Br. 11. Dubrovnik 14. marta 1912. God. XXI. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu nu godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje kruna 16; za Dubrovnik kruna 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Spljet, 9. marta. Realna je politika ona, koja se osvrće poglavito na domaće prilike u svakom pogledu narodnog života, i koja znade izbjeći nenavidnosti moćnijih susjeda, te je u glavnome i prva. ,Conditio sine qua non“ opstanka i razvitka malih naroda. Još više važi ovo načelo kod malih naroda pocijepanih na razne konfe- sije, kao što je kod nas, i ograniče- nih na više pokrajina, sa kojima se vlida osebice i različitim sistemima. Druga je ,conditio sine qua non“: međusobna iskrenost i lojalnost u težnjama, kada se ti mali ogranci naroda odlučuju na koju zajedničku akciju. Kod sličnih pitanja nema mjesta kojekakvim državopravnim, sebičnim ciljevima ; nema mjesta ko- jekakvoj subjektivnoj pojavi na korist jednog a na štetu drugih. Svaki rad u tom pravcu, treba da nosi na sebi čisti pečat objektivno shvaćenog op- šteg dobra, treba da se i ne dotakne osjetljivosti drugih, treba da je tako rekuć: idealno realan. Treća ,,con- ditio sine qua non“ predpostavlja svakako, da se pojedini pokušaji, po- jedini zajednički istupi takovih oma- njih jedinica slože oko jednog stvar- nog pitanja, koje barem počiva u granicama mogućnosti. Veliki, brojniji, mogućniji narodi mogu, i to ne vazda i u svakoj zgodi, da kad i kada drugima nametnu svoju volju, po onoj: ,sie volo, sic jubeo“ ; ili po našoj rečenici; ,ko je jači, taj tabači“. Ali i to ne vazda, kako rekoh; a na dokaz spominjemo posljednje događaje o Maroku. Po tome mali narodi treba da ču- vaju sebe, u svojoj kući, da se što moguće više osnaže u narodnom, kulturnom i ekonomskom pogledu, a u izvanjsku politiku da ne diraju bez velike napasti. Sila je neki luksus, koji pristaje mogućnijim od nas; nama se hoće rada, onog sitnog rada koji stvara ljude i karaktere, koji usrećuje i vodi boljoj budućnosti, a ne kojekakvih iluzija, kojima nijesmo dorasli. Jesmo li mi Srbi i Hrvati, koji stanujemo u tolikim podijeljenim po- krajinama, dorasli tome da ističemo o sebi politiku trializma ili ne? Da li bi mi Srbi i Hrvati kod eventual- nog * povoljnog riješenja pitanja o trializmu, bili još danas sveosve na čistu sa našim težnjama i međusobno iskreni u poštovanju jednakosti i ra- vnopravnosti naše i naših ogranaka? Na prvo pitanje, velimo nč; a na drugo odgovara Bosna i Hercegovina. Da li ima izgleda, da će nam oni mogućniji faktori, koji vladaju u Beču i Pešti, biti pri ruci u tome? odgo- voriti ćemo kašnje. A sada pitamo još, da li su izvanj- ske prilike takove, te bi mogle pri- siliti naše vladajuće faktore, da nam postanu nakloni i omoguće tu našu namjeru, tu uzdizanu trialističku za- jednicu ? Mi smo na žalost preslabi, da isti- čemo takova pitanja. Mi smo i odviše međusobno pocijepani a da možemo i promisliti na složan, jedinstven rad u pogledu tog pitanja. Beč i Pešta, jedini faktori koji odlučuju, ne bi ni- kada pristali na to, da se pored po- stojećih, još jedna nova skupina po- krajina, i ako u zajedničkoj vezi, osnuje u carstvu, a da se toj novoj skupini, u kojoj su predstavljeni na- rodni elementi niže vrsti, kao što se o nama cijeni, povjeri državni kara- kter, ravnopravan jednoj i drugoj polovici Monarhije; i baš to u onom predjelu Monarhije, koji graniči mo- rem, koji otvara staze preko cijelog »:CONDITIO SINE QUA NON...“ svijeta, koji donapokon dava našoj za- jedničkoj Monarhiji, karakter Velesile. Sada još pitamo, koji su izgledi da bi to pitanje moglo pristupiti riješe- nju drugim putem ? Mi ih ne poznamo, niti ih predvi- đamo i to ni u dalekoj budućnosti. »Status quo ante“ vrijedi i u ovom pitanju jednako toliko, koliko i u mnogim ostalim nama zsjedničkim Pitanjima, dok se ne osvijestimo. Trializam je san jedne lijepe noći za naše narodne idealne težnje; ... Tri- alizam je zlatna jabuka dobačena onima od naših stranaka, koji se nećkaju, kojemu li će se privoljeti carstvu! Beč i Pešta igraju se poli- tike, a mi nasjedavamo. Nasjeli smo Mađarima sa Riječkom resolucijom, a sada je povraćeno milo za drago, nasjedavamo Beču! 1 dok Hrvati prebacuju Srbima u Bosni i Hercegovini, što su ustali proti Trializmu, dotle se niko živ od njih nije usudio da prigovori braći Slovencima, tim planinskim Hrvatima, kako ih oni sami nazivaju, što se nijesu dovoljno odazvali rođenoj braći potištenoj i prosvjedovali. I pored svega toga, što su Srbi poslanici na Bosansko-Hercegovačkom Saboru, dali izražaja svojem toplom saučešću, u nevolji pogaženih sloboda posestrime Hrvatske, ustaje svak na njih i pri- govara im zbog onog ograđenja o Trializmu i stanovišta glede autono- mije, koje mi nećemo da opravdamo, ali ne možemo niti da osudimo na onaj način kao što to učiniše drugi. Kada Srbi Bosanci tvrde, da su oni protivni, da Bosna i Hercegovina dođu u državnu zajednicu sa Hrvat- skom i Slavonijom ;... da državno pravo stanovište ne zavisi samo od povećanja teritorija, za kojim se teži, nego i od stepena slobode koji se uživa u njemu;... da su u Bosni i Hercegovini kadri podati Srpstvu jači izražaj o sebi, nego li bi u spoju sa Hrvatskom, Slavonijom i Dalmaci- jom;... da stoje na autonomiji Bo- sne i Hercegovine u opštem interesu Srpstva;... da im pod idejom veliko- hrvatskih aspiracija, neprestano pred oči izlaze: klerikalizam i nagodba ;... da ogromna većina Hrvata stoji na pravaškom stanovištu : negacije Srba, i da taideja sve to više raste;.., i da su ipak za jedinstvo Hrvata i Srba, ali tu ideju ne smatraju iden- tičnom;... onda smo na čistu sa njihovim osjećajima i možemo ih pot- puno shvatiti. Druge su prilike u Bosni i Hercegovini a drugačije u Banovini i Dalmaciji. Otimlje nam se pero iz ruka, .,., ne želimo se zamjeriti našoj rođenoj braći s ove i s one strane kršnog Velebita, ali ne možemo mimoići one teške prigovore, koji padaju na lice srpskih prvaka u ponosnoj Bosni i proslavljenoj Hercegovini, sa strane mnogih i nekih uvaženih hrvatskih i srpskih javnih organa, pogledom na potonje događaje u posestrimi Hrvatskoj. Prigovara se manifestaciji i pro- svjedu srpskih poslanika na Bosan- Sko-Hercegovačkom saboru, na način odviše subjektivan. Nije šale, ele se optužuju Srbi bosansko-hercegovački, da su izdali Slavenstvo na jugu, i u svojoj sebičnosti, dok još krvave rane u posestrimi Hrvatskoj od zadanih udaraca njenoj ustavnoj slobodi, da su listom pristali uz Mađare, te vje- čite protivnike slovenskih aspiracija, Koliko istine ima u toj tvrdnji, neka sudi javnost; nama je zadaća da proučimo ovo pitanje sa psyho- loškog gledišta i da utvrdimo neke činjenice, koje bi valjda mogle po- moći u prosuđivanju pomenutog pi- tanja. Pogledajmo “objektivno na među- sobne odnošaje između Srba i Hrvata u anektiranim zemljama, imajući pred očima one prilike koje i dan danas gospodare kod svih pravaških stra- naka uopće, gdje one postoje, a na- ročito pak u Bosni i Hercegovini, i naići ćemo na pravi uzrok posebnog vladanja srpskih bos.-herceg. posla- nika u pogledu spomenute mani- festacije. y Promotrimo evoluciju narodne mi- sli u ostalim našim zemljama i usta- novimo, paralelno sa istom, stepen evolucije, na kojemu počiva danas narodno pitanje u Bosni i Hercegovini. Narodna stranka, koja se je pomo- lila bila u začetku našeg ustavnog života, ustala je na obranu imena, jezika i budućnosti zajedničke Srba i Hrvata. U idealnom pregnuću ove dobi, u Narodnoj stranci jednokrvna braća Srbi i Hrvati bili su složni, združeni kao jedna kompaktna cje- lina, pod kumulativnim imenom: Narodnjaci. U Bosni i Hercegovini nešto ka- šnje od te dobi i to odmah iza oku- pacije, pitanja upravo narodnog nije ni postojalo, osim srpskog ; a podjela stranaka ograničavala se je na razne konfesije. Kojim načinom su te ra- zličite konfesije, stvorile tri narodne posebne grane jednog te istog stabla, nije potrebito da ispitujemo; to je već svakomu poznato. Pomoću dakle raznih konfesijonalnih skupina, nikle su te tri oveće odijeljene grupacije, od kojih jedna postade muslimansko- bosanska, druga: hrvatska narodna organizacija, a treća ostade pri sta- rom imenu i obilježju, biva Pri srp- skom imenu i narodnosti. Srpska narodna organizacija imala je svoju poglavitu podlogu u narodu, u jeziku, u imenu, u vjeri, u običa- jima, predajama i prošlosti zemlje ; Muslimanska u vjeri i državnom pravu, vjekovima zapečaćenom na temelju osvojenja mačem i krvlju; a IIrvatska djelomice pogledom na po- vijest, osobito pak obzirom na kato- licizam svojih pristaša. I tako dok su Srbi i Hrvati u ostalim zemljama, stajali na stanovi- štu narodnog jedinstva, dotle u Bosni i Hercegovini, jedan dio naroda samo nazivao se je narodnim imenom srp- skim, drugi su na prosto dijelili se u Katolike i Muhamedance. Konfesionalna podjela na klerikal- noj osnovi, slijedila je kasnije u ane- ktiranim zemljama, pošto je već klica razdora nametnuta vještački i navr- nuta klerikalizmom, otrovala bila hr- vatsku većinu u staroj narodnoj stranci i pocijepala složnu braću Srbe i Hrvate po cijeloj našoj ostaloj po- stojbini. U ovoj postepenoj evoluciji narodne misli, mi smo vazda za nekoliko go- dina prednjačili svome bratskom su- sjedu. I kao što klerikalizam nije prištedio Hrvatske i Dalmacije, tako ni Bosnu i Hercegovinu nije mogao da mimoiđe, pošto su istovjetni po- ticaji snažno uplivisali na jedne i druge zemlje, za istu svrhu, u jedna- kom smjeru. U Dalmaciji specijalno, klerikalizam nije mogao da zavlada sa cijelom zemljom; on, do zadnjih dana, nije znao niti da se organizuje u redu, o sebi, već je osvojio pravašku izne- moglu: stranku, podigao ju sa onim moćnim oružjem, koje mu stoji na raspoloženju i ojačao tek u zadnje vrijeme svoj položaj u pokrajini. Ali u Dalmaciji ima dovoljno naprednih elemenata u svim strankama, pogla- vito u Hrvatskoj Pučkoj Stranci, a ovi su elementi povratili srpskom na- rodu opravdanu nadu u ponovno, trajno zbratimljenje Srba i Hrvata. Ti elementi nastoje i danas poravnati razna pitanja opće naravi u duhu pravičnosti, osuđuju vjersku borbu i zastupuju pravedno stanovište u po- gledu svih pitanja, koje dijele Srbe od Hrvata, niti je prilike da bi pra- vaški duh koji suvereno vlada kod hrvatskih stranaka u anektiranim zemljama, uzmogao ikada da trajno osvoji većinu Dalmacije. U Bosni Hercegovini razdor između Srba i Hrvata, pobuđen od klerikal- nih, političkih i državnih, zlo shva- ćenih interesa, postoji u punom jeku i ispoljava se oficiozno u identifika- ciji katolicizma i servilnog inorodnog činovnistva, sa isključivo popovsko- fratarskim, oportunističkim, nena- rodnim hrvatstvom. Hrvatska stranka prava, to najra- dikalnije gnijezdo ove pogubne struje, okupila je u svoje kolo sve prave i naručene Hrvate, te je otvorila još veći jaz između pocjepane braće. Ne treba spominjati svu jedovitost i mr- žnju nabačenu na srpsko ime, naro- čito sa strane onih, kojima je bila povjerena nauka i vaspitanje omla- dine, između ostalih pak u prvom redu, sa strane kat. sveštenstva. Za koji čas izgledalo je, da Hrvat- ska Zajednica diše naprednijim du- hom, ali samo za vrlo kratko vrijeme. Staleška borba u istom kleru, bila je doprinijela do te blagodati; ele su toj Primamljivoj pojavi kumovali i ugro- ženi privilegiji parohija i erkovnih povlastica! Ta blagodat je na brzo i isčezla, netom se je Rim pomolio na poprištu. Dokaz je tome dovršeno fuzionisanje hrvatskih stranaka i izri- čito pravaški pravac, sa kojim se u zadnje vrijeme okitiše obadvije stranke. I tada opet kao neminovna posljedica: negacija Swvpstva. Mi smo bili i onda na čistu sa njihovim težnjama, sa onim ciljevima, za kojim su obadvije, stranka po- povska i fratarska postepeno, zaje- dnički koracale. I za nas to nije bilo nikakvo iznenađenje, kao što nije moglo da bude ni za onoga, koji je objektivno pazio na rad tih stranaka, osobito na njihov rad u saboru i u javnosti. Negacija Swpstva je konačni cilj toga rada! Pitanje jezika, ćirilice i imena;... lukavo oblijetanje okolo muhameđanskog elementa ;... utje- caji pojedinih zavladičenih mantijaša i mirskih episkopa na svaki politički i narodni pokret;.., konfesionalna podjela zemlje i vjerska nesnošljivost ; bagatelisanje autonomije, isticanje tri- alizma, samo da se u naručaj sjedi- njenja sa Hrvatskom svedu razni elementi i većina naroda, sa sistema- tičkim zapostavljanjem srpskog imena i neprestanim poniženjem, kako bi u moru hrvatske isključivosti izče- znula i srpska misao ;... to su oče- vidni dokazi te nesretne pravaške politike! Je li ta politika narodna, jedinstvena, u kojoj je Srbima obez- bijeđena jednakost ?., , Kod ovakih prilika i kod pohrva- ćenja javnih škola, činovnika svake vrste; kod denunciranja Srpstva da teži preko granica, da izdaje, i Bog zna što jošte,... nije čudo što su Srbi Bosanci i Hercegovci morali vazda da budu na oprezu, kada im je sa strane takove braće ponuđena za- jednička akcija u pogledu potonjih događaja u Hrvatskoj. Nije li im se i po sebi morala nametnuti misao, da ih hoće da izigraju u korist pra- Vaških veliko-hrvatskih, državnih a- spiracija?.,. da ih izigraju nemilice ida im je nužda obraniti se i o- graditi ? Nećemo da priznajemo umješnost toga ograđivanja u pogledu Trializma, ali ih potpuno shvaćamo, jer se oni boje prevlasti Hrvata, biva prevlasti onih Hrvata, kakvi su Hrvati u Bo- sni, zgoljni pravaši, kako što je ve- ćina Hrvata u Banovini. Srbi Mađa- roni bili su vazda za pravaše, ma kojoj stranci pripadali, oni su mađa- rvonski slavosrbi! Niko živ neće i ne smije poreći, da su Srbi, ma gdje bili i živjeli, vazda u ogromnoj većini težili, iskreno i bratski za narodnim jedinstvom sa braćom Hrvatima. Opšte manifestacije za dogođaje u Hrvatskoj, namjeravali su pravaško- hrvatski Bosanci i Hercegovci, da izrabe isključivo u korist pravaške misli, a ne pogažene slobode i usta- vnog života u Banovini; da uveličaju pomoću brojnih, protestnih skupština svoju moć, upliv i glas u svijetu, i tome Srbi nijesu htjeli da posluže. Nijesu htjeli da igraju podređenn ulogu dovedeničine u vlastitoj postoj- bini, u zemlji nadojenoj teškim zno- jem svoga života! Uzalud je apeli- ranje na izdaju Jugoslovenstva, na podvalu Mađaronstva |! Bsyha srpskog prosvjeda i mani- festacije, koja je ugledala napose svjetlost u Bosanskom saboru, osu- duje bezakonje u Hrvatskoj i odaje bratsku sućut u pogledu, a susljedno ograđena tumači se kao izražaj ne- povjerenja prema pravaškim težnjama braće u anektiranim zemljama. Izlika Trializma i autonomije, recimo, nije dobro pogođena, ali ono što možemo ustvrditi to je, da nije griješno prama jedinstvu i složnom radu jednokrvne i svjesne braće Srba i Hrvata. Evolucija se naroda razvija poste- peno, i to je ,conditio sine (ua non“, u armoniji ideala, a u isticanju zaje- dničkih iskrenih težnja i rada i u zbliženju osjećaja; a naročito u me- dusobnom lojalnom poštivanju niču složni istupi i bratski sklad, koji su kadri da doprinesu ogromnih žrtava na oltar domovine. Da je mjesto pravaške isključivosti vladao u Bosni i Hercegovini duh napredni, kao u našoj zemlji, drukčije je moglo da bude. I mislimo, dapače smo tvrdo uvjereni, da se je ticalo koje izjave u pogledu sjedinjenja sa Dalmacijom, samom Dalmacijom (1), da bi srpski narod u Bosni i Herce- govini listom pristao bez oklijevanja i zaboravio valjda vajnu autonomiju.' To isticanje autonomije krilo je nešto drugoga, nešto što je našoj braći u Bosni i Hercegovini izgledalo da nije zgodno odmah na prečac iznositi, iz nekakvog višeg obzira, koji ima do- voljno psyhološkog obrazloženja u osjećaju. Osjećaj bratskog saučešća našao je dovoljno odaziva u manife- staciji srpskog kluba proti nemilim dogođajima u Hrvatskoj ; i ako odje- ven uzvišenim idealima humanitar- nosti, ipak iz njega izvire iskreni onaj duh, koji šapće: Svoj svome! »Conditio sine qua non“, našeg iskrenog jedinstva, leži u povoljnoj evoluciji pravašluka, a ne u nabraja - nju za vrlo problematičnim Pitanjima koja graniče sa utopijom. Temelji našeg narodnog jedinstva ne počivaju na znamenju svesrpskom ili svehr- vatskom, već prosto na ljubavi i je- dnakom značenju Srpskog i Hrvat- skog imena ! 8.2 ANA i Pg