Br. 3. * * Dubrovnik 18. januara 1912. God. XXI, IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlie kruna 16; za Dubrovnik kruna 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- Kkovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Povodom grdnog zlodjela na groblju sv. Marka u Beču, Od kako je naš narod po zloj svojoj sudbini došao u dodir sa Osmanlijama, — a po goroj kroz duge vjekove krv lio u borbi s njima za sebe i ostale, danas moćne narode, koji mu o zlu rade i dobro zlijem odvraćaju; nikad nije ni čuo ni vidio, da je sin Prorokov osvetu vršio na mrtvu Đauru, da je skvrnio, beščastio grobove i mrtve kosti rasturao, i ne dao im mira ni pokoja. Bilo je slučajeva, kad su vadili iz ze- mlje svježe zakopana junaka naro- dnog i osvetnika, da ga isijeku i iskasape, da iskale još ne stišan bijes, ali gole kosti ostavljali su u miru. 1 u našoj istoriji bilo je ne- ugodnih za nas primjera, kad se u mahu borbe i jarosti činilo dosta nedjela, ali mi ne znamo, da su se skvrnile grobnice, da su se mr- tve kosti dizali i beščastile. I one čak, koje je narod kamenovao i zasipao u prokletu gomilu, niko nije htio da raskopa i kosti im rasturi. Koliko se još i danas zna turskijeh grobova, i to po gotovu zlikovaca i krvopija narodnih, ra- sturenih po raznim krajevima da- nas slobodnih srpskih država, i niko ih u zloj namjeri, ili radi o- svete i poganluka, ne raskopava. Svak zna i za krvnu osvetu u ne- kim krajevima našeg naroda, gdje se svete srodnici ubijenog i najne- vinijim članovima porodice ili ple- mena ubice, prenoseći tu tešku osvetu i s koljena na koljeno, ali grobove pokojnijeh svak smatra za svetinju i ostavlja na miru čak i kosti ubojice. Narod naš drži za veliku grehotu, da se u opće po- krenu nečije kosti baš i onda, kad se prenose u drugu grobnicu. 1 onom teškom kletvom: ,zemlja ti kosti izmetala!“ narod misli na slučaj kad se već ne zna za nečiji grob, i na prekopavanje, rasturanje groba, kad ljucka ruka plugom ili motikom kosti nečije premeće, ili voda raznosi, a ne tobož na to, da bi samoj zemlji kosti bile teške, pa da ih onaizmeće na površinu. Je li dakle moguće, da su Srbi kadri bili, da izvrše takvo nedjelo?! Zar bi to mogli da učine pristaše već nestale dinastije Obrenovića sinu onog, kome je došao glave baš sami osnivač dinastije Obre- novića?! Da je neko hotio, da se sveti mrtvim kostima kneza Ale- ksandra, zar bi čekao bio baš naj- zadnje vrijeme, kad su imali da prenesu kosti njegove i kneginje Perside_ u veličanstvenu crkvu u Topoli, koju podiže kralj Petar?! Zar ima nekog, koji ima i najma- njeg povoda osvete kralju Petru, tom najustavnijem srpskom vladaru, tom pravom ocu svoga naroda?! Pišu neke neprijateljske novine, da prosti narod u Srbiji smatra kao veliku nesreću za zemlju, ako se mrtvo tijelo negdašnjeg vladara, koji je bio svrgnut i napustio ze- mlju, povrati cijelo s glavom u svoju državu. Da je neko htio, u toj praznovjerici, da spase zemlju nesreće, ne bi podmetao opet lu- banju, da se nađe u istom groblju! Čitajući sve to, dolazi nam u pamet i ova misao, da se nije išlo i za tim, da se oživi i raspali to sujevjerje u narodu, ako zbilja po- stoji, pa onda da se podmetne ista lubanja, samo da narodom ovlada crna slutnja goleme nesreće, u da- nima vrlo ozbiljnim, a možda i Ko je krivac?! Oni isti, koji su i od prije upotrebljavali laž i svako, pa i najnečasnije srestvo, da po- nize i omraze žive, pa kad su u- vidjeli svoju nemoćnu silu, hvataju sć očajnički i zadnjeg najpodlijeg i najsramnijeg pokušaja, da, ne puštajući ni mrtve kosti na miru, zavade naš narod među sobom i da ga još prikažu pred svijetom onakvijem kakvi su u istinu oni sami. Ovim sramnim činom htjelo se i nastojalo, da se povrijedi uspo- mena i oca Srbije, Velikog Kara- Đorđa, kao i da se naškodi i u- gledu cijele današnje dinastije u Srbiji. Ali, njihove paklene namjere, Bogu hvala, postižu sve obratno! Dušmanske “novine pišu, onako uzgred, i o glavi Velikog Kara- Đorđa, kao da se tobož ni za nju ne zna, i kao da je to neka na- ravna sudba članova dinastije Kara- Đorđeve. Sve da je to i istina, kad se i ne bi znalo za glavu Kara-Đorđa i kneza Aleksandra, njegovog sina, zar bi im tijem po- mrčao ugled i slava u narodu srp- skom?! — Ta eto ne zna se za glavu ni sv. caru Lazaru, kosov- skom mučeniku, pa ipak mu tijelu njegovom, u manastiru Ravanici, u Srijemu, s najvećom pobožnošću prilazi na hiljade Srba iz raznih srpskih krajeva! Radi nekih od cijenjenih naših čitatelja, koji, slabo upućeni, mogu da se kadgod povedu za pisanjem dušmanskih novina, spomenućemo o glavi Kara-Đorđevoj samo ovo- liko : Kad je Kara-Đorđe, ubijen 13. julija 1817. po starom kal., glava njegova je donesena bila veziru beogradskom Marašli Ali-paši. Koža s nje, pamukom napunjena, poslana je bila u Stambol sultanu, a luba- nju njegovu tajno je obnoć zako- pao Peja Čurčija, koji je, po ve- zirovoj naredbi, kožu s nje skinuo, uza sami zid beogradske saborne crkve, do vrata, sa istočne strane. Kad se je 1837. razvaljivala beo- gradska velika crkva i nova imala da zida, po kazivanju Peje Curčije, nađena je glava Kara-Đorđeva, koju je kneginja Ljubica, supruga kneza Miloša Obrenovića, prenijela u Topolu, i, ustežući se da dirne u grobnicu Kara-Đorđevu u istoj crkvi, ukopala je u grob kćeri nje- gove Poleksije, gdje se i danas nalazi. Do skora će biti užvelikoj no- voj crkvi pripojena tijelu i sahra- njena u divnoj grobnici. Ko je mislio, da ovim grdnim zlodjelom naškodi srpskoj časti i imenu, da stvori nered i mržnju, ljuto se prevario u računu. Sav pošteni strani svijet sad je bolje no ikad uvidio pokvarenu dušu i pogano srce našijeh dušmana, a mi smo se sad najbolje uvjerili, koliko su i slabi i nemoćni da nam naude, kad idemo pravijem putem, kud nas vodi dužnost i naša narodnosna ideja! Po pen noratjajuma Ka baiKany: Ilonoxaj CpGnje. Y GeorpancKoM ,TproBuHcKoM TJa- CHHKy“, jeIHOM OJ HAjOZGHJBHHJHX JIU- cTOBa y Cp6uju, usaumao je, noj ua- TNHCOM: ,llTa HaM Baba 3Haru?“, uaHaK, Koju sacnyxyje mame, 063H- POM Ha TOK pa3Bujaia NpujuKka Ha BankaHy, Te nozmoxaja Cp6uje npen npezcrojehum zoratjajuma, Koju u3ryte- najy ueus6jexuBu. Taj umaHak rmacu: Omure je npuOumIbexeHo MHIIJbEIE dpasuyckora 6uB. MHHHCTPA H NOJIH- Tuuapa IlunmioHa, koju ce oHomanue H3pa3H0: za je NoJI4THuKu xopusoHaT y EBponu TaMaH, MArJOBHT M, y mo- rely OIpxama mMupa, He naje zo- BOJBHO NOy3JAHA. T. Tlumona cmarpajy KAO OJMIyUHOT Npujarema mupa, oGje- KTHBHOT OljeHHOLa npunuka u Kao uoBjeka Koju ce He pas6auyje puje- uuMa, 3a TO Ce CMATP4, Yy TOJIHKO Ba- XAHjE OHO, IITO OH KAKE. A F.TIHiIoH nuje OBOra riyra Kasa0 Huumra yrje- IHO; HANpPOTHB, OH OGjaB/byje u Ipej- cKa3yje — OmuiTy MeljyHapoguy mecu- TypHocrT. Kao 1uTOo pekocMo, TO je MHLIJBEIbE NpaGuibexeHo y uujesoj eBporickoj IITAMNIH M NpPOKOMEHTAPKCAHO HA FOp- I>H HAUHH. 3HAUH, NA 34 TAKBO MH- IUB€IB€E HMA 1YO/BHX pa3aora M za je OHO HALIIO O/IjeKA y CBHMA KPyTFOBHMA KOju Ce moJuTuKOM GaBe. Buie MOXJA HO INTO Gu TO Ipyru MOPAJIH, MOpAMO Ce MH CpGu y Cp6uju YCTABHTH HA OBOME MHHUbEIY. OHo, IITO CE THM MHLIUBEIBEM npenBuka y CBOj4M KOHCeKBEHLIHjaMA, BeOMA ce OaucKO NOTuue uac, Koju umamo Ty Hecpehy, za cMO Teorpaeku Hesronno NOCTABJBEHH, JA HMAMO Cca uaBjecne crpane daranuo cycje/eTBo, a NOBpx CBETA H HP3ABHJIHC HALHOHAJIHE Npu- juke. Hama je upxaBa Ha BasiKaHy ; a Balkan je CTAJIHO BYJIKAHCKO 36MJIbH- mre. Ako y EBponmu, a npuje a no- cuje, 6yne cy«xo6a, omu he y npsom peny umaru oujeka aMo Ha Baakany, AKO H€ H CBOjy NOJa3Hy TauKy; y APyTOM pely Ta noJasna Tauka MOry GHTH, H AKO JIATEHTHH, HIIAK CTAJIHO KpHTHU4HH OHOCH H3MEtjy — Enrsecke u Pbemauke, Buje cuge mpBora pena, Koje croje Ha ueJ1y BeJuKux ajujaH- Cuja u cnopa3yMa, TaKO za he iuxoB CyKO6 noByhu 3a co6om cBe cuje, ro- TOBO HHO cCBHjeT. Ca BeJIHUHHE OBOra CYKOGA HP IBETOBHX HEZOTJIEJIHMX NO- CIBEJIMILA CBAKA CE CTPAHA joLI ycreXE na nNpejt HCcrTOpujoM NpuMu onroBop- HOCT 34 CTPAIIHE IOC/BEJIHLE jezuora cBjerckor para. AJu_zoKse he rpajaru TO ycTešaie? He he gu jenuor nama CTBOPEIbE OKOJIHOCTH CA CJIEMEHTAPHOM CHJHHOM TOHHTH KA pujemlei>y? A TO Pujenmeme 3Hauu BeJHKU CBEONnNITH par, KakaB jom uuje npuG6uexua ucropuja cBujera. Hura Maba OMacHocT rpo3u u o1 CyKOGa OKO Bajikana u Ha BaJiKaHy. OBH €y cyKOGH 34 nac CpGe y Cp6uju jou oz Behe BaxHOCTH, OJ CY1GOHO- caujux noceenuna. CyKO6 ua Bajkany HMa, pa3yMHje Ce, MHOTO NOBE34HHX uuuuJana, aiu je 3a Hac mMumMo cBe jenan_ On isux najBaxuuju, koju ue CMHjeMO HHKAN H3 OuMjy ryGuTH. To je Aycrpo-Yrapcxa. Ulra cHyje Aycrpo-Yrapcka? 1ura cmjepa oma? mira pau ona jasno uu jom Buue Tajo — jecre ono uro Hama y Cp6uju Basa 3naTu. Ilok cy HCTOpHjCcKH M (aKTHUKH OJHOCH: Cp- Guje u Typcke, Typcke u Byrapcke, Tpuke u Typcke noHaoco6, HJIH OJIHOCH CBE TE UHETHPH JIp»KABE GaJIKAHCKE ME- hyCOGOM, BHIIE JIOKAJIHE NIpupoje — ynasak Aycrpo-Yrapcke y GajKkaucky Cbepy, uuu re ogioce omurujum, . omaciujuM, kpuTuuuujum. A Toj uoBoj uHBa3Hju, MH CMO CpGu npBu na y- napuy. Mu cMo Kao Hapojr Be ckyro mjaTuu nojay Aycrpo-Yrapcke ua BanKaHy. Boca u XepnueroBuna cy CTpaluHa, BeJuKa cBjenon6a 3a To. Amu no cBeMy cygehu Ty uuje u Kpaj ayCTpO-yrapcKux rpoxrjeBa... HoBonasapcku Canijak osa npupo- nHa cnoHa Cp6uje u IIpue Tope, onaj MOC#, KOH HAC H3BOJIH Ha MOpe; Ap- Gamuja, osa ja6yka pasnopa usmehy Aycrpo-Yrapcke u Hramuje; Conyn OBA ATAMOPTAHCKA CJIHKA ZAMHILIJBEHE »BEJHKE Aycrpuje“ — cBaKO TO 34 ce, H CBE TO CKyna, jecy Hanajiue Tauke, Ha Koje AycrTpo-Yrapcka ynpaBuba cBoje NIOTJIEJE H Y KOME NpaBuly OHA IIAJBE H3BHZHHIE M YXOJE, CrIBApa areHTe areHuuje u eTane, npocuna HoBau, «y- nyjyhu najaMuutuTBo norsaBaro ApGa- HaCa, a pajeiu CBuMA CMJIaMA HA 3a- Banu Cp6uje u LIpue Tope, CpGuje u Byrapcke, TaKO na joj OBe IpxaBe y CBOjOj HECIO3ZH CAME yTHPY NyT 3a Ib€HO NIPOJuPAIBE HA _jvFr_u.NOCTETEHO 3aysehe uujege 3anmajue = mojoBune BaJiKaHCKOT NOJYOCTPBA. Amu je uynmua mMeToja, kojom oBa Np»KaBa IIOCTYNA: OHA NOJCTHYE H NO- Maxe llpuy Topy, na 6u crsopuna luTO Behu auTaronusaM u3mMehy we u Cp6uje; oma cknana Tajue cnopa3yme ca ByrapckoM, noBnaiyjyhu oBoj ua NiTeTy Apyror Gajikanckor crapocje- ZHONa Cprckor napoza. Cp6uja u mo- raaBuTo Cp6uja, jecre oma pxaBa, a CPIICKH HApOlL OHaj ON GankaHcKkux Hapoja nporuB kora je ynpaBibeHo CBEKOJIMKO jaBHO M TajHO Henpuja- TEJBCTBO AycTpo-yrapcke. A TonycrTHOM ycnjeBai»y Te nojiuruke, koja y crsapu YTpOoxaBa GaJiKaHCKY CAMOCTAJIHOCT, KpuBa je Ap»aBiuHuka umnorenuuja Koja ce y Hac sauapnya. To je anba u omera jenue 3a mac Hecpeliđe u noru6ue nojuruke jenue Cycjemue Beuke cuge. To mam cBuma BAJA YBHjeK 3HATH H NpeMa TOME ce VIIPABJBATH. Anu jemua BenuKa cua Ma Kako OHA BeJHKA GMA, HE MOXE HHITA TaKO CMjepaTu, a jom Mae pazuru Ge3 o63upa Ha npyre šauurepecoBane Beluke cuje. A ua Bajkauy, cpehom CBE CY CMJIE 34HHTEpeCOBAH€. To u OLp»kKaBa OBaj gaGaBu status quo na BankaHy. Be3 Tora Gu ce zaBuo ocyga KPBaBa urpa oko Hac. Aga oke? Hekaza cy osnje 6uza puBau Aycrpo- Yrapcka u Pycuja, zamac cy oBjje puBanu Tpojuu CaBe3 u Tpojuu Cno- Pa3yM; 4 IJABHH y3ypllaTOpu cy u npongupauu aMo Ha Bankan: Aycrpo- Yrapcka y NpBoM pe1y, a 34 IOM Kao CTAJIHA peE3eEPBHA MH OCHIypauKa CHJIA y crony Fbemauka. 3a nac Cp6e y Cp6uju je, gaK/e OIL BCJIHKE BAKHO- CTH 3HATH, KAKO CTOje OCTAJIE CHJIC IIpeMa OBOM AyCTPO-I>EMAYUKOM HAJIM- Patby Ha jyr? A To je omo, muro je Y BpemMeHy ,KOmMre3anuja“ TeIKO 3Ha- Tu. Teko je norozuru, za gu je- lHa Crpana, pau noGurTKa 3a ce, neke IKPTBOBATH IpyTOj OHO, IITO MH, Ca CBOT TJIeJIMIITA, CMATPAMO KAO HEOT- buBo u HesaMjeHBO. 3ap CMO uMAJIH MAJIO pa3š0uapei»a y TOME ? Y BeJuKOoj MAr/IOBHTOCTH H HeM3- BjecHocTu o kojoj je FoBOpHo r. Ilu- WIOH, ZA NOKPHBA XOpu30HaT EBpone H OLpxaBa ocjehai»e HecurypHocTu y NyXOBHMA H OJHOCHMA CBHjY BEJIHKHX CHA H CBHX IpxaBa — mocroju oBaj yu, na ra nasoBeMo ,DaJiKAHCKH KPYT“ MATJIOBHTOCTH 4 HeH3BjeCHOcTH, y uujem CMO NEHTPy ynpaBo mu Cp6u u Cp6uja. H ako ce, y kpajium KOH- cekBeHuujaMa CaB oBaj jom Tuue Typ- CK€ H ib€HOTA CyBepeHuTeTa Har joni 3AOCTAJIHM LjEOBHMA HET/LA OTPOMHOF napeTBa y EBponu — de fucto ce oBa neu3BjecHocT, y KOJuKO je crsapa u nojipxaBa Aycrpo-Yrapeka, nonajsunie Tuue nac CpG6uje u Cpnekor Hapoa. To je onaj crpaxoBuTu cruuaj 1pu- JluKa, KOjH, KAO OHO TEIIKH OGJIALU NyHH Tyue u Jena JIe6ne Haj nJIOJIHHM NOJSBHMA H CBAKOF TpeHyTKA npujere IIPOBAJIOM. Heka ce He MuCIH za MH OBO XO- THMHII€ CIHKAMO y NpibHM Gojama, uo mTO je. CKJONOBH BEJHKHX IpikaBa ApxHy M NIKPBNE NOJL BeJHM TEPETHMA H Tpeu BEJuKHM OlaCHOCTHMA, Koje OJACBYJIA TPO3ZE MHPY H OnCTAHKY HA- poza. — A ira je ocrano TeK sa ce MaJe 1p»«aBe, 3a nac? TakBa ce murawa nocraBmajy pu- jeko y BujekoBuMa. 3a nac Cp6e ono je mocraBieHo jemuom ma KocoBy r. 1389, u cyn6a je ogroBopusia na Hauiy Hecpehy. JIpyru myT je TaKBO muTawe nocraBibeno 1804. u 1815. r. y oGa HAIIA CJIABHA yCTAHKA M CynGa je OJ- TOBOpHjia Ha nany cpehy. Mu cmo NOHOBA BACKPCJIH KAO HAPOJI. Mu umaMo a ce mocrapaMo na Kao HAPOJ.H XK4BHMO, AJIM HE ryGehHu .u3 BH/A, Ja HMA HEKOTA y HALO Gau3uHH KOj4 CBE uHHH La HAC KAO CIOGOJIHOTA napoja me Gyze. Bop6a: usmehy Te zBuje CynporHe Texie, Bek cama co- 6OM H IO TpehiH NyT IOCTABIBA TIUTAHE O HalleM Guru Hu He Guru. He Ba- PajMO Ce, He ycmaBibyjmo ce. To i OHO LITO HAM BAJBA yBHjeK 3HaTu u peMa ToMe panuru. Ono mro je o- HOMAJIH€ TOBOPHO r. IIumiou, mMoxna ce nac aMo ua bazkaHy zazeKo Bniie THHe HO KOTA IpyrOr Ha y3Gyisenoj KYTJIH 3EMJBHHOj. CBE npunuke u no- jase ynyhyjy ua morpe6y mohue Gaj- KAHCK€ UHIbEHHILC Yy CIIOBEHCKOj 3aje- guuuu ua Baukamy, ako xokeMo a CIAaCHMO GAJIKAHCKY CAMOCTAJIHOCT. Ko Srbima ubija dobar glas u svijetu. Jeste li čitali, šta se dogodilo prije neke godine u Lisabonu? Usred bi- jela dana ubili kralja i nasljednika prijestolja. Poslije toga otjerali iz ze- mlje mladoga kralja, koji je bio ra- njen, kad mu je poginuo otae i brat. Mnogo se u Portugaliji krvi prolilo, pa se ni do danas nijesu smirili. Pa govori li se što o tome po našim no- vinama? Govori se, ali onako kao kroz zube. A ruže li naše novine Portugalce, da su ubice, razbojnici i narod nereda? O tome niko ni riječi. Samo se govori o neredima narodnim, o nezadovoljstvu narodnom, o neva- ljalstvima ubijenoga kralja. Portugalce niko ne grdi. Jeste li čitali, kako su Španjolei bacili bombu ispod kola u kojima je kao mladoženja sjedio španjolski kralj sa mladom svojom? Novodovedenoj mladi svadbeno ruho bilo je poprskano krvlju onih, koji su tu izginuli. Pa da li se neprekidno piše o Španjolcima kako su ubice kraljeva, kako su narod nereda, kako su nekulturni? Po novinama našim bilježe se glasovi o onome, što se događa tamo u Španiji, ali niko ne ruži Španjolce. Kod njih je nepreki- dno nereda, po Barećloni i Valensiji, ali opet zato ne piše o njima niko kao o divljacima. -