Br. 4. Dubrovnik 25. januara 1912. ? IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu nu godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosvu i Her- | cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje i kruna 16; za Dubrovnik kruna 10; na po i četvrt godine surazmjerno, i Pretplata i oglasi šalju se admini- i straciji lista a dopisi uredništvu, i Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — I God. XXI. POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po potit retku (sitnijeh slova). Ako Se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Dubrovnik 24. januara. Danas se sastaje dalmatinski sa- bor na vijećanje. Već u prvi kraj kad je bio određen rok sazivanja sabora, govorilo se je u javnoj štampi sa nekom pozitivnošću, da saborisanje neće moći dugo trajati. I danas kao da predstoji jednaka prognoza, jer vidimo neko raspo- loženje, koje ni malo ne garantu- je, da će sabor dulje vremena mo- ći raditi, i ako ima na dnevnom redu dosta važnih pitanja, koliko političke toliko ekonomske i pri- vredne strane. Ostaviti nerješena ta pitanja, naročito ova posljednja, značilo bi podupirati propast ne samo pojedinih zvanja u zemlji već uopće naroda čitave pokrajine. Svakako, trajalo ovo saborisa- nje dulje ili kraće vremena, ipak će biti od zamašna interesa. Novi namjesnik grof Attems otvoriće po prvi put sabor. Više smo nego sigurni da lijepih obećanja, izreče- nih sa neprimjernom sigurnošću, neće manjkati, a da će se ona iz- vršiti i ispuniti u jednakoj mjeri i na jednak način, kao što se je ii do sada prama našoj pokrajini u praksi provodilo, o tome ne su- mnjamo. Vrlo lako, priznaće se čak i grijeh za dosadanju nemar- nost, zapuštenost i nebrigu prama našem kraju, ali će se to _ odmah opravdati, kako je najboljoj volji stajao na putu, nepovoljan razvoj prilika koliko unutarnjih toliko vanjskih, ali za to ,u buduće“ visokoj vladi osobito će ležati na srcu Dalmacija i sve njene potre- be narodne. I tako će nam sutra svima biti oči pune — pepela. * Da sabor neće biti duga vijeka, predskazalo je držanje dalmatin- skih pravaša, koji su se već do- govorili i zaprijetili opstrukcijom. Poslije Šuštersićeva putešetstvija po Dalmaciji, naši su pravaši pot- puno, radi općeg narodnog dobra, potrčali pod moćno krilo klerika- lizma. Pod tim okriljem oni osje- ćaju da bi mogli izvući svoje stra- načke velike koristi. Opstrukcijom bi išli za time da vladu natjeraju na raspust sabora i da se raspišu novi izbori koji bi im, po njihovu računu, imali donijeti koristi. Ra- čunaju na pomoć svojih protekto- ra i na narodnu; svakako više na onu prvu nego na ovu drugu. Ko je imao kadgod prilike da čita pravaške novine i sluša pra- vaške programe, mogao se je sit načitati i naslušati, kako ova stranka, osim stvaranja velike Hrvatske u okviru, jedino postoji radi ,naro- dnog“ dobra, za nj ona čak mnogo žrtvuje, za narodno dobro živi i mre. I eto baš današnje narodne ' potrebe tako su velike, da bi se one tek izdaleka mogle u nekoliko podmiriti, kad bi držanje svih za- stupnika bilo takovo, da ono o- mogući uspješan rad saboru, e da se jednom dođe do mogućnosti, na tom jačem forumu iznijeti ba- rem djelomično od onoga šta je našem narodu najpotrebnije a da ne strada. Kad ništa drugo ne bi bilo, nego rješavanje učiteljskog pitanja, bilo bi dovoljno da se u nekoliko odstrani stranačka ma- hnitanja i pohlepa za sticanje man- data ponekih pravaških vođa. Te- ško stanje naših učitelja složilo je sve ove naše narodne prosvjetitelje, da se dadu u borbu za opstanak svoj. Tu su borbu oni označili da će voditi do skrajnih granica, te pravom traže, da ih narodni po- slanici u tome pomognu. Pravaši će sada, radi narodnog dobra, da odgovore opstrukcijom i eventual- nim raspustom sabora. To je za njih rad za narod I ako pravaši uspiju, da doista dođe do raspusta sabora, onda, bez obzira kako će oni proći na novim izborima, ko zna kada će opet sabor ponovo biti na okupu. Mi smo barem vični, da sabor go- dinama ne radi, ili ako se kadgod sastane, da to obično vrlo kratko traje, te se nema vremena posvr- šavati ni najobičnije i najprešnije poslove. A narodu nije do jogun- stva nekih tobožnjih narodnih vođa, jer je pokraj svih svojih ne- volja i patnja — gladan. On hoće i želi, da pred najviši forum u svojoj kući iznese sve one nevolje od kojih skapava, i da moli vladu da mu ona u nevolji pomogne, jer mu je ona nevolji ponajviše i kriva. A naši ,narodni“ prijatelji, pravaši, idu za tim, da sve to o- nemoguće, jer oni vode za sebe a ne za narod računa. I ovi ljudi imaju još smjelosti, da narod za- varavajući zovu u svoje kolo! s * Ovaj sabor sakupiće i srpske narodne poslanike. Ne ćemo im napominjati niti ih poučavati čime i kako će u sabor uljesti. Ovom prilikom napomenućemo im, da ne zaborave već da se sjete organi- zacije Srba na Primorju. Obećali su da će konačno sada da se do- govore i stvar urede. Mislimo, da je poslije svega 0o- noga što smo u našem listu pisali o potrebi organizacije Srba na Pri- morju, a i poslije svega onoga što se je prethodno za tu organizaciju radilo i uradilo, suvišno, da sada ponovo sa time opširnije izlazimo. Red je na našim zastupnicima. Na- damo se da više neće biti nikakvog daljeg otezanja. Da je već poslje- dnji čas o tome je svak na čistu, te ni ne sumnjamo da će nas na- rodni poslanici baš u posljednjem času napustiti. Ilacmo u3 CpGuje. Y Beorpauy, 20. jasyapa 1912. Y nocpbejui»e BpujeMe yuecraJiu cy IJIACOBH O MOFyhHOCTH MHHHCTApCKE Kpu3e. YIOpHO IIONp)KABAHE TAKBHX TJIACOBA Y NPeCTOHHUKOj XY PHAJIHCTH- UH IIOCTETEHO XBATA CBE BHIIE KOpjeHa u nouuwe noGujaru KapakTep Bjepo- jaruohe, TaKO Ja CMO Ce M MH IIOKO- jeGaju u nouenu BjepoBaru y ieHy MorytinocrT. lonyiie, unbopmanuje no- GujeHe ca KOMIIETEHTHMX CTPAHA KATE- TOpHuKH nemaHTyjy IJIACOBE O KPH3H, AJIH JEMAHTH, MA JA CY NOy3NAHH, HE- Majy Tpajuuje BpujeuHocrTH, OHM Cy y BpeM€Hy ojpetjeu_ 4 npumujeieHu CAMO Ha MaMeHaT KOju HX je u3a3Ba0. YBaxaBajyhu u npumajyhu Kao TauaH NEMAHTH C KOMIIETEHTH€ CTIpAH€, HE rpujeniuMO Ce O HCTHHY aKO u3jaBHMO Na KpH34 HIAK MOXKE BPJIO IAKO HA- CTYTIHTH. Ozuoc napruja Kao mapslaMeHTapHux CKYIIHHA H VHYTPALIIbE TIOJIKTHUKE NIPH- JuKe HHjecy TakoBe za 6u ce arco- JITHO MOTO TBPJIHTH, La je Kpusa HeMoryha MH ucKIbyueHa. HanporTuB, CBE TOBOpH 34 TO NA KpH3a HHje 1a- JeKO. AKO H He Gyne H3a3BaHa Ipo- THBHOLIHy napruja M IPHTHCKOM OIIO- suuuje, ona he Kpo3 KpaTko Bpujeme HACTYIIHTH KAO JIOTHUHA IIOCIBEJIMLLA npumjene nap;raMenTapHor pena. Kpo3 OBY TOJIHHY MOpajy Ce H3BPLIMTH, Y CBAKOM C/Yuajy, INAPJIAMEHTAPHH H3- Gopu. A pesyiTaT u36opa 6uhe u MO- pahe 6uru npecynaH Ha KOHCTPyKUHjY M CTAJIHOCT KAGHHETA; OH hE, CHATOM Gpojuux IaprHCKHX OJIHOCA, A CATJA- CHO YCTABY, H343BATH, MA M 34 Haj- Kpahe BpujeMe, MHHHCTAPCKY KPH3y H CACTAB HOBOT KaAGHH€TA. Cmarpa ce 3a rmoy3slaHo, Ja OBa KPH3a, aKO OHa Gall Cala HaCTyInu, Hehe 6HTH IPyTOT KAPAKTEpA HO IITO MOXe Ja HMa penoBua npomjeHa Ka- GuueTa ocHoBaHa Ha ycnjexy penoBHux u36opa. H 3aro, Hacryriu Ju caja KPH34, HCCYMI6HBO he NOHH ILO pelO- BHHX INlapjraMEHTApHHX H360pa, KOju he CBOjHM pe3yJITATOM, H343BATH HOBY KOHCTPYKLHjy_KAGHHETA, OJIHOCHO ]O- BECTH HA BJIALly HOBO MHHHCTAPCTBO. koko Jyue je H3BplIEHO CBeEHAHO OCBEhe- Ib€ BOJE, IIO OGpenuMa INpaBocIaBHe UpkBE. CaMO no ce6u oHo Huje o CITENHjAJIHOT HHTEPECA, AJIH HAUHH H CBeuaHOcT y3 KOjy je ocBehet»e H3Bp- IIEHO HATOHH HAC JA H O TOME HEKO- JIHKO pHjeuu HaruuieMO. Ilocanje ciyx6e Goxje y Ca6opHoj (kaTexpajidoj) LIpkBH, ynyTuJa ce je nponecnja nyr Case. Mu cmo ca je- IHHM npujereteM 43 Ily6poBHuKa, Koju ce cnyuajuo uaja3suo y Beorpa- Ny, nomju npujekum nyTeM Ha oGany pujeke CaBe, rje ce HMAJIO H3BPILHTH BOJLOOCBEheIbE. Ilo ysunaMa, Kyu je nmpozasnja npouecnja, Gua je cMjerireHa yrnopa- hema Bojcka ca BOjHHM My3HKaMA, CBE npema pony opyxja. H zok je ro nponecuja npojasnjia Kpo3 penoBe Bojcke, mMysuka je CBupaja cpricky XHMHY. Y nmponecuju, ucnoj ,HeGa“ (GaggaxuHa), a HEIOCpeuHO M34 MH- TponojiuTa CpGuje, koju je Guo y NOTINJHOM UPKBEHOM OPHATY, CTYIAO je noysnano Kpasb Ilerap, a 34_ ium MHOTH IPKABHH NOCTOjAHCTBEHHLIH. Ha oGanu CaBe, rzije je Guma ype- bena u hH/HMHMA 34CTpTA HApOuHTA Tepaca, nponecunja ce je ycraBuja. Ha cpenuHu Tepace crajao je cro o ca- MOTA JIeLA H HA I>B€MY KPCT, OJL JEJA ucTecaH. Ha crozy je, cem Tora, OHJIo nocytje ca BOJOM. Uum ce npouecuja ycraBnjia, noue/a je dyukuuja BooocBehewa. Yunojjej- crBoBao je MurponoguT Cp6uje y acucreHuujy Gpojuor cBeluTeHcTBa, a onroBapazo je GorocnoBcKo njesauko npyuiTBo. Kpasb Ilerap je crajao y napanHoj yuadopmu ucnon nHeća, a OKO Ibera Cy OHJIH WIAHOBH BJAJE H UPYTH BHCOKH IpKaBHH NOCTOjAHCTBE+ Huuu. Ilojasa KpajbeBa, HapouHTo 0- Bora nyTa, Guna je cHMIATHUHA H HM- nosaHTHa. Bojumuku CTaB, Jby6a3an, TaKO pehu aHljeocKu H3pa3 JIKUA, MHP- Hoha HP NOCTOJAHCTBO IBETOBO, TIPH- BJauuiH Cy rmaxiy H Jby6aB CBHujy ou pena. Kaz je Hacrynuo MoMeHarT, Kome je MHTPONOJIHT, y3 njeBai;e OJIHOCHE UIP- . KBEH€ IjeCM€, YMOYHO KPCT y BOJ, 3ATpyBallle TOIIOBH Ca Georpajicke TBp- ijaB€, JIABIIH THME CAMOM uHHY BO/IO- OCBehei»a HapouuTo oGuexje. ITlocinje BomoocBeheia MHTPONOJIHT je okponuo Kpajba Ilerpa u nonynuo ra OcBeheHoM BOJOM M Hađdopom. OGuuaj je ma ce y MOMEHTY BOJIO- OcBefieiba cilyiura Kpcr y pujeky CaBy u na ra jegaH, CKauyEu y BOL, #3 Ibe H3BA]IH. OBE Cy FOJHHE BEJIHKE CaHTe Jieja, Koje Cy NOKPHBAJE IOBP- WuuHy pujeke Case, omeraje u zjenu- MHUHO OMEJE OBAj HO NOCAJAMI>HX oGuuaja. Hnak je cBeuaHocT uCraJa BpJIo Ju- jemo. Mu u Hamu npujares ]lyGpoBua- HHH HMAJI4 CMO Cpehy la CBe TO u3 HEITOCpeJIHE GJIH3HHE IIOCMATPAMO H JA y zyuu cBojoj ocjeTuMO 34/10BOJBCTBO K&KBO Ce pujeTko noxuB;byje u ocjeha. Temxo je u npuGamx«Ho onucaru CBeuaHOcT oHakO KakO je TeKJa. Ma na OBO Huje Hu npuOJumxHa cuka ibeHa, Mak he, yBjepedu cMO MHOre HHTEPECHPATH, H 34TO CMO O Oj HE- KOJIHKO pujeuu HarucajJin. kog Kako cre u3BujeriTenu, IpeMuHygia je y Beorpany Ilerpa Kpcmanosuh, Majka y uujenoM CpricrBy mosnaror cprickor_zoG6porBopa rocr. Jby6omupa Kpemanosuiia. O TOME je csa cpmcka IITAMIIA IIPOTOBOPHJIA MH H3BPIIHMJA CBOjy NIATPHOTCKY NJXKHOCT, HSjABHBNIH CBOje uCckpeHo cayueniHe uecr4ToM CHHY H BEJIHKOM CPIICKOM NOGPOTBOPJ. AKO HHKO Ipyru, nokojna Ilerpa je sacnyxuna na joj. CpnerBo kaxe ; xgana u cnasa! Ona je pojuja ue- CTHTOT CHHA; OHA je OjEbETOBAJA pH- jerkor CpGuna; oHa je Bacmuraja Be- JIHKOT NATPHOTy H HapoOjIHOT 1OGpO- TBOpa. Jep, aKO r. Jb. KpemaHoBuh HMa OHaKO njieMeHHTE Ocjehaje, ako je om onakaB Cp6uH KakaB je, ako je OH IIATPHOTA H LOGPOTBOp HAPOJHH, CpncrBO Tpe6a u MOpa BEJHKH IHO ZAXBAJIHOCTH NA ynyTH cjedu uecrure Majke H OJVIHuHE Cprikuibe Ilerpe. Y Ty3H CHHOBJEOj, Y IKAJIOCTH BCJIH- Kor noGporBopa r. Jb. KpcmanoBuha Hu MH yuecrTByjeMo, jep cMO M MH TAMO Ha TIpumopjy ocjeTujiH I>eroBy zape- XKJBHBOCT HP IETOBY J6YGAB NIpema CpncrBy. OH je, KAO MAJIO KO, y3 cBoje cpue npurpsio Cp6e cBe u cBy ra, KAO HEKAJA HAII BEJHKH yuuTE/B ]l0- caruje. Hema jemue cprcke ycranoBe Koja uuje y cBoje no6porBope, u TO Ha NpBOM MjecTy, yBpcruJa r. Jby6y KpcmaHoBuha, HeMa kpaja rjije ieroBo ume Huje nosnaro. M cazga ce je on, onyxyjyhu jenaH IHo cBora 1yra npe- Ma npemuuylioj cBojoj majuu, cjeruo CBHjY CPIICKHX YCTAHOBA, KAKO OHHX y Cp6uju, TaKO M OHHX y Bociu u XepueroBuiu, Jlammanuju, XpBarekoj, Crapoj Cp6uju u Mahezonuju u T.J. Jbenuu cnoMeH Huje Morao nojuhu cBojoj Majuu HO IuTO ra je OBuM no- JIHTAO. CpricrBO yuecrByje.y i»eroBoj cuHo- BJBOj Ty34 M KJ/IHU€ My XBAJA, a NO- KOjHHIH XBaJIAa H CIABA! JlyryuiKH. Kratka poučenja. XVI. Nijesu samo nekorisni, nego su i od štete oni što sebi ne vjeruju, što o sebi sumnjaju ne osjećajući da nose u svojemu duhu božanstvenu mćć i snagu, kojom bi doprli do čuda da bi je osjećali i dnevice umnažali sta- novitom, jakom voljom. Molim svoje dobre i skladne štioce, da im se ne dodije što ja oblijetam oko istijeh istina. Ovo je potrebito, što smo u svojemu narodu onemoćili grdnijem, smrtnijem nemoćima. Mi smo sumnjom sičijavi. Svak od nas ima savjesno biti osoba; uprav, istinito svak od nas ima biti što spoljašno kaže, predsta- vlja da je, to jest: Čovjek. Ovo Hristos u sebi predstavi svi- jetu. On zoveći sebe Čovječijem Sinom kaže da je u sebi savršen Čovjek ; u njemu se obnovi cjelovitost prvoga Čovjeka. Hristov je izgled, njegova je zapovijed : Budi Čovjek ! Za to nje- gov veliki Apostol govori da svi ima- mo doprijet do ,čovjeka savršena u »mjeru rasta visine Hristove.“ Fit, 1V. 13. . Prem se varaju oni što misle da je Covjek svak što samo ima čovječije obličje. Teško je naći Čovjeka! Naći ćeš kraljevi, careva, ali nećeš tako lako naći Čovjeka u Hristovoj smisli. Sto je mislio Pilat? Gdje je njemu bila glava kad ukaza Hrista Jevrej- skoj pomamljenoj gloti, govoreći: Evo Čovjeka? Onako nigda niko o nikomu ne reče. Vidi se da je u Pilatu bilo ruga i sažaljenja ; ali se vidi i nešto drugo. Vidi se da i podmitan Rimljanin može prorokovati. U Rimu se sve pazari, muško i žensko, duša i tijelo, ali može i iz onog vasionog gliba izaći prorok. Nemojmo se čuditi Diogenu što je o podne, sa svjetiljkom u ruci, iskao Čovjeka po Atinjskijem ulicama. Dio- gen je predstavljao grčku savjest koja je osjećala da u Grčkoj nije bilo Covjeka. Bogoslovci, oci duhovni hoće da budemo anđeli, ali to nije naše dr- žanstvo, to nije naša svrha; najprije i jedino imamo biti Čovjek. Muško i žensko, potpuno, cjelovito Čovjek. U najvisočijoj Hristovoj smisli imamo biti savršene osobe. Ovo je svrha razvitku i napretku. Ovo nam se svakako hoće da ste- čemo živo, točno saznanje svoje ogobe, i danas vodi, vlada savršena savjest snage; ovo nam se hoće da se u nama užeže čudotvorna vjera što pre- mješta visoke gore. Ja pitam: Braćo moja, što ste vi? Jeda li ste robovi? Da li ste crvi? Ako vam se čini da ste taki, ako vi u svoj jadnoj savjesti osjećate da ste to, tada puštite neka vas gone, neka vas gnjave, neka vas deru. Pravo je da vam tako bude i ne inače. Ali ako vam igda prođe preko pameti da ste drugo, da možete biti drugo, onda uzgor svoja srca! Uzgor svoje duše! Sakupite se u se, u svoju dušu, pa ćete — u sebi sakupljeni, ukrijepljeni — čuti da ste mogućnost, da ste snaga. Gedeonu, izabranu da izbavi svoj narod, bi rečeno: — ,Gospod je »S tobom, hrabri junače.... idi u toj »Sili svojoj, izbavićeš Izrailja iz ruku »Madđijanskijeh.“ Ne tuđom silom nego svojom on se je imao boriti: svojom silom a ne tuđom on je imao dobiti i osloboditi narod. Ovako i mi ; nemamo se na nikoga naslanjati. Mnogi govore, mnogi pišu ; ali nam to malo koristi; nama trebuje ljudi koji bide duše. Mnogi kod nag spa- vaju; mnogi su opiti obećanjima i tamjanom ; smiješno se i podlo hlepi za odlikama, što ih je malo znanjem, vrlinom i krijepošću odličnijeh. Svak po sebi ima biti odličan. Nama tre- buje slobodnijeh ljudi što svojom osobitom slobodom hrabre mnoge na opću slobodu. Imamo u ge vjerovati. Ako sebi ne vjerujemo protiva smo sobi, sebe niječemo. Neki će reći da je oholast u se vjerovati. Ne to nije oholast kao nije oholast misliti svojom gla- vom i hoditi svojijem nogama. Kad u se vjerujemo najbolju slu- žbu činimo svojemu Stvorcu, jer vje- I +