Br. 32. Dubrovnik, 8. avgusta 1912. God. XXI. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje krouna 16 ; za Dubrovnik kruna 10; na po i četvrt godine surazmjerno, Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. —. DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po potit retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka para. Plativo i utuživo u Dubrovniku, Odgovorni urednik Antonije Benussi. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Dubrovnik, 7. avgusta. U Ime Njegova Veličanstva Cara! Ovo je obični pozdrav, te nas gotovo redom pozdravlja naš cen- zor g. državni odvjetnik, šaljući nam, malo ne, za svaki broj svoju odluku o zapljeni. Proti samom pozdravu nemamo ništa protivna, kad nas on ne bi dovodio u za- bunu, što nam je na svrhu dopu- šteno a što zabranjeuo da pišemo. Istina, za naš list postoji neka na- ročita vrsta cenzurisanja, koju smo i mi kao i naši čitaoci odavna pri- mjetili, ali ona u posljednje vri- jeme nekako odviše izdvaja, tako da ,zločin“ te ga državni cenzor nazre u zaplijenjenim stavcima po- stepeno raste, i ako on bude tako i unaprijed rasti — vješala su nam gotova. Možemo da shvatimo Be- fehl — i ako ne možemo da mu potpuno shvatimo razlog — koji se povlači sa najvišeg mjesta, spu- štajuć se sve niže dok dođe do našeg g. državnog odvjetnika, ali pri vršenju toga Befehla ne mo- žemo nikako da shvatimo našeg g. državnog odvjetnika, koji nam u ovom poslu izgleda ili: grdna plašljivica, ili do skrajnosti servilan, ili — a to nam izgleda ponajsi- gurnije -— čovjek, koji kao u ne- kom strahu nema bistra ni logična mišljenja. Odluka posljednje za- pljene izazvala je u nama srdčbu i protest s jedne strane, a s druge opet neku vrst sažaljenja. I posljednji broj ,Dubrovnika“ bio nam je zaplijenjen. Stvar u sebi nimalo neobična. Ali je zato ovoga puta bila neobična odluka o za- pljeni. U zaplijenjenom dijelu “u- vodnog članka g. cenzor je našao da se ,sačinjava zločin uvrjede Veličanstva, jer zaplijenjenim ulomkom, očito je da se povrje- gjuje poštovanje prama Njego- vom Veličanstvu .. .“ Ako bude suđeno, te ovo što navedosmo iz zapljene dođe slo- bodno pred naše čitaoce ispred plave olovke g. cenzora, možda će, — a gotovo ima se i razloga — svak promisliti, da smo nešto teško i uvrjedljivo napisali, što »povrjeđuje poštovanje prema Nje- govom Veličanstvu“, jer ovako kategorički navaliti nam na leđa jedan ,zločin“ nije mala i olaka stvar, pa ni za Vas g. državni odvjetniče. Kad nam g. državni odvjetnik pogdjekada zapljeni koje naše mi- šljenje, nazore i uvjerenja, i cio razlog svede na to što to radi: obžirom na ovaj grad, tu još možemo da slegnemo ramenima, kad već vidimo, da od Dubrovnika silom hoće da naprave veleizdaj- ničko gnijezdo, ali jedna uvrjeda i to uvrjeda Njegova Veličanstva, nikako ne može da nosi razlog: obzirom na ovaj — ili bilo koji — grad, jer svaka uvrjeda, a pogo- tovo ovakova, kakovom se nas sa strane g. državnog odvjetnika objeđuje, ostaje i jest svukuda u- vrijeda i u Dubrovniku, i u Zadru, i u Beču i u Budapestu pa i u Novom Sadu. Ona je uvreda bez obzira na mjesto, čak jednako je uvrijeda na južnom kao i na sje- vernom polu kruglje zemljine. Nama nije dopušteno da pono- vimo one riječi koje nam je g. državni odvjetnik zapljenio, i to baš one u kojima on ,očito“ vidi uvrijedu Njegova Veličanstva, ali ipak i javnosti i g. drž. odvjetniku moramo istaknuti, da smo ih bu- kvalno prenijeli iz jednog srpskog — strašna riječ! — lista koji izlazi u Austro-Ugarskoj monarhiji, a taj je list prošao cenzuru, i to oštru cenzuru, pa se u tom ,ulomku“ nije moglo ni sjene opaziti od 0- noga čime nas naš dalekovidni cenzor kategorički objeđuje. Gosp. državni odvjetniče! Zdrav kriterij ovako kaže: zločin uvrijede veličanstva, i povrijeđivanje pošto- vanja prama Njegovom Veličan- stvu; jednako je težak grijeh u svakom mjestu i gradu države, a ne samo u Dubrovniku. Mi proti ovakovoj podvali naj- energičnije protestujemo,: jer ne- ćemo i ne dopuštamo da nam se ocrnjuje naša ispravnost kao gra- đana države, prama čijem Velikom Monarhu gojimo potpuno ispravno poštovanje, mnogo jače-nego li g. državni odvjetnik zamišlja. Znamo da će posljednja zaplje- na doći i pred oči onih velikih, koji na nas i onako mrko gledaju, i ona će služiti jedino kao prilog onome aktu, u kome stoji, da Srba veleizdajnika ima još jedino u Dubrovniku. U ime pravde i zakona nadamo se da će g. državni odvjetnik o- voga puta pokazati svoju nepri- stranost, te slobodno pustiti i pred javnost i pred više faktore ovo nekoliko riječi — naše obrane i protesta. Jedno upoređenje. U Berlinu postoji jedno dru- štvo sa nazivom ,Udruženje za Njemstvo u inostranstvu“, a svrha mu je daširi njemačku nacionalnu ideju izvan granica Njemačke. O Duhovima je ovo društvo imalo svoj skup i objavilo izvještaj, iz koga se odmah vidi da je svoju akciju vrlo agilno proteglo na sve provincije u monarhiji, gdje pre- + težno živi slavenski elemenat. Rad ovoga društva je javan, i ono svoju akciju kroz Austro-ugarsku provodi nesmetano i moralno i materijalno, i slobodno ide za tim pa ponjemčuje austrijske Slovene. Ono je tako daleko pošlo; da u samom izvještaju stoji: ,naročito je vršena znamenita pomoć eko- nomskom i kulturnom krijeplje- nju Nijemstva u Bosni, koje je odjednom jako ugroženo bilo“. Ovaj Bosno, sirotice kleta!... Dok se nama i Srbima i Hrva- tima svaki kulturni, ekonomski i nacijonalni pokret sa strane vlasti dovodi u vezu sa Srbijom i udara mu se buntovnički i veleizdajnički pečat, dok se na svaku izmjeničnu posjetu za upoznavanje, koliko u- druženja toliko pojedinaca podo- zrivo gleda i traži neke umišljene konce još umišljenijim zavjerama, dotle udruženja strane države ja- vno i slobodno provađaju svoju nacijonalnu državnu ideju kroz Au- striju i dolaze čak da zaštite jako ugroženo Nijemstvo — u Bosni. Avaj Bosno, sirotice kleta!.... Biskup i Rasiratar bilješke za povjest. X. Kako je Strosmajer sudio o Piju IX. 1. — Strosmajer govori o Piju [X.: »Ja cijenim da je sveti otac rob la- žnijeh običaja i samijeh svojijeh pred- suda, a nada sve onijeh što su oko njega.“ ! Mi možemo nadodati da je Pio IX. bio nadaren krasnijem kakvoćama, u njemu bi se često pojavilo divnijeh potaknuća, ali sve bez stvarna po- sljetka; jer je bio preko mjere ispra- zan, nije se znao održati laskavcima, koji su bili crna tmuša njegovog ne slavnog zapada. 2. — Najbolje se osobe izgube u Rimu, jer su u rimskoj kuriji mnoge i nevjerojatne zapletke i napasti. Je- dnom nam reče u Vatikanu i u pa- pinoj osobitoj kuhinji kuhar Lava XII.: — ,Ne ištite ovdje Hrista... ode u ljetnik.“ A kad ga zapitasmo, ko u Vatikanu bolje jede, on nam skladno odgovori: — ,Mogu vam reći, koji manje jede, i taj je papa.“ ? 3. — Gdje ćeš naći boljega čovjeka od Pija X.? Mnogo je godina da smo ga mi poznali; imamo razloga njegove dobrote prema nama; lijepijeh nam riječi poruči iz Mletaka po Vidu Ka- menaroviću, a još nam boljijeh prije glavom reče u Mantovi, gdje bi biskup iza Berenga, koji bješe pošao nad- biskup u Udine. Svak vidi gdje kurija vodi Pija X,- i gdje su ga već poveli Jezuiti i o- stala nenasita rimska anturaž. 1 premda je pod njihovom vlasti, oni još njim nijesu zadovoljni. Nije mnogo vremena da nam se je na njega tu- žila u Rimu — na nekome aristo- kratičnu posjedu — jedna gospoda, žena nekog činovnika u Vatikanu. Ona nam je govorila da papa ne sluša, da je tvrdoglav, da čini što ne bi imao činiti. Ko ne zna Rima neće ovo vjero- vati, ne može ovo vjerovati, ali je ovako u Rimu. Mi smo se nasmijali onoj gospodi i posvjetovali smo je da ona ukaže papi Sartu kako bi se imao vladati. 4. — Strosmajer piše prijatelju rasfratru o Piju IX: — ,Ja mislim da mu manjka jakosti da prekine lance ovoga ropstva i da bude slo- bodan u djelovanju. Sloboda je po- trebita poslanstvu crkve, Boga i svete apostolske stolice.“ * Strosmajer dobro, tačno uvidi sta- nje Pija IX, koji u sebi, u svojoj duši, nije mogao biti slobodan, jer sloboda ne zavisi, kao prostaci cijene, o vlasti i o bogatstvu. Slobodi je 1 ,Je pense que le tr&s saint pšre est captif d' une fausse tradition, de ses propres prćjug6s, et par-dessus tout de ceux qui 1 entourent.“ 2 Ovo je bilo 1902. na Korosante. Uđosmo u Vatikan pod imenom Marcehese di Mercana. Da ste viđeli komplimenata! Ufamo se da neće protestat mostarski biskup. Drugi ćemo put ući pod naslovom Conte od Supetra. š J' estime que la force lui manque pour rompre les liens de cette captivitč et pour retrouver la libert& d' action n6cessaire a la mission de | Eglise, de Dieu et du Saint- Sičge apostolique. : izvor, temelj u unutrašnjijem duho- vnijem kakvoćama, osobito u živa- hnosti i osjetnosti savjesti, koja go- vori čovjeku: Daj sve, žrtvuj kralje- stvo i tijelo, ali ne sebe, pamet, ali ne sebe, dušu. Ovo ćeš lašnje naći u seljaku nego u caru. Dobro se spominjemo, jer smo se onda ovijem mnogo bavili, da bi se Pio IX. sveđ tužio na hrišćanske europske vlade da mu one krate slo- bodu i nezavisnost, ali nije bilo ovako. On, nukan od svojijeh savjetnika i naravnijem nagonom rimske, latinske vučice, hotijaše se izvan Vatikana i Rima vladar nametnuti svijem vla- dama, a tamo nije mogao ni u Rimu ni u Vatikanu svladati svoje sluge. Zna se da je Piju IX. bio papa kardino Jakob Antonelli, otac grofice Lamberti. Reći ćemo bez šale da je Pio IX. po slovu bio: Servus servorum. Ljudevit Vuličević. Ilacmo u3 CpGuje. Y Beorpaly, 3. aBrycTa. * Y yuyTpanuiboj nojurunu Cp6ujunoj KPO03 IIOCIBEJIHHX OCAM naHa Huje 6u- JIO HHKAKBHX IpoMjeda MH NojaBa Koje Gu oGpakaze Ha ce Beky maxi»y. JenuHO IITO 34C1yXyje BHNIE HHTEpE- COBAIbA, A ITO, MEHYTHM, HEMA UHCTO YHyTPatieH KapakTep, jecre Bujecr, Koja jyue u adac kpya«u no Beorpaziy H KOjy BaM C pe3epBoM jaB/baMo, 1a CY HJIAHOBH CAJAIIIBE BJAJLE, NOCIHjE HO INTO Cy OJLpAKAJIH IBHje Nyre MH- HuCTapcke cjenuune, TenerpabcKH I0- 3BAJIH MHHHCTpA NpelCjeiHuKA HP MH- Hucrpa BOjHor, Koju ce cama Hajase Y MHOCTPAHCTBY, Ja OJIMAX H 6e3 OJI- Jaraia zobjy y Beorpan, jep za To 3axrTujeBa CAJAlIIbA CIIOJbANIIHA IIOJIH- THuKa curyauuja. OBy BujecrT uujecMmo MOrJIH npoBjepuru, Ma za je oda Bpsio BaxHa 34 OLjeHY CIIOJBALIIHX NIPHJIHKA HAPOYHTO IIPHJHKA Y HEIIOCPEJIHOM cycjegcrBy. 34TO CMO HApOuuTO H HA- TJIACHJIH, La BAM OBy BHjecT C pesep- BOM jaBJbAMO. Ila cy npHiHKe y HENOCPeJIHOM CY- cjegcTBy TEIIKe M OlIACHe — HE TpeGa na nokašyjeMo, jep je TO M BaMa BPJIO no6po nosnaro; a He Tpe6a HaM 3a TO HH yrTBpljuBaibe u npoBjepaBaie HCTHHHTOCTH CIIOMEHYTE BHjeCTH O TE- JeerpadcKOM IIO3HBY MHHHCTpA IIpEJ- cjenuuka u MHHHCTpa BOjHOrF, jep y3a cBe To curyauuja y Typckoj jenuako je MyTHa u Hejacua; ona je TakoBa, Da CBAKOT uaca MOTY HACTYIIHTH KOM- rvikaluje, uuje ce mocibenuue He Mory cargezaTu. HoBu kaGuHeT Typ- CKE PAU H NOKYLIABA CBE, LA OTKJIOHH KaTacrpoqpaJiHy OIaCHOCT OJ IpXKABE, AJIH CBH TH NIOKYILAjH OCTAJIH CY JLO CaZA 6e3 ukakBa ycnjexa. Ha kpajy he u- NaK MOpATH NOINyCTHTH HP HCIIJHHTH šaxrTjeBe noGyrveiuKa. To, Noyiie, Hehe OTKJIOHHTH CAJANIBY OIACHOCT; HAIIpOTHB, MOXJA he je nojauaTn ; asm he je TUME AKO H€ HHIITA_IPYTO, 34 HEKO BpHjeMe OJWIOKHTH. Cananie npuauke y Typckoj, koje npencraB;bajy jenaH xaoc u GesBjalnihe noreHuupatie jou Bune 3aTerHyTOcrT OJHOCA y IBAMA CAB€3HHM HM CIIOpA- 3JMHHM CHCTEMHMA; OH€ HX MOFy jolI BHIIE 340IUTPHTH H LOBECTH ZO jejHe crparuue karacrpodpe. To, HCTHHA, HHKO HE KEJIM, AJIH_GE3 TOTA MH H€ MOXKEMO 3AMHCJIHTH — ZEdUHHTHBHO pujellete GajikaucKor rmuTaiwa. M 3aTo, Ma za Cy npuiuke y Typckoj u CyBulle 0- nacHe, one nekie molu, came co6om u3a3BaTu Behe KOMILJIHKALHje ca TeH- nenuujoM usmjede mosnare dopmyyie »BaiKAH GAJIKAHCKHM HAPOJIHMA“, AKO TO He uaasoBe jenua crpamda us ma KOTA OM CNOMEHYTHX IBajy CuCTeMA EBPOIICKHX CHJIA. CPIICKH IPIKABHHLIH Cy CBjecHH TOTA, IA CA CTPIUBEIBEM uekajy TaKaB jenam MOMEHAT, KOjM HH Y KOM Clyuajy He MOXKe GHTH JAJIEKO. Y TOJuKO Cp6ujy cnpemajy, KAKO Gu Y OJCYNHOM MOMEHTyY HACHO H 34 lH- jeno CpncrBo KOpHCHO H3BPIIMJA HA- MujetbeHy joj ygory. Ilosnajyhiu 1o6po NaHaliie crame y Cp6uju; umajyliu NOy3Aba y tbeHy cHary u cnpemy; Bjepyjyhu y cpncku ememenar, uuje Hae Hujecy HurH Cy MOTIe GHTH H3- TyOJbeHe, u Ipxehiu za Narpnoru3aM CPpIICKH Hehe y OJCYIHOM MOMEHTY Guru caMo Ha pujeuu, Bei na he ce nokašzaru H Ha ujeiy, za he, Jake, TPHYMĆAJIHO NPKOCHTH CMPTH, KAO LITO je NpkOCHO M NATPHOTH3AM HAIIHX npenaka KOj4 Cy y Hapouy OCraJIH BjeuHTO XKHBH CAMO 34T0, IHTO Cy CBO- jom cmphy xrjemu a CTBOpe HOBi XKHBOT CBOME IIOTOMCTBY ; 3Hajyhu, IIOHABIBAMO, 34 CBE TO, MH C HEKHM BecenumM npenocjehajem BjepyjeMo, ma he najnociuje cpncka Mucao nornyHo TpHjyMOuparu. OBo nata Bpiuie ce y Bujapuuy (Ppanuycka) MeHyHapouHe yTaKMHUE y raijaiby. Y TuM yTAKMHILLAMA yueCT- Byjy. crpujeuu u3 uujegora cBujera. H CaBes Cpnckux Crpjemaukux /Ipy- «una nocnao je cBoje crpujenue ua OBE yTAaKMHIE. Cpricku CTPHjeJBLU O- cBjeTJajiH Cy TaMO OGpa3 u ce6u u cBoMe Hapony. Jlanamuiu Tenerpadbcku u3Bjeniraj jasuo je u Hama u uujeso- Me cBujeTy, za cy cpncku crpujesniu TYKJIH CBE IPYTE, YAK H uyBeHe uIBaj- uapcke crpujenue, u na cy noGuju NpBy Harpaly. . Panyjyhu ce OBOME BE/JIHKOME YC- njexy, IyKHOCT HaM je Ja HATJIACHMO ; na cy crpujesniu, Koju Cy ocBjeTJaJu oGpa3 uujemoM CprcKOM HApOJIy, BE- huM njenom oGuuHu Bojuuuu, Koju Cy y BOjCKH HAyUHJIH PYKOBATH HOBOM Gp30METHOM IIYIIKOM. OBO CMO HATJIA- CHJIH CAMO 34T0, NA y HH3 JOKA3A KojuMa cMO xTjejiu na norkpujenuMo CBoje MHIIbEIBE O BPHjeJIHOCTH CPII- CKOF BOjHHKA, HaHMKEMO H OBAj jemaH Koju je y TOJuKO 3Hauajuuju, miro, cje Tora zoKa3yje, na cpricku Bojiuk, KAL ra Orau6uHa IO030Be ua Bpiuu CBOjy CBETY NKHOCT, Hehe HuKAZA IIPOMALIHTH METY. koko Kako Bam je nosmaTo y 3arpe6y ce Cala BOJIM CYyJICKH IIpeTpeC NOBONOM JyKuheBa areuraTa Ha KomMecapa Xp- Barcke u CnaBonuje Cnaska [lysaja. OBJANIH>H JIHCTOBH NOHOCE Ca Npe- Tpeca HapouuTe u OCTA ONIIKDHE M3- Bjenuraje. He 3uaMO, Ja JIH H BH TA- MO HMATE Ca NpeTpeca KAKBHX IETAJB- Hujux Bujecru, #3 KOjux Gu CTe MOTJIH BuljeTH, tuTa ce ce noraija y jenuoj GecnpaBHoj 3eMJ/bH, Y 3eM/bH IUJIAuA HM cy3a; aju je noG6po na 3HaTe, KaKo OBJALIHA jaBHOCT, KAKO HAPOJL CJIO- Gogne Cp6uje rmnpuMa cBe Bujecru, Koje O TOME CTHXY. HeheMo rmorpjeluuTu4, aKO KaKemMo, na HeMa jenuor uoBjeka, Koju oBuje HOBHH€ UHTA — 4 BH 3HATE JA HX MH OBJANIa njena uurajy — ga ce ne PEBOJITHPA HA CBE OHO LITO Ce y ma- JraT4 3arpeGauke ,IlpaBne“ noraka. Mnoru, Ia uaK HH KOju cy Ha ce6u HCKYCHJIH NOCIBCJIMLE NO3ZHATHX CpII- CKHX IPHjeKHX CY1OBA, H€ MOTY HH- KaKO Za pa3yMMjy, KaKO je cBe oHo uro ce y 3arpe6y zorahja yomure Moryhie. OHu Buie pa3yMujy jeo OHOT MJAJLOT HOBjeKA Ca ONTyHHuKE KIyre, Koju je u3 HajnremenuTujux no6yna xTHO Za yKIOHH jenuor yribe- TAHA IBETOBOT POZA, HEFO Tupanujy KOjy M3 HajnpsbaBnjux_noGyna Bpume HEKOJIHIIHHA NPHBMHJIETOBAHHX HAJ uH- TABUM jegHuM HApoJomM. ok rpaiauu cro6onne Cp6uje C IHYIIAE€M CNOMHIBY HMEHA _OHHX Tupana, Koju XpBaTcky xohe nornyuo Na OJIHApOJe, M OHHX H3pOpa, KOju