Str. 2.

«DUBROVNIK

Br. 8.

_—_

milijona kruna. Ništa manje od je-
dnog osrednjeg rata. S druge strane
radi aneksije, kao neku rekonpezaciju
Austrija je povukla svoje čete iz no-
vopazarskog Sanžaka, A što to znači,
izgleda, da danas u Beču najbolje
osjećaju. Ako se isporedi dobit i gu-

bitak, ovaj posljednji svakako preteže. |

Aneksiju Bosne i Hercegovine osu-
dila je Rusija otpuštajuć svog mini-
stra Izvoljskog, koji je u toj stvari
bio zapleten, a Austrija je imala da
zadovolji Rusiju na jednaki način
da otpusti ministra grofa Aehren-
thala. Ali su oni u Beču time o-
tezali, ida dadu neku i prividnu
zadovoljštinu učinili su u posljednji
momenat, i to u takav momenat kada
će u Rusiji shvatiti svu prepredonost
Beča. Nekoliko sati pred samu smrt
ministra Aehrenthala stiglo je ručno
pismo Carevo s kojim ministra vanj-
skih posala riješava dužnosti a za
namjesnika mu se imenuje grof Ber-
chtold. Ova je igra učinjena u po-
sljednjem i sigurnom momentu, a da
će se ona uzeti u Petrogradu kao
neka satisfakcija, u to vrlo sumnjamo,
naročito sada, kada se toliko radi i
govori o nekom  pribljiženju između
Austrougarske i Rusije i o novoj
grupaciji triju carstva: Njemačke, Ru-
sije i Austrougarske.

Ne manje važnosti ima u sebi i
samo vladarevo pismo sa kojim grofa
Aehrenthala rješava dosadanje du-
žnosti. Osim velikog odlikovanja koje
mu je ovom prilikom podjelio a koga
pok. ministar nije ni vidio, jer je već
bio pao u agoniju, izrazuje mu se u
pismu uvjerenje sa strane Nj. Veli-
čanstva o povjerenju ne samo za nje-
govu osobu, nego također i za sje
govu politiku.

1z ovog se pisma može biti na či-
stu, da se u Beču ne ide za promje-
fiom politike, već da će ona ići onim
putem koji joj je označio Aehrenthel,
Prema tome novi ministar Berehthold
poćiće putem svoga  predšastnika.
Kako će to odgovarati tobožnjoj novoj
politici, koja ide za time da se dođe
do zbliženja između Austrije i Rusije,
ne znamo. Oni u Petrogradu razu-
mjeće i rješavanje dužnosti ministra
Aehrenthala pred samu smrt a neće
im izbjeći ni značaj pisma sa kojim
se otpušta. O svemu tome vodiće se
dovoljno računa. Svakako, kakogod
se razvijale prilike, približenje i pre-
već srdačan odnošaj između Austrije
i Rusije, nama južnim Slovenima
donijeće svakako štete po naše na-
rodne interese a nikako koristi. S te
strane se nemamo što veseliti, niti bi
mogli sa ikakvim veseljem da pri-
mimo vijest o zbliženju Rusije i Au-
strije. Politiku grofa Aehrenthala
iskusili smo vrlo dobro. U zbliženju
Rusije i Austrije ta ista politika vrlo
lako da bi se iz Beča mogla provo-
diti sa malo odrješenijim rukama, a
kako bi tada naše stvari stajale, to
može svak da zamisli.

Smrću grofa Aehrenthala nestao je
jedan čovjek, sa kojim su bili usko
skopčani svi posljednji događaji koji
su imali veze i sa našim narodnim
interesima. Sa njegovom smrću nije
nestalo onog zla, koje nas je i do
sada morilo, jer ako je umro čovjek,
ostadoše ljudi — istih ciljeva, iste
politike. :

Politički pregled.

* Groi Aehrenthal. Smrt austrij-
skog ministra vanjskih poslova našla
je odjeka u cijeloj svjetskoj štampi.
U glavnome javni glas izrazuje o
pok ministru povoljno, te mu se pri-
znaje sposobnost u radu koji je vo-
dio kao ministar vanjskih poslova.
Jednako se naglasuje, da je po au-
strijsku vanjsku politiku velik gubi-
tak smrt ministrova.

Gotovo sve evropske vlade izrazile
su svoje saučešće.

Koniuzija u Beču pred  swrt
Aehrenthalovu. Po pisanju nekih be-
čkih listova, vladala je u višim zva-
ničnim krugovima velika konfuzija,
kad se je doznalo da su časovi Ae-
hrenthalova života  izbrojeni.  Pok.
ministar nije više bio pri svijesti
kada je izdano vladarevo pismo u
kojem ga rješava dužnosti ministra
vanjskih poslova, čak neke novine
tvrde, da je to pismo izdano kad je
ministar bio već mrtav. Jednako se
je konfuzija dogodila i sa novoime-
novanim ministrom grofom Berehthol-
dom, On je bio zaklet prije nego je
i objelodanjeno zvanično imenovanje.

Bečka ,Zeit“ o Aehrenthalu donosi
nekoliko stavaka u kojim iznosi ma-
ne ministra Aehrenthala, koje je on
počinio radeći na izvanjskoj politiei
Austrije. Najviše se zadržaje na po-
Znatom Friedjungovom procesu.

Novi ministar izvanjskih poslova.
Za novog ministra izvanjskih poslo-
va imenovan je grof Berchtold. Novi
ministar bio je austrijski opunomo-
ćenik u Petrogradu, gdje je stekao
dosta naklonosti. Dok se ovo imeno-
vanje drži kao znak zbliženja Rusije
i Austrije, s druge strane ne smije
se zaboraviti, da je novoimenovani
ministar sa  Aehrenthalom zajedno
radio, i da će on povesti potpuno je-
dnaku politiku svoga  predšasnika,
kog je Austrija trebala da žrtvuje
radi Rusije. Ovo se nekako ne po-
dudara sa  tobožnjim  približenjem
Rusije i Austrougarske.

Berchthold i Burian. Novi mini-
star Berehthold stupio je na mini-
starsku stolicu kao državni građanin
Ugarske. Pošto je u suglasju sa tra-
dicijom da zajedničkoj vladi pripada
samo jedan Mađar, to je zajednički
ministar financija barun Burian pre-
dao ostavku. Na njegovo mjesto i-
menovan je Bilinski, Poljak.

Barun Burian je bio zajedničkim
ministrom financija od 27. jula 1908.

Talijansko-turski rat. General Oa-
neva bio jeu Rimu i predao izvješće
o vojni u Tripolitaniji. Sada se je
ponovo vratio da preuzme vodstvo.
Inače do sada nije se dogodilo ništa
od jačeg značaja. Italija je odlučila
da ovo dana pošalje pojačanje od 40
hiljada momaka. Jedna nova eskadra
brodovlja, potpuno uređena, već je
izišla na more. Drži se kao sigurno
da će se ratna operacija prenijeti i
na evropsku Tursku i tako ju prisi-
liti da popusti zahtjevima Italije.

Na Balkanu vri. Po svemu onome
što se na Balkanu događa u izgledu
je vrlo krvavo proljeće. "Turska je na
Balkanu koncentrisala veliki broj voj-
ske, jer je sigurna da će s proljeća
buknuti nemiri koji će je mnogo sta-
jati. Naročito je koneentrisana vojska
prama Albaniji i Crnoj Gori,

Pokori, razbojstva i ubijanja koja
se dešavaju po Staroj Srbiji i Maće-
doniji, te i odveć pristrano držanje
sa turske strane učinilo je, daje me-
du tamošnjim našim narodom došlo u-
vjerenje, da bez krvi nema spasa.

— Iz Milana javljaju , Frankfurter
Zeitung“-u da su prama jednom  ta-
legramu, Malisori na 16. ov. mj. u
zoru napali na jedan turski logor te
ubili oko 400 turskih vojnika. U
Skutari da je proglašeno opsadno
stanje.

Naši dopisi.

3Zauap. beSpyapa. 1912, — Y_je-
uHOM nonucy pujeukor Novog Lista
(6p. 31.) Mao KOJO 3Zanapckux Jy-
TocJaBena ocaphe ce ua necpeljedocr
u pasnop Koju Beh ogaBua Branajy
Mehy CpGuma y 3anpy, a Ha xaJocr,
H Mehy OCTAJUM  NAJIMATHHCKUM“ Cp-
Guma. Mopa ce NpusHaru, ga y npu-
FfOBOpumMa nonucnuka MN. L. uma 1o-
CTa, aKO H€ Galu HOBHX, CBAKAKO H-
CTHHHTHX TBPJIE6A: y OTIHHM HaPOJHUM
CTBapuMa JiHuHOcT 3aMjetbyje uayeJo,
a Jimunocr crBapajy, He cnocoGuocr
W HeceGuuau papi, Beh npuBarne Bese
H 3ajeuiuuku Jiuunu uurepecu. Y Tako
He3upaBoj armocbepu uemaBa ce ue-
CTO, ua u najsupaBuje uauenmo noGuje
KPIb H GOJIEXJBHB MBTJICJI, UHM HaCTAHE
CYMibA, Ja OHO CIKH NOjeAHHLY Ba
IbETOBY JIHUHY KOPHCT a HC 34 y3BH-
NEH€ NHJBEBE HAPOLHOF HAIPETKA.

TakaB je Guo cuyuaj Ha OBOrojm-
WibOj cBerocaBckoj 3aGaBu kojy je
Ipupejuja sanapcka Cpneka Hurao-
Huua. [lo nporpaMy uju u3sBau npo-
rpama TramGypaniku_ je 360p nupaBo-
CIIABHOTCjemeHHlITAa_crojeiu  OJICBH-
pao xuMHy »sIujena Hala NOMOBHHO“,
HajaBa, Koja je umaja za Nocny»u
jegHomM 34paBoM Hauejiy, HecnuperHo u
TOTOBO NOTajHO  HuCueHupaHa, u3a3Ba-
Ja je HerooBaibe KOL MHOTHX Cp6a,
KOjH Cy ce y uy,ly IIHTAaJiH, KOMy Ce
naje Ta usjaBa COJIHJAPHOCTH CPIICKO-
XpBaTcKke, Kaj je Ganu re ucre Beuepu
Guo upyurBeuu rec y XpBarekoj
Uaraonuiu a npupeljuBauu cBerocaB-

cke 3a6aBe uujecy ce uu najmaibe mo-
GpunyJiu ja u nama Gpaha ynpuuue
Ha CBOM TIJIeCY CJIHUHY u3jaBy y TIpH-
jior crosu u jauuucTBy. OHako HeBje-
iro npupeljena, 6e3 goroBopa u cno-
pa3yma, uujema je crap uarjezaja
Kao HekakBO u3Hnenaljebe u 310yn0-
TpeGa oMJlauu4HCKE HCKPEHOCTH CA CTpA-
HC OHHX KOjH BOJE FJABHy pujeu y
TaMGypalukoM 360py, Te je u3a3Bajla
nporecr KOJL ouux Cp6a, Koju ue y-
MHjy u Hehe ua cBoje uapojinocne 0-
cjehaje npunaroje  JimuHoj KOpHcTu.
Moa je Ta cyMiba_ Guma HeonpaB-
Nada ; HO uHibenuua na je HHCTHHKTH-
BHO H343BAJlA CYMIbY MH NOBCJIA JO
jenue neuujene  ,a(epe“, nokasyje
KOJIHKO Cy HCONpe3HO NOCTYTIAJIH NPH-
pehuBauu 3a6aBe. Henu cy ce u1aHoBu
HuraoHuue yaJbHJIH M3' IBOpaHe a
cpricko je njesauko AIpyiuTBo ,BpauKko“
OJYCTAJIO OL CYJLjeJIOBAIbA,

IlosogoM oBor ,norataja“, u3a3Ba-
TOF HECNIOPA3ZYMOM H IPKOCOM, MJIAJIH
nonucuuuu pujeukor N. L. nponaniiH
Cy, za je sanapcKo CpricKO Apy1uTBo
»TPYJIO H TIGBHZIO“, HA Na Y APYIHTBY
»Bpanko“ uma u ,rojenana Jame. To-
Muha“. /la y MANOM KPYTy 34 1apCKHX
CpGa uuje cBe y peuiy, To je ua »xa-
JIOCT MCTUHA ; aJIH KO No3Haje njeBaue
UpyiuTBa ,BpaHkO“ MOXe Beupa ueza
TBPAHTH la CY TO BpHjejLuu u HecrHTH
Cpricku. oMnajtuiuu, Koju ce He Mory
OcyljuBaru 3aT0 ILTO Ce y CcBeMy He
CIAXKY Ca MJIANHM JyrocJaBeHHMA, a
KOju cy nporecrupaju Gani c pasnora
IuTO cy Gunu npuje saGaBe ,urHOpu-
pauu“.

Hexa 6yuy yBjepetu  zonucHuuu
N. L. na 3upasa uneja jyrocnasen-
CKor jeguucrsa nehe nauliu Ha ornop
KOL Hujeuuor CpGuna y nawum «pa-
jeBuma, ako ce Gyue pauuJio no Ha-
ueJy yšzajaMHe Naxibe u CYCPETJ6HBO-
CTH, CMHILIJBEHO H TAKTHUHO, KAKO Ce
panu y mjecrama rnuje cy npunuke
NoBoJbHHje uero oBnje Ko uac y 3a-
Apy. A omnanuniiu ram6ypaiikor 360pa
KOju cy 6es cBake CcyMibe_ HuckpeHo
Hpoxeru ujrejom jemuucrsa Cp6a u
XpBara, au Koju c1a60 nošnajy ye
H TpHjike cBoje OKOJIMHE, y CBOM
MJIAJJEHAUKOM 34HOCY, He CMHjy 3a60-
PaBHTH, a H HOBH NpaBau MOpa uhu
34 THM, na npuje Hero uymeBno yje-
nuHu JyrocnaBeHe, He cuje Behy Mp-
XiIbY H Behu pa3lop MeHy came CpGe.

M. M.

Domaće vijesti.

Skupština srp. nar. stranke u Zadru.
U ponedjeljak, na 19. ov. mj. sastali
su se u Zadru Srbi na Primorju, da
vijećaju o reorganizaciji stranke. Po-
slanički klub poslao je pozive za
skupštinu, te je prama tim pozivima
trebalo da stigne 52 delegata, ali ih
je došlo samo 26. Iz Boke su bila
trojica, jedan iz Hercegnovoga, jedan
iz Risna a jedan iz Luštice. Iz Du-
brovnika nije došao ni jedan,

U 10 sati pr. podne sastala se je
skupština, dra je otvorio predsjednik

kluba g. Jozo vit. Kulišić, zaželjevši
joj uspjeh. Odmah se prešlo na kon-
stituiranje. Za predsjednika je izabran
g. Jozo vit. Kulišić, za podpredsje.
dnika g. Dr. M. Martić, a za tajnike
gg. Dr. L. Bakotić i K. Dominković,

U . bokeških odaslanika uzimlje
riječ g. S. Srzentić, poslanik, te izja-
vljuje 3 se oni ustežu od svakog
glasovanja, pošto ne mogu uzeti na
sebe ni odgovornost ni obavezu za
Bokelje, pošto većina Boke nije za.
stupana. Tako na skupštini uprav
nije bilo predstavnika ni iz Boke ni
iz Dubrovnika.

Predsjednik daje riječ gosp. Ir, L
Mazzi, koji u kratko iznosi rad i na-
stojanje odbora sedmorice oko sasta-
vljanja nacrta organizacije, te za tim
pročita organizaciju od početka da
kraja. Vrhu nje se je otvorila opća
debata, u kojoj su neki uzeli riječ,
jnaseći, po svom shvaćanju, neke
nepotpunosti,

Počeli su padati predlozi: neki da
se ostane na dosadašnjoj privremenoj
osnovi, neki da se primi nacrt se.
dmorice sa izmjenama, a neki da se
sastavi odbor koji će iz ove dvije
osnove da sastavi jednu treću, i da
je podnese skupštini na: pretres |
odobrenje. Usvojilo se je ovo poslje-
dnje. Izabran je odbor i on je sasta.
vio tu osnovu, ali ona ne može da
zadovolji današnjim prilikama, niti će
Srbi na Primorju na osnovu takove
organizacije ni za korak krenuti na-
prijed. Ostalo je uprav sve po starom,
a to znači u najmanju ruku neuspjeh
ove skupštine. Stvar ni najmanje u-
tješna. O tome na uvodnom mjestu.

Promoviran. Na 17. ov. mj. bio je
na gradačkoj universi promoviran na
čast doktora prava gosp. Kostantin
Dobrota. Čestitamo.

Tribanj pod Velebitom. Pišu nam
odatle: Po dokagivanju seljaka, ima
već punih 16 godina da se na pra-
vosl. parohijalnoj zgradi u 'I'ribnju
pod Velebitom nijesu. izvodili nika-
kovi popravci. Već je to dovoljno da
se vidi i shvati kako stanje te kuće
mora izgledati. Predšasnik današnjeg
administratora Tribljanske kapelanije
više je puta izvješćivao kompetentnu
vlast o nesretnom stanju zgrade i
molio za najpotrebitije popravke, ali
na žalost sve je ostalo bez uspjeha.

Pošto je ova zgrada na ovaj način
i sa ovakovom zanemarenošću  po-
stala neupotrebiva, to sadašnjem u-
pravitelju ne ostaje drugo, već da
se riješi svoga zvanja, jer drukčije će
morati da izgubi svoje zdravlje. Na-
damo se, da će kompetentni uraditi
svoju dužnost i da neće dopustiti da
se do toga dođe. X.

H3 Pucna. Tluuwy nam: Mjecua «pe-
NHTHA 341PYTa,  NPHIHKOM  nojjene
noGuru 34 rog. 1911. napoBana je ua-
ueM ,Cpn. Cokony“ K 50, ua ueMy
joj yupaBa upyluTBa uckpeno Graro-
napu, ucruuyli4 OBO njeno Ha yrnen
H OCTAJIHM.

Pred mladim naraštajem.

Sjedio sam u kavanskom dimu —
samac u prikrajku. Pušio sam cigaru,
a preda mnom stala čaša piva.

Tamo na uzdignutom mjestu evi-
lile su violine ,čar valcera“, a mladi
su se parovi sklizali po glatkoj sali,
zajampureni u licu od dodira nabu-
jalih grudi.

A preko, s druge strane, sjedila
za povećim stolom družina mladih
ljudih, sve studenata prava i filozofije,
sve budućih prosvjetitelja narodnih i
boraca za njegova potlačena prava.

Kod svakojega siđela jedna od o-
nih jadnih propalih žena, da ga ani-
mira. Zvečale su pune čaše vina i
čuo se promukli glas razdragane
družine: Evviva la vita dello stu-
dente — orila se vesela pjesma. —
Čitava sala prestavljaše hram ,života“,
gdje se tamjan pušio — dim sprže-
nih cigara — orila se pjesma pjane
družine — pjesma životu.

Violine nijesu prestajale, a družina
je pohlepno ispijala čašu za čašom.
Već i zora počela da rudi, a pjana
se družina valjaše po podu.

Gledao sam sve to iz prikrajka i
zgadi mi se očajno, i zgrabih šešir
svoj, i utekoh iz hrama života, kao

pred neprijateljem, koji zamnom s ma-
čem u ruci trči, da me lupi njime,
gdje me stigne.

Bježao sam, a sve jednako čuo
dernjavu pijane družine i oviljenje
violina. Bježao sam daleko od grada,
daleko od ljudi, dok ne stigoh na
prostranu ovijetnu ledinu.

Shrvan sam panuo na tle nauzna-
čke i buljio sam tupo, bez cilja u
plavo nebo, što se nada mnom svijaše.
I još sam čuo prokletu pjesmu pjane
družine i evilenje violina — - pjesmu
.životu“.

Grudi su se silno nadimale, a glava
kao u vrućici bučala. Gledao sam pred
sobom s jedne strane život mladog
naraštaja, - koji bi. morao, da stvara
nova, zdrava pokoljenja, gledao život
bez ikakve zdrave misli, bez ikakvih
ideala, a s druge strane lebdila preda
mnom sreća i napredak čovječanstva
i naroda moga. I ove dvije slike koje
moraju, da se ogledaju jedna u dru-
goj, pokazale su se u strašnom kon-
trastu, ni iz daleka ih nijesam mo-
gao da spojim i bolno sam uzdahnuo:
o jadna domovino moja, ko će utrt
gorke suze s oka tvoga plačnog ?|

o jadno ljudstvo! Zar to život, zar to

put, koji k zvjezdam mora da vodi 1?
I ja sam okusio slasti toga života,

ali u grudima mojim srce bije, što
voli, kolik cio svijet voli. U grudima
mojim vatren gori plam za napretkom
i srećom bližnjega moga i brata moga.

Ka zvijezdama um moj spremi i
neba se sivog hoće da dočepa. I kad
jednom ja osvjetljen budem, spustiću
se opet na kaljavu zemlju, s nje ću
blato da perem i smrad, što ju guši.

Da, to ja hoću, to žarko volim, u
tome ja vidim cilj života.

Kakogod mislio opet na isto dodem:
Život nije nego očajna borba za one
koji će doći, život naš je jezgra ži-
vota onih što će doći. I borba je
teška i očajna, al pobjeda za to i
ljepša i slada,

Ja borbu volim, i hoću da se bijem,
al nek me na miru puste. Ja ne tra-
žim dovra ničijega, jer tudi dar znam
robom da me čini; ali ni zla nikome
ne želim, ja znam voljeti samo; ali
nek me puste da idem slobodno i
upravo cilju svome.

Cilj moj je hram, što visoko na
brdu stoji, da ga može svatko iz
daleka da vidi: hram dobra, prava i
istine, što ga malo e vide, jer neće
da ga vide.

A ja tamo hoću — pustite me da
slobodno put svoj slijedim.

Taj hram je čilj moj, tu ću da na-

đem pokoja izmorenoj duši, tu najveći
čas da vidim. Ali pustite me na-miru!

O kad ću te vidjet moj najveći času |

Kada na te mislim, suza mi se
omiče niz lice, smrkne mi se pred
očima suznim, a iz grudi krik se
očajan budi.

Moj najveći času, kad li ću te
vidjet?!

Moje Ja se uvijek sa mnom bori.
Ja jedno mislim i vjerujem, a drugo
moram da radim. Opriječne su, misli
moje i uvjerenja moja sa djelima
mojim. Jer ,Država“ ili bolje reći
crna četa tirana kletih, izmislila je
zakone i ograničila slobodu misli moje.
I ta disharmonija misli mojih i djela
mojih nesrećnim me čini, i opet me
u očaj i zdvajanje baca, da li ću te
vidjet, moj najveći času!

Ja za tobom čeznem, a sve oko
mene viče: ,Budalo, žrtve ne vrijedi,
gledaj: posla svoga — što te se prav-
da i istina tiče?“

O ljudi, ljudi, zar to vam život,
zar sreća to vam?!

A zakon na to reče i odgovori:
»Sreća, o kojoj ti zboriš, smrt je na-
ša — umri zato til“

To zakon veli, a ljudi samo pokorno
slušaju, jer snage nemaju, da sruše
zakon, robom ih čini — krivi zakon

tirana kletih — a podignu zakon
slobodne misli.

Od prosvjetnih hramova stvorio je
zakon liramove, gdje se ne sinovi
slobode, neg robovi goje.

Jest, visoko na brdu stoji hram
slobode, istine i pravde, ali ljudi ne-
će da ga vide.

Pa šta ću sad moj najveći času!?

Da li da slušam taj zakon krivi
tirana kletih, da se pretvaram kao
kameleon, i podlo im laskam, jer to
oni vole, a lice svoje od tebe da od-
vratim, kada bih mogo ne voljeti
tebe, pa živim tiho, udobno bez bri-
ga, srušivši sve svoje uzvišene ideale,
da živim srećnoj štono ljudi vele; ili
pred tobom i zakon i sve neka pada,
pa svaki atom tijela mi trošnog to-
bom prožman bude, da i smrti u ime
tvoje visoka i vedra čela prkosim —
da slušam glas svog najvećeg zakona?!

Tebe vidjet moram, moj najveći
času, hram stići moram, što na brdu
stoji, dočepat se onog zvjezdanog neba.

Pa, kad jednom ja osvjetljen budem,
spustit ću se opet na kaljavu zemlju.

. 1 još čujem prokletu pjesmu
družine pijane, i oviljenje sitnih violi-
na -— pjesmu ,životu“,

U Beču 26/X. 1911.

Novak Bukvić.