Br. 31.

Dubrovnik, 1. avgusta 1912.

God. XXI.

=

ks

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK

Cijena je listu nu godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her-
cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu
Goru K 15; za sve ostale zemlje
krouna 16; za Dubrovnik kruna 10;
na po i četvrt godine surazmjerno,
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji ćista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju ge. —

77

DUDROTNIK

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po ci-
jeniku. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

LI

Jdgovorni urednik Antonije Benussi.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Uništenje srpske autonomije u
Ugarskoj.

Već smo odavna na čistu, kako
se neprekidno i sistematski radi
protiv Srba koliko u jednoj toliko
iu drugoj polovini monarhije. U
vremenu kada se najviše govori
o miru, kada se u isto vrijeme u
najbržem tempu sve oružava, kada
pred našim kutnjim pragom sve
vri, stvaraju se procesi, ukidaju se
ustavi i nameću se komesarijati, a
sve to nosi“na sebi vrlo jasan bi-
ljeg: protiv stpskog naroda.

Naša braća u Ugarskoj doživjeli
su ovo dana jedan udarac, koji
na sebi nosi gornji biljeg. Taj
udarac došao je sa one iste strane,
koja je pred četrdeset i četiri godine,
u ime priznanja za vijernost i ju-
naštvo, dala Srbima u Ugarskoj
neka privilegija u svom unutrašnjem
narodnosnom razvoju. U petak su
zvanične novine donijele potpisan
vladarev reskript, po kojem se
srpska narodno-crkvena automija
ukida. U nizu sistematskog gonje-
nja i ugušivanja prirodnog i za-
konom  zajamčenog razvitka srp-
skog naroda, imamo sada da u-
brojimo još jedan gotov i svršen
udar. Krijući se za Bečom i za
samom osobom vlađarevom Ma-
đari izvršiše nesmetano jedan aten-
tat, kojim digoše Srbima u Ugar-
skoj ono što im je sam Visoki
Monarh pred četrdeset i četiri go-
dine dao u ime priznanja i za-
hvalnosti za prolivenu krv i za
junačka djela.

Svakako, dosta je neobično, da
isti vladar ukida one povlastice je-
dnom narodu, koje je u svoje
vrijeme dao za njegove zasluge sa
najvećim izrazom ljubavi. To je
Svakako korak, kojemu se ne može
SPoriti značajnost, i mora da u sebi
ima jačeg uzroka. Da je do ovoga
došlo, ima_svojih razloga, i sigurno
moglo bi se napraviti mnogo kom-
binacija u“ tom pogledu. Upadno
đe da se ukidanje srpske narodno-
Ukvene autonomije izvršuje baš u
“vremenu kada u Hrvatskoj vlada
nasilničko stanje. Razlozi, skojima
% objašnjava ukidanje autonomije
jednako su mogli biti valjani, —
Za one koji su ovo izvršili — i
Pred deset godina. Ima li dakle i
Ul ovom događaju kakvih viših ra-
čloga ? Nedaleka prošlost dala nam
P dosta uvjerenja, da jači udari
Ta Srbe u monarhiji sa strane vlasti
kriju u sebi glavnu podlogu nekog
iznenađenja višeg političkog doga-
aja, sa glavnim ciljom protiv in-
leresa srpskog naroda i Srpstva.
Današnje prilike tako se zapliću i
Stvaraju_neku nejasnu perspektivu,
da se ne zna što nosi noć a što
dan. Ali ovo mutno stanje tako se

mota, da nije daleko vrijeme kada.

Će se morati da raščisti; a iz te
mutljavine najbolje će šićariti onaj,
Oji navrijeme zna da udesi i da
%* pripravi. Da li je i ovaj udar
Ta Srbe u Ugarskoj u vezi sa da-
Tašnjom mutljavinom na Balkanu,
0 će jednom biti svakome jasno.

Srpski narod mora da računa sa

svim eventualnostima, te da stoji
na oprezu. Svako kukanje poslije
razmrskane glave ne pomaže.

Konstatujući fakat ukidanja srp-
ske narodno-crkvene autonomije u
Ugarskoj, moramo da se u kratko
osvrnemo i na Srbe, našu braću,
u tim krajevima.

Stara je naša nesreća, koja nas
od Kosova prati, biva nesloga.
Ona nije mogla da mimoiđe ni
Srbe u Ugarskoj.. Živjeli su i žive
u vječitoj međusobnoj borbi glo-
ženja i partizanske borbe. Ono što
nije mađarska sila. od njih mogla
da napravi, pomogoše oni sa svo-
jom neslogom. I: ako ukidanje

“srpske narodno-crkvene autonomije

nije baš neminovna i. isključiva
posljedica stranačkih strasti Srba
u Ugarskoj, ali je svakako jedan
dobar razlog, koji je zgodno i do-
nekle opravdano došao u račun
onima, koji su ovako jak udar
zadali našoj braći u Ugarskoj. Ne
upuštajuć se u razlaganje, koja je
strana radila zlo i bila na krivom
putu, svakako mislimo da će i Srbi
u Ugarskoj kao i mi sada biti
potpuno uvjereni, da je došlo vri-
jeme, kada se napokon moraju
sasvim zbaciti stranačke strasti, od
kojih. samo. treći aprofitiraju, a
uhvatiti se u jedno kolo e da se
još održi i sačuva ono što se dade
sačuvati. Ste strane izgleda nam,
da su ponekada neki udari jedini
kadri da Srbe opamete i u pamet
dozovu, i da baš svako zlo nije
za gore.

Da li će ovaj da opameti Srbe
u Ugarskoj, vidjećemo brzo. Mi
se nadamo da hoće.

Biskup i Rasiratar

bilješke za povjest.
VIII.
Je li se Strosmajer podložio novome
dogmu ? :

1. — Kad se prosuo glas da je
umro biskup Juraj Strosmajer sve ga
novine časno spomenuše, ali i mnoge
rekoše da je on bio poglavit protivnik
novoga dogma papine neprevasnosti,
pak da se njemu umiljato podloži.

Mi ne znamo, stojeći daleko od
svojega naroda, je li se do sad o
ovomu bavio koji od Hrvata, i za to
go imamo prizvati na ono što piše
Jacint Loazon.

9, — ,Strosmajer je mnogo otezao
— piše Loazon — da ne potpiše sa-
borsko riješenje, i Pio deveti (koji se
bojaše njegova upliva u slavenskome
hrišćanstvu) pretrpi ovaj otpor. Do-
enije, ako se ne varani, za papinstva
Lava irinaestoga, djakovarski biskup
prista na ovo, to jest da zvanični

proglas novoga dogma bude čitan u

njegovoj biskupiji, nu, koliko je meni
očito, ne bi od njega potpisan.“

Ko će nam dokazati je li ovo ovako
kako piše Loazon? Znamo da ima
još gdjekoji živ u Hrvatskoj što bi
mogao reći istinu, ali hoće li je reći?
Je li on nezavisan? Osjeća li se on
globodan da je reče? Znajući mi rim-
ske kurije običaje, ne možemo povje-
rovati da je pošlo onako kao govori
Loazon, ali pak misleći na one izu-

1... le Pape Pie IX, qui redoutait son
influence dans le ehr6tientč slave, tolčra cette
resistance.“

zetke što u Rimu, kao troskot, niču
i rastu uz zakone, može biti da je
taman bilo kako cijeni Loazon.

3. — Evo što Strosmajer pisa Loa-
zonu iz Rima na svršetku godine
1871. Onda se je Loazon nalazio u
Monakovu, u Bavariji, kod velikoga
Delingera: — , Vidio sam presvetoga
Oca, i ispunio sam držanstvo poči-
tovanja i pažnje što mu pripada.
Pokazao sam se, koliko mi je bilo
moguće, podnižan, skroman i strpljiv,
ali sam u isto doba održao nepomi-
čnost i stalnost, kako dolikuje čo-
vjeku od srca i biskupu.! Ja se ni-
jesam odrekao svoje savjesti, ja sam
iskreno ispovidio istinu. Sve ću ti
potanko pripoviđeti kad uzbudem u-
Žživati u tvojoj prisutnosti i našeg
vrlog Delingera.“ ?

Loazonu su ove riječi dokaz da se
Strosmajer ne bijaše još (1871) pri-
gnuo volji rimske kurije. Ali bi mo-
glo biti da se je prignuo poslije, to
jest, kao neki misle, godine 1878.
Čekamo iz Hrvatske riječ, a mogla
bi doći i iz Sarajeva; ali je trudno.

IX.
Stosmajer i reforma rimske crkve.
1. — Navodimo pismo Strosmaje-

rovo, 25. aprila 1878, o reformi rim-
ske crkve da ona imenom i činom
bude katoličanska, vasiljena crkva.
Neki sude (ali ne vidimo zašto) da
ovo pismo našega biskupa slijedi iza
njegova podvrgnuća papinoj nepre-
vasnosti.

»Po mojemu je mnijenju — piše
Strosmajer ILoazonu — već počela
reforma crkve koju Proviđenje pre-
duze. Njezin je najvažniji čas svrše-
tak papine svjetovne vlasti. — La
cessation du pouvoir temporel en est
le premier moment. — Naravno, hoće
se vremena da se ustavi velika re-
forma, a ljudi su uopće nestrpljivi.“

»Biti će neobhodan posljedak gu-
bitka svjetovne vlasti uopćenje —
universalisation de U Eglis romaine
— rimske crkve, ne samo u uredbi
kardinala — dans U institut des cav-
dinaua — nego i u čitavu aparatu
| apparat — što se zove rimska ku-
rija. Pa u perijodičnu sazivanju ekume-
ničnijeh sabora i u njihovu ustrojenju.

Naravno bi jedan mnogouman papa

.— un pape genial — mogao pospje-

šiti reformu, ali nije u vlasti nije-
dnoga pape da ona ne uspije, zašto
je svakako potrebita svijetu, i zašto
je Bog hoće i njegov Hrist.“

2, — Pa iza nekoliko riječi o Fran-
cuskoj vraća se na orkvu, i govori:
— ,Evo crkvi besmrtnog posla: ne
da ona proklinje težnju naroda za
slobodom, nego da nju blagosivlja, i
da uči narode da će oni biti dostojni
ove slobode po kreposti i žrtvama
što hrišćanstvo nalaže.“

Ovo je program djakovarskog bi-
skupa. Ovdje se sadrži ideja kako bi
rimska crkva mogla činom postati
opća, vasiljena crkya. On veli: Pro-
pala je svjetovna papina vlast, dakle
ne treba više da papa bude vavijek
talijanac. A zašto većina stožerničkog
reda ima biti vavijek talijanska? Nema
više biti ni toga.

Ako je rimska crkva u katoličkoj
orkvi ima biti u redu stožerničkome
kardinala od sviju naroda, tako da
nijedan narod ne bude premašen. A
zašto u rimskoj kuriji — koju Stros-
majer satirično zove U! apparat —
imaju samo biti Talijani i većina
njih Rimljani?

Strosmajer je htio da se ekumeni-
čni sabori budu periodično sakupljati

1,... maisen meme temps j'ai maintenu '

la fermetć et la constance qui conviennent
Aa u homme de coeur et a un ćv&que.“

2 Ovaj je glasoviti pop i bogoslovac osta-
vio rimsku erkvu zbog dogma papine ne-
prevasnosti.

taman onako kao se periodično sa-
kupljaju politični sabori u državama
zastupne vlade.

3. — Valja nam reći da je doista
bila krasna, napredna ideja, nakana
i osnova dobroga biskupa, ali se mi
čudimo kako je Strosmajer mogao
ovako pisati iza Vatikanskog Eku-
meničnog Sabora, koji u crkvi rim-
skoj svrši, uništi trag i sjenu ustava
i zastupstva.

Čemu više, govore Jezuitii Rimljani
ekumenični sabori kad je sam Vatikan-

ski Sabor riješio da je papa neprevasan '

u dogmima u morali i u disiplini?
Biskupi sebe obezvlastiše glasovajući
papinu neprevasnost; oni ključima
dogma i anatema vjekovito zatvoriše
vrata ekumeničnijeh sabora. I nama
je ovo prem drago. Hristos i ljudski
narod idu, i nemaju potreba od nikoga.

4. Strosmajer kaže da je erkvi po-
sao blagosivljati narode što hlepe za
slobodom. Ovako bi imalo biti, ali
više nije potrebito da bude, jer su
narodi vođeni svojijem božanstvenijem
genijom:; oni primiše poziv od Boga,
i za to će dospjeti svojoj svrsi.

Krvlju smo srpskijeh junaka mi
upisali u svoju povijest da je godine
1876-1877, za hercegovačkog ustanka
i za ruskog turskog rata, Pio IX.
kleo Slavjane i blagosivljao Turke.
Ovo znamo, ovo spominjemo. Za našu
slobodu mi u Rimu nigda nijesmo
imali prijatelja, i ovo ne žalimo;
Hristos govori: ,Mnogo je blaženije
davati nego uzimati“,

Ljudevit Vuličević.

Ilacmo u3 CpGuje.
Y Beorpany, 27. jya:

On Kana ce 34K/6BYUHO BAHPCJIHH
CKYIILITHHCKH Ca3HB HaCTAJIA je y yHy-
Tpanliboj mnojuTuuu  CpG6uje bera,
MPTBA Ce3oHa, 6e3 uKAKBHX jauux Ipo-
Mjena u zoraljaja. /lozyiie, OBOrou-
NIA JbETIGBA Ce30HA HHje Gali TaKO
MPTBa, Kao Iuro je 6uua panujux ro-
JlHA, AIH OHA HINAK He zaje OHux
HHTEpeCaHTHOCTH, KOje Ce MOry HahiH
y BpeMeny OGHuHOr 4 pegoBHOr, HOp-
MAJIHOT H IyHOF pala; He Zaje, ako
Ce YOIITE MOE MHCIIHTH NA HCIITO
naje, Gap TOJIHKO, KOJIHKO je noTpe6Ho,
Na NpeuCTABJBAIE UHIPEHMUKHX IOjABA
u zoraijaja 3a10BOJ6H  PANO3ZHAJOCT
u 3auuTepecaHTHOcT cprcke jaBHocTu
H3BaH rpanuna CpGuje.

CBe HOBOCIH OJL NaHA KAJ CMO Ce
NOCIbEJbH NyT jaBHJIH, MOTy Ce CBECTH
Ha HEKOJIHKO CuTHHX  poraljaja  6e3
HKAKBE IIOJIATHUKE BAKHOCTH. Y IIPBOM
pely HCTHUH€ Ce 34KIbYU€IbC, OJIHOCHO
3aTBapaie JyrocnaBencke Ymjeruuuke
Msnox6e, uuju je ycnjex Guo 3ano-
BOoJbaBajyhu. Moxa je oBaj ycnmjex
— oH je Guo c mMarepujajiie 4 C MO-
page crpane 1oG6ap — 1ocra nonpH-
HHO, Ja OLGOp OLyCTAHE OL IIPEHOCA
usnox6e u3 Beorpana y Cogujy, jep
je HecyMibHBO za Gu ce y Copuju,
OG3upoM Ha BpujeMe HM OBE JbeTH€
crapune, ocra6uo u yMaibno ycrjex
nocrurnyT y Beorpay.

— Ilpuje ocaM nana usBpiuiena je
u jeuua Mana pekoncrpykuuja y Ka-
GunHerTy : rormyibeHo je Mjecro muHucrpa
unancnja uuju je NOoprpeJ6 nmpumuo
r. Jona JOBaHOBHli, HETJALII6M MHHH-
crap dunancuja. Onmax usa Tora yuu-
IbEHC Cy y KAGuHCTY H HEKC IpHBpE-
Me€He zornyHe. Munucrap Bojuu r. fje-
Hepajr [lyrHHK H MHHHCTAp npejcje-
NHuk, Koju je yjenuo u muuucrap
yuyTpauuiux jea, r. Mapko Tpudp-
KOBHH, OTHIIIH CY Y HHOCTpaHCTBO
panu Jnjeueia, Te je sa 3acrynuuka
MuHHCTpy npencjencjenuuky ojpetjeH
r. Jona JoBanoBuh (oBnje ue TrpeGa
MujeivarTu ume Jone JoBanoBuha, MH-
HHCTpa HHOCTPAHHX jeJIA Ca HMEHOM

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr

Jone JoBanoBuha, MunucrTpa puHancuja
jep cy TO nBuje JIHUHOCTH), 34 3ACTY-
IIHHKA MHHHCTPY  yHYyTPAIIIBHX _JIjeJlA
r. Mapko Dypui, MuuucrTap rnpaBie,
a 34 3AaCTyIlHHKA MHHHCTPY BOjHOM TF.
Muxauo Huh, MuuucTap rpaljeBuna,

Y Hu3 OBAKOBHX HOBOCTH  MOXKEMO
na CTABUMO H OjUIAZAK MH Kpasba IIe-
Tpa _y Bat»y KoBujbauy, Koja ce Ha-
Ja34 Ha rpanunu Bocue. Tamo he ce
Kpab 3aupxaTu 1o Kpaja npBe noJo-
BuHe uuyher mjecena u ona he ce
Bparuru y Beorpaz.

Kan cMO npu OBoMEe, šacnyxyje cno-
MeHyTu, na je npuje HeKOJIHKO zaHa
IIpecrononacbenuuK = Ajekcanjap =y
upyrmrBy ca r. HukojomM [Ilamuhem
yuuHHo uazer na Konaonuk, HajBehu
BPX y CpGuju, Koju ce Ime Hero-
CPeIHO Y3 TypCKy rpaHHuy u c Kora
Ce orBapa jenuucTBeHa rmaHopaMa Ha
Hosu Ilasap, Crapy Cp6ujy u Mahe-
nonujy. OBaj u3jeT, 3aTo iuro je uu-
Ib€H y BpeMeHy Kala y Typckoj cBe
Bp4 4 y upyrurBy r. Hukose Ilamuuha,
u3a3B40 je y H€KHM KPyrOBHMA pa3Ha
KOMEHTAPHCAIA, MA JA IIO HALIHM HH-
dopmanujama uuje 6uo upyro nero
jena najoGuuuuju u3JieT, KakBe Ilpe-
CTOJIOHACIBEJIHHK UECTO UHHH Y UMJBY
IITO GOJBET IIO3HABAIbA CBOjE OTANGKHE.

šok osi

Ilok OBako croje crapu_y Cp-
Guju, oTJe ce y nenocpeznoj iwenoj
Gausuuu jaBmbajy u pasBujajy uynuu
norajaju. Cycjenua Typcka Hmnepnja
npexuBsbyje Tenike nade, Koju mMory
OuTH IIOHETAK IbeHOF CBplIETKA y E-
Bponu. moj caga Brana amapxuja,
uuje ce nocibezune He gajy cargenaTu :
anapxuja y napojiy, anapxuja y Boj-
cuu, anapxuja y uHjenoM Ip»KaBHOM
oprauu3My. TloGyua ApnayTa umara je
jakor zijejcrsa ua perysapiy rypcky
Bojcky u on jeiuomM je u ty šapa3una.
IleHrpanua BlacT .nociana je uemohna
Ja CBEMy TOME cTaH€ HA NyT, TE je
MOpasa na yuuuu jegaH Tex«aK KOpaK:
na ce nijeromuuHo nosuuyje aaxrjesuma

.no6yi»euuKa. IIpomjena kaGuHeTa, kojy

Cy NoGyieHuuu 6e3yC110BHO TPAKHJIH,
nocibenuna je Te upaBHe cnaGocTH.
Marnena za ce Hu MHOFe 1upyre ro-
CIpenuue neke Mohu usGjeku.

IloGyi»eHuuu ce uujecy 34 mOBOJBHJIH
npomjenoM kaGuneTa. OHu rpaxe jou
MHOTO H MHOTO; TpPAKe TOJIHKO, IA
3A/0BOJbEIB€ E>HXOBHX 3axTjeBa ne 6H
GMJIO IPJTO HO  IPKABHH  IIPEBPAT.
Ulra he cana Guru, xohe JIH ce oBuM
3aXxTjEBHMA YJLOBOJBHTH HM KAKO he ce
CBE OBO CBPIIHTH — Huje MOryhe
nponBuljeru. Hrak ce Moxe BjepoBa-
Tu, na he 3axrjesu nmoGywemuka Gap
NpuBH/HO GHTH MCIIb€HH, IUTO IPY-
ruM pujeuuma 3Hauu za he ce caH-
KUHOHHCATH aAHapxHuja H TuME aru
IIpaBO CBHMA HC34/OBOJBHHLHMA LA
cuoM cupjeuaBajy yBoljeie pema u
NIOPETKA y IPKABH.

TypckuM BJacruMa He ocraje caza
HuurTa upyro. IIponycrue cy na ne-
penuma crTaHy Ha nyT oma kana jom
uuje OHIO ZOLKAH, M Caja rpeGa za
HCKYCE  NOCIBEJIHE CBOTA HeMApA H
cBoje askaBocTu. ]la cy Typcke Bna-
cru npuje Buje rojuue enepruuHo
cyaOume npoxrjese Apuayra_ u ycmo-
CTaBMWIE per y Apuayr1yKy, nanac ce
He 6u nanasuje y jennoM CKOpO Ge-
3H3JIa3HOM NOJOXAjy. Hero, ga ocra-
BHMO TO HA CTpPAHy.

bakar je, za je y Typekoj crawme
yaacHo ; bakar je za cy Bnacru yon-
mre HeMoliue; bakar je za ce osa
anapxuja y Typekoj nonpxasa ca
crpane; daxar je za mmoru uekajy
SrOJAH MOMCHAT JA TypCKy pacnap-
uajy M C KAKBHM IIApUeTOM mMomen-
Tamo 3ajase €BOjy  npoxupeuBocr.
M Kan cy cBe To dakrTa, HacrTaje nu-
Tame: ga Ju he u3 oBe aHapxuje y
Typckoj KPO3 KPATKO Bpujeme CkOuuTu
BApHnia H 3anajuTu 60MOy koja nocu