je od nas, tako nesređenih i apa- tičnih, ili preplašio ili maskirao kao da se plaši. Taj veliki, jaki i moćni faktor jesu političke vlasti. Od po- sljednje posjete Nj. V. prestolona- sljednika Franz Ferdinanda u Du- brovnik, Srbe Dubrovčane uzelo se jena neki naročiti nišan. Po- znato je svakomu kako su se po- licajske mjere i nadzori brzo i jako u našem gradu pooštrili. Detektivi su od onda ,hljeb naš nasušni“. Veksacije policajske dostigle su nekoliko puta toliku mjeru, da su one odjeknule čak i u parlamentu. Naš list, koji je proti svim tim suvišnim, nepotrebitim i pretjeranim mjerama ustajao, plijenila je naša cenzura nemilosno. Uz nas je ista sudbina, po neki put, zadešavala i druge listove. Pitalo se za razlog, tražila se razjašnjenja svemu ovome, ali se nikada, pa ni do danas, nije uspjelo da se dobije pozitivan od- govor. Jedino nam je ostalo da se zadovoljimo sa nekom vrstom ela- stičnog i vrlo nepovjerljivog od- govora, što smo ga u nekim pri- likama na sudu čuli od c. kr. dr- žavnog odvjetnika, a koji je glasio: ,obzirom na ovaj grad“ (biva na Dubrovnik). I tako ,obzirom na ovaj grad“ mi još jednako stojimo na istoj poziciji, u neizvjesnosti da li i u kojoj su nam mjeri zagarantovana naša građanska prava. Ali, uz nas, ponekada su mo- rali da snagu i moć naše političke vlasti okušaju i naša braća napre- dni Hrvati, jer neće i ne dadu da na neprirodnoj razdvojenosti jednog naroda sa dva imena, neko treći kapital vuče. I kako vrijeme izmiče a mutna budućnost bliže primiče, tako nešto postaje i jasnije. Velika briga političke vlasti, koja se ne- promijenjeno goji prama nama Sr- bima, počela se je malo jačim tem- pom da se okreće i prema našoj braći naprednim Hrvatima. Dimen- sije se šire. Iz Dubrovnika se ra- steglo na Spljet a po malo i na Šibenik. Spljetska ,Sloboda“ i ši- benski ,Naprednjak“ počela je da cenzura kroji kao i naš list. Jedan od glavnih saradnika spljetske ,Slo- bode“ bio je ovo dana uapšen i tužen. Policija u Spljetu počela je da ide korakom naše u Dubro- vniku. Svakako, policajska moć uzela je više razmjere. Čemu? zašto? znaće se brzo. Nije bez značaja, kad se vidi, kuda su se dimensije policajskih mjera protegle. One su u svoj djelokrug zauzele naš jug. Ako je vjerovati nekim vijestima, što se ovo dana šire kroz novine, bo- sansko-hercegovačke vlasti kao da su dale nalog džandarmima, da traže i uđu u trag nekom tobo- žnjem sakrivenom oružju, koje se nalazi na bosansko-turskoj granici, prama novopazarskom Sandžaku. Prema ovome, a i prema još ne- kim vijestima policajska predostro- žnost zahvatila je Dalmaciju, Bo- snu i Hercegovinu. Svakako, držanje političkih vla- sti svaki nam je danom bliže i ja- snije. , Obzirom na više interese“ ono će nas sigurno jače zahvatiti, a da se nikomu ne daje ni objašnje- nja ni razloga. Liberalni i napre- dni elementi su na udarcu, ali će i oni obzirom na taj udarac još jače da se privežu i utvrde. Aehrenthalova politika sa svojim težištem: na Balkan, i ovo je da- na odnijela pobjedu u Beču. Što znači ta politika, Srbi i Hrvati su dovoljno okušali za vrijeme anek- sione krize. Ta politika ostaje još i dalje, a prilike se za sada razvi- jaju, da im u nekoliko možemo proricati budućnost prama držanju naših političkih vlasti. Sve smo bliže, ali nam je sve i jasnije. Ilacmo u3 CpGuje. Hapoona Cxyllwuituna. — 3e- macka Konđepenuuja Paou- Kane Ciipanke. Y Beorpany, 9. neuem6pa. Cjem Hekux HeojpeljeHux, aJIH cBa- KAKO Bp/10 BaxHHX NojaBa u noratjaja u3 o6jacrTu CNOJbaIi»e nosuTake, Haj- BHIIE NpuBJauu u uurepecyje pan Ha- ponie CkyniuTuHe, Ma na y Taj pan Huje jom Huuer HOBOF yHeceHo, Huuer 1iTo Gu Morso Ha ce npuByliu: uapo- UuTy nmaxiby. To je, HECYMIBHBO, OTY- na, tiro neonpeljemocr nojasa ue naje HHKAKBHX UHIB€HHUKHX OGjanIHEIHA naHamiboj Temikoj u Bpo sarernyToj nojuruuKkoj caryauuju, u iuro ce ja- BHOCT BPJIO MaJO HHTEpeCyje rnoJuTK- UKHM KOMGuHALHjaMA CABPIIEHO IIPO- GneMaT4uKke BpujeuHOCTH, CA CBHM THM NITO IpeCTOHHUKH JIHCTOBH — CAJA, CBAKAKO, CA BPJIO MAJO ycujexa, jep ce cBujeT He zla BHIIE TAKO JIAKO BA- paru — jemuHo ua Taj uauuH _/10/a34 No norpe6nor marepujaja, censanuja u — mapjamia! A, KaKO je CKYIIuTHH- CKH PAL HECYMIbHBO peaJIHHjU OL CBHjy KoMGunanuja 4 KAKO Ce Taj pau Bpiuu IIOJL OKOJIHOCTHMA CTBOPEHHM pacna- NOM KOaJuluuje u CacraBOM XOMOrE- Hor Ka6uneTa, TO je pa3yM/6BHBO IITO OH, Y MAiBKABOCTH KPYTIHHjuX MJIH Gap uurepecanruujux noratjaja, croju ua jezuoM oj npBux mjecra. Y Haponuoj Cxymuruuu je Guo MPTBHX H MOHOTOHHX JAHA, a GMJIO je HHTEpeCAHTHHX, AJIH Cy MHIAK HajuH- TepecanTuuju Guju zaHu, rocBeheHu ne6arTu sakomckor npojekra o 6yiery 3a 1912. rouuHy. Kako ce ouycrao or npa«ce na ce CBAKH CKYTILITHHCKH CA3HB OTBApa NIpe- croHoM GecjenomM, 360r koje ce me- norpe6Ho ryG6u MHOrO Bpemena, To nojuruuke rpyre, na 6u OGuJIbORKNJIC cBoje CTAHOBHITE NIPEMA BJAJIH, CIIE- uujajiHo y zanamiveM cnyuajy, Koju ux je noBeo Ipen HoBy BJaly, Ipe CTABHHIIH THX Fpyla y384MJ6Y pPHjed y | Gynerckoj geGaru u najy neksapanuje O CBOM CTAHOBHLITy. TaKO CMO OBO Nana uMaju MOTyhHHOCTH a NjeJuMH- uHO Ca3HaMO, KAKBO he JIpKame 3A- y3eTu Koja OJ IbHX IIpeMA BIAJIH. Hac je, ga ucruuy Kax«eMo, HajBuiie UHTEPeCHPAJIO IPIKAIBE CAMOCTAJIHHX PAJIHKAJIA M, AKO CE HMAMO yIIPABIBATH no pujeuuma r. Murnopana /lpamko- Buha, jezuor or najucrakHyTHjux WuH- XOBHX NpPBAaKA, MOPAMO NPH3HATHK, ia Hac TO ip»kai»e Hehe pasouaparTu. Ma na je r. JIpamkcBuh, MOa HeTO C pa3jorom a Moxza u 6e3 pasjora NOBYKAO BJALY HA OJITOBOpHOCI, OH je TO yuuuHo Ha nauuH CarJacaH ibe- TOBOM JIHUHOM lOCTOjAHCIBY H IOCTO- jaucrBy mjecra ruje je TO yuuuuo. HeheMo za u3puueMo cBoj cyan o am- COJIyTHOj MJIH peJIATHBHOj BPHjEJIHOCTH MIH Hepa3noxHocrTH r. JipamkoBuha KPHTHKE ; AJIH MOPAMO OJATH IpH3HA- ibe gujenoj bopmu u nHauuHuy jeuuor TOBOpAa, KAKAB Ce H3 yCTA ONO3HIMO- HHX NOCIAHHKA pHjeTKO Kaja uyo. OBaKkaB HauuH KPHTHKOBAIBA, KAI Gu Ce yB€O y IIPAKCy, HECYMIbHBO Gu MO- pao KOpHCTHTH MH HE Gu Ce TAKO JIAKO NIpeKO IbETA MOFJIO NPOJA3ZHTH. Ha usjaBa koje cy y Gyierckoj me- GaTH IaJie, MOrJIO Gu ce ca jocra pa- 3JIOTA Ka3aTH, a he cazaniiva CKyI- WruHa ucrpajaru go Kpaja 4 za BIraza Hehe Haua3suTu Ha Behe noreimkokhe. Kako usrjena, Gyuer he Guru rmpn- MJb€H 6e3 3naruujux u3amjena. I'eHe- pajHa ge6ara cBpiinlie, MuCIHMO, naj- nae uuyher yropuuka. Ilocsmuje Tora molu he ua pez, OJ Baxnujux nuTa- iba, NpojekT 3akOHma o usmjemaMa u NOINyHAMA 34KOHA O HITAMIIH, HM IIPO- JEKT BOJHOF 3aKOHa. O Gyuery heMo Ha io ce mporo- BOpHTH y HLyHeM IHCMY. s Tipomor noneljenauKka onpxana je oBlje 3emaseeka Konmepepennuja Pa- NuaKaiHe crpauke. MH camocraJiHu pa- NUKAJIH CY OLPKABAJIH, Ipuje TOra, cBojy «Komdepeninujy, au ona nuje TOJIMKO NpHBJAUHJIA IAXKIbY JABHOCTH KOJIHKO KOHepennuja crapujux pazu4- KAJA, NPBO C TOFA HITO Cy Crapnju pa- NHKAJIH CAJLA HA BJAJIH, A4 IPYTO C TO- ra, iuro crdpuju panukaju uujecy, 3a jenaH NIJ2KH HH3 FOJIHHA, OJIPAKABAJIH CimuHy KonepeHuujy. ITJaBHH IMJB oBe kon(pepenuuje crapujux pazukajJta, 6uo je Taj, a ce NpuxBaTe HOBH CTA- TyTH CTpaHKe, KAKO 6M CE, HA OCHOBH CABPEM€HHX IIOTPEGA, PEOpTAHH3OBAJIA. Koneepenuuja je Guria noBjep/buBe npupoje. Hmamu cy npucryna camMo usacnanuniu, Kojux je GuJIO y BE/HKOM 6pojy u3 uujeje 3emjbe. He 3HaMO KAKO H IITA Ce HA KOH- dbepenuuju, — cjem KopekrType HOo- Bux CraryTa pjeniaBajio u pujeniujo. Hmastiu CMO NpHJHKE, NA O CTBApH pa3srosapaMo ca jezuum oz najyrve- NHHjUX UJAHOBA PAJIHKAJIHE CTPAHKE. Ma na nam Huje Huuer HOBOTAa Ka340 u Ma a je ocrao IyxKaH_ OjroBopa Ha MHOTA HALIA IIHTAHA, HIILAK CMO OJL IbeTA UYJIH MHOTO HITOIITA, IITO (u Guo Bpujenuo usuujeru. M Bac he, 6e3 CYMIb€ HHTEpeECHPATH CAMOIOY3- Naibe, KojuM je NOTHUHH NOJIHTHUAP TOBOpHO O CHA3H M KOMIAKTHOCTH pA- NuKAJIHE CTpaHKE. ,Ka0 IOJIHTHUKA Op- ranu3anuja — pekao naM je — pa- UHKAJIHA CTPAHKA, HM NO KBAJIHTETY H NO KBaHTuTeTy, croju OJvIHuHO. O KA- KBOM pa3uJaxeiby u3Mehy ,MJaljux“ u ,crapujux“ egremenaTa (oHo ,mMllatjux“ H ,CTApujux“ CTABIbAMO Y HABOJIHHKE C TOTA IITO M3 TOHA, KOjuM je TO KA- 340, MOIVIH CMO 1LOGpO pašsymjeTu KAKO je OH TO CXBATHO) AIICOJIYTHO HEMA roBopa. Ha komeepenuuju je Branao CNopa3yM u carjacuocr usmeljy _cBujy UJIAHOBA, M y NOTJIENHMA HA YHYTPA- NIEbY H Y NONJEJIHMA HA CIIOJBANIH>Y foJuTuKy CpGuje. Ty ce je noka3ajo KOJIuKO je cBjexa, KOJIMKO je jomi MJIaLA panukaJHa crpanka, Koja uma HAjBHIIE VCIIOBA ZA VIPABIBA IIOJIH- THKOM Cp6unje. HoBu craTyTu npuxBaheHu cy oHako KAKO HX je npemiloxuo TuaBuu OJ1- 6op. Oasu he muoro nonpunujerTu joru Behem jauamy crpanke. Hapoj BH- Nu, tura je pagukaJjHa crpaHka yuH- Huga Cp6uju u Kolguko joj je Ko- pucru npunnjena, na ue camo za joj TO npusnaje, Hero ce cBe Buie u cBe UBpluHe y oj OKyryba. TOJIHKO BAM 34 Cajla MOTy Ka3aTH.“ He ynyimraMo ce y oujemy oHora IITO je goTHuHu NOJIHTHUAP Ka340, HuTH XOoheMo za HucnurTyjeMO, KOJIHKO Cy TAuHH IbETOBH HABOJIM. XTJEJIH CMO caMo za mo cBojoj zyaHocru, Kojy CMO HA C€ NpuMuI4 ynyuirajyhiu ce y PA3FOBOp, H3H€CeMO IITO jenaH yrge- nau u ymiuBaH (aKkTOp CTDAHKHH MHCIIH O IbOj H O IbEHOj CHA3H. JIyryiuKH. Učiteljstvo za svoja prava. Medu našim učiteljstvom zatalasao je živ pokret. Jedan vrlo zaslužan stalež, bilo na privrednom, ili kul- turnom polju, našao se od jednom zbog nesnosne i pretjerane skupoće životnih namirnica i stanova, osa- mljen i zapušten. A što je još gore, stakom platom, da se nije u stanju uzdržavati ni onaj bez obitelji, sa- motan, uz najčednije uvjete. Učiteljstvo spada među pokrajin- ske činovnike. Škole su pod nadzo- rom državnim, koja doprinaša jedan dio u školske svrhe i našoj pokra- jini. Potpora državna nije dovoljna. Treba da sena mjestima podižu nove škole jer je Dalmacija u tome sve do nedavna bila veoma oskudna. Podi- zanjem novih škola i namještajem učitelja, dosegao je ukupni broj na- stavnika u Dalmaciji do blizu devet stotina. Ne računamo ovdje privatne škole i umirovljene učitelje. Svi su ovi ljudi i ženske, koje uče odgajaju podmladak, djecu naše ze- mlje, a kao stalež uzimajuć ukupno njihov rad i uspjeh, dostojni su mno- go veće pažnje, od one koja im se do sada poklanjala. Učiteljstvo za sebe nije tražilo ka- kvih privilegija, a ni nagrada za svoj trud. Iskalo je od narodnog predsta- vništva i mnogo puta ponizno molilo da im se plate urede onako, kako dolikuje i kako je pravo. Jeri državni zakon, kojega i pokra- jina mora da izvršuje, određuje, kako plata učitelja ne smije biti manja od zadnja tri razreda državnih činovnika. Na žalost današnje učiteljske plate, ne stoje ni u kakovu skladu sa o- vim državnim zakonom. I dok se o- stalijem pokrajinskim činovnicima kako onijem na Zemaljskom Odboru, tako po bolnicama i općinama udo- voljilo, učiteljstvu je narodno pred- stavništvo dobacivalo mrvice što su ga vrijeđale u ponos, ili mu izraža- valo — sućut. . I još jednu doskočicu upotreblja- vali su narodni ljudi prama učitelj- stvu, a to odgađanjem od godine do druge, kako bi se time učiteljsko pi- tanje proteglo do strmelja mjeseca. Takav postupak bilo je veliko zlo, jer je nezadovoljstvo među učitelj- stvom sve to više raslo i umnožavalo ge. Zato i s punim pravom danas u- čiteljstvo složno i ujedinjeno, bez ra- zlike traži krivca tome zlu. Krivac je očit i nije ga teško pro- naći. Na muci se poznaju junaci, a u nevolji prijatelji. Učiteljstvo se je za sve ovo vrijeme borbe, nevolje i moljakanja, kroz svoje oči, a ne na tuđej naočari osvjedočilo, šta znače pusta obećanja. Rezultat mu je svega opažanja : pusto razočaranje. Odsele vjeruje sa- mo u djela. A da vapaj učitelja nađe odaziva, kako u javnosti, tako i po najširim slojevima, ono se svojski i ozbiljno složilo i založilo, da putem istine i pravice uredi svoja beriva. S dostojanstvom i pravo ono traži od narodnog predstavništva, da mu konačno uredi platu. Ako i u čem, narodno predstavništvo ne može u ovom slučaju, da pokaže svoju oko- rjelost. Saborska većina ni pod koju cijenu ne smije protezati uređenje konačno učiteljskih plata. Ona, — budimo iskreni, — i u vlastitom in- teresu, kao većina koja raspolaže sa Zemaljskim Odborom, valja jednom da razmrsi ovaj čvor na korist uči- teljstva. S druge strane, to je dužna poraditi i u interesu naših škola i naše zemlje. Na to podsjećamo, jer hoćemo, dok je još vrijeme, da spri- ječimo jednu golemu stetu. Ne bismo radi, da učiteljstvo odlučno i složno, razočarano i prevareno u nadama dade takvu odmazdu onima “koji su glavni krivcij ovome zlu, na način, da popašu isplati naša zemlja. Govoreć ovako ističemo kako valja da vodimo ozbiljna računa o tome i ne prepuštamo učiteljstvo sudbini koja će nam se osvetiti. Mi ne želimo nikako, ni kao narod ni kao ljudi od srca i osjećaja, da čujemo, kao neki- dan u Mariboru, gdje učiteljstvo u očaju i zapuštenosti vlastite stranke hoće u socijaliste da tamo sebi traži spasa. Ne želimo ni to, da nas devet sto- tina naše djece, sinova i kćeri, sa svojim porodicama prekoravaju ; ni da nam uskrate svoj rad i djelova- nje na privrednom i kulturnom polju, koje oni marljivo i duševno obrađuju i danas. Učiteljstvo će svakako što prije okušati na djelu svoje prijatelje i promicatelje narodne prosvjete. U borbi koju učitelj vodi za kulturu, napredak, pak za samu državu i na- rod, treba ga pomoći i zaštićivati, a ne lomiti i upropašćivati. Učiteljski, »Crna Ruka“ u Srbiji. Od našeg. stalnog dopisnika iz Be- ograda, uz današnje pismo, dobili smo o ,Ornoj ruci“, o kojoj je, ko- liko srpska, toliko i ostala naša do- maća štampa mnogo pisala, ove retke: Vjerojatno da ste čitali po raznim listovima o nekoj tajnoj organizaciji u ;Beogradu, koja nosi ime ,Crna Ruka“. Neka se đavo čudi, kako su neki beogradski listovi došli do sa- znanja o postojanju ,Crne Ruke“1 Raspitivali smo se na sve strane, da što saznamo o tome i poslije tolikog raspitivanja, možemo kazati, da — ne znamo ništa. Sve što možemo kazati, da se svesti na ovo nekoliko riječi. U Beogradu je, prije izvjesnog vre- mena, pokrenut list ,Ilujemonr“, Znalo se, kao što se i sada zna, da iza toga lista stoji jedna grupa mlađih i ne- sebičnih ljudi i da oni taj list finan- siraju. List se je pojavio sa preten- zijama najpatriotskog lista, i nesu- mnjivo je da su ljudi koji iza njega stoje čistih patriotskih osjećaja, želja i namjera. Ali, na žalost, ,IlujemonT“ se, kroz ovo vrijeme, nije pokazao na svojoj visini. Uređivanje nije od- govaralo i ne odgovara potrebama naroda, Srpstva, saglasno željama i namjerama ljudi koji stoje iza njega. Način uređivanja kompromitovao je (02,