u Br. 52. Dubrovnik 29. decembra 1911. God. XX. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu nu godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Ornu Goru K 15; za sve ostale zemljo kruna 16; za Dubrovnik kruna 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini. straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne Primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća ge 12 para po potitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Dubrovnik, 28. decembra. Godina se svršava, i to jedna od vrlo kritičkih godina. I dok se ona predava prošlosti, dotle se re- zultat i posljedice prošlog rada prenose na nejasnu i nestalnu bu- dućnost. I dok nam ova godina u svjetskom političkom životu bi- lježi kritično doba zapleta, nesu- glasice, sukoba i ratova, dotle je ona po Srpstvo i srpske interese prošla nekako tiho i mirno, ali opet ne sasvim bez značaja. Pri- državajuć pravo, da se s Nove Godine podrobnije osvrnemo na prošlost, završićemo ovu godinu sa jednim malenim pogledom na rad Srba na Primorju. Ako ćemo da pravimo bilans političkog rada nas Srba na Pri- morju kroz ovu godinu, taj bilans, na žalost, ne može da nam dade povoljan rezultat. Po trgovačkoj iormi, možemo da konstatujemo deficit. Nesređenost, apatija i in- diferentnost ostali su nepromije- njeni, dok opet s druge strane dogodilo se je nekoliko toga što, kako bi smo kazali, pojačava de- ticit našeg godišnjeg političkog bi- lansa i što nikako ne može da ostane, a da se ne označi kao crna stranica našeg života kroz ovu godinu. U Boki Kotorskoj razvila se je ove godine jaka i odvratna brat- ska borba koja će zemlji i narodu da nanese, a već je prilično i na- nijela, više štete po srpsku stvar tih krajeva, nego što bi bio u sta- nju, da nam to i naj jači dušma- nin učini. Disorganizacija, i suviše naš prenagljeni temperamenat po- Spiješili su u Boki pri izborima borbu do ekstremnosti, a mržnja i razdor među narodom uvukli su se takom snagom i uhvatili tako jaka korjena, da nam nikako ne stoji u izgledu mogućnost, e će među Bokelje za dugo i dugo da se povrati stara sloga i ljubav. Ipak isključujemo nemogućnost konso- lidovanja prilika u Boki, kad bi samo kod njihovih vođa bilo malo više uviđavnosti koju bi pokazali i djelom a ne samo riječima. Imali smo prilike da ih slušamo. 1 jedni i drugi osuđuju današnje stanje, i jedni i drugi su pripravni da u- nutrašnje razrovane prilike Srba u Boki što prije srede. Svi su go- tovi na sporazum, gotovo se na- tječu kako će tu gotovost bolje da izjave, ali niko neće da pri- stupi na djelo, jer tad dolazi ona sujetnost : ja sam radio ispravno te neću prvi da se poklonim. Suviše ona poznata prilična doza zajedljivosti, koja se je kroz ne- bratsku borbu stekla, pokazuje ve- liku neiskrenost, a izjave gotovo- sti sporazuma i bratskog mira iz- gledaju nam prosto neiskrene for- mule, s kojimo se hoće da dade opravdanost dosadašnjem radu i udari pečat ispravnosti. Iskrenosti i prave volje malo se nalazi, pa je to baš ono što nam je najteže, jer vidimo da se svađa i razdor iz ove godine prenosi i u nastajnu, bez izgleda da će tobožnja goto- vost za sređenje, bilo s jedne ili s druge strane, preći u stvarnost. U gornjoj Dalmaciji po malo vri. Uzrok tomu vrenju nalazi se u zlom rukovođenju srpskih fon- dova, tako da su na svrhu izbila na javnost i velika pronevjerenja. Ne upuštajuć se da unaprijed određujemo krivce, na žalost kon- statujemo fakt, javnosti već po- znat, a koji svakako nije od časti. Kazasmo da unaprijed ne određu- jemo krivce, ali nam je dužnost da zahtjevamo, da ih zakon pro- nađe i kazni, jer se tiče narodne stvari, narodne muke. Kod nas u Dubrovniku žive se bez života. Da nas još premilostiva nije usrećila sa onom četicom de- tektiva i provokatera, koji su nas sa svojim držanjem razvikali, ne bismo dali od sebe znaka. »Dubrovnik“ je prošao i ovu godinu kao i ostale. Zapljena nije manjkalo, a pretplatnici ostali jed- nako kao i prije — dosljedni u nevršenju dužnosti. Ako sve ono resumiramo, ima- ćemo pred sobom samo pasiv bi- lansa. U aktivu možemo samo da uvrstimo interesovanje i prvi pod- hvat za oranizaciju stranke. Ovo bi se imalo izvesti s Nove Godi- ne. Daj Bože da novu godinu dobro započnemo, kad ovu ovako slabo završujemo. Ilacmo u3 CpGuje. Y Beorpa/y, 24. neuemGpa. Joni Majo, na he ce, 360r 60xu- hIbHX IIDAZHMKA, OJIJIOKHTH — MOJA 3a nyH mjecen gama — cjeguuue Ha- ponue CxymuruHe. /lo rana ke ce CBPILIHTH IpeTpeC H KOHAYHO IIPHXBA- THTH npojekT 34KOHa O GyijeTy 3a 1912. rozuiy. OBaj cayuaj Guke jenau on OHux pujerkux, aKO He H jenuuu, za CpGuja yrasu y HOBy FOJIHHY Ca OJLO- GpeHuM ujemokyrauM 6ynerom. Ilocnuje, Kaj CBplle GOxKuhibu npa- 3HHLIH HM KAL Ce HACTABH 3acMjejlame Haponne CkyrmuruHe, nohu he ua pe MHOTH 3aKOHCKH NpojeKTH, OJL KOjuX Cy No HalleM MHIIUbEIbY, HAjBAKHH- ju: npojekr zakona o ycrpojcTBy Boj- cke u npojekr 3aKOHa O u8MjeHaMa u nonyuaMa 3aKOHA O NITAMIIH. Ilorpe6a 3sakona o ycrpojcrBy Boj- Cke naBHo ce ocjehaza, aju je Ty Io- Tpe6y pauuje GHJIO TELIKO IOJMHPHTH, jep ce, npuje cBera, Mopajo zocra NocTa pajiluTu Ja Ce CBE, KOJIHKO TO- JIHKO, CBeJLE y CBOje rpauuue Ha cBo- je mjecro. Caja, Kaj Cy CTBOpeHH CBH ycroBu 3a jauu pa3Boj Bojcke u KAJ ce norpe6a 3a Taj pa3Boj cBaKor a- Ha CBE BHII€ HCTH4€, NPHCTYIIMJIO Ce uaspan6u npojekTa 3akoHa o ycpoj- crBy Bojcke, u Bnaza je raj upojekar nonuujena Hapojuoj CkyrmiurTunu, Ko- ja, npe cauKuujoM BJIaKaOHeBOM, uma NOCI6EJIEby pujeu. Ckyriuuruna je u3a- Gpaja napouuru oi6op u3 cBoje cpe- JIHH€, CTABHBIIH MY y NyAHOCT JA no6po npoyuu oBaj mpojekr, na no- JIHeCe O TOME CKyTIIITHHH TOTpEGAH uaBjemuraj u na yjenHo npe/oxu oj nocne usmjene u nonyue. Kan ojidocHH onG6op 6yze roToB ca oBuM npojekroM sakOHa O ycrpojcTBy Bojcke, ouua he ra npecjenuuniTBO CTABHTH HA IHEBHH pen jenue oi Hapenuux cjezauna ckyn- ILTHHCKHX. Mcro ce TaKO 4 NpojekTH 34KOHA O usMjenaMa HM IONyHaMA 3aKOHA O IITAMNH HAJA3H IPEN HAPOYHTHM OJI- 6opom. BjepoBaruo na he oBaj on6op Guru pamuje roToB u ga he nmpojekar 3šaKOHA O uamjeHaMa u IOnynaMa 3a- KOHA O IITaMIIH npuje nohu ma rmnpe- Tpec npen Haponuy CKYymIUTHHY, HerO npojekar sakoma o ycrpojerBy Boj- CK€, HApaBHO jeluHO C TOTA, INTO OJI- 60py 3a nperJej 34KOHA O yCTPOjCTBY BOjCKe, HHje JIAKO IIPETJIELATU H OLH- jenurTu jenau TaKO OTEXKAH IIOCAO. Ho jenuom u o zpyrom npojekry NporoBsopuheMo sace6Ho Tek OHJa, KAL CE CTABE HA JIHEBHH PE CKyII- IITHHE. CBAKAKO MOXEMO KA3ZATH, LA -Cy 06a 3akoHcka npojekra amcoyTHo norpe6na u na ux TpeGa mro npuje u ca caspemenujum u 34 Cp6njy u CpIICKe uHTEpece IuTO npakruunujuM onpeljeeuHa yBecru y «HBOT HM OCH- IypaTa miro 6osbu, noysnanuju u MO- paguuju KyJITypuu pa3Boj uaponiu ca YCTOBHMA H NOZUTUBHHjUM rapanTHjama HALHOHAJIH€ H IpKABHE er3ucTeHLIHje. koko Ilozmuruuke npuauke y EBponu, cneuujajino Ha Bankany, usrgezajy Cana Heiuro cragoxenuje u ca Mae u3SrJena Ha KomMrjiuKanuje. Pekocmo, na usrienajy TaKB€, H AKO TAKBE HH- jecy y crsapu. Moxemo, 6e3 omacHo- CTH ZA Ham ce npeGanu ueoGaBjeriTe- HOCT, KA34TH, Ja Cy MHOFO rope Hero npuje Tpu umu uerupu mjecena, u na onacHocT No Map uuje ona Guma TaKO BEJIHKA KAO naHaC. IIpez ouuma umMaMO uTajmujaHcKO- TYPCKH paT ca cnaGuM H3rjegomM Ha 6p30 NOKOHuAI€ ; HMAMO PYCKO-Nep- 34jCKH CYKOG, a HMAMO, AKO HE Ipe OUHMA, CBAKAKO Y H3IVIE/LY, HAPOuHTO HE CBPIIH JIH Ce LO NpOJbeha uTAJIH- jaHCKO-TypCKH PAT, H ApHAyTCKH y- CTAHAK ; OHJLA HMAMO HA nOMOJy je- RHY UpPyTy, NO MHp MOXIA Hajorma- cHujy, akuujy, ma Tpehy, HeTBpTy HTIL, jep cBe H KY/I TOJ Ce KPeHETE BH/IHTE y NOKPETy, XYp6H H npunpemMaiy, Kao za je par nerzije ua nepuepnju Beh u36u0. : MebyTu4M, KAKO BH/IHTE, paTa HEMA. A era he unak GHTH, H TO, yIlAMTHTE, INTO Npuje: MOXJA NO TPH, MOXJA no zBuje, MoxJa 10 jede, MOJA H No nosa rongune. To npenocjekamo, a TO HaM u u3aBjecne nojase OKO Hac, ca CBHX CTpaHa, y GJIMKEM H ZJAJBEM Cy- cjencrBy, jacuo naroBjemiTaBajy. H oHna jom Hem"ro: aTMOcBepa Ham u CyBHILIE 34y lapa Ha GapyrT. IIpuje uekoJuKo nama pasroBapao CaM Ca jexHuM YTJenHuM IoJuTuuapeM u3 npecromune jenue oz GajikaHCKHX paBa, pasymuje ce He u3 Beorpana. ToM NpHIuKOM CMO, . pa3roBapajyhu Bule npujarepcku u cjenehu y je- NHOM OJ NpBHX GEOTpPaJCKHX JIOKAJIA, HSMMHjeIAJIH MHCIH H O CANANIE>HM NOJIHTHUKHM TIpuJIuKAMA, NpuMjeiyjytiu HX IpBEHCTBEHO HA GaJIKAHCKE HAPOJE H Ip)KaBe. »ANCOJIyTHO HE MOXE Na/be OBAKO | — Ka3a0 MH je NOMEeHyTH NOJuTAYAP. — CrBap Mopa a ce uucru_u pa- uiuucTu. YBjepaBaM Bac, rocmojuHe, na he, y KOJIHKO .MOje CasHawe Jo- 3BOJbABA CJIHUH€ KOMGHHALLHjE, IIOJIH- Tuuka curTyanuja ugyher nposbeha 1o- BECTH ZO KOMIJIHKALujA, = Bjepoja- THO EBPONCKHX, AJIH He 6e3 GaJKAH- CKHX.. Hargenake BaM OBO TBpljete H CyBuule cmjego, na u 6e3 pealiior 0- cHoBa. Ho, TaKO Huje y crBapu. CrTu- naj npujuka TakaB je, na uuje reniko CTBOPHTH TAHAH CY] O I>HXOBOj CHA3H u Bpujenuocru. Kanu 6ux Bam Morao H3HHjeTH M NPEICTABHTH UHIbEHHUHC pasjore oBe Moje nmocraBke, BujjeJiH Gucre u CAMH, KOJIMKO Cy TauHu Moju norjenu ua crBap. [la uujecam BesaH noBjepsbuBonihy cBor nogoaja, ja Gux BaM H3HHO MHOTO IITOLITA y mO- TBP/y OHOra NITO CaM Ka340. OBaKo, 3ANOBOJBHTE CE KOHCTATALUJOM, KOjy BaM uHHHM, Fapanryjyhiu_ocHoBe Mor yOjeljema cBojom uacHoM pujeujy.“ Tako, IIO NpHJiHuu, pede yBaxeHu NoJIuTHuap. Ca cBoje crpade MOXeMO NONATH CAMO TOJIHKO, LA HaM je CBO- jom os6unomhy, yGjezvbuBonihy u HAUHHOM TOBOPA YJIHO BEJIHKY 1O03y HeIIOBjepeia y MOryliHOCcT OJIpawa Mupa yomure, a a BakaHy nomaoco6. Ha kpajy OBOr IMHCMA JO3BOJIHTE HAM ZA MAJO CKpeHeMo. Cmarpamo cBojoM npujaTHoM nyxHomihy, ga cBu- Ma CpGuma KATOJIMIJAMA uecTuTAMO HOBY, 1912., roguHy, u na uM noxe- JIHMO CBAKY Cpehy, y NpBOM peny cpehy u noGjeny HauuoHaJHy, omury, cpncky. Or gaBiuHa Mu Cp6u uimue- KyjeMo nmojaBy coje nanuoHajine cpehe. Pen je na ce u Hama jenuom ocmje- xue. Boxe naj na TO Gyne uiyhe ro- nuHe. Y To ume Hexa je 6pahu kaTo- JIHIHMA, A CiI6HMA H CBUMA HAMA, cpehna uuyha ronuna, cpehuuja uo njezna zo cara! JIyTyuIKH. Kratka poučenja.“ XV. Mi svakako imamo postojano sli- jediti putem na koji nas stavi ljubav našega naroda, i za to ćemo slobo- dno reći onijem, koji bi htjeli zada- viti istinu u grlu propovjednika, da im se mi ni malo ne bojimo.... Ni malo. ' : Dobro se spominjemo da se je za našega djetinjstva, i za prve nam mladosti, vladalo strahom, ali se mi nigda nijesmo strašili onoga straha. Strah nije naše svojstvo. Mi smo se znali rugati strašilima, ali se straha njihova nijesmo ni bojali ni plašili. Neprijatelji naše osobe i naše slo- bodne vjere neka znadu i neka tvrdo usade u svoju pamet da je naša sla- bost jača i mogućnija od njihove ja- kosti. Da bi oni raspolagali i to- povima mi se njih ne bi bojali. To- povi dopiru daleko, ali dalje i do duša dopiru naše riječi ražarene vje- rom. Veličanstveno osjećamo u sebi ovu duhovnu silu. Kratkijem i spornijem korakom mi postupamo, ali smo duh, i dobro znamo gdje idemo. Gdje nam riječ dopire ondi unosimo, ili budimo život, razgrijevamo duše, i naši čitatelji lju- bavlju odgovaraju našoj ljubavi i na- šemu radu. Da je ovako možemo dokazati. Mi se temeljito nadamo da će do malo list Dubrovnik ući (prijatelj dobrokoban) u svaku srpsku i hr- vatsku kuću, što mi ne potičemo na zlo, ne na mržnju, ne na izdajstvo. Mi ljubimo; mi Hrista vjerujemo. Mi hoćemo svoj srpski, hrvatski, slavjanski napredak, zašto smo u Austriji kako svi drugi narodi. Naša prava, ako nijesu viša, nijesu ni ma- nja od prava drugijeh naroda. Mi se u svojoj savjesti osjećamo snažne grane na velikome drvetu Slavjanstva, i nije moguće da se li- šimo ove savjesti; možemo se lišiti očiju, ali ne svoje slavjanske savjesti. Mi se hoćemo među sobom zdru- Žžiti;j hoćemo da ljubav bude klak živu kamenju naše budućne velike kuće. Hoćemo misliti i vjerovati na * Molimo prijatelje, i još više neprijatelje, — ako bi se oni kakogod pobavili o našijem poučenjima — da nam pošlju u Brindisi (Italia) one brojeve svojijeh novina. Oni bi nam mogli biti od velike koristi. Valja da se bratski pomagamo. Poslije ovijeh časo- vitijeh borba sjedinićemo se u istini i u lju- bavi. Ovo nam je jasna svrha radnji i vjeri. Za ovo svi radimo i Bog će nam pomoći. Spisatelj. svoj osobiti način. Nemamo potrebu da nas ljudi bez vjere i zanatlije vo- de i vježbaju. U nami je sve naše. Kako gledamo svojijem očima tako ćemo vjerovati svojom osobitom, ne- zavisnom vjerom. O crne vrane, ču- jete li ovo? Naši su se protivnici zakleli ljudi- ma da će im biti vijerni i nijemi u posluhu poput ovee, ili ti kakve druge Krotke živine; mi smo sebi u svojoj nezavisnosti obećali da ćemo biti lju- bežljivi, slobodni, istiniti. "Veličan- stvenijega položaja od ovoga nema. Naši protivnici gladnijem i žedni- jem očima gledaju put svojijeh oho- lijeh, nadutijeh gospodara mučeći se ' kako će im ugoditi; mi gledamo put svojega naroda, na da mu ugodimo, nego da mu slobodno rečemo ono što nam se čini da je pravo i istina. Sebi jedino mi imamo ugoditi, što u hramu naše duše sjedi naš jedini go- spodar. Slobode bolje od ove nema. Priviđamo, znamo da će noćni ljudi, ćuci, ljilei, sove i ostale ptičine, pitati s mirina, s raspuknutnijeh kuba i zvonika: Za koga su ova poučenja ? Komu se ovdi prigovara ? Valja da im čisto odgovorimo: Mi ne pišemo za vas ,jer niko — kaže »Hristos — ne meće nove zakrpe na »staru haljinu... Niti se lijeva vino »novo u mjehove stare.“ Mat.IX,16-17. U nas je sve novo, što smo sami mi ponovljeni duhom istine i urešeni ružastom nadom, a vi ste jadnici na oseku, izvan tijeka općeg života. Vi ste htjeli u sebi zauzdati naravna protezanja, a tanio vam se samo o- svećuje, i vodi vas na sramotna pre- stupanja. Mi vas žalosno gledamo, i vidimo da ste prem stare, izharane haljine ; čini nam se da imamo pred očima izlizane, izdrpane gaćetine. Vidimo, žalosno gledamo gdje se već raspa- date i u pameti i u sreu. Čujemo da vam se spravlja velik, sjajan sprovod. Nije čuda.... Mrtvi ukopavaju svoje mrtve. Ovo im je zanat. g Ah što su smiješnil... Hristos — za kratkog svojeg boravka na zemlji — otvarao je ljudima oči, a naši im protivnici zatvaraju oči slinom glu- posti, da ne vide, pa da ih vode gdje je njima korisno. Doista su smiješnil... Hristos je otvarao grobove, a oni ih zatvoraju. I ovako je pravo, ovako je naravno, što duhovno ne jedu što bi imali jesti, što duhovno ne piju što bi imali piti. Nemaju života u sebi da druge ožive. Ne može se dati što se nema, Mi vama ne govorimo; za vas mi ne pišemo. Vi ste već stari, bataljeni mjehovi; ništa što je snažno i jako ne možete da u sebi sadržite. Vi bi ste pukli da bi ušlo u vas malo naše mlade i vječne vjere. Vas bi nestalo da bi samo jedna jedina iskra našega duha prošla kroz vaše tjelesine. Može biti da od vas ne bi ostalo ni malo pepela. Nemojte zaboraviti ono što reče Ernest Renan; on reče: Mnogo je opasan evandelski čovjek. Propast je vaša u Jevanđelju. Vjerujte, o stari mjehovi, da je vama smrt gdje je nama život; pro- tiva vama nijesu kraljevi ovoga svi- jeta; protiva vama stoji onaj koji reče zastupniku ćesara Tiberija: — »Carstvo moje nije od ovoga svijeta.“ Ne, ne, mi vama ne govorimo; za vas ne pišemo. Svojijem poučenjima mi govorimo srpskoj, hrvatskoj mla- deži. K njoj bije naše srce, put nje se pruža ljubežljiva želja naše duše, Vječnost se istine bolje slaže s mla- dijem i prostijem nego sa starijem i polunaučenijem. Vi ste bili zavadili ova dva zelena | i krasna ogranka na velikome drvetu 2? a