Br. 30.

Dubrovnik 25. jula 1912.

God. XXI.

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK

Cijena je listu nu godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her-
cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu
Goru K 15; za sve ostale zemlje
krouna 16; za Dubrovnik kruna 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne Primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po ci-
jeniku. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para,

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Odgovorni urednik Antonije Benussi.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr

Dubrovnik 24. jula.
Srbija i Crna Gora.

Nekome smeta i najmanje za-
tišje između Srbije i Crne_ Gore,
pa baš to bilo samo i između no-
vina jedne i druge strane. Ovo
dana puštena je iz Bečko-budi-
peštanske kovačnice vijest, da je
u Beogradu zapriječen atentat na
Kralja Petra, a imao ga je izvesti
tobože jedan Crnogorac, a u vezi
sa ovim poznata štampa priča
svoje priče o čitavim zavjerama,
čiji se konci iz Beograda protežu
od Beča do Skoplja.

Ovakove vijesti, u današnje do-
ba, dosta su simptomatične. koliko
radi izvora odakle su puštene, to-
liko radi tendence koju u sebi
nose. Razvoj sadašnjih prilika, na-
ročito na Balkanu, stvara kod ne-
koga osobiti interes da između
Srbije i Crne Gore dođe do ne-
kog jačeg antagonizma, pa čak i
do neprijateljstva, i kad se prozre
ta stvar, a nije ju teško prozrijeti,
onda znači, da su u planu neki
događaji, kojima mnogo smetaju
ove dvije srpske države i njihovo
harmonično držanje u pitanju e-
ventualnih događaja na Balkanu,
koji tako neminovni izgledaju.

Prošlost je: dala dosta -pouke-i-

obazrivosti, te više intrige iz Beča
i Pešte ne mogu da imaju onog
starog dejstva kao prije, niti su
više u stanju da prikriju one na-
mjere, koje su u nedalekoj pro-
šlosti imale mogućnosti i snage
da stvaraju iznenađenje.
Beogradska , CamoynpaBa“ osvr-
čući se na ove glasine o tobo-
žnjem atentatu i zavjerama protivu
Kralju Petru, između ostalog do-
nosi i ovot Što se tiče tobožnje
zavjere protivu života Kralja Pe-
tra, imamo da izjavimo, da za
takvu zavjeru u Srbiji danas ap-
solutno nema mogućnosti. Kralj
Petar je u Srbiji predstavnik za-
konskoga reda u zemlji, i protivu
njega, kao takog, svaka zavjera
morala bi donijeti najstrašnije po-
sljedice za  zavjerenike.  Protivu
čovjeka može se boriti, ali protivu
zakona ne. Kralj Petar vlada u
Srbiji već punih devet godina; on
se sasvim slobodno kreće, i go-
tovo bez pratnje, kreće po svojoj
zemlji; do njega lično može pro-
drijeti i najskromniji od njegovih
podanika. Do danas, još niko se
nije usudio dići ruku na njega.
Uz to Kralj Petar prelazeći žene-
rozno preko svih nezasluženih u-
vrijeda, praštajući kraljevski  slje-
Pilu ljudskom, čineći samo dobra
gdje god mu se samo prilika u-
kaže, u punom je pravu kad vje-
ruje u ljubav svoga naroda. 1 ta
ljubav tako je istinita, da ga ona
čuva bolje od najjače pratnje.

U istočnom susjestvu.

Ustanak u Arbaniji buknuo je
ove godine u kasnije proljeće, ne-
što docnije nego drugijeh godina.
Po događajima koji se događaju
i po dimensijama, koje ovaj usta-

nak zahvata, spada svakako među
najjače i najbjesnije kroz ovo ne-
koliko prošlijeh godina. Ove go-
dine još se nešto da opaziti. Lanj-
ski ustanak je bio razvikan da je
potstaknut i podržavan bio od Crne
Gore; Turska je okrivljavala Crnu
Goru kao pravog i glavnog vino-
vnika, tako da je odnos između
obje države bio došao do preve-
like napetosti. Ove godine Turska,
izgleda, ne tuži Crnu Goru. Tru-
lost turske carevine pravim je uzro-
kom svijem ovijem pobunama i
ustancima. Unutrašnja rastrovanost
i nestalnost mladoturskog režima

.nose najveći dio krivice za sve,

kao i progananje narodnosti.
Ovaj ustanak vrlo lako da po-
spješi raščišćavanje zamršene situ-
acije na balkanskom poluostrvu.
Danas bilježimo jedan nov i važan
incidenat na crnogorsko turskoj
granici. Na crnogorskom zemljištu
u Zeti u blizini turske granice do-
godio se između turskog pogra-
ničnog kordona i crnogorskijeh
podanika krvavi sukob. Crnogor-
ske seljake, nenaoružane, napali su
turski vojnici i prešli su na crno-
gorsko zemljište. Tako je poginulo
devet Crnogoraca, koje su Turci
opet mrtve ispresijecali. Brzim po-

sredovanjem. vlasti. bio je. spriječen. .

dalji razvoj sukoba. Crnogorci su“
na granici vrlo uznemireni i ogor-
čeni zbog ovog nemilog događaja,
a crnogorska je vlada preduzela
vrlo energične .korake kod oto-
manske. vlade.

Hannibal ante portas!

Sultan Muhamed V. izdao je
proglas na vojsku. Otomanski car
poziva svoju vojsku, nek se sredi,
jer je neprijatelj pred Carigradom.
Ove bi se riječi najveće imale
odnositi na vijesti, da su Talijanci
ponovno bombardovali Dardanele,
i da su ove ponovno zatvorene.
Vijest o drugoj navali na Darda-
nele još uvijek je u protivurječju.
Turski glasovi javljaju, da je tali-
janski napad bio odbiven i da su
neprijatelji pretrpjeli znatnih gubi-
taka. Talijanske vijesti naprotiv
demantuju i sam napadaj. Dosta
je teško nazrijeti istinito stanje
stvari. Ali je činjenica, da Sultan
poziva vojsku i narod na miri
usređenost, jer je jaka pogibao
s polja. No sve ovo može da ima
i naročitih tendencija. Povik, da je
neprijatelj pred samom  prijestoni-
com, pa i u samoj pretpostavci,
može da posluži i kao dobar iz-
govor, da se Dardanele zatvore i
da se takav postupak u nekoliko
opravda pred Evropom. Kako bilo,
položaj Turske nije ni malo zavi-
dan. Kad je počeo tursko-talijanski
rat, kad je Italija navalila na Tur-
sku, sve su, više manje, simpatije
bile na strani otomanske carevine,
bez nekoliko iznimaka. Razvoj ra-
tnijeh operacija, pa onda i nesno-
snog unutrašnjeg stanja u Turskoj,
pobuna Arnauta, pobuna vojske,
nerazboritost mladoturskog režima,
nezadovoljstvo raznijeh narodnosti,
i mnogo što drugo, malo po malo

otkloniše sve simpatije i navukoše
na Tursku odvratnost i protivnost.
Danas eto, hoćeš nećeš, na strani
Turske su samo antipatije cijele
Evrope. :
Unutrašnje nezadovoljstvo raste,
pogibao s vani jača, a turska ot-
porna snaga malaksa. Potraje li
ovako, Hanibal će prijeći i vrata.

Nerazborito držanje.

Događaji ovo dana, te su se odi-
grali kroz Dalmaciju, tjeraju nas
da napišemo nekoliko redaka. U
nedjelju imali su talijanska gimna-
stična društva u pokrajini neku
vrst sleta, kog su održali u Zadru.
Do Zadra kao i u samom Zadru
priređene su im demostracije sa
strane Hrvata. Ovim  demostraci-
jama i ovakom držanju ne možemo

da begenišemo, kao što osuđu-:

jemo uličarsko držanje  talijanaša
u nekim prilikama prama Hrvatima.
Ovakovo držanje koliko sa jedne
toliko sa druge strane nerazborito
je. Ova uličarska mržnja koja se
počešće ispoljava između Hrvata
i talijanaša kod nas, ima i svog
dubljeg značenja. Ona mora da
bude osnov antagonizma i nepo-
mirljivosti između dvije nacije, te
se ne smije uzeti kao obični izljev
kakve stranačke. mržnje. Da. ovaj
i ovakav nacionalni antagonizam
ide nekome u račun, i da ga se
mora podržavati uličarskim napa-
dajimamora da bude svakome jasno,
te onaj koji ga izvodi, radi nešto
nepromišljeno i pada na ljepak,
kolikogod se taj krio iza pulicije,
koja uzimlje u zaštitu čas jednu
čas drugu stranu.

Mi na Primorju i Srbi i Hrvati
imamo pred sobom i u svojoj
kući drugog, jačeg i pogibeljnijeg
neprijatelja, na kojega se gotovo
i ne osvrćemo, a on neumorno
radi i grdno napreduje. To je Ni-
jemac sa svojom najezdom.

Vjekovi su prohujali, a naše
Primorje je bilo u neprekidnom
dodiru sa talijanskom nacijom i
kulturom. Mi moramo da talijan-
skoj kulturi vječno ostanemo bla-
godarni, i da u isto vrijeme pri-
znamo, da i pokraj te jake kulture
ipak ostasmo svoji, ne odnarodi-
smo se. Još manje imamo sada,
kada je narodna svijest kod nas
mnogo jače razvijena, da se bo-
jimo talijanske narodnosne  pogi-
belji. Naše Primorje korjen je sla-
venskog elementa, te talijanaštvo
i kao narodnost i kao stranka samo
po sebi gine, za to nije potrebno
uličarskih izgreda, jer oni su čak
kadri da uzdrže za dulje vremena
onaj neznatni ostatak, koji bi se
inače sam po sebi mnogo prije
ugasio kao svijeća. Tjerati talijan-
sku kulturu iz naše kuće, svakako
je velika nezahvalnost i rad proti
sebi samima.

Da je nekome velika potreba od
antagonizma slavenske. i italijanske
nacije na Primorju, može i slijepac
da uvidi. Uličarsko nasrtanje s je-
dne ili s druge strane znači —
padati na lijepak i raditi nerazborito.

Biskup i Rasiratar

bilješke za povjest.
VI.
Strosmajer i Ekumenični Sabor.

1. — Pripada povijesti da je biskup
Juraj Strosmajer bio protivan rije-.
šenju dogma papine  neprevasnosti.
Mudrijeh, hrišćanskijeh razloga on
predmetnu u Vatikanskome Ekume-
ničnome Saboru da se riješi onaj član
vjere, koji, već riješen, obezvlasti mi-
snike, biskupe, i sasvijem promijeni
ustroj i ustav rimskoj crkvi.

2. — Nije opisivo kako se je u
Ekumeničnome Saboru grdno, ulično
grajdlv ua velikoga biskupa. Za ovo
smo mnogo obaznali u“Fiorenci, po

nadbiskupu Joakinu Garimberti, kad —

podosmo onamo iz Misira da se us-
posobimo u profesoratu filosofije i da
slušamo predavanja Alearda Aleardi.
Pa više i bolje obaznasmo u Tri-
jestu, god. 1875., po srpskome pje-
sniku Medu Puciću. Neki pomamni
romanisti (ne mogavši ni razlozima,
ni uličnom grajom obvladati silnu,
privlačnu besjednost hrvatskog bi-
skupa) poslaše iz potaje gori na pre-
dikaonicu, iza njega, jednog krvavca,
da mu štogod grdno opravi.
“ Slučajno se Strosmajer bješe iznu-
tra zatvorio, i tako mu se ne dogodi
što bi namjereno od njegovijeh po-
dlijeh neprijatelja. Sam on više puta
ovo pripovjedi svojemu prijatelju
Medu Puciću.

VII.
Stosmajer i Austrijanska viada. <
1. — Protiveći se Strosmajer rije-

šenju papine neprevasnosti on se je
u tomu slučajno slagao s austrijan-
skom vladom, i mal da ne s čitavi-
jem njemačkijem svećenstvom, koje
živo osjeća i već mnogo upotrebljuje
protestansko slobodno: ispitanje, koje
počme s Pavlom apostolom kad on
reče Solunjanima: — ,Kušajte sve,
i držite bolje.“

2. — Austriji — kako dokaza nje-
zin ministar Beust — nije ni malo
bilo po volji da se u Vatikanskome
Ekumeničnome Saboru riješi papina
neprevasnost, jer ovijem riješenjem
ne samo nestaje ekumeničnijeh sa-
bora i biskupske vlasti, nego se još
uništuje pravo katoličkijeh kruna,

Danas katoličke krune i vlade za-
stupaju katoličke narode u vjerski-
jem ili ti crkovnijem poslima, za to
Austrija, u koliko je katolička kruna
i vlada, ima pravo da se upleće u
orkovne stvari, i Austrija se neće
odreći svojijeh prava, i ako je ovo
dana Pio X., de motu proprio, štogod
riješio protiva njima.

3. — Rimski bi prelati rado viđeli
u Austriji ono što rado ne vide u
Italiji; rado bi videli ostvareno na-
čelo: Slobodna Crkva u slobodnoj
državi. Ali je ovo neslana utopija, i
vidi se u Italiji da je ovako.

Pravo je da u zadruzi svi budemo
slobodni, ali u isto doba svačija je
sloboda ograničena. Crkva je u dr-
žavi a ne država u crkvi. Popovima
ovo ne ide; oni bi htjeli zapovijedati, .
ali ni u Austriji nije više to moguće.
Nama je draže da služe i da se Kra-
lju kunu, jer su za Kraljem narodi.

4. — Mi smo naumice rekli da se
je slučajno Strosmajer sudarao s au-
strijanskom vladom, protiveći se ri-
ješenju papine neprevasnosti, jer to
nije njemu bilo naručeno od Austrije
nego jednome principu kardinalu nad-
biskupu, kojega su u Rimu zvali
persona decorativa.

Bilo je i pristojno i potrebito da
se čitavo biskupstvo opriječi riješenju
papine neprevasnosti da sačuva svoja
prava od rimske i talijanske proždr-

ljivosti. Ali nije bilo ovako, jer u
svakoj vrsti ljudi, u svakome staležu
ima osoba bez osobnosti, koje su od
same svoje slabosti usiljene da se
naslanjaju na jačega ili lukavijega
od sebe.

O biskupima dalmatinskijem onoga
doba neki nam prelat u Rimu reče
da su bili u Vatikanskome Saboru
kao oni u komediji što ne govore, i
zaključi: ,O molto prudenti o molto
impersonali.“ * :

5. — Pariski nadbiskup Darboa,
što bi ustrijeljen od komunarda 1871,
reče rasfratru: ,Mi smo predstavljali
u Rimu ulogu sagristanA i ako nas
je oko dvijesti što razložimo bolje
od njih.“ **

Ove riječi nadbiskupa mučenika
sadrže veliku istinu. Biskupi i nad-
biskupi, dok su u Rimu, nijesu sa-
gristani, oni su još nešto manje od
rimskijeh sagristana. Ovo što pišemo
neće se učiniti čudno onijem koji
znaju s kojijem smo prelatom bili u
Arbaniji i u Misiru.

Ljudevit Vuličević.

*. Onda kad smo iz Italije bili pozvani u
Zadar na ime dalmatinskijeh biskupa, da
osnujemo list Za Dalmazia Cattolica poznali
smo mnogo nevolja, o kojima smo nešto
i štampali u Trijestu već je prošlo četrdeset
godina. Ali ćemo se opet na neke stvari
povratiti da dokažemo da nije apostazija
izaći iz Vavilona, iz stana grdnijeh grijeha.

** ,On nous a fait jouer a Rome la r6lo
des sacristains, et cependant nous ćtions
environ deux cents qui valions mieux que cela.

Kronika.

Ipak smo jednom doživjeli. Koliko-
god smo puta pisali o našemu /leri-
kalizmu, uvijek smo isticali, da je to
pogubna društvena rana. A kada god
smo govorili o nevaljaloj djelotvor-
nosti te društvene rane, bili smo izlo-
ženi napadajima s izvjesne strane, a
izvrgnuti progonima s više strane.
U svoje vrijeme, kad se je na Pri-
morju počeo formirati klerikalizam,
mi smo na tu novu formaciju upozo-
ravali, a kad je istupio kao neka
vrsta stranke, mi smo, koliko smo
bolje mogli, ustali protiv njega. Naj-
jači istup klerikalizma bio je za vri-
jeme izbora za carevinsko vijeće.
Onda smo pokazivali na značaj tijel
izbora, na borbu između klerikalizma
i liberalizma, između tame i svjetlosti.
I svjetlost bijaše pobijedila. Ali tama
ne bijaše iščezla. Ta rana, taj neu-
morni i nezasitni, otrovni i opasni
orv i dalje je glođao i dub6, i dalje
je crvotočio napaćeno narodno drvo.
Nije samo sisao Krjepku narodnu krv,
nego je, za jače uzdržavanje u životu,
primao hranu i sa strane, iz bogati-
jeh hambara. Ali, vrijeme je najbolja
poštenjačina. Narodno je tijelo toliko
zdravo i jako, da se moglo opirati i
uvijek, za tako reći, lokalizirati tu
smrtonosnu ranu; ali njeni podrža-
vatelji i gajatelji prvi su osjetili gnji-
lež njenu i nesnosan smrad njenog
djelovanja. I tako su oni bili prvi,
koji su hirurgičkim nožem uboli u
tu usmrđenu ranu. Samo mi još su-
mnjamo, da li je taj nož bio dobro i
valjano dezifektovan, da li je to sa-
vjesna operacija, ili je to puki poku-
šaj. Sumnjamo, da nije taj nož ušao
u tu pokvarenu ranu, da otrovan
njenim otrovom, bude uboden i u
zdravu stranu narodnoga tijela. U
sumnji smo, jer nas dosadašnje isku-
stvo ne može nimalo da oslobodi zlo-
kobnijeh sumnja.

Naši čitaoci će nas vrlo dobro ra-
zumjeti, kada na ovo nadodamo, da
da je klerikalni, vjerski, biskupski,
diecezanski, spljetski organ Dan od
6. k. državnog odvjetništva bio za-
pljenjen radi: povrijeđenja dužnog