Br. 30. Dubrovnik 25. jula 1912. God. XXI. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu nu godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje krouna 16; za Dubrovnik kruna 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne Primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para, Plativo i utuživo u Dubrovniku. Odgovorni urednik Antonije Benussi. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr Dubrovnik 24. jula. Srbija i Crna Gora. Nekome smeta i najmanje za- tišje između Srbije i Crne_ Gore, pa baš to bilo samo i između no- vina jedne i druge strane. Ovo dana puštena je iz Bečko-budi- peštanske kovačnice vijest, da je u Beogradu zapriječen atentat na Kralja Petra, a imao ga je izvesti tobože jedan Crnogorac, a u vezi sa ovim poznata štampa priča svoje priče o čitavim zavjerama, čiji se konci iz Beograda protežu od Beča do Skoplja. Ovakove vijesti, u današnje do- ba, dosta su simptomatične. koliko radi izvora odakle su puštene, to- liko radi tendence koju u sebi nose. Razvoj sadašnjih prilika, na- ročito na Balkanu, stvara kod ne- koga osobiti interes da između Srbije i Crne Gore dođe do ne- kog jačeg antagonizma, pa čak i do neprijateljstva, i kad se prozre ta stvar, a nije ju teško prozrijeti, onda znači, da su u planu neki događaji, kojima mnogo smetaju ove dvije srpske države i njihovo harmonično držanje u pitanju e- ventualnih događaja na Balkanu, koji tako neminovni izgledaju. Prošlost je: dala dosta -pouke-i- obazrivosti, te više intrige iz Beča i Pešte ne mogu da imaju onog starog dejstva kao prije, niti su više u stanju da prikriju one na- mjere, koje su u nedalekoj pro- šlosti imale mogućnosti i snage da stvaraju iznenađenje. Beogradska , CamoynpaBa“ osvr- čući se na ove glasine o tobo- žnjem atentatu i zavjerama protivu Kralju Petru, između ostalog do- nosi i ovot Što se tiče tobožnje zavjere protivu života Kralja Pe- tra, imamo da izjavimo, da za takvu zavjeru u Srbiji danas ap- solutno nema mogućnosti. Kralj Petar je u Srbiji predstavnik za- konskoga reda u zemlji, i protivu njega, kao takog, svaka zavjera morala bi donijeti najstrašnije po- sljedice za zavjerenike. Protivu čovjeka može se boriti, ali protivu zakona ne. Kralj Petar vlada u Srbiji već punih devet godina; on se sasvim slobodno kreće, i go- tovo bez pratnje, kreće po svojoj zemlji; do njega lično može pro- drijeti i najskromniji od njegovih podanika. Do danas, još niko se nije usudio dići ruku na njega. Uz to Kralj Petar prelazeći žene- rozno preko svih nezasluženih u- vrijeda, praštajući kraljevski slje- Pilu ljudskom, čineći samo dobra gdje god mu se samo prilika u- kaže, u punom je pravu kad vje- ruje u ljubav svoga naroda. 1 ta ljubav tako je istinita, da ga ona čuva bolje od najjače pratnje. U istočnom susjestvu. Ustanak u Arbaniji buknuo je ove godine u kasnije proljeće, ne- što docnije nego drugijeh godina. Po događajima koji se događaju i po dimensijama, koje ovaj usta- nak zahvata, spada svakako među najjače i najbjesnije kroz ovo ne- koliko prošlijeh godina. Ove go- dine još se nešto da opaziti. Lanj- ski ustanak je bio razvikan da je potstaknut i podržavan bio od Crne Gore; Turska je okrivljavala Crnu Goru kao pravog i glavnog vino- vnika, tako da je odnos između obje države bio došao do preve- like napetosti. Ove godine Turska, izgleda, ne tuži Crnu Goru. Tru- lost turske carevine pravim je uzro- kom svijem ovijem pobunama i ustancima. Unutrašnja rastrovanost i nestalnost mladoturskog režima .nose najveći dio krivice za sve, kao i progananje narodnosti. Ovaj ustanak vrlo lako da po- spješi raščišćavanje zamršene situ- acije na balkanskom poluostrvu. Danas bilježimo jedan nov i važan incidenat na crnogorsko turskoj granici. Na crnogorskom zemljištu u Zeti u blizini turske granice do- godio se između turskog pogra- ničnog kordona i crnogorskijeh podanika krvavi sukob. Crnogor- ske seljake, nenaoružane, napali su turski vojnici i prešli su na crno- gorsko zemljište. Tako je poginulo devet Crnogoraca, koje su Turci opet mrtve ispresijecali. Brzim po- sredovanjem. vlasti. bio je. spriječen. . dalji razvoj sukoba. Crnogorci su“ na granici vrlo uznemireni i ogor- čeni zbog ovog nemilog događaja, a crnogorska je vlada preduzela vrlo energične .korake kod oto- manske. vlade. Hannibal ante portas! Sultan Muhamed V. izdao je proglas na vojsku. Otomanski car poziva svoju vojsku, nek se sredi, jer je neprijatelj pred Carigradom. Ove bi se riječi najveće imale odnositi na vijesti, da su Talijanci ponovno bombardovali Dardanele, i da su ove ponovno zatvorene. Vijest o drugoj navali na Darda- nele još uvijek je u protivurječju. Turski glasovi javljaju, da je tali- janski napad bio odbiven i da su neprijatelji pretrpjeli znatnih gubi- taka. Talijanske vijesti naprotiv demantuju i sam napadaj. Dosta je teško nazrijeti istinito stanje stvari. Ali je činjenica, da Sultan poziva vojsku i narod na miri usređenost, jer je jaka pogibao s polja. No sve ovo može da ima i naročitih tendencija. Povik, da je neprijatelj pred samom prijestoni- com, pa i u samoj pretpostavci, može da posluži i kao dobar iz- govor, da se Dardanele zatvore i da se takav postupak u nekoliko opravda pred Evropom. Kako bilo, položaj Turske nije ni malo zavi- dan. Kad je počeo tursko-talijanski rat, kad je Italija navalila na Tur- sku, sve su, više manje, simpatije bile na strani otomanske carevine, bez nekoliko iznimaka. Razvoj ra- tnijeh operacija, pa onda i nesno- snog unutrašnjeg stanja u Turskoj, pobuna Arnauta, pobuna vojske, nerazboritost mladoturskog režima, nezadovoljstvo raznijeh narodnosti, i mnogo što drugo, malo po malo otkloniše sve simpatije i navukoše na Tursku odvratnost i protivnost. Danas eto, hoćeš nećeš, na strani Turske su samo antipatije cijele Evrope. : Unutrašnje nezadovoljstvo raste, pogibao s vani jača, a turska ot- porna snaga malaksa. Potraje li ovako, Hanibal će prijeći i vrata. Nerazborito držanje. Događaji ovo dana, te su se odi- grali kroz Dalmaciju, tjeraju nas da napišemo nekoliko redaka. U nedjelju imali su talijanska gimna- stična društva u pokrajini neku vrst sleta, kog su održali u Zadru. Do Zadra kao i u samom Zadru priređene su im demostracije sa strane Hrvata. Ovim demostraci- jama i ovakom držanju ne možemo da begenišemo, kao što osuđu-: jemo uličarsko držanje talijanaša u nekim prilikama prama Hrvatima. Ovakovo držanje koliko sa jedne toliko sa druge strane nerazborito je. Ova uličarska mržnja koja se počešće ispoljava između Hrvata i talijanaša kod nas, ima i svog dubljeg značenja. Ona mora da bude osnov antagonizma i nepo- mirljivosti između dvije nacije, te se ne smije uzeti kao obični izljev kakve stranačke. mržnje. Da. ovaj i ovakav nacionalni antagonizam ide nekome u račun, i da ga se mora podržavati uličarskim napa- dajimamora da bude svakome jasno, te onaj koji ga izvodi, radi nešto nepromišljeno i pada na ljepak, kolikogod se taj krio iza pulicije, koja uzimlje u zaštitu čas jednu čas drugu stranu. Mi na Primorju i Srbi i Hrvati imamo pred sobom i u svojoj kući drugog, jačeg i pogibeljnijeg neprijatelja, na kojega se gotovo i ne osvrćemo, a on neumorno radi i grdno napreduje. To je Ni- jemac sa svojom najezdom. Vjekovi su prohujali, a naše Primorje je bilo u neprekidnom dodiru sa talijanskom nacijom i kulturom. Mi moramo da talijan- skoj kulturi vječno ostanemo bla- godarni, i da u isto vrijeme pri- znamo, da i pokraj te jake kulture ipak ostasmo svoji, ne odnarodi- smo se. Još manje imamo sada, kada je narodna svijest kod nas mnogo jače razvijena, da se bo- jimo talijanske narodnosne pogi- belji. Naše Primorje korjen je sla- venskog elementa, te talijanaštvo i kao narodnost i kao stranka samo po sebi gine, za to nije potrebno uličarskih izgreda, jer oni su čak kadri da uzdrže za dulje vremena onaj neznatni ostatak, koji bi se inače sam po sebi mnogo prije ugasio kao svijeća. Tjerati talijan- sku kulturu iz naše kuće, svakako je velika nezahvalnost i rad proti sebi samima. Da je nekome velika potreba od antagonizma slavenske. i italijanske nacije na Primorju, može i slijepac da uvidi. Uličarsko nasrtanje s je- dne ili s druge strane znači — padati na lijepak i raditi nerazborito. Biskup i Rasiratar bilješke za povjest. VI. Strosmajer i Ekumenični Sabor. 1. — Pripada povijesti da je biskup Juraj Strosmajer bio protivan rije-. šenju dogma papine neprevasnosti. Mudrijeh, hrišćanskijeh razloga on predmetnu u Vatikanskome Ekume- ničnome Saboru da se riješi onaj član vjere, koji, već riješen, obezvlasti mi- snike, biskupe, i sasvijem promijeni ustroj i ustav rimskoj crkvi. 2. — Nije opisivo kako se je u Ekumeničnome Saboru grdno, ulično grajdlv ua velikoga biskupa. Za ovo smo mnogo obaznali u“Fiorenci, po nadbiskupu Joakinu Garimberti, kad — podosmo onamo iz Misira da se us- posobimo u profesoratu filosofije i da slušamo predavanja Alearda Aleardi. Pa više i bolje obaznasmo u Tri- jestu, god. 1875., po srpskome pje- sniku Medu Puciću. Neki pomamni romanisti (ne mogavši ni razlozima, ni uličnom grajom obvladati silnu, privlačnu besjednost hrvatskog bi- skupa) poslaše iz potaje gori na pre- dikaonicu, iza njega, jednog krvavca, da mu štogod grdno opravi. “ Slučajno se Strosmajer bješe iznu- tra zatvorio, i tako mu se ne dogodi što bi namjereno od njegovijeh po- dlijeh neprijatelja. Sam on više puta ovo pripovjedi svojemu prijatelju Medu Puciću. VII. Stosmajer i Austrijanska viada. < 1. — Protiveći se Strosmajer rije- šenju papine neprevasnosti on se je u tomu slučajno slagao s austrijan- skom vladom, i mal da ne s čitavi- jem njemačkijem svećenstvom, koje živo osjeća i već mnogo upotrebljuje protestansko slobodno: ispitanje, koje počme s Pavlom apostolom kad on reče Solunjanima: — ,Kušajte sve, i držite bolje.“ 2. — Austriji — kako dokaza nje- zin ministar Beust — nije ni malo bilo po volji da se u Vatikanskome Ekumeničnome Saboru riješi papina neprevasnost, jer ovijem riješenjem ne samo nestaje ekumeničnijeh sa- bora i biskupske vlasti, nego se još uništuje pravo katoličkijeh kruna, Danas katoličke krune i vlade za- stupaju katoličke narode u vjerski- jem ili ti crkovnijem poslima, za to Austrija, u koliko je katolička kruna i vlada, ima pravo da se upleće u orkovne stvari, i Austrija se neće odreći svojijeh prava, i ako je ovo dana Pio X., de motu proprio, štogod riješio protiva njima. 3. — Rimski bi prelati rado viđeli u Austriji ono što rado ne vide u Italiji; rado bi videli ostvareno na- čelo: Slobodna Crkva u slobodnoj državi. Ali je ovo neslana utopija, i vidi se u Italiji da je ovako. Pravo je da u zadruzi svi budemo slobodni, ali u isto doba svačija je sloboda ograničena. Crkva je u dr- žavi a ne država u crkvi. Popovima ovo ne ide; oni bi htjeli zapovijedati, . ali ni u Austriji nije više to moguće. Nama je draže da služe i da se Kra- lju kunu, jer su za Kraljem narodi. 4. — Mi smo naumice rekli da se je slučajno Strosmajer sudarao s au- strijanskom vladom, protiveći se ri- ješenju papine neprevasnosti, jer to nije njemu bilo naručeno od Austrije nego jednome principu kardinalu nad- biskupu, kojega su u Rimu zvali persona decorativa. Bilo je i pristojno i potrebito da se čitavo biskupstvo opriječi riješenju papine neprevasnosti da sačuva svoja prava od rimske i talijanske proždr- ljivosti. Ali nije bilo ovako, jer u svakoj vrsti ljudi, u svakome staležu ima osoba bez osobnosti, koje su od same svoje slabosti usiljene da se naslanjaju na jačega ili lukavijega od sebe. O biskupima dalmatinskijem onoga doba neki nam prelat u Rimu reče da su bili u Vatikanskome Saboru kao oni u komediji što ne govore, i zaključi: ,O molto prudenti o molto impersonali.“ * : 5. — Pariski nadbiskup Darboa, što bi ustrijeljen od komunarda 1871, reče rasfratru: ,Mi smo predstavljali u Rimu ulogu sagristanA i ako nas je oko dvijesti što razložimo bolje od njih.“ ** Ove riječi nadbiskupa mučenika sadrže veliku istinu. Biskupi i nad- biskupi, dok su u Rimu, nijesu sa- gristani, oni su još nešto manje od rimskijeh sagristana. Ovo što pišemo neće se učiniti čudno onijem koji znaju s kojijem smo prelatom bili u Arbaniji i u Misiru. Ljudevit Vuličević. *. Onda kad smo iz Italije bili pozvani u Zadar na ime dalmatinskijeh biskupa, da osnujemo list Za Dalmazia Cattolica poznali smo mnogo nevolja, o kojima smo nešto i štampali u Trijestu već je prošlo četrdeset godina. Ali ćemo se opet na neke stvari povratiti da dokažemo da nije apostazija izaći iz Vavilona, iz stana grdnijeh grijeha. ** ,On nous a fait jouer a Rome la r6lo des sacristains, et cependant nous ćtions environ deux cents qui valions mieux que cela. Kronika. Ipak smo jednom doživjeli. Koliko- god smo puta pisali o našemu /leri- kalizmu, uvijek smo isticali, da je to pogubna društvena rana. A kada god smo govorili o nevaljaloj djelotvor- nosti te društvene rane, bili smo izlo- ženi napadajima s izvjesne strane, a izvrgnuti progonima s više strane. U svoje vrijeme, kad se je na Pri- morju počeo formirati klerikalizam, mi smo na tu novu formaciju upozo- ravali, a kad je istupio kao neka vrsta stranke, mi smo, koliko smo bolje mogli, ustali protiv njega. Naj- jači istup klerikalizma bio je za vri- jeme izbora za carevinsko vijeće. Onda smo pokazivali na značaj tijel izbora, na borbu između klerikalizma i liberalizma, između tame i svjetlosti. I svjetlost bijaše pobijedila. Ali tama ne bijaše iščezla. Ta rana, taj neu- morni i nezasitni, otrovni i opasni orv i dalje je glođao i dub6, i dalje je crvotočio napaćeno narodno drvo. Nije samo sisao Krjepku narodnu krv, nego je, za jače uzdržavanje u životu, primao hranu i sa strane, iz bogati- jeh hambara. Ali, vrijeme je najbolja poštenjačina. Narodno je tijelo toliko zdravo i jako, da se moglo opirati i uvijek, za tako reći, lokalizirati tu smrtonosnu ranu; ali njeni podrža- vatelji i gajatelji prvi su osjetili gnji- lež njenu i nesnosan smrad njenog djelovanja. I tako su oni bili prvi, koji su hirurgičkim nožem uboli u tu usmrđenu ranu. Samo mi još su- mnjamo, da li je taj nož bio dobro i valjano dezifektovan, da li je to sa- vjesna operacija, ili je to puki poku- šaj. Sumnjamo, da nije taj nož ušao u tu pokvarenu ranu, da otrovan njenim otrovom, bude uboden i u zdravu stranu narodnoga tijela. U sumnji smo, jer nas dosadašnje isku- stvo ne može nimalo da oslobodi zlo- kobnijeh sumnja. Naši čitaoci će nas vrlo dobro ra- zumjeti, kada na ovo nadodamo, da da je klerikalni, vjerski, biskupski, diecezanski, spljetski organ Dan od 6. k. državnog odvjetništva bio za- pljenjen radi: povrijeđenja dužnog