Str. 2. «DUBROVNIK Br. 8. _—_ milijona kruna. Ništa manje od je- dnog osrednjeg rata. S druge strane radi aneksije, kao neku rekonpezaciju Austrija je povukla svoje čete iz no- vopazarskog Sanžaka, A što to znači, izgleda, da danas u Beču najbolje osjećaju. Ako se isporedi dobit i gu- bitak, ovaj posljednji svakako preteže. | Aneksiju Bosne i Hercegovine osu- dila je Rusija otpuštajuć svog mini- stra Izvoljskog, koji je u toj stvari bio zapleten, a Austrija je imala da zadovolji Rusiju na jednaki način da otpusti ministra grofa Aehren- thala. Ali su oni u Beču time o- tezali, ida dadu neku i prividnu zadovoljštinu učinili su u posljednji momenat, i to u takav momenat kada će u Rusiji shvatiti svu prepredonost Beča. Nekoliko sati pred samu smrt ministra Aehrenthala stiglo je ručno pismo Carevo s kojim ministra vanj- skih posala riješava dužnosti a za namjesnika mu se imenuje grof Ber- chtold. Ova je igra učinjena u po- sljednjem i sigurnom momentu, a da će se ona uzeti u Petrogradu kao neka satisfakcija, u to vrlo sumnjamo, naročito sada, kada se toliko radi i govori o nekom pribljiženju između Austrougarske i Rusije i o novoj grupaciji triju carstva: Njemačke, Ru- sije i Austrougarske. Ne manje važnosti ima u sebi i samo vladarevo pismo sa kojim grofa Aehrenthala rješava dosadanje du- žnosti. Osim velikog odlikovanja koje mu je ovom prilikom podjelio a koga pok. ministar nije ni vidio, jer je već bio pao u agoniju, izrazuje mu se u pismu uvjerenje sa strane Nj. Veli- čanstva o povjerenju ne samo za nje- govu osobu, nego također i za sje govu politiku. 1z ovog se pisma može biti na či- stu, da se u Beču ne ide za promje- fiom politike, već da će ona ići onim putem koji joj je označio Aehrenthel, Prema tome novi ministar Berehthold poćiće putem svoga predšastnika. Kako će to odgovarati tobožnjoj novoj politici, koja ide za time da se dođe do zbliženja između Austrije i Rusije, ne znamo. Oni u Petrogradu razu- mjeće i rješavanje dužnosti ministra Aehrenthala pred samu smrt a neće im izbjeći ni značaj pisma sa kojim se otpušta. O svemu tome vodiće se dovoljno računa. Svakako, kakogod se razvijale prilike, približenje i pre- već srdačan odnošaj između Austrije i Rusije, nama južnim Slovenima donijeće svakako štete po naše na- rodne interese a nikako koristi. S te strane se nemamo što veseliti, niti bi mogli sa ikakvim veseljem da pri- mimo vijest o zbliženju Rusije i Au- strije. Politiku grofa Aehrenthala iskusili smo vrlo dobro. U zbliženju Rusije i Austrije ta ista politika vrlo lako da bi se iz Beča mogla provo- diti sa malo odrješenijim rukama, a kako bi tada naše stvari stajale, to može svak da zamisli. Smrću grofa Aehrenthala nestao je jedan čovjek, sa kojim su bili usko skopčani svi posljednji događaji koji su imali veze i sa našim narodnim interesima. Sa njegovom smrću nije nestalo onog zla, koje nas je i do sada morilo, jer ako je umro čovjek, ostadoše ljudi — istih ciljeva, iste politike. : Politički pregled. * Groi Aehrenthal. Smrt austrij- skog ministra vanjskih poslova našla je odjeka u cijeloj svjetskoj štampi. U glavnome javni glas izrazuje o pok ministru povoljno, te mu se pri- znaje sposobnost u radu koji je vo- dio kao ministar vanjskih poslova. Jednako se naglasuje, da je po au- strijsku vanjsku politiku velik gubi- tak smrt ministrova. Gotovo sve evropske vlade izrazile su svoje saučešće. Koniuzija u Beču pred swrt Aehrenthalovu. Po pisanju nekih be- čkih listova, vladala je u višim zva- ničnim krugovima velika konfuzija, kad se je doznalo da su časovi Ae- hrenthalova života izbrojeni. Pok. ministar nije više bio pri svijesti kada je izdano vladarevo pismo u kojem ga rješava dužnosti ministra vanjskih poslova, čak neke novine tvrde, da je to pismo izdano kad je ministar bio već mrtav. Jednako se je konfuzija dogodila i sa novoime- novanim ministrom grofom Berehthol- dom, On je bio zaklet prije nego je i objelodanjeno zvanično imenovanje. Bečka ,Zeit“ o Aehrenthalu donosi nekoliko stavaka u kojim iznosi ma- ne ministra Aehrenthala, koje je on počinio radeći na izvanjskoj politiei Austrije. Najviše se zadržaje na po- Znatom Friedjungovom procesu. Novi ministar izvanjskih poslova. Za novog ministra izvanjskih poslo- va imenovan je grof Berchtold. Novi ministar bio je austrijski opunomo- ćenik u Petrogradu, gdje je stekao dosta naklonosti. Dok se ovo imeno- vanje drži kao znak zbliženja Rusije i Austrije, s druge strane ne smije se zaboraviti, da je novoimenovani ministar sa Aehrenthalom zajedno radio, i da će on povesti potpuno je- dnaku politiku svoga predšasnika, kog je Austrija trebala da žrtvuje radi Rusije. Ovo se nekako ne po- dudara sa tobožnjim približenjem Rusije i Austrougarske. Berchthold i Burian. Novi mini- star Berehthold stupio je na mini- starsku stolicu kao državni građanin Ugarske. Pošto je u suglasju sa tra- dicijom da zajedničkoj vladi pripada samo jedan Mađar, to je zajednički ministar financija barun Burian pre- dao ostavku. Na njegovo mjesto i- menovan je Bilinski, Poljak. Barun Burian je bio zajedničkim ministrom financija od 27. jula 1908. Talijansko-turski rat. General Oa- neva bio jeu Rimu i predao izvješće o vojni u Tripolitaniji. Sada se je ponovo vratio da preuzme vodstvo. Inače do sada nije se dogodilo ništa od jačeg značaja. Italija je odlučila da ovo dana pošalje pojačanje od 40 hiljada momaka. Jedna nova eskadra brodovlja, potpuno uređena, već je izišla na more. Drži se kao sigurno da će se ratna operacija prenijeti i na evropsku Tursku i tako ju prisi- liti da popusti zahtjevima Italije. Na Balkanu vri. Po svemu onome što se na Balkanu događa u izgledu je vrlo krvavo proljeće. "Turska je na Balkanu koncentrisala veliki broj voj- ske, jer je sigurna da će s proljeća buknuti nemiri koji će je mnogo sta- jati. Naročito je koneentrisana vojska prama Albaniji i Crnoj Gori, Pokori, razbojstva i ubijanja koja se dešavaju po Staroj Srbiji i Maće- doniji, te i odveć pristrano držanje sa turske strane učinilo je, daje me- du tamošnjim našim narodom došlo u- vjerenje, da bez krvi nema spasa. — Iz Milana javljaju , Frankfurter Zeitung“-u da su prama jednom ta- legramu, Malisori na 16. ov. mj. u zoru napali na jedan turski logor te ubili oko 400 turskih vojnika. U Skutari da je proglašeno opsadno stanje. Naši dopisi. 3Zauap. beSpyapa. 1912, — Y_je- uHOM nonucy pujeukor Novog Lista (6p. 31.) Mao KOJO 3Zanapckux Jy- TocJaBena ocaphe ce ua necpeljedocr u pasnop Koju Beh ogaBua Branajy Mehy CpGuma y 3anpy, a Ha xaJocr, H Mehy OCTAJUM NAJIMATHHCKUM“ Cp- Guma. Mopa ce NpusHaru, ga y npu- FfOBOpumMa nonucnuka MN. L. uma 1o- CTa, aKO H€ Galu HOBHX, CBAKAKO H- CTHHHTHX TBPJIE6A: y OTIHHM HaPOJHUM CTBapuMa JiHuHOcT 3aMjetbyje uayeJo, a Jimunocr crBapajy, He cnocoGuocr W HeceGuuau papi, Beh npuBarne Bese H 3ajeuiuuku Jiuunu uurepecu. Y Tako He3upaBoj armocbepu uemaBa ce ue- CTO, ua u najsupaBuje uauenmo noGuje KPIb H GOJIEXJBHB MBTJICJI, UHM HaCTAHE CYMibA, Ja OHO CIKH NOjeAHHLY Ba IbETOBY JIHUHY KOPHCT a HC 34 y3BH- NEH€ NHJBEBE HAPOLHOF HAIPETKA. TakaB je Guo cuyuaj Ha OBOrojm- WibOj cBerocaBckoj 3aGaBu kojy je Ipupejuja sanapcka Cpneka Hurao- Huua. [lo nporpaMy uju u3sBau npo- rpama TramGypaniku_ je 360p nupaBo- CIIABHOTCjemeHHlITAa_crojeiu OJICBH- pao xuMHy »sIujena Hala NOMOBHHO“, HajaBa, Koja je umaja za Nocny»u jegHomM 34paBoM Hauejiy, HecnuperHo u TOTOBO NOTajHO HuCueHupaHa, u3a3Ba- Ja je HerooBaibe KOL MHOTHX Cp6a, KOjH Cy ce y uy,ly IIHTAaJiH, KOMy Ce naje Ta usjaBa COJIHJAPHOCTH CPIICKO- XpBaTcKke, Kaj je Ganu re ucre Beuepu Guo upyurBeuu rec y XpBarekoj Uaraonuiu a npupeljuBauu cBerocaB- cke 3a6aBe uujecy ce uu najmaibe mo- GpunyJiu ja u nama Gpaha ynpuuue Ha CBOM TIJIeCY CJIHUHY u3jaBy y TIpH- jior crosu u jauuucTBy. OHako HeBje- iro npupeljena, 6e3 goroBopa u cno- pa3yma, uujema je crap uarjezaja Kao HekakBO u3Hnenaljebe u 310yn0- TpeGa oMJlauu4HCKE HCKPEHOCTH CA CTpA- HC OHHX KOjH BOJE FJABHy pujeu y TaMGypalukoM 360py, Te je u3a3Bajla nporecr KOJL ouux Cp6a, Koju ue y- MHjy u Hehe ua cBoje uapojinocne 0- cjehaje npunaroje JimuHoj KOpHcTu. Moa je Ta cyMiba_ Guma HeonpaB- Nada ; HO uHibenuua na je HHCTHHKTH- BHO H343BAJlA CYMIbY MH NOBCJIA JO jenue neuujene ,a(epe“, nokasyje KOJIHKO Cy HCONpe3HO NOCTYTIAJIH NPH- pehuBauu 3a6aBe. Henu cy ce u1aHoBu HuraoHuue yaJbHJIH M3' IBOpaHe a cpricko je njesauko AIpyiuTBo ,BpauKko“ OJYCTAJIO OL CYJLjeJIOBAIbA, IlosogoM oBor ,norataja“, u3a3Ba- TOF HECNIOPA3ZYMOM H IPKOCOM, MJIAJIH nonucuuuu pujeukor N. L. nponaniiH Cy, za je sanapcKo CpricKO Apy1uTBo »TPYJIO H TIGBHZIO“, HA Na Y APYIHTBY »Bpanko“ uma u ,rojenana Jame. To- Muha“. /la y MANOM KPYTy 34 1apCKHX CpGa uuje cBe y peuiy, To je ua »xa- JIOCT MCTUHA ; aJIH KO No3Haje njeBaue UpyiuTBa ,BpaHkO“ MOXe Beupa ueza TBPAHTH la CY TO BpHjejLuu u HecrHTH Cpricku. oMnajtuiuu, Koju ce He Mory OcyljuBaru 3aT0 ILTO Ce y CcBeMy He CIAXKY Ca MJIANHM JyrocJaBeHHMA, a KOju cy nporecrupaju Gani c pasnora IuTO cy Gunu npuje saGaBe ,urHOpu- pauu“. Hexa 6yuy yBjepetu zonucHuuu N. L. na 3upasa uneja jyrocnasen- CKor jeguucrsa nehe nauliu Ha ornop KOL Hujeuuor CpGuna y nawum «pa- jeBuma, ako ce Gyue pauuJio no Ha- ueJy yšzajaMHe Naxibe u CYCPETJ6HBO- CTH, CMHILIJBEHO H TAKTHUHO, KAKO Ce panu y mjecrama rnuje cy npunuke NoBoJbHHje uero oBnje Ko uac y 3a- Apy. A omnanuniiu ram6ypaiikor 360pa KOju cy 6es cBake CcyMibe_ HuckpeHo Hpoxeru ujrejom jemuucrsa Cp6a u XpBara, au Koju c1a60 nošnajy ye H TpHjike cBoje OKOJIMHE, y CBOM MJIAJJEHAUKOM 34HOCY, He CMHjy 3a60- PaBHTH, a H HOBH NpaBau MOpa uhu 34 THM, na npuje Hero uymeBno yje- nuHu JyrocnaBeHe, He cuje Behy Mp- XiIbY H Behu pa3lop MeHy came CpGe. M. M. Domaće vijesti. Skupština srp. nar. stranke u Zadru. U ponedjeljak, na 19. ov. mj. sastali su se u Zadru Srbi na Primorju, da vijećaju o reorganizaciji stranke. Po- slanički klub poslao je pozive za skupštinu, te je prama tim pozivima trebalo da stigne 52 delegata, ali ih je došlo samo 26. Iz Boke su bila trojica, jedan iz Hercegnovoga, jedan iz Risna a jedan iz Luštice. Iz Du- brovnika nije došao ni jedan, U 10 sati pr. podne sastala se je skupština, dra je otvorio predsjednik kluba g. Jozo vit. Kulišić, zaželjevši joj uspjeh. Odmah se prešlo na kon- stituiranje. Za predsjednika je izabran g. Jozo vit. Kulišić, za podpredsje. dnika g. Dr. M. Martić, a za tajnike gg. Dr. L. Bakotić i K. Dominković, U . bokeških odaslanika uzimlje riječ g. S. Srzentić, poslanik, te izja- vljuje 3 se oni ustežu od svakog glasovanja, pošto ne mogu uzeti na sebe ni odgovornost ni obavezu za Bokelje, pošto većina Boke nije za. stupana. Tako na skupštini uprav nije bilo predstavnika ni iz Boke ni iz Dubrovnika. Predsjednik daje riječ gosp. Ir, L Mazzi, koji u kratko iznosi rad i na- stojanje odbora sedmorice oko sasta- vljanja nacrta organizacije, te za tim pročita organizaciju od početka da kraja. Vrhu nje se je otvorila opća debata, u kojoj su neki uzeli riječ, jnaseći, po svom shvaćanju, neke nepotpunosti, Počeli su padati predlozi: neki da se ostane na dosadašnjoj privremenoj osnovi, neki da se primi nacrt se. dmorice sa izmjenama, a neki da se sastavi odbor koji će iz ove dvije osnove da sastavi jednu treću, i da je podnese skupštini na: pretres | odobrenje. Usvojilo se je ovo poslje- dnje. Izabran je odbor i on je sasta. vio tu osnovu, ali ona ne može da zadovolji današnjim prilikama, niti će Srbi na Primorju na osnovu takove organizacije ni za korak krenuti na- prijed. Ostalo je uprav sve po starom, a to znači u najmanju ruku neuspjeh ove skupštine. Stvar ni najmanje u- tješna. O tome na uvodnom mjestu. Promoviran. Na 17. ov. mj. bio je na gradačkoj universi promoviran na čast doktora prava gosp. Kostantin Dobrota. Čestitamo. Tribanj pod Velebitom. Pišu nam odatle: Po dokagivanju seljaka, ima već punih 16 godina da se na pra- vosl. parohijalnoj zgradi u 'I'ribnju pod Velebitom nijesu. izvodili nika- kovi popravci. Već je to dovoljno da se vidi i shvati kako stanje te kuće mora izgledati. Predšasnik današnjeg administratora Tribljanske kapelanije više je puta izvješćivao kompetentnu vlast o nesretnom stanju zgrade i molio za najpotrebitije popravke, ali na žalost sve je ostalo bez uspjeha. Pošto je ova zgrada na ovaj način i sa ovakovom zanemarenošću po- stala neupotrebiva, to sadašnjem u- pravitelju ne ostaje drugo, već da se riješi svoga zvanja, jer drukčije će morati da izgubi svoje zdravlje. Na- damo se, da će kompetentni uraditi svoju dužnost i da neće dopustiti da se do toga dođe. X. H3 Pucna. Tluuwy nam: Mjecua «pe- NHTHA 341PYTa, NPHIHKOM nojjene noGuru 34 rog. 1911. napoBana je ua- ueM ,Cpn. Cokony“ K 50, ua ueMy joj yupaBa upyluTBa uckpeno Graro- napu, ucruuyli4 OBO njeno Ha yrnen H OCTAJIHM. Pred mladim naraštajem. Sjedio sam u kavanskom dimu — samac u prikrajku. Pušio sam cigaru, a preda mnom stala čaša piva. Tamo na uzdignutom mjestu evi- lile su violine ,čar valcera“, a mladi su se parovi sklizali po glatkoj sali, zajampureni u licu od dodira nabu- jalih grudi. A preko, s druge strane, sjedila za povećim stolom družina mladih ljudih, sve studenata prava i filozofije, sve budućih prosvjetitelja narodnih i boraca za njegova potlačena prava. Kod svakojega siđela jedna od o- nih jadnih propalih žena, da ga ani- mira. Zvečale su pune čaše vina i čuo se promukli glas razdragane družine: Evviva la vita dello stu- dente — orila se vesela pjesma. — Čitava sala prestavljaše hram ,života“, gdje se tamjan pušio — dim sprže- nih cigara — orila se pjesma pjane družine — pjesma životu. Violine nijesu prestajale, a družina je pohlepno ispijala čašu za čašom. Već i zora počela da rudi, a pjana se družina valjaše po podu. Gledao sam sve to iz prikrajka i zgadi mi se očajno, i zgrabih šešir svoj, i utekoh iz hrama života, kao pred neprijateljem, koji zamnom s ma- čem u ruci trči, da me lupi njime, gdje me stigne. Bježao sam, a sve jednako čuo dernjavu pijane družine i oviljenje violina. Bježao sam daleko od grada, daleko od ljudi, dok ne stigoh na prostranu ovijetnu ledinu. Shrvan sam panuo na tle nauzna- čke i buljio sam tupo, bez cilja u plavo nebo, što se nada mnom svijaše. I još sam čuo prokletu pjesmu pjane družine i evilenje violina — - pjesmu .životu“. Grudi su se silno nadimale, a glava kao u vrućici bučala. Gledao sam pred sobom s jedne strane život mladog naraštaja, - koji bi. morao, da stvara nova, zdrava pokoljenja, gledao život bez ikakve zdrave misli, bez ikakvih ideala, a s druge strane lebdila preda mnom sreća i napredak čovječanstva i naroda moga. I ove dvije slike koje moraju, da se ogledaju jedna u dru- goj, pokazale su se u strašnom kon- trastu, ni iz daleka ih nijesam mo- gao da spojim i bolno sam uzdahnuo: o jadna domovino moja, ko će utrt gorke suze s oka tvoga plačnog ?| o jadno ljudstvo! Zar to život, zar to put, koji k zvjezdam mora da vodi 1? I ja sam okusio slasti toga života, ali u grudima mojim srce bije, što voli, kolik cio svijet voli. U grudima mojim vatren gori plam za napretkom i srećom bližnjega moga i brata moga. Ka zvijezdama um moj spremi i neba se sivog hoće da dočepa. I kad jednom ja osvjetljen budem, spustiću se opet na kaljavu zemlju, s nje ću blato da perem i smrad, što ju guši. Da, to ja hoću, to žarko volim, u tome ja vidim cilj života. Kakogod mislio opet na isto dodem: Život nije nego očajna borba za one koji će doći, život naš je jezgra ži- vota onih što će doći. I borba je teška i očajna, al pobjeda za to i ljepša i slada, Ja borbu volim, i hoću da se bijem, al nek me na miru puste. Ja ne tra- žim dovra ničijega, jer tudi dar znam robom da me čini; ali ni zla nikome ne želim, ja znam voljeti samo; ali nek me puste da idem slobodno i upravo cilju svome. Cilj moj je hram, što visoko na brdu stoji, da ga može svatko iz daleka da vidi: hram dobra, prava i istine, što ga malo e vide, jer neće da ga vide. A ja tamo hoću — pustite me da slobodno put svoj slijedim. Taj hram je čilj moj, tu ću da na- đem pokoja izmorenoj duši, tu najveći čas da vidim. Ali pustite me na-miru! O kad ću te vidjet moj najveći času | Kada na te mislim, suza mi se omiče niz lice, smrkne mi se pred očima suznim, a iz grudi krik se očajan budi. Moj najveći času, kad li ću te vidjet?! Moje Ja se uvijek sa mnom bori. Ja jedno mislim i vjerujem, a drugo moram da radim. Opriječne su, misli moje i uvjerenja moja sa djelima mojim. Jer ,Država“ ili bolje reći crna četa tirana kletih, izmislila je zakone i ograničila slobodu misli moje. I ta disharmonija misli mojih i djela mojih nesrećnim me čini, i opet me u očaj i zdvajanje baca, da li ću te vidjet, moj najveći času! Ja za tobom čeznem, a sve oko mene viče: ,Budalo, žrtve ne vrijedi, gledaj: posla svoga — što te se prav- da i istina tiče?“ O ljudi, ljudi, zar to vam život, zar sreća to vam?! A zakon na to reče i odgovori: »Sreća, o kojoj ti zboriš, smrt je na- ša — umri zato til“ To zakon veli, a ljudi samo pokorno slušaju, jer snage nemaju, da sruše zakon, robom ih čini — krivi zakon tirana kletih — a podignu zakon slobodne misli. Od prosvjetnih hramova stvorio je zakon liramove, gdje se ne sinovi slobode, neg robovi goje. Jest, visoko na brdu stoji hram slobode, istine i pravde, ali ljudi ne- će da ga vide. Pa šta ću sad moj najveći času!? Da li da slušam taj zakon krivi tirana kletih, da se pretvaram kao kameleon, i podlo im laskam, jer to oni vole, a lice svoje od tebe da od- vratim, kada bih mogo ne voljeti tebe, pa živim tiho, udobno bez bri- ga, srušivši sve svoje uzvišene ideale, da živim srećnoj štono ljudi vele; ili pred tobom i zakon i sve neka pada, pa svaki atom tijela mi trošnog to- bom prožman bude, da i smrti u ime tvoje visoka i vedra čela prkosim — da slušam glas svog najvećeg zakona?! Tebe vidjet moram, moj najveći času, hram stići moram, što na brdu stoji, dočepat se onog zvjezdanog neba. Pa, kad jednom ja osvjetljen budem, spustit ću se opet na kaljavu zemlju. . 1 još čujem prokletu pjesmu družine pijane, i oviljenje sitnih violi- na -— pjesmu ,životu“, U Beču 26/X. 1911. Novak Bukvić.