Br. 32.

Dubrovnik, 8. avgusta 1912.

God. XXI.

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK

Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her-
cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu
Goru K 15; za sve ostale zemlje
krouna 16 ; za Dubrovnik kruna 10;
na po i četvrt godine surazmjerno,
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —.

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
potit retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po ci-

jeniku. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku,

Odgovorni urednik Antonije Benussi.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Dubrovnik, 7. avgusta.
U Ime Njegova Veličanstva Cara!

Ovo je obični pozdrav, te nas
gotovo redom pozdravlja naš cen-
zor g. državni odvjetnik, šaljući
nam, malo ne, za svaki broj svoju
odluku o zapljeni. Proti samom
pozdravu nemamo ništa protivna,
kad nas on ne bi dovodio u za-
bunu, što nam je na svrhu dopu-
šteno a što zabranjeuo da pišemo.
Istina, za naš list postoji neka na-
ročita vrsta cenzurisanja, koju smo
i mi kao i naši čitaoci odavna pri-
mjetili, ali ona u posljednje vri-
jeme nekako odviše izdvaja, tako
da ,zločin“ te ga državni cenzor
nazre u zaplijenjenim stavcima po-
stepeno raste, i ako on bude tako
i unaprijed rasti — vješala su nam
gotova. Možemo da shvatimo Be-
fehl — i ako ne možemo da mu
potpuno shvatimo razlog — koji
se povlači sa najvišeg mjesta, spu-
štajuć se sve niže dok dođe do
našeg g. državnog odvjetnika, ali
pri vršenju toga Befehla ne mo-
žemo nikako da shvatimo našeg
g. državnog odvjetnika, koji nam
u ovom poslu izgleda ili: grdna
plašljivica, ili do skrajnosti servilan,
ili — a to nam izgleda ponajsi-
gurnije -— čovjek, koji kao u ne-
kom strahu nema bistra ni logična
mišljenja. Odluka posljednje za-
pljene izazvala je u nama srdčbu
i protest s jedne strane, a s druge
opet neku vrst sažaljenja.

I posljednji broj ,Dubrovnika“
bio nam je zaplijenjen. Stvar u sebi
nimalo neobična. Ali je zato ovoga
puta bila neobična odluka o za-
pljeni. U zaplijenjenom dijelu “u-
vodnog članka g. cenzor je našao
da se ,sačinjava zločin uvrjede
Veličanstva, jer  zaplijenjenim
ulomkom, očito je da se povrje-
gjuje poštovanje prama Njego-
vom Veličanstvu .. .“

Ako bude suđeno, te ovo što
navedosmo iz zapljene dođe slo-
bodno pred naše čitaoce ispred
plave olovke g. cenzora, možda
će, — a gotovo ima se i razloga
— svak promisliti, da smo nešto
teško i uvrjedljivo napisali, što
»povrjeđuje poštovanje prema Nje-
govom  Veličanstvu“, jer ovako
kategorički navaliti nam na leđa
jedan ,zločin“ nije mala i olaka
stvar, pa ni za Vas g. državni
odvjetniče.

Kad nam g. državni odvjetnik
pogdjekada zapljeni koje naše mi-
šljenje, nazore i uvjerenja, i cio
razlog svede na to što to radi:
obžirom na ovaj grad, tu još
možemo da slegnemo ramenima,
kad već vidimo, da od Dubrovnika
silom hoće da naprave veleizdaj-
ničko gnijezdo, ali jedna uvrjeda
i to uvrjeda Njegova Veličanstva,
nikako ne može da nosi razlog:
obzirom na ovaj — ili bilo koji —
grad, jer svaka uvrjeda, a pogo-
tovo ovakova, kakovom se nas
sa strane g. državnog odvjetnika
objeđuje, ostaje i jest svukuda u-
vrijeda i u Dubrovniku, i u Zadru,

i u Beču i u Budapestu pa i u
Novom Sadu. Ona je uvreda bez
obzira na mjesto, čak jednako je
uvrijeda na južnom kao i na sje-
vernom polu kruglje zemljine.

Nama nije dopušteno da pono-
vimo one riječi koje nam je g.
državni odvjetnik zapljenio, i to
baš one u kojima on ,očito“ vidi
uvrijedu Njegova Veličanstva, ali
ipak i javnosti i g. drž. odvjetniku
moramo istaknuti, da smo ih bu-
kvalno prenijeli iz jednog srpskog
— strašna riječ! — lista koji izlazi u
Austro-Ugarskoj monarhiji, a taj
je list prošao cenzuru, i to oštru
cenzuru, pa se u tom ,ulomku“
nije moglo ni sjene opaziti od 0-
noga čime nas naš dalekovidni
cenzor kategorički objeđuje.

Gosp. državni odvjetniče! Zdrav
kriterij ovako kaže: zločin uvrijede
veličanstva, i povrijeđivanje pošto-
vanja prama Njegovom  Veličan-
stvu; jednako je težak grijeh u
svakom mjestu i gradu države, a
ne samo u Dubrovniku.

Mi proti ovakovoj podvali naj-
energičnije protestujemo,: jer ne-
ćemo i ne dopuštamo da nam se
ocrnjuje naša ispravnost kao gra-
đana države, prama čijem Velikom
Monarhu gojimo potpuno ispravno
poštovanje, mnogo jače-nego li g.
državni odvjetnik zamišlja.

Znamo da će posljednja zaplje-
na doći i pred oči onih velikih,
koji na nas i onako mrko gledaju,
i ona će služiti jedino kao prilog
onome aktu, u kome stoji, da Srba
veleizdajnika ima još jedino u
Dubrovniku.

U ime pravde i zakona nadamo
se da će g. državni odvjetnik o-
voga puta pokazati svoju nepri-
stranost, te slobodno pustiti i pred
javnost i pred više faktore ovo
nekoliko riječi — naše obrane i
protesta.

Jedno upoređenje.

U Berlinu postoji jedno dru-
štvo sa nazivom  ,Udruženje za

Njemstvo u inostranstvu“, a svrha

mu je daširi njemačku nacionalnu
ideju izvan granica Njemačke. O
Duhovima je ovo društvo imalo
svoj skup i objavilo izvještaj, iz
koga se odmah vidi da je svoju
akciju vrlo agilno proteglo na sve
provincije u monarhiji, gdje pre-
+ težno živi slavenski elemenat. Rad
ovoga društva je javan, i ono
svoju akciju kroz Austro-ugarsku
provodi nesmetano i moralno i
materijalno, i slobodno ide za tim
pa ponjemčuje austrijske Slovene.
Ono je tako daleko pošlo; da u
samom izvještaju stoji: ,naročito
je vršena znamenita pomoć eko-
nomskom i kulturnom  krijeplje-
nju Nijemstva u Bosni, koje je
odjednom jako ugroženo bilo“.

Ovaj Bosno, sirotice kleta!...

Dok se nama i Srbima i Hrva-
tima svaki kulturni, ekonomski i
nacijonalni pokret sa strane vlasti
dovodi u vezu sa Srbijom i udara
mu se buntovnički i veleizdajnički
pečat, dok se na svaku izmjeničnu

posjetu za upoznavanje, koliko u-
druženja toliko pojedinaca podo-
zrivo gleda i traži neke umišljene
konce još umišljenijim zavjerama,
dotle udruženja strane države ja-
vno i slobodno provađaju svoju
nacijonalnu državnu ideju kroz Au-
striju i dolaze čak da zaštite jako
ugroženo Nijemstvo — u Bosni.

Avaj Bosno, sirotice kleta!....

Biskup i Rasiratar
bilješke za povjest.

X.
Kako je Strosmajer sudio o Piju IX.
1. — Strosmajer govori o Piju [X.:

»Ja cijenim da je sveti otac rob la-
žnijeh običaja i samijeh svojijeh pred-
suda, a nada sve onijeh što su oko
njega.“ !

Mi možemo nadodati da je Pio IX.
bio nadaren krasnijem kakvoćama, u
njemu bi se često pojavilo divnijeh
potaknuća, ali sve bez stvarna po-
sljetka; jer je bio preko mjere ispra-
zan, nije se znao održati laskavcima,
koji su bili crna tmuša njegovog ne
slavnog zapada.

2. — Najbolje se osobe izgube u
Rimu, jer su u rimskoj kuriji mnoge
i nevjerojatne zapletke i napasti. Je-
dnom nam reče u Vatikanu i u pa-
pinoj osobitoj kuhinji kuhar Lava
XII.: — ,Ne ištite ovdje Hrista...
ode u ljetnik.“ A kad ga zapitasmo,
ko u Vatikanu bolje jede, on nam
skladno odgovori: — ,Mogu vam
reći, koji manje jede, i taj je papa.“ ?

3. — Gdje ćeš naći boljega čovjeka
od Pija X.? Mnogo je godina da smo
ga mi poznali; imamo razloga njegove
dobrote prema nama; lijepijeh nam
riječi poruči iz Mletaka po Vidu Ka-
menaroviću, a još nam boljijeh prije
glavom reče u Mantovi, gdje bi biskup
iza Berenga, koji bješe pošao nad-
biskup u Udine.

Svak vidi gdje kurija vodi Pija X,-

i gdje su ga već poveli Jezuiti i o-
stala nenasita rimska anturaž. 1
premda je pod njihovom vlasti, oni
još njim nijesu zadovoljni. Nije mnogo
vremena da nam se je na njega tu-
žila u Rimu — na nekome aristo-
kratičnu posjedu — jedna gospoda,
žena nekog činovnika u Vatikanu.
Ona nam je govorila da papa ne sluša,
da je tvrdoglav, da čini što ne bi
imao činiti.

Ko ne zna Rima neće ovo vjero-
vati, ne može ovo vjerovati, ali je
ovako u Rimu. Mi smo se nasmijali
onoj gospodi i posvjetovali smo je
da ona ukaže papi Sartu kako bi se
imao vladati.

4. — Strosmajer piše prijatelju
rasfratru o Piju IX: — ,Ja mislim
da mu manjka jakosti da prekine
lance ovoga ropstva i da bude slo-
bodan u djelovanju. Sloboda je po-
trebita poslanstvu crkve, Boga i svete
apostolske stolice.“ *

Strosmajer dobro, tačno uvidi sta-
nje Pija IX, koji u sebi, u svojoj
duši, nije mogao biti slobodan, jer

sloboda ne zavisi, kao prostaci cijene,

o vlasti i o bogatstvu. Slobodi je

1 ,Je pense que le tr&s saint pšre est
captif d' une fausse tradition, de ses propres
prćjug6s, et par-dessus tout de ceux qui
1 entourent.“

2 Ovo je bilo 1902. na Korosante. Uđosmo
u Vatikan pod imenom Marcehese di Mercana.
Da ste viđeli komplimenata! Ufamo se da
neće protestat mostarski biskup. Drugi ćemo
put ući pod naslovom Conte od Supetra.

š J' estime que la force lui manque pour
rompre les liens de cette captivitč et pour
retrouver la libert& d' action n6cessaire a la
mission de | Eglise, de Dieu et du Saint-
Sičge apostolique. :

izvor, temelj u unutrašnjijem duho-
vnijem kakvoćama, osobito u živa-
hnosti i osjetnosti savjesti, koja go-
vori čovjeku: Daj sve, žrtvuj kralje-
stvo i tijelo, ali ne sebe, pamet, ali
ne sebe, dušu. Ovo ćeš lašnje naći
u seljaku nego u caru.

Dobro se spominjemo, jer smo se
onda ovijem mnogo bavili, da bi se
Pio IX. sveđ tužio na hrišćanske
europske vlade da mu one krate slo-
bodu i nezavisnost, ali nije bilo ovako.
On, nukan od svojijeh savjetnika i
naravnijem nagonom rimske, latinske
vučice, hotijaše se izvan Vatikana i
Rima vladar nametnuti svijem vla-
dama, a tamo nije mogao ni u Rimu
ni u Vatikanu svladati svoje sluge.

Zna se da je Piju IX. bio papa
kardino Jakob Antonelli, otac grofice
Lamberti. Reći ćemo bez šale da je
Pio IX. po slovu bio: Servus servorum.

Ljudevit Vuličević.

Ilacmo u3 CpGuje.

Y Beorpaly, 3. aBrycTa.
* Y yuyTpanuiboj nojurunu Cp6ujunoj
KPO03 IIOCIBEJIHHX OCAM naHa Huje 6u-
JIO HHKAKBHX IpoMjeda MH NojaBa
Koje Gu oGpakaze Ha ce Beky maxi»y.
JenuHO IITO 34C1yXyje BHNIE HHTEpE-
COBAIbA, A ITO, MEHYTHM, HEMA UHCTO
YHyTPatieH KapakTep, jecre Bujecr,
Koja jyue u adac kpya«u no Beorpaziy
H KOjy BaM C pe3epBoM jaB/baMo, 1a
CY HJIAHOBH CAJAIIIBE BJAJLE, NOCIHjE
HO INTO Cy OJLpAKAJIH IBHje Nyre MH-
HuCTapcke cjenuune, TenerpabcKH I0-
3BAJIH MHHHCTpA NpelCjeiHuKA HP MH-
Hucrpa BOjHor, Koju ce cama Hajase
Y MHOCTPAHCTBY, Ja OJIMAX H 6e3 OJI-
Jaraia zobjy y Beorpan, jep za To
3axrTujeBa CAJAlIIbA CIIOJbANIIHA IIOJIH-
THuKa curyauuja. OBy BujecrT uujecMmo
MOrJIH npoBjepuru, Ma za je oda Bpsio
BaxHa 34 OLjeHY CIIOJBALIIHX NIPHJIHKA
HAPOYHTO  IIPHJHKA Y  HEIIOCPEJIHOM
cycjegcrBy. 34TO CMO HApOuuTO H HA-
TJIACHJIH, La BAM OBy BHjecT C pesep-
BOM jaBJbAMO.

Ila cy npHiHKe y HENOCPeJIHOM CY-
cjegcTBy TEIIKe M OlIACHe — HE TpeGa
na nokašyjeMo, jep je TO M BaMa BPJIO
no6po nosnaro; a He Tpe6a HaM 3a
TO HH yrTBpljuBaibe u npoBjepaBaie
HCTHHHTOCTH CIIOMEHYTE BHjeCTH O TE-
JeerpadcKOM IIO3HBY MHHHCTpA IIpEJ-
cjenuuka u MHHHCTpa BOjHOrF, jep y3a
cBe To curyauuja y Typckoj jenuako
je MyTHa u Hejacua; ona je TakoBa,
Da CBAKOT uaca MOTY HACTYIIHTH KOM-
rvikaluje, uuje ce  mocibenuue He
Mory cargezaTu. HoBu kaGuHeT Typ-
CKE PAU H NOKYLIABA CBE, LA OTKJIOHH
KaTacrpoqpaJiHy OIaCHOCT OJ IpXKABE,
AJIH CBH TH NIOKYILAjH OCTAJIH CY JLO CaZA
6e3 ukakBa ycnjexa. Ha kpajy he u-
NaK MOpATH NOINyCTHTH HP HCIIJHHTH
šaxrTjeBe noGyrveiuKa. To, Noyiie,
Hehe OTKJIOHHTH  CAJANIBY OIACHOCT;
HAIIpOTHB, MOXJA he je nojauaTn ; asm
he je TUME AKO H€ HHIITA_IPYTO, 34
HEKO BpHjeMe OJWIOKHTH.

Cananie npuauke y Typckoj, koje
npencraB;bajy jenaH xaoc u GesBjalnihe
noreHuupatie jou Bune 3aTerHyTOcrT
OJHOCA y IBAMA CAB€3HHM HM  CIIOpA-
3JMHHM CHCTEMHMA; OH€ HX MOFy jolI
BHIIE 340IUTPHTH H LOBECTH ZO jejHe
crparuue karacrpodpe. To, HCTHHA, HHKO
HE KEJIM, AJIH_GE3 TOTA MH H€ MOXKEMO
3AMHCJIHTH — ZEdUHHTHBHO  pujellete
GajikaucKor rmuTaiwa. M 3aTo, Ma za

Cy npuiuke y Typckoj u CyBulle 0-

nacHe, one nekie molu, came co6om
u3a3BaTu Behe KOMILJIHKALHje ca TeH-
nenuujoM usmjede mosnare dopmyyie
»BaiKAH GAJIKAHCKHM HAPOJIHMA“, AKO
TO He uaasoBe jenua crpamda us ma
KOTA OM CNOMEHYTHX IBajy CuCTeMA
EBPOIICKHX CHJIA. CPIICKH  IPIKABHHLIH
Cy CBjecHH TOTA, IA CA CTPIUBEIBEM

uekajy TaKaB jenam MOMEHAT, KOjM HH
Y KOM Clyuajy He MOXKe GHTH JAJIEKO.
Y TOJuKO Cp6ujy cnpemajy, KAKO Gu
Y OJCYNHOM MOMEHTyY HACHO H 34 lH-
jeno CpncrBo KOpHCHO H3BPIIMJA HA-
MujetbeHy joj ygory. Ilosnajyhiu 1o6po
NaHaliie crame y Cp6uju; umajyliu
NOy3Aba y tbeHy cHary u cnpemy;
Bjepyjyhu y cpncku ememenar, uuje
Hae Hujecy HurH Cy MOTIe GHTH H3-
TyOJbeHe, u Ipxehiu za Narpnoru3aM
CPpIICKH Hehe y OJCYIHOM MOMEHTY
Guru caMo Ha pujeuu, Bei na he ce
nokašzaru H Ha ujeiy, za he, Jake,
TPHYMĆAJIHO NPKOCHTH CMPTH, KAO LITO
je NpkOCHO M NATPHOTH3AM  HAIIHX
npenaka KOj4 Cy y Hapouy OCraJIH
BjeuHTO XKHBH CAMO 34T0, IHTO Cy CBO-
jom cmphy xrjemu a CTBOpe HOBi
XKHBOT  CBOME  IIOTOMCTBY ; 3Hajyhu,
IIOHABIBAMO, 34 CBE TO, MH C HEKHM
BecenumM npenocjehajem BjepyjeMo, ma
he najnociuje cpncka Mucao nornyHo
TpHjyMOuparu.

OBo nata Bpiuie ce y Bujapuuy
(Ppanuycka) MeHyHapouHe yTaKMHUE
y raijaiby. Y TuM yTAKMHILLAMA yueCT-
Byjy. crpujeuu u3 uujegora cBujera.
H CaBes Cpnckux Crpjemaukux /Ipy-
«una nocnao je cBoje crpujenue ua
OBE yTAaKMHIE. Cpricku CTPHjeJBLU O-
cBjeTJajiH Cy TaMO OGpa3 u ce6u u
cBoMe Hapony. Jlanamuiu Tenerpadbcku
u3Bjeniraj jasuo je u Hama u uujeso-
Me cBujeTy, za cy cpncku crpujesniu
TYKJIH CBE IPYTE, YAK H uyBeHe uIBaj-
uapcke crpujenue, u na cy noGuju
NpBy Harpaly.

. Panyjyhu ce OBOME BE/JIHKOME  YC-
njexy, IyKHOCT HaM je Ja HATJIACHMO ;
na cy crpujesniu, Koju Cy  ocBjeTJaJu
oGpa3 uujemoM CprcKOM HApOJIy, BE-
huM njenom oGuuHu Bojuuuu, Koju
Cy y BOjCKH HAyUHJIH PYKOBATH HOBOM
Gp30METHOM IIYIIKOM. OBO CMO HATJIA-
CHJIH CAMO 34T0, NA y HH3 JOKA3A
KojuMa cMO xTjejiu na norkpujenuMo
CBoje MHIIbEIBE O BPHjeJIHOCTH CPII-
CKOF BOjHHKA, HaHMKEMO H OBAj jemaH
Koju je y TOJuKO 3Hauajuuju, miro,
cje Tora zoKa3yje, na cpricku Bojiuk,
KAL ra Orau6uHa IO030Be ua Bpiuu
CBOjy CBETY  NKHOCT, Hehe HuKAZA

IIPOMALIHTH METY.
koko

Kako Bam je nosmaTo y 3arpe6y ce
Cala BOJIM CYyJICKH IIpeTpeC NOBONOM
JyKuheBa areuraTa Ha KomMecapa Xp-
Barcke u CnaBonuje Cnaska [lysaja.
OBJANIH>H JIHCTOBH NOHOCE Ca Npe-
Tpeca HapouuTe u OCTA ONIIKDHE M3-
Bjenuraje. He 3uaMO, Ja JIH H BH TA-
MO HMATE Ca NpeTpeca KAKBHX IETAJB-
Hujux Bujecru, #3 KOjux Gu CTe MOTJIH
BuljeTH, tuTa ce ce noraija y jenuoj
GecnpaBHoj 3eMJ/bH, Y 3eM/bH IUJIAuA HM
cy3a; aju je noG6po na 3HaTe, KaKo
OBJALIHA jaBHOCT, KAKO HAPOJL CJIO-
Gogne Cp6uje rmnpuMa cBe Bujecru,
Koje O TOME CTHXY.

HeheMo rmorpjeluuTu4, aKO KaKemMo,
na HeMa jenuor uoBjeka, Koju oBuje
HOBHH€ UHTA — 4 BH 3HATE JA HX MH
OBJANIa njena uurajy — ga ce ne
PEBOJITHPA HA CBE OHO LITO Ce y ma-
JraT4 3arpeGauke  ,IlpaBne“ noraka.
Mnoru, Ia uaK HH KOju cy Ha ce6u
HCKYCHJIH NOCIBCJIMLE NO3ZHATHX CpII-
CKHX IPHjeKHX CY1OBA, H€ MOTY HH-
KaKO Za pa3yMMjy, KaKO je cBe oHo
uro ce y 3arpe6y zorahja yomure
Moryhie. OHu Buie pa3yMujy jeo
OHOT MJAJLOT HOBjeKA Ca ONTyHHuKE
KIyre, Koju je u3 HajnremenuTujux
no6yna xTHO Za yKIOHH jenuor yribe-
TAHA IBETOBOT POZA, HEFO Tupanujy
KOjy M3 HajnpsbaBnjux_noGyna Bpume
HEKOJIHIIHHA NPHBMHJIETOBAHHX HAJ uH-
TABUM jegHuM HApoJomM.

ok rpaiauu  cro6onne Cp6uje
C IHYIIAE€M CNOMHIBY HMEHA _OHHX
Tupana, Koju XpBaTcky xohe nornyuo
Na OJIHApOJe, M OHHX H3pOpa, KOju