Br. 4.

Dubrovnik 25. januara 1912.

?
IZLAZI SVAKI ČETVRTAK
Cijena je listu nu godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosvu i Her- |
cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu
Goru K 15; za sve ostale zemlje i
kruna 16; za Dubrovnik kruna 10;
na po i četvrt godine surazmjerno, i
Pretplata i oglasi šalju se admini- i
straciji lista a dopisi uredništvu, i
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —
I

God. XXI.

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
potit retku (sitnijeh slova). Ako
Se više puta uvršćuju, onda po ci-
jeniku. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Dubrovnik 24. januara.

Danas se sastaje dalmatinski sa-
bor na vijećanje. Već u prvi kraj
kad je bio određen rok sazivanja
sabora, govorilo se je u javnoj
štampi sa nekom pozitivnošću, da
saborisanje neće moći dugo trajati.
I danas kao da predstoji jednaka
prognoza, jer vidimo neko raspo-
loženje, koje ni malo ne garantu-
je, da će sabor dulje vremena mo-
ći raditi, i ako ima na dnevnom
redu dosta važnih pitanja, koliko
političke toliko ekonomske i pri-
vredne strane. Ostaviti nerješena
ta pitanja, naročito ova posljednja,
značilo bi podupirati propast ne
samo pojedinih zvanja u zemlji
već uopće naroda čitave pokrajine.

Svakako, trajalo ovo saborisa-
nje dulje ili kraće vremena, ipak
će biti od zamašna interesa. Novi
namjesnik grof Attems otvoriće po
prvi put sabor. Više smo nego
sigurni da lijepih obećanja, izreče-
nih sa neprimjernom sigurnošću,
neće manjkati, a da će se ona iz-
vršiti i ispuniti u jednakoj mjeri i
na jednak način, kao što se je ii
do sada prama našoj pokrajini u
praksi provodilo, o tome ne su-
mnjamo. Vrlo lako, priznaće se
čak i grijeh za dosadanju nemar-
nost, zapuštenost i nebrigu prama
našem kraju, ali će se to _ odmah
opravdati, kako je najboljoj volji
stajao na putu, nepovoljan razvoj
prilika koliko unutarnjih toliko
vanjskih, ali za to ,u buduće“
visokoj vladi osobito će ležati na
srcu Dalmacija i sve njene potre-
be narodne.

I tako će nam sutra svima biti
oči pune — pepela.

*

Da sabor neće biti duga vijeka,
predskazalo je držanje dalmatin-
skih pravaša, koji su se već do-
govorili i zaprijetili opstrukcijom.

Poslije Šuštersićeva putešetstvija
po Dalmaciji, naši su pravaši pot-
puno, radi općeg narodnog dobra,
potrčali pod moćno krilo klerika-
lizma. Pod tim okriljem oni osje-
ćaju da bi mogli izvući svoje stra-
načke velike koristi. Opstrukcijom
bi išli za time da vladu natjeraju
na raspust sabora i da se raspišu
novi izbori koji bi im, po njihovu
računu, imali donijeti koristi. Ra-
čunaju na pomoć svojih protekto-
ra i na narodnu; svakako više na
onu prvu nego na ovu drugu.

Ko je imao kadgod prilike da
čita pravaške novine i sluša pra-
vaške programe, mogao se je sit
načitati i naslušati, kako ova stranka,
osim stvaranja velike Hrvatske u
okviru, jedino postoji radi ,naro-
dnog“ dobra, za nj ona čak mnogo
žrtvuje, za narodno dobro živi i

mre. I eto baš današnje narodne '

potrebe tako su velike, da bi se
one tek izdaleka mogle u nekoliko
podmiriti, kad bi držanje svih za-
stupnika bilo takovo, da ono o-
mogući uspješan rad saboru, e da
se jednom dođe do mogućnosti,
na tom jačem forumu iznijeti ba-
rem djelomično od onoga šta je

našem narodu najpotrebnije a da
ne strada. Kad ništa drugo ne bi
bilo, nego rješavanje učiteljskog
pitanja, bilo bi dovoljno da se
u nekoliko odstrani stranačka ma-
hnitanja i pohlepa za sticanje man-
data ponekih pravaških vođa. Te-
ško stanje naših učitelja složilo je
sve ove naše narodne prosvjetitelje,
da se dadu u borbu za opstanak
svoj. Tu su borbu oni označili da
će voditi do skrajnih granica, te
pravom traže, da ih narodni po-
slanici u tome pomognu. Pravaši
će sada, radi narodnog dobra, da
odgovore opstrukcijom i eventual-
nim raspustom sabora. To je za
njih rad za narod

I ako pravaši uspiju, da doista
dođe do raspusta sabora, onda,
bez obzira kako će oni proći na
novim izborima, ko zna kada će
opet sabor ponovo biti na okupu.
Mi smo barem vični, da sabor go-
dinama ne radi, ili ako se kadgod
sastane, da to obično vrlo kratko
traje, te se nema vremena posvr-
šavati ni najobičnije i najprešnije
poslove. A narodu nije do jogun-
stva nekih tobožnjih narodnih
vođa, jer je pokraj svih svojih ne-
volja i patnja — gladan. On hoće
i želi, da pred najviši forum u
svojoj kući iznese sve one nevolje
od kojih skapava, i da moli vladu
da mu ona u nevolji pomogne,
jer mu je ona nevolji ponajviše i
kriva. A naši ,narodni“ prijatelji,
pravaši, idu za tim, da sve to o-
nemoguće, jer oni vode za sebe
a ne za narod računa. I ovi ljudi
imaju još smjelosti, da narod za-
varavajući zovu u svoje kolo!

s *

Ovaj sabor sakupiće i srpske
narodne poslanike. Ne ćemo im
napominjati niti ih poučavati čime
i kako će u sabor uljesti. Ovom
prilikom napomenućemo im, da ne
zaborave već da se sjete organi-
zacije Srba na Primorju. Obećali
su da će konačno sada da se do-
govore i stvar urede.

Mislimo, da je poslije svega 0o-
noga što smo u našem listu pisali
o potrebi organizacije Srba na Pri-
morju, a i poslije svega onoga što
se je prethodno za tu organizaciju
radilo i uradilo, suvišno, da sada
ponovo sa time opširnije izlazimo.
Red je na našim zastupnicima. Na-
damo se da više neće biti nikakvog
daljeg otezanja. Da je već poslje-
dnji čas o tome je svak na čistu,
te ni ne sumnjamo da će nas na-
rodni poslanici baš u posljednjem
času napustiti.

Ilacmo u3 CpGuje.
Y Beorpauy, 20. jasyapa 1912.

Y nocpbejui»e BpujeMe yuecraJiu cy
IJIACOBH O MOFyhHOCTH MHHHCTApCKE
Kpu3e. YIOpHO IIONp)KABAHE TAKBHX
TJIACOBA Y NPeCTOHHUKOj XY PHAJIHCTH-
UH IIOCTETEHO XBATA CBE BHIIE KOpjeHa
u nouuwe noGujaru KapakTep Bjepo-
jaruohe, TaKO Ja CMO Ce M MH IIOKO-
jeGaju u nouenu BjepoBaru y ieHy
MorytinocrT. lonyiie, unbopmanuje no-
GujeHe ca KOMIIETEHTHMX CTPAHA KATE-
TOpHuKH nemaHTyjy IJIACOBE O KPH3H,

AJIH JEMAHTH, MA JA CY NOy3NAHH, HE-
Majy Tpajuuje BpujeuHocrTH, OHM Cy y
BpeM€Hy ojpetjeu_ 4  npumujeieHu
CAMO Ha MaMeHaT KOju HX je u3a3Ba0.
YBaxaBajyhu u npumajyhu Kao TauaH
NEMAHTH C KOMIIETEHTH€ CTIpAH€, HE
rpujeniuMO Ce O HCTHHY aKO u3jaBHMO
Na KpH34 HIAK MOXKE BPJIO IAKO HA-
CTYTIHTH.

Ozuoc napruja Kao mapslaMeHTapHux
CKYIIHHA H VHYTPALIIbE TIOJIKTHUKE NIPH-
JuKe HHjecy TakoBe za 6u ce arco-
JITHO MOTO TBPJIHTH, La je Kpusa
HeMoryha MH ucKIbyueHa. HanporTuB,
CBE TOBOpH 34 TO NA KpH3a HHje 1a-
JeKO. AKO H He Gyne H3a3BaHa Ipo-
THBHOLIHy napruja M IPHTHCKOM OIIO-
suuuje, ona he Kpo3 KpaTko Bpujeme
HACTYIIHTH KAO JIOTHUHA  IIOCIBEJIMLLA
npumjene nap;raMenTapHor pena. Kpo3
OBY TOJIHHY MOpajy Ce H3BPLIMTH, Y
CBAKOM C/Yuajy, INAPJIAMEHTAPHH H3-
Gopu. A pesyiTaT u36opa 6uhe u MO-
pahe 6uru npecynaH Ha KOHCTPyKUHjY
M CTAJIHOCT KAGHHETA; OH hE, CHATOM
Gpojuux IaprHCKHX OJIHOCA, A CATJA-
CHO YCTABY, H343BATH, MA M 34 Haj-
Kpahe BpujeMe, MHHHCTAPCKY KPH3y H
CACTAB HOBOT KaAGHH€TA.

Cmarpa ce 3a rmoy3slaHo, Ja OBa
KPH3a, aKO OHa Gall Cala HaCTyInu,
Hehe 6HTH IPyTOT KAPAKTEpA HO IITO
MOXe Ja HMa penoBua npomjeHa Ka-
GuueTa ocHoBaHa Ha ycnjexy penoBHux
u36opa. H 3aro, Hacryriu Ju caja
KPH34, HCCYMI6HBO he NOHH ILO pelO-
BHHX  INlapjraMEHTApHHX H360pa, KOju
he CBOjHM pe3yJITATOM, H343BATH HOBY
KOHCTPYKLHjy_KAGHHETA, OJIHOCHO ]O-
BECTH HA BJIALly HOBO MHHHCTAPCTBO.

koko

Jyue je H3BplIEHO CBeEHAHO OCBEhe-
Ib€ BOJE, IIO OGpenuMa INpaBocIaBHe
UpkBE. CaMO no ce6u oHo Huje o
CITENHjAJIHOT  HHTEPECA, AJIH HAUHH H
CBeuaHOcT y3 KOjy je ocBehet»e H3Bp-
IIEHO HATOHH HAC JA H O TOME HEKO-
JIHKO pHjeuu HaruuieMO.

Ilocanje ciyx6e Goxje y Ca6opHoj
(kaTexpajidoj) LIpkBH, ynyTuJa ce je
nponecnja nyr Case. Mu cmo ca je-
IHHM  npujereteM 43 Ily6poBHuKa,
Koju ce cnyuajuo uaja3suo y Beorpa-
Ny, nomju npujekum nyTeM Ha oGany
pujeke CaBe, rje ce HMAJIO H3BPILHTH
BOJLOOCBEheIbE.

Ilo ysunaMa, Kyu je nmpozasnja
npouecnja, Gua je cMjerireHa yrnopa-
hema Bojcka ca BOjHHM My3HKaMA, CBE
npema pony opyxja. H zok je ro
nponecuja  npojasnjia Kpo3 penoBe
Bojcke, mMysuka je CBupaja cpricky
XHMHY. Y nmponecuju, ucnoj ,HeGa“
(GaggaxuHa), a HEIOCpeuHO M34 MH-
TponojiuTa CpGuje, koju je Guo y
NOTINJHOM UPKBEHOM OPHATY, CTYIAO
je noysnano Kpasb Ilerap, a 34_ ium
MHOTH IPKABHH  NOCTOjAHCTBEHHLIH.

Ha oGanu CaBe, rzije je Guma ype-
bena u hH/HMHMA 34CTpTA HApOuHTA
Tepaca, nponecunja ce je ycraBuja. Ha
cpenuHu Tepace crajao je cro o ca-
MOTA JIeLA H HA I>B€MY KPCT, OJL JEJA
ucTecaH. Ha crozy je, cem Tora, OHJIo
nocytje ca BOJOM.

Uum ce npouecuja ycraBnjia, noue/a
je dyukuuja BooocBehewa. Yunojjej-
crBoBao je MurponoguT Cp6uje y
acucreHuujy Gpojuor cBeluTeHcTBa, a
onroBapazo je GorocnoBcKo njesauko
npyuiTBo. Kpasb Ilerap je crajao y
napanHoj yuadopmu ucnon nHeća, a
OKO Ibera Cy OHJIH WIAHOBH BJAJE H
UPYTH BHCOKH IpKaBHH NOCTOjAHCTBE+
Huuu. Ilojasa KpajbeBa, HapouHTo 0-
Bora nyTa, Guna je cHMIATHUHA H HM-
nosaHTHa. Bojumuku CTaB, Jby6a3an,
TaKO pehu aHljeocKu H3pa3 JIKUA, MHP-
Hoha HP NOCTOJAHCTBO IBETOBO, TIPH-
BJauuiH Cy rmaxiy H Jby6aB CBHujy
ou pena.

Kaz je Hacrynuo MoMeHarT, Kome je
MHTPONOJIHT, y3 njeBai;e OJIHOCHE UIP-

.

KBEH€ IjeCM€, YMOYHO KPCT y BOJ,
3ATpyBallle TOIIOBH Ca Georpajicke TBp-
ijaB€, JIABIIH THME CAMOM uHHY BO/IO-
OCBehei»a HapouuTo oGuexje.

ITlocinje BomoocBeheia MHTPONOJIHT
je okponuo Kpajba Ilerpa u nonynuo
ra OcBeheHoM BOJOM M Hađdopom.

OGuuaj je ma ce y MOMEHTY BOJIO-
OcBefieiba cilyiura Kpcr y pujeky CaBy
u na ra jegaH, CKauyEu y BOL, #3
Ibe H3BA]IH. OBE Cy FOJHHE BEJIHKE
CaHTe Jieja, Koje Cy NOKPHBAJE IOBP-
WuuHy pujeke Case, omeraje u zjenu-
MHUHO OMEJE OBAj HO NOCAJAMI>HX
oGuuaja.

Hnak je cBeuaHocT uCraJa BpJIo Ju-
jemo. Mu u Hamu npujares ]lyGpoBua-
HHH HMAJI4 CMO Cpehy la CBe TO u3
HEITOCpeJIHE GJIH3HHE IIOCMATPAMO H JA
y zyuu cBojoj ocjeTuMO 34/10BOJBCTBO
K&KBO Ce pujeTko noxuB;byje u ocjeha.

Temxo je u npuGamx«Ho onucaru
CBeuaHOcT oHakO KakO je TeKJa. Ma
na OBO Huje Hu npuOJumxHa cuka
ibeHa, Mak he, yBjepedu cMO MHOre
HHTEPECHPATH, H 34TO CMO O Oj HE-
KOJIHKO pujeuu HarucajJin.

kog

Kako cre u3BujeriTenu, IpeMuHygia
je y Beorpany Ilerpa Kpcmanosuh,
Majka y uujenoM CpricrBy mosnaror
cprickor_zoG6porBopa rocr. Jby6omupa
Kpemanosuiia. O TOME je csa cpmcka
IITAMIIA IIPOTOBOPHJIA MH H3BPIIHMJA
CBOjy NIATPHOTCKY NJXKHOCT, HSjABHBNIH
CBOje uCckpeHo  cayueniHe  uecr4ToM
CHHY H BEJIHKOM CPIICKOM NOGPOTBOPJ.

AKO HHKO Ipyru, nokojna Ilerpa
je sacnyxuna na joj. CpnerBo kaxe ;
xgana u cnasa! Ona je pojuja ue-
CTHTOT CHHA; OHA je OjEbETOBAJA pH-
jerkor CpGuna; oHa je Bacmuraja Be-
JIHKOT NATPHOTy H HapoOjIHOT 1OGpO-
TBOpa. Jep, aKO r. Jb. KpemaHoBuh
HMa OHaKO njieMeHHTE Ocjehaje, ako
je om onakaB Cp6uH KakaB je, ako je
OH IIATPHOTA H LOGPOTBOp HAPOJHH,
CpncrBO Tpe6a u MOpa BEJHKH IHO
ZAXBAJIHOCTH NA ynyTH cjedu uecrure
Majke H OJVIHuHE Cprikuibe Ilerpe.

Y Ty3H CHHOBJEOj, Y IKAJIOCTH BCJIH-
Kor noGporBopa r. Jb. KpcmanoBuha
Hu MH yuecrTByjeMo, jep cMO M MH TAMO
Ha TIpumopjy ocjeTujiH I>eroBy zape-
XKJBHBOCT HP IETOBY J6YGAB  NIpema
CpncrBy. OH je, KAO MAJIO KO, y3
cBoje cpue npurpsio Cp6e cBe u cBy ra,
KAO HEKAJA HAII BEJHKH yuuTE/B ]l0-
caruje. Hema jemue cprcke ycranoBe
Koja uuje y cBoje no6porBope, u TO
Ha NpBOM MjecTy, yBpcruJa r. Jby6y
KpcmaHoBuha, HeMa kpaja rjije ieroBo
ume Huje nosnaro. M cazga ce je on,
onyxyjyhu jenaH IHo cBora 1yra npe-
Ma npemuuylioj cBojoj majuu, cjeruo
CBHjY CPIICKHX YCTAHOBA, KAKO OHHX
y Cp6uju, TaKO M OHHX y Bociu u
XepueroBuiu, Jlammanuju, XpBarekoj,
Crapoj Cp6uju u Mahezonuju u T.J.
Jbenuu cnoMeH Huje Morao nojuhu
cBojoj Majuu HO IuTO ra je OBuM no-
JIHTAO.

CpricrBO yuecrByje.y i»eroBoj cuHo-
BJBOj Ty34 M KJ/IHU€ My XBAJA, a NO-
KOjHHIH XBaJIAa H CIABA!

JlyryuiKH.

Kratka poučenja.

XVI.

Nijesu samo nekorisni, nego su i
od štete oni što sebi ne vjeruju, što
o sebi sumnjaju ne osjećajući da nose
u svojemu duhu božanstvenu mćć i
snagu, kojom bi doprli do čuda da
bi je osjećali i dnevice umnažali sta-
novitom, jakom voljom.

Molim svoje dobre i skladne štioce,
da im se ne dodije što ja oblijetam
oko istijeh istina. Ovo je potrebito,
što smo u svojemu narodu onemoćili
grdnijem, smrtnijem nemoćima. Mi
smo sumnjom sičijavi.

Svak od nas ima savjesno biti
osoba; uprav, istinito svak od nas
ima biti što spoljašno kaže, predsta-
vlja da je, to jest: Čovjek.

Ovo Hristos u sebi predstavi svi-
jetu. On zoveći sebe Čovječijem Sinom
kaže da je u sebi savršen Čovjek ;
u njemu se obnovi cjelovitost prvoga
Čovjeka. Hristov je izgled, njegova
je zapovijed : Budi Čovjek ! Za to nje-
gov veliki Apostol govori da svi ima-
mo doprijet do ,čovjeka savršena u
»mjeru rasta visine Hristove.“ Fit,
1V. 13.

. Prem se varaju oni što misle da je
Covjek svak što samo ima čovječije
obličje. Teško je naći Čovjeka! Naći
ćeš kraljevi, careva, ali nećeš tako
lako naći Čovjeka u Hristovoj smisli.

Sto je mislio Pilat? Gdje je njemu
bila glava kad ukaza Hrista Jevrej-
skoj pomamljenoj gloti, govoreći: Evo
Čovjeka? Onako nigda niko o nikomu
ne reče.

Vidi se da je u Pilatu bilo ruga i
sažaljenja ; ali se vidi i nešto drugo.
Vidi se da i podmitan Rimljanin može
prorokovati. U Rimu se sve pazari,
muško i žensko, duša i tijelo, ali
može i iz onog vasionog gliba izaći
prorok.

Nemojmo se čuditi Diogenu što je
o podne, sa svjetiljkom u ruci, iskao
Čovjeka po Atinjskijem ulicama. Dio-
gen je predstavljao grčku savjest
koja je osjećala da u Grčkoj nije
bilo Covjeka.

Bogoslovci, oci duhovni hoće da
budemo anđeli, ali to nije naše dr-
žanstvo, to nije naša svrha; najprije
i jedino imamo biti Čovjek. Muško i
žensko, potpuno, cjelovito Čovjek.
U najvisočijoj Hristovoj smisli imamo
biti savršene osobe. Ovo je svrha
razvitku i napretku.

Ovo nam se svakako hoće da ste-
čemo živo, točno saznanje svoje ogobe,
i danas vodi, vlada savršena savjest
snage; ovo nam se hoće da se u
nama užeže čudotvorna vjera što pre-
mješta visoke gore.

Ja pitam: Braćo moja, što ste vi?
Jeda li ste robovi? Da li ste crvi?
Ako vam se čini da ste taki, ako vi
u svoj jadnoj savjesti osjećate da ste
to, tada puštite neka vas gone, neka
vas gnjave, neka vas deru. Pravo je
da vam tako bude i ne inače.

Ali ako vam igda prođe preko
pameti da ste drugo, da možete biti
drugo, onda uzgor svoja srca! Uzgor
svoje duše! Sakupite se u se, u svoju
dušu, pa ćete — u sebi sakupljeni,
ukrijepljeni — čuti da ste mogućnost,
da ste snaga.

Gedeonu, izabranu da izbavi svoj
narod, bi rečeno: — ,Gospod je
»S tobom, hrabri junače.... idi u toj
»Sili svojoj, izbavićeš Izrailja iz ruku
»Madđijanskijeh.“ Ne tuđom silom
nego svojom on se je imao boriti:
svojom silom a ne tuđom on je imao
dobiti i osloboditi narod. Ovako i mi ;
nemamo se na nikoga naslanjati.

Mnogi govore, mnogi pišu ; ali nam
to malo koristi; nama trebuje ljudi
koji bide duše. Mnogi kod nag spa-
vaju; mnogi su opiti obećanjima i
tamjanom ; smiješno se i podlo hlepi
za odlikama, što ih je malo znanjem,
vrlinom i krijepošću odličnijeh. Svak
po sebi ima biti odličan. Nama tre-
buje slobodnijeh ljudi što svojom
osobitom slobodom hrabre mnoge na
opću slobodu.

Imamo u ge vjerovati. Ako sebi
ne vjerujemo protiva smo sobi, sebe
niječemo. Neki će reći da je oholast
u se vjerovati. Ne to nije oholast
kao nije oholast misliti svojom gla-
vom i hoditi svojijem nogama.

Kad u se vjerujemo najbolju slu-
žbu činimo svojemu Stvorcu, jer vje-

I
+