u

Br. 52.

Dubrovnik 29. decembra 1911.

God. XX.

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK

Cijena je listu nu godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her-
cegovinu K 12; za Srbiju i Ornu
Goru K 15; za sve ostale zemljo
kruna 16; za Dubrovnik kruna 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini.
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne Primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća ge 12 para po
potitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po ci-
jeniku. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni

urednik Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Dubrovnik, 28. decembra.
Godina se svršava, i to jedna
od vrlo kritičkih godina. I dok se
ona predava prošlosti, dotle se re-
zultat i posljedice prošlog rada
prenose na nejasnu i nestalnu bu-
dućnost. I dok nam ova godina
u svjetskom političkom životu bi-
lježi kritično doba zapleta, nesu-
glasice, sukoba i ratova, dotle je
ona po Srpstvo i srpske interese
prošla nekako tiho i mirno, ali
opet ne sasvim bez značaja. Pri-
državajuć pravo, da se s Nove
Godine podrobnije osvrnemo na
prošlost, završićemo ovu godinu
sa jednim malenim pogledom na
rad Srba na Primorju.

Ako ćemo da pravimo  bilans
političkog rada nas Srba na Pri-
morju kroz ovu godinu, taj bilans,
na žalost, ne može da nam dade
povoljan rezultat. Po trgovačkoj
iormi, možemo da konstatujemo
deficit. Nesređenost, apatija i in-
diferentnost ostali su nepromije-
njeni, dok opet s druge strane
dogodilo se je nekoliko toga što,
kako bi smo kazali, pojačava de-
ticit našeg godišnjeg političkog bi-
lansa i što nikako ne može da
ostane, a da se ne označi kao
crna stranica našeg života kroz
ovu godinu.

U Boki Kotorskoj razvila se je
ove godine jaka i odvratna brat-
ska borba koja će zemlji i narodu
da nanese, a već je prilično i na-
nijela, više štete po srpsku stvar
tih krajeva, nego što bi bio u sta-
nju, da nam to i naj jači dušma-
nin učini. Disorganizacija, i suviše
naš prenagljeni temperamenat po-
Spiješili su u Boki pri izborima
borbu do ekstremnosti, a mržnja
i razdor među narodom uvukli su
se takom snagom i uhvatili tako
jaka korjena, da nam nikako ne
stoji u izgledu mogućnost, e će
među Bokelje za dugo i dugo da
se povrati stara sloga i ljubav. Ipak
isključujemo nemogućnost konso-
lidovanja prilika u Boki, kad bi
samo kod njihovih vođa bilo malo
više uviđavnosti koju bi pokazali
i djelom a ne samo riječima. Imali
smo prilike da ih slušamo. 1 jedni
i drugi osuđuju današnje stanje,
i jedni i drugi su pripravni da u-
nutrašnje razrovane prilike Srba u
Boki što prije srede. Svi su go-
tovi na sporazum, gotovo se na-
tječu kako će tu gotovost bolje
da izjave, ali niko neće da pri-
stupi na djelo, jer tad dolazi ona
sujetnost : ja sam radio ispravno
te neću prvi da se poklonim.
Suviše ona poznata prilična doza
zajedljivosti, koja se je kroz ne-
bratsku borbu stekla, pokazuje ve-
liku neiskrenost, a izjave gotovo-
sti sporazuma i bratskog mira iz-
gledaju nam prosto neiskrene for-
mule, s kojimo se hoće da dade
opravdanost dosadašnjem radu i
udari pečat ispravnosti. Iskrenosti
i prave volje malo se nalazi, pa je
to baš ono što nam je najteže,
jer vidimo da se svađa i razdor
iz ove godine prenosi i u nastajnu,

bez izgleda da će tobožnja goto-
vost za sređenje, bilo s jedne ili
s druge strane, preći u stvarnost.

U gornjoj Dalmaciji po malo
vri. Uzrok tomu vrenju nalazi se

u zlom rukovođenju srpskih fon-

dova, tako da su na svrhu izbila
na javnost i velika pronevjerenja.
Ne upuštajuć se da unaprijed
određujemo krivce, na žalost kon-
statujemo fakt, javnosti već po-
znat, a koji svakako nije od časti.
Kazasmo da unaprijed ne određu-
jemo krivce, ali nam je dužnost
da zahtjevamo, da ih zakon pro-
nađe i kazni, jer se tiče narodne
stvari, narodne muke.

Kod nas u Dubrovniku žive se
bez života. Da nas još premilostiva
nije usrećila sa onom četicom de-
tektiva i provokatera, koji su nas
sa svojim držanjem  razvikali, ne
bismo dali od sebe znaka.

»Dubrovnik“ je prošao i ovu
godinu kao i ostale. Zapljena nije
manjkalo, a pretplatnici ostali jed-
nako kao i prije — dosljedni u
nevršenju dužnosti.

Ako sve ono resumiramo, ima-
ćemo pred sobom samo pasiv bi-
lansa. U aktivu možemo samo da
uvrstimo interesovanje i prvi pod-
hvat za oranizaciju stranke. Ovo
bi se imalo izvesti s Nove Godi-
ne. Daj Bože da novu godinu
dobro započnemo, kad ovu ovako
slabo završujemo.

Ilacmo u3 CpGuje.
Y Beorpa/y, 24. neuemGpa.

Joni Majo, na he ce, 360r 60xu-
hIbHX IIDAZHMKA, OJIJIOKHTH — MOJA
3a nyH mjecen gama — cjeguuue Ha-
ponue CxymuruHe. /lo rana ke ce
CBPILIHTH IpeTpeC H KOHAYHO IIPHXBA-
THTH npojekT 34KOHa O GyijeTy 3a 1912.
rozuiy. OBaj cayuaj Guke jenau on
OHux pujerkux, aKO He H jenuuu, za
CpGuja yrasu y HOBy FOJIHHY Ca OJLO-
GpeHuM ujemokyrauM 6ynerom.

Ilocnuje, Kaj CBplle GOxKuhibu npa-
3HHLIH HM KAL Ce HACTABH 3acMjejlame
Haponne CkyrmuruHe, nohu he ua pe
MHOTH 3aKOHCKH NpojeKTH, OJL KOjuX
Cy No  HalleM MHIIUbEIbY, HAjBAKHH-
ju: npojekr zakona o ycrpojcTBy Boj-
cke u npojekr 3aKOHa O u8MjeHaMa u
nonyuaMa 3aKOHA O NITAMIIH.

Ilorpe6a 3sakona o ycrpojcrBy Boj-
Cke naBHo ce ocjehaza, aju je Ty Io-
Tpe6y pauuje GHJIO TELIKO IOJMHPHTH,
jep ce, npuje cBera, Mopajo zocra
NocTa pajiluTu Ja Ce CBE, KOJIHKO TO-
JIHKO, CBeJLE y CBOje rpauuue Ha cBo-
je mjecro. Caja, Kaj Cy CTBOpeHH CBH
ycroBu 3a jauu pa3Boj Bojcke u KAJ
ce norpe6a 3a Taj pa3Boj cBaKor a-
Ha CBE BHII€ HCTH4€, NPHCTYIIMJIO Ce
uaspan6u npojekTa 3akoHa o ycpoj-
crBy Bojcke, u Bnaza je raj upojekar
nonuujena Hapojuoj CkyrmiurTunu, Ko-
ja, npe cauKuujoM BJIaKaOHeBOM, uma
NOCI6EJIEby pujeu. Ckyriuuruna je u3a-
Gpaja napouuru oi6op u3 cBoje cpe-
JIHH€, CTABHBIIH MY y NyAHOCT JA
no6po npoyuu oBaj mpojekr, na no-
JIHeCe O TOME CKyTIIITHHH TOTpEGAH
uaBjemuraj u na yjenHo npe/oxu oj
nocne usmjene u nonyue. Kan ojidocHH
onG6op 6yze roToB ca oBuM npojekroM
sakOHa O ycrpojcTBy Bojcke, ouua he
ra npecjenuuniTBO CTABHTH HA IHEBHH
pen jenue oi Hapenuux cjezauna ckyn-
ILTHHCKHX.

Mcro ce TaKO 4 NpojekTH 34KOHA O
usMjenaMa HM  IONyHaMA 3aKOHA O

IITAMNH HAJA3H IPEN HAPOYHTHM OJI-
6opom. BjepoBaruo na he oBaj on6op
Guru pamuje roToB u ga he nmpojekar
3šaKOHA O uamjeHaMa u IOnynaMa 3a-
KOHA O IITaMIIH npuje nohu ma rmnpe-
Tpec npen Haponuy CKYymIUTHHY, HerO
npojekar sakoma o ycrpojerBy Boj-
CK€, HApaBHO jeluHO C TOTA, INTO OJI-
60py 3a nperJej 34KOHA O yCTPOjCTBY
BOjCKe, HHje JIAKO IIPETJIELATU H OLH-
jenurTu jenau TaKO OTEXKAH IIOCAO.

Ho jenuom u o zpyrom npojekry
NporoBsopuheMo sace6Ho Tek OHJa,
KAL CE CTABE HA JIHEBHH PE CKyII-
IITHHE. CBAKAKO MOXEMO KA3ZATH, LA

-Cy 06a 3akoHcka npojekra amcoyTHo

norpe6na u na ux TpeGa mro npuje
u ca caspemenujum u 34 Cp6njy u
CpIICKe uHTEpece IuTO npakruunujuM
onpeljeeuHa yBecru y «HBOT HM OCH-
IypaTa miro 6osbu, noysnanuju u MO-
paguuju KyJITypuu pa3Boj uaponiu ca
YCTOBHMA H NOZUTUBHHjUM rapanTHjama
HALHOHAJIH€ H IpKABHE er3ucTeHLIHje.

koko

Ilozmuruuke npuauke y EBponu,
cneuujajino Ha Bankany, usrgezajy
Cana Heiuro cragoxenuje u ca Mae
u3SrJena Ha KomMrjiuKanuje. Pekocmo,
na usrienajy TaKB€, H AKO TAKBE HH-
jecy y crsapu. Moxemo, 6e3 omacHo-
CTH ZA Ham ce npeGanu ueoGaBjeriTe-
HOCT, KA34TH, Ja Cy MHOFO rope Hero
npuje Tpu umu uerupu mjecena, u na
onacHocT No Map uuje ona Guma TaKO
BEJIHKA KAO naHaC.

IIpez ouuma umMaMO uTajmujaHcKO-
TYPCKH paT ca cnaGuM H3rjegomM Ha
6p30 NOKOHuAI€ ; HMAMO PYCKO-Nep-
34jCKH CYKOG, a HMAMO, AKO HE Ipe
OUHMA, CBAKAKO Y H3IVIE/LY, HAPOuHTO
HE CBPIIH JIH Ce LO NpOJbeha uTAJIH-
jaHCKO-TypCKH PAT, H ApHAyTCKH y-
CTAHAK ; OHJLA HMAMO HA nOMOJy  je-
RHY UpPyTy, NO MHp MOXIA Hajorma-
cHujy, akuujy, ma Tpehy, HeTBpTy HTIL,
jep cBe H KY/I TOJ Ce KPeHETE BH/IHTE
y NOKPETy, XYp6H H npunpemMaiy,
Kao za je par nerzije ua nepuepnju
Beh u36u0. :

MebyTu4M, KAKO BH/IHTE, paTa HEMA.
A era he unak GHTH, H TO, yIlAMTHTE,
INTO Npuje: MOXJA NO TPH, MOXJA
no zBuje, MoxJa 10 jede, MOJA H
No nosa rongune. To npenocjekamo, a
TO HaM u u3aBjecne nojase OKO Hac, ca
CBHX CTpaHa, y GJIMKEM H ZJAJBEM Cy-
cjencrBy, jacuo  naroBjemiTaBajy. H
oHna jom Hem"ro: aTMOcBepa Ham u
CyBHILIE 34y lapa Ha GapyrT.

IIpuje uekoJuKo nama pasroBapao
CaM Ca jexHuM YTJenHuM IoJuTuuapeM
u3 npecromune jenue oz GajikaHCKHX
paBa, pasymuje ce He u3 Beorpana.
ToM NpHIuKOM CMO, . pa3roBapajyhu
Bule npujarepcku u cjenehu y je-
NHOM OJ NpBHX GEOTpPaJCKHX JIOKAJIA,
HSMMHjeIAJIH MHCIH H O CANANIE>HM
NOJIHTHUKHM TIpuJIuKAMA, NpuMjeiyjytiu
HX IpBEHCTBEHO HA GaJIKAHCKE HAPOJE
H Ip)KaBe.

»ANCOJIyTHO HE MOXE Na/be OBAKO |
— Ka3a0 MH je NOMEeHyTH NOJuTAYAP.
— CrBap Mopa a ce uucru_u pa-
uiuucTu. YBjepaBaM Bac, rocmojuHe,
na he, y KOJIHKO .MOje CasHawe Jo-
3BOJbABA CJIHUH€ KOMGHHALLHjE, IIOJIH-
Tuuka curTyanuja ugyher nposbeha 1o-
BECTH ZO KOMIJIHKALujA, = Bjepoja-
THO EBPONCKHX, AJIH He 6e3 GaJKAH-
CKHX.. Hargenake BaM OBO TBpljete H
CyBuule cmjego, na u 6e3 pealiior 0-
cHoBa. Ho, TaKO Huje y crBapu. CrTu-
naj npujuka TakaB je, na uuje reniko
CTBOPHTH TAHAH CY] O I>HXOBOj CHA3H
u Bpujenuocru. Kanu 6ux Bam Morao
H3HHjeTH M NPEICTABHTH  UHIbEHHUHC
pasjore oBe Moje nmocraBke, BujjeJiH
Gucre u CAMH, KOJIMKO Cy TauHu Moju
norjenu ua crBap. [la uujecam BesaH
noBjepsbuBonihy  cBor nogoaja, ja

Gux BaM H3HHO MHOTO IITOLITA y mO-
TBP/y OHOra NITO CaM Ka340. OBaKo,
3ANOBOJBHTE CE KOHCTATALUJOM, KOjy
BaM uHHHM, Fapanryjyhiu_ocHoBe Mor
yOjeljema cBojom  uacHoM  pujeujy.“

Tako, IIO NpHJiHuu, pede yBaxeHu
NoJIuTHuap. Ca cBoje crpade MOXeMO
NONATH CAMO TOJIHKO, LA HaM je CBO-
jom os6unomhy, yGjezvbuBonihy u
HAUHHOM TOBOPA YJIHO BEJIHKY 1O03y
HeIIOBjepeia y MOryliHOCcT OJIpawa
Mupa yomure, a a BakaHy nomaoco6.

Ha kpajy OBOr IMHCMA JO3BOJIHTE
HAM ZA MAJO CKpeHeMo. Cmarpamo
cBojoM npujaTHoM nyxHomihy, ga cBu-
Ma CpGuma  KATOJIMIJAMA uecTuTAMO
HOBY, 1912., roguHy, u na uM noxe-
JIHMO CBAKY Cpehy, y NpBOM peny
cpehy u noGjeny HauuoHaJHy, omury,
cpncky. Or gaBiuHa Mu Cp6u uimue-
KyjeMo nmojaBy coje nanuoHajine cpehe.
Pen je na ce u Hama jenuom ocmje-
xue. Boxe naj na TO Gyne uiyhe ro-
nuHe. Y To ume Hexa je 6pahu kaTo-
JIHIHMA, A CiI6HMA H CBUMA HAMA,
cpehna uuyha ronuna, cpehuuja uo
njezna zo cara! JIyTyuIKH.

Kratka poučenja.“

XV.

Mi svakako imamo postojano sli-
jediti putem na koji nas stavi ljubav
našega naroda, i za to ćemo slobo-
dno reći onijem, koji bi htjeli zada-
viti istinu u grlu propovjednika, da
im se mi ni malo ne bojimo....
Ni malo. ' :

Dobro se spominjemo da se je za
našega djetinjstva, i za prve nam
mladosti, vladalo strahom, ali se mi
nigda nijesmo strašili onoga straha.
Strah nije naše svojstvo. Mi smo se
znali rugati strašilima, ali se straha
njihova nijesmo ni bojali ni plašili.

Neprijatelji naše osobe i naše slo-
bodne vjere neka znadu i neka tvrdo
usade u svoju pamet da je naša sla-
bost jača i mogućnija od njihove ja-
kosti. Da bi oni raspolagali i to-
povima mi se njih ne bi bojali. To-
povi dopiru daleko, ali dalje i do
duša dopiru naše riječi ražarene vje-
rom. Veličanstveno osjećamo u sebi
ovu duhovnu silu.

Kratkijem i spornijem korakom mi
postupamo, ali smo duh, i dobro
znamo gdje idemo. Gdje nam riječ
dopire ondi unosimo, ili budimo život,
razgrijevamo duše, i naši čitatelji lju-
bavlju odgovaraju našoj ljubavi i na-
šemu radu. Da je ovako možemo
dokazati.

Mi se temeljito nadamo da će do
malo list Dubrovnik ući (prijatelj
dobrokoban) u svaku srpsku i hr-
vatsku kuću, što mi ne potičemo na
zlo, ne na mržnju, ne na izdajstvo.
Mi ljubimo; mi Hrista vjerujemo.

Mi hoćemo svoj srpski, hrvatski,
slavjanski napredak, zašto smo u
Austriji kako svi drugi narodi. Naša
prava, ako nijesu viša, nijesu ni ma-
nja od prava drugijeh naroda.

Mi se u svojoj savjesti osjećamo
snažne grane na velikome drvetu
Slavjanstva, i nije moguće da se li-
šimo ove savjesti; možemo se lišiti
očiju, ali ne svoje slavjanske savjesti.

Mi se hoćemo među sobom zdru-
Žžiti;j hoćemo da ljubav bude klak
živu kamenju naše budućne velike
kuće. Hoćemo misliti i vjerovati na

* Molimo prijatelje, i još više neprijatelje,
— ako bi se oni kakogod pobavili o našijem
poučenjima — da nam pošlju u Brindisi
(Italia) one brojeve svojijeh novina. Oni bi
nam mogli biti od velike koristi. Valja da
se bratski pomagamo. Poslije ovijeh časo-
vitijeh borba sjedinićemo se u istini i u lju-
bavi. Ovo nam je jasna svrha radnji i vjeri.
Za ovo svi radimo i Bog će nam pomoći.

Spisatelj.

svoj osobiti način. Nemamo potrebu
da nas ljudi bez vjere i zanatlije vo-
de i vježbaju. U nami je sve naše.
Kako gledamo svojijem očima tako
ćemo vjerovati svojom osobitom, ne-
zavisnom vjerom. O crne vrane, ču-
jete li ovo?

Naši su se protivnici zakleli ljudi-
ma da će im biti vijerni i nijemi u
posluhu poput ovee, ili ti kakve druge
Krotke živine; mi smo sebi u svojoj
nezavisnosti obećali da ćemo biti lju-
bežljivi, slobodni, istiniti. "Veličan-
stvenijega položaja od ovoga nema.

Naši protivnici gladnijem i žedni-
jem očima gledaju put svojijeh oho-
lijeh, nadutijeh gospodara mučeći se '
kako će im ugoditi; mi gledamo put
svojega naroda, na da mu ugodimo,
nego da mu slobodno rečemo ono
što nam se čini da je pravo i istina.
Sebi jedino mi imamo ugoditi, što u
hramu naše duše sjedi naš jedini go-
spodar. Slobode bolje od ove nema.

Priviđamo, znamo da će noćni ljudi,
ćuci, ljilei, sove i ostale ptičine, pitati
s mirina, s raspuknutnijeh kuba i
zvonika: Za koga su ova poučenja ?
Komu se ovdi prigovara ?

Valja da im čisto odgovorimo: Mi
ne pišemo za vas ,jer niko — kaže
»Hristos — ne meće nove zakrpe na
»staru haljinu... Niti se lijeva vino
»novo u mjehove stare.“ Mat.IX,16-17.

U nas je sve novo, što smo sami
mi ponovljeni duhom istine i urešeni
ružastom nadom, a vi ste jadnici na
oseku, izvan tijeka općeg života. Vi
ste htjeli u sebi zauzdati naravna
protezanja, a tanio vam se samo o-
svećuje, i vodi vas na sramotna pre-
stupanja.

Mi vas žalosno gledamo, i vidimo
da ste prem stare, izharane haljine ;
čini nam se da imamo pred očima
izlizane, izdrpane gaćetine. Vidimo,
žalosno gledamo gdje se već raspa-
date i u pameti i u sreu.

Čujemo da vam se spravlja velik,
sjajan sprovod. Nije čuda.... Mrtvi
ukopavaju svoje mrtve. Ovo im je
zanat. g
Ah što su smiješnil... Hristos —
za kratkog svojeg boravka na zemlji
— otvarao je ljudima oči, a naši im
protivnici zatvaraju oči slinom glu-
posti, da ne vide, pa da ih vode gdje
je njima korisno.

Doista su smiješnil... Hristos je
otvarao grobove, a oni ih zatvoraju.
I ovako je pravo, ovako je naravno,
što duhovno ne jedu što bi imali jesti,
što duhovno ne piju što bi imali piti.
Nemaju života u sebi da druge ožive.
Ne može se dati što se nema,

Mi vama ne govorimo; za vas mi
ne pišemo. Vi ste već stari, bataljeni
mjehovi; ništa što je snažno i jako
ne možete da u sebi sadržite. Vi bi
ste pukli da bi ušlo u vas malo naše
mlade i vječne vjere. Vas bi nestalo
da bi samo jedna jedina iskra našega
duha prošla kroz vaše tjelesine. Može
biti da od vas ne bi ostalo ni malo
pepela. Nemojte zaboraviti ono što
reče Ernest Renan; on reče: Mnogo
je opasan evandelski čovjek. Propast
je vaša u Jevanđelju.

Vjerujte, o stari mjehovi, da je
vama smrt gdje je nama život; pro-
tiva vama nijesu kraljevi ovoga svi-
jeta; protiva vama stoji onaj koji
reče zastupniku ćesara Tiberija: —
»Carstvo moje nije od ovoga svijeta.“

Ne, ne, mi vama ne govorimo; za
vas ne pišemo. Svojijem poučenjima
mi govorimo srpskoj, hrvatskoj mla-
deži. K njoj bije naše srce, put nje
se pruža ljubežljiva želja naše duše,
Vječnost se istine bolje slaže s mla-
dijem i prostijem nego sa starijem i
polunaučenijem.

Vi ste bili zavadili ova dva zelena |
i krasna ogranka na velikome drvetu

2?

a