Br. 31. Dubrovnik, 1. avgusta 1912. God. XXI. = ks IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu nu godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje krouna 16; za Dubrovnik kruna 10; na po i četvrt godine surazmjerno, Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji ćista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju ge. — 77 DUDROTNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. LI Jdgovorni urednik Antonije Benussi. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Uništenje srpske autonomije u Ugarskoj. Već smo odavna na čistu, kako se neprekidno i sistematski radi protiv Srba koliko u jednoj toliko iu drugoj polovini monarhije. U vremenu kada se najviše govori o miru, kada se u isto vrijeme u najbržem tempu sve oružava, kada pred našim kutnjim pragom sve vri, stvaraju se procesi, ukidaju se ustavi i nameću se komesarijati, a sve to nosi“na sebi vrlo jasan bi- ljeg: protiv stpskog naroda. Naša braća u Ugarskoj doživjeli su ovo dana jedan udarac, koji na sebi nosi gornji biljeg. Taj udarac došao je sa one iste strane, koja je pred četrdeset i četiri godine, u ime priznanja za vijernost i ju- naštvo, dala Srbima u Ugarskoj neka privilegija u svom unutrašnjem narodnosnom razvoju. U petak su zvanične novine donijele potpisan vladarev reskript, po kojem se srpska narodno-crkvena automija ukida. U nizu sistematskog gonje- nja i ugušivanja prirodnog i za- konom zajamčenog razvitka srp- skog naroda, imamo sada da u- brojimo još jedan gotov i svršen udar. Krijući se za Bečom i za samom osobom vlađarevom Ma- đari izvršiše nesmetano jedan aten- tat, kojim digoše Srbima u Ugar- skoj ono što im je sam Visoki Monarh pred četrdeset i četiri go- dine dao u ime priznanja i za- hvalnosti za prolivenu krv i za junačka djela. Svakako, dosta je neobično, da isti vladar ukida one povlastice je- dnom narodu, koje je u svoje vrijeme dao za njegove zasluge sa najvećim izrazom ljubavi. To je Svakako korak, kojemu se ne može SPoriti značajnost, i mora da u sebi ima jačeg uzroka. Da je do ovoga došlo, ima_svojih razloga, i sigurno moglo bi se napraviti mnogo kom- binacija u“ tom pogledu. Upadno đe da se ukidanje srpske narodno- Ukvene autonomije izvršuje baš u “vremenu kada u Hrvatskoj vlada nasilničko stanje. Razlozi, skojima % objašnjava ukidanje autonomije jednako su mogli biti valjani, — Za one koji su ovo izvršili — i Pred deset godina. Ima li dakle i Ul ovom događaju kakvih viših ra- čloga ? Nedaleka prošlost dala nam P dosta uvjerenja, da jači udari Ta Srbe u monarhiji sa strane vlasti kriju u sebi glavnu podlogu nekog iznenađenja višeg političkog doga- aja, sa glavnim ciljom protiv in- leresa srpskog naroda i Srpstva. Današnje prilike tako se zapliću i Stvaraju_neku nejasnu perspektivu, da se ne zna što nosi noć a što dan. Ali ovo mutno stanje tako se mota, da nije daleko vrijeme kada. Će se morati da raščisti; a iz te mutljavine najbolje će šićariti onaj, Oji navrijeme zna da udesi i da %* pripravi. Da li je i ovaj udar Ta Srbe u Ugarskoj u vezi sa da- Tašnjom mutljavinom na Balkanu, 0 će jednom biti svakome jasno. Srpski narod mora da računa sa svim eventualnostima, te da stoji na oprezu. Svako kukanje poslije razmrskane glave ne pomaže. Konstatujući fakat ukidanja srp- ske narodno-crkvene autonomije u Ugarskoj, moramo da se u kratko osvrnemo i na Srbe, našu braću, u tim krajevima. Stara je naša nesreća, koja nas od Kosova prati, biva nesloga. Ona nije mogla da mimoiđe ni Srbe u Ugarskoj.. Živjeli su i žive u vječitoj međusobnoj borbi glo- ženja i partizanske borbe. Ono što nije mađarska sila. od njih mogla da napravi, pomogoše oni sa svo- jom neslogom. I: ako ukidanje “srpske narodno-crkvene autonomije nije baš neminovna i. isključiva posljedica stranačkih strasti Srba u Ugarskoj, ali je svakako jedan dobar razlog, koji je zgodno i do- nekle opravdano došao u račun onima, koji su ovako jak udar zadali našoj braći u Ugarskoj. Ne upuštajuć se u razlaganje, koja je strana radila zlo i bila na krivom putu, svakako mislimo da će i Srbi u Ugarskoj kao i mi sada biti potpuno uvjereni, da je došlo vri- jeme, kada se napokon moraju sasvim zbaciti stranačke strasti, od kojih. samo. treći aprofitiraju, a uhvatiti se u jedno kolo e da se još održi i sačuva ono što se dade sačuvati. Ste strane izgleda nam, da su ponekada neki udari jedini kadri da Srbe opamete i u pamet dozovu, i da baš svako zlo nije za gore. Da li će ovaj da opameti Srbe u Ugarskoj, vidjećemo brzo. Mi se nadamo da hoće. Biskup i Rasiratar bilješke za povjest. VIII. Je li se Strosmajer podložio novome dogmu ? : 1. — Kad se prosuo glas da je umro biskup Juraj Strosmajer sve ga novine časno spomenuše, ali i mnoge rekoše da je on bio poglavit protivnik novoga dogma papine neprevasnosti, pak da se njemu umiljato podloži. Mi ne znamo, stojeći daleko od svojega naroda, je li se do sad o ovomu bavio koji od Hrvata, i za to go imamo prizvati na ono što piše Jacint Loazon. 9, — ,Strosmajer je mnogo otezao — piše Loazon — da ne potpiše sa- borsko riješenje, i Pio deveti (koji se bojaše njegova upliva u slavenskome hrišćanstvu) pretrpi ovaj otpor. Do- enije, ako se ne varani, za papinstva Lava irinaestoga, djakovarski biskup prista na ovo, to jest da zvanični proglas novoga dogma bude čitan u njegovoj biskupiji, nu, koliko je meni očito, ne bi od njega potpisan.“ Ko će nam dokazati je li ovo ovako kako piše Loazon? Znamo da ima još gdjekoji živ u Hrvatskoj što bi mogao reći istinu, ali hoće li je reći? Je li on nezavisan? Osjeća li se on globodan da je reče? Znajući mi rim- ske kurije običaje, ne možemo povje- rovati da je pošlo onako kao govori Loazon, ali pak misleći na one izu- 1... le Pape Pie IX, qui redoutait son influence dans le ehr6tientč slave, tolčra cette resistance.“ zetke što u Rimu, kao troskot, niču i rastu uz zakone, može biti da je taman bilo kako cijeni Loazon. 3. — Evo što Strosmajer pisa Loa- zonu iz Rima na svršetku godine 1871. Onda se je Loazon nalazio u Monakovu, u Bavariji, kod velikoga Delingera: — , Vidio sam presvetoga Oca, i ispunio sam držanstvo poči- tovanja i pažnje što mu pripada. Pokazao sam se, koliko mi je bilo moguće, podnižan, skroman i strpljiv, ali sam u isto doba održao nepomi- čnost i stalnost, kako dolikuje čo- vjeku od srca i biskupu.! Ja se ni- jesam odrekao svoje savjesti, ja sam iskreno ispovidio istinu. Sve ću ti potanko pripoviđeti kad uzbudem u- Žživati u tvojoj prisutnosti i našeg vrlog Delingera.“ ? Loazonu su ove riječi dokaz da se Strosmajer ne bijaše još (1871) pri- gnuo volji rimske kurije. Ali bi mo- glo biti da se je prignuo poslije, to jest, kao neki misle, godine 1878. Čekamo iz Hrvatske riječ, a mogla bi doći i iz Sarajeva; ali je trudno. IX. Stosmajer i reforma rimske crkve. 1. — Navodimo pismo Strosmaje- rovo, 25. aprila 1878, o reformi rim- ske crkve da ona imenom i činom bude katoličanska, vasiljena crkva. Neki sude (ali ne vidimo zašto) da ovo pismo našega biskupa slijedi iza njegova podvrgnuća papinoj nepre- vasnosti. »Po mojemu je mnijenju — piše Strosmajer ILoazonu — već počela reforma crkve koju Proviđenje pre- duze. Njezin je najvažniji čas svrše- tak papine svjetovne vlasti. — La cessation du pouvoir temporel en est le premier moment. — Naravno, hoće se vremena da se ustavi velika re- forma, a ljudi su uopće nestrpljivi.“ »Biti će neobhodan posljedak gu- bitka svjetovne vlasti uopćenje — universalisation de U Eglis romaine — rimske crkve, ne samo u uredbi kardinala — dans U institut des cav- dinaua — nego i u čitavu aparatu | apparat — što se zove rimska ku- rija. Pa u perijodičnu sazivanju ekume- ničnijeh sabora i u njihovu ustrojenju. Naravno bi jedan mnogouman papa .— un pape genial — mogao pospje- šiti reformu, ali nije u vlasti nije- dnoga pape da ona ne uspije, zašto je svakako potrebita svijetu, i zašto je Bog hoće i njegov Hrist.“ 2, — Pa iza nekoliko riječi o Fran- cuskoj vraća se na orkvu, i govori: — ,Evo crkvi besmrtnog posla: ne da ona proklinje težnju naroda za slobodom, nego da nju blagosivlja, i da uči narode da će oni biti dostojni ove slobode po kreposti i žrtvama što hrišćanstvo nalaže.“ Ovo je program djakovarskog bi- skupa. Ovdje se sadrži ideja kako bi rimska crkva mogla činom postati opća, vasiljena crkya. On veli: Pro- pala je svjetovna papina vlast, dakle ne treba više da papa bude vavijek talijanac. A zašto većina stožerničkog reda ima biti vavijek talijanska? Nema više biti ni toga. Ako je rimska crkva u katoličkoj orkvi ima biti u redu stožerničkome kardinala od sviju naroda, tako da nijedan narod ne bude premašen. A zašto u rimskoj kuriji — koju Stros- majer satirično zove U! apparat — imaju samo biti Talijani i većina njih Rimljani? Strosmajer je htio da se ekumeni- čni sabori budu periodično sakupljati 1,... maisen meme temps j'ai maintenu ' la fermetć et la constance qui conviennent Aa u homme de coeur et a un ćv&que.“ 2 Ovaj je glasoviti pop i bogoslovac osta- vio rimsku erkvu zbog dogma papine ne- prevasnosti. taman onako kao se periodično sa- kupljaju politični sabori u državama zastupne vlade. 3. — Valja nam reći da je doista bila krasna, napredna ideja, nakana i osnova dobroga biskupa, ali se mi čudimo kako je Strosmajer mogao ovako pisati iza Vatikanskog Eku- meničnog Sabora, koji u crkvi rim- skoj svrši, uništi trag i sjenu ustava i zastupstva. Čemu više, govore Jezuitii Rimljani ekumenični sabori kad je sam Vatikan- ski Sabor riješio da je papa neprevasan ' u dogmima u morali i u disiplini? Biskupi sebe obezvlastiše glasovajući papinu neprevasnost; oni ključima dogma i anatema vjekovito zatvoriše vrata ekumeničnijeh sabora. I nama je ovo prem drago. Hristos i ljudski narod idu, i nemaju potreba od nikoga. 4. Strosmajer kaže da je erkvi po- sao blagosivljati narode što hlepe za slobodom. Ovako bi imalo biti, ali više nije potrebito da bude, jer su narodi vođeni svojijem božanstvenijem genijom:; oni primiše poziv od Boga, i za to će dospjeti svojoj svrsi. Krvlju smo srpskijeh junaka mi upisali u svoju povijest da je godine 1876-1877, za hercegovačkog ustanka i za ruskog turskog rata, Pio IX. kleo Slavjane i blagosivljao Turke. Ovo znamo, ovo spominjemo. Za našu slobodu mi u Rimu nigda nijesmo imali prijatelja, i ovo ne žalimo; Hristos govori: ,Mnogo je blaženije davati nego uzimati“, Ljudevit Vuličević. Ilacmo u3 CpGuje. Y Beorpany, 27. jya: On Kana ce 34K/6BYUHO BAHPCJIHH CKYIILITHHCKH Ca3HB HaCTAJIA je y yHy- Tpanliboj mnojuTuuu CpG6uje bera, MPTBA Ce3oHa, 6e3 uKAKBHX jauux Ipo- Mjena u zoraljaja. /lozyiie, OBOrou- NIA JbETIGBA Ce30HA HHje Gali TaKO MPTBa, Kao Iuro je 6uua panujux ro- JlHA, AIH OHA HINAK He zaje OHux HHTEpeCaHTHOCTH, KOje Ce MOry HahiH y BpeMeny OGHuHOr 4 pegoBHOr, HOp- MAJIHOT H IyHOF pala; He Zaje, ako Ce YOIITE MOE MHCIIHTH NA HCIITO naje, Gap TOJIHKO, KOJIHKO je noTpe6Ho, Na NpeuCTABJBAIE UHIPEHMUKHX IOjABA u zoraijaja 3a10BOJ6H PANO3ZHAJOCT u 3auuTepecaHTHOcT cprcke jaBHocTu H3BaH rpanuna CpGuje. CBe HOBOCIH OJL NaHA KAJ CMO Ce NOCIbEJbH NyT jaBHJIH, MOTy Ce CBECTH Ha HEKOJIHKO CuTHHX poraljaja 6e3 HKAKBE IIOJIATHUKE BAKHOCTH. Y IIPBOM pely HCTHUH€ Ce 34KIbYU€IbC, OJIHOCHO 3aTBapaie JyrocnaBencke Ymjeruuuke Msnox6e, uuju je ycnjex Guo 3ano- BOoJbaBajyhu. Moxa je oBaj ycnmjex — oH je Guo c mMarepujajiie 4 C MO- page crpane 1oG6ap — 1ocra nonpH- HHO, Ja OLGOp OLyCTAHE OL IIPEHOCA usnox6e u3 Beorpana y Cogujy, jep je HecyMibHBO za Gu ce y Copuju, OG3upoM Ha BpujeMe HM OBE JbeTH€ crapune, ocra6uo u yMaibno ycrjex nocrurnyT y Beorpay. — Ilpuje ocaM nana usBpiuiena je u jeuua Mana pekoncrpykuuja y Ka- GunHerTy : rormyibeHo je Mjecro muHucrpa unancnja uuju je NOoprpeJ6 nmpumuo r. Jona JOBaHOBHli, HETJALII6M MHHH- crap dunancuja. Onmax usa Tora yuu- IbEHC Cy y KAGuHCTY H HEKC IpHBpE- Me€He zornyHe. Munucrap Bojuu r. fje- Hepajr [lyrHHK H MHHHCTAp npejcje- NHuk, Koju je yjenuo u muuucrap yuyTpauuiux jea, r. Mapko Tpudp- KOBHH, OTHIIIH CY Y HHOCTpaHCTBO panu Jnjeueia, Te je sa 3acrynuuka MuHHCTpy npencjencjenuuky ojpetjeH r. Jona JoBanoBuh (oBnje ue TrpeGa MujeivarTu ume Jone JoBanoBuha, MH- HHCTpa HHOCTPAHHX jeJIA Ca HMEHOM Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr Jone JoBanoBuha, MunucrTpa puHancuja jep cy TO nBuje JIHUHOCTH), 34 3ACTY- IIHHKA MHHHCTPY yHYyTPAIIIBHX _JIjeJlA r. Mapko Dypui, MuuucrTap rnpaBie, a 34 3AaCTyIlHHKA MHHHCTPY BOjHOM TF. Muxauo Huh, MuuucTap rpaljeBuna, Y Hu3 OBAKOBHX HOBOCTH MOXKEMO na CTABUMO H OjUIAZAK MH Kpasba IIe- Tpa _y Bat»y KoBujbauy, Koja ce Ha- Ja34 Ha rpanunu Bocue. Tamo he ce Kpab 3aupxaTu 1o Kpaja npBe noJo- BuHe uuyher mjecena u ona he ce Bparuru y Beorpaz. Kan cMO npu OBoMEe, šacnyxyje cno- MeHyTu, na je npuje HeKOJIHKO zaHa IIpecrononacbenuuK = Ajekcanjap =y upyrmrBy ca r. HukojomM [Ilamuhem yuuHHo uazer na Konaonuk, HajBehu BPX y CpGuju, Koju ce Ime Hero- CPeIHO Y3 TypCKy rpaHHuy u c Kora Ce orBapa jenuucTBeHa rmaHopaMa Ha Hosu Ilasap, Crapy Cp6ujy u Mahe- nonujy. OBaj u3jeT, 3aTo iuro je uu- Ib€H y BpeMeHy Kala y Typckoj cBe Bp4 4 y upyrurBy r. Hukose Ilamuuha, u3a3B40 je y H€KHM KPyrOBHMA pa3Ha KOMEHTAPHCAIA, MA JA IIO HALIHM HH- dopmanujama uuje 6uo upyro nero jena najoGuuuuju u3JieT, KakBe Ilpe- CTOJIOHACIBEJIHHK UECTO UHHH Y UMJBY IITO GOJBET IIO3HABAIbA CBOjE OTANGKHE. šok osi Ilok OBako croje crapu_y Cp- Guju, oTJe ce y nenocpeznoj iwenoj Gausuuu jaBmbajy u pasBujajy uynuu norajaju. Cycjenua Typcka Hmnepnja npexuBsbyje Tenike nade, Koju mMory OuTH IIOHETAK IbeHOF CBplIETKA y E- Bponu. moj caga Brana amapxuja, uuje ce nocibezune He gajy cargenaTu : anapxuja y napojiy, anapxuja y Boj- cuu, anapxuja y uHjenoM Ip»KaBHOM oprauu3My. TloGyua ApnayTa umara je jakor zijejcrsa ua perysapiy rypcky Bojcky u on jeiuomM je u ty šapa3una. IleHrpanua BlacT .nociana je uemohna Ja CBEMy TOME cTaH€ HA NyT, TE je MOpasa na yuuuu jegaH Tex«aK KOpaK: na ce nijeromuuHo nosuuyje aaxrjesuma .no6yi»euuKa. IIpomjena kaGuHeTa, kojy Cy NoGyieHuuu 6e3yC110BHO TPAKHJIH, nocibenuna je Te upaBHe cnaGocTH. Marnena za ce Hu MHOFe 1upyre ro- CIpenuue neke Mohu usGjeku. IloGyi»eHuuu ce uujecy 34 mOBOJBHJIH npomjenoM kaGuneTa. OHu rpaxe jou MHOTO H MHOTO; TpPAKe TOJIHKO, IA 3A/0BOJbEIB€ E>HXOBHX 3axTjeBa ne 6H GMJIO IPJTO HO IPKABHH IIPEBPAT. Ulra he cana Guru, xohe JIH ce oBuM 3aXxTjEBHMA YJLOBOJBHTH HM KAKO he ce CBE OBO CBPIIHTH — Huje MOryhe nponBuljeru. Hrak ce Moxe BjepoBa- Tu, na he 3axrjesu nmoGywemuka Gap NpuBH/HO GHTH MCIIb€HH, IUTO IPY- ruM pujeuuma 3Hauu za he ce caH- KUHOHHCATH aAHapxHuja H TuME aru IIpaBO CBHMA HC34/OBOJBHHLHMA LA cuoM cupjeuaBajy yBoljeie pema u NIOPETKA y IPKABH. TypckuM BJacruMa He ocraje caza HuurTa upyro. IIponycrue cy na ne- penuma crTaHy Ha nyT oma kana jom uuje OHIO ZOLKAH, M Caja rpeGa za HCKYCE NOCIBEJIHE CBOTA HeMApA H cBoje askaBocTu. ]la cy Typcke Bna- cru npuje Buje rojuue enepruuHo cyaOume npoxrjese Apuayra_ u ycmo- CTaBMWIE per y Apuayr1yKy, nanac ce He 6u nanasuje y jennoM CKOpO Ge- 3H3JIa3HOM NOJOXAjy. Hero, ga ocra- BHMO TO HA CTpPAHy. bakar je, za je y Typekoj crawme yaacHo ; bakar je za cy Bnacru yon- mre HeMoliue; bakar je za ce osa anapxuja y Typekoj nonpxasa ca crpane; daxar je za mmoru uekajy SrOJAH MOMCHAT JA TypCKy pacnap- uajy M C KAKBHM IIApUeTOM mMomen- Tamo 3ajase €BOjy npoxupeuBocr. M Kan cy cBe To dakrTa, HacrTaje nu- Tame: ga Ju he u3 oBe aHapxuje y Typckoj KPO3 KPATKO Bpujeme CkOuuTu BApHnia H 3anajuTu 60MOy koja nocu