Br. 33. Dubrovnik, 14. avgusta 1912. God. XXI. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu nu godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje krouna 16; za Dubrovnik kruna 10: na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNI POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (gitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća so od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Odgovorni urednik Antonije Benussi. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA! C. k. okružni sud u Dubrovniku, na pri- jedlog 6. k. državnog Odvjetništva, odlučio je da sadržaj ulomka uvodnog članka ,Du- brovnik 7. augusta“ tiskanog na 1, i 2. stup- cu l. stranice, i baš a) od riječi ,U Ime Njegova“ do riječi ,neku vrst sažaljenja ;“ b) od riječi ,Kad nam g. državni“ do ,pa i u Novom Sadu ;“ e) od riječi ,gosp. držav- ni“ do ,najenergičnije protestujemo“; d) od riječi ,Znamo da će posljednja“ do ,jedino u Dubrovniku“ br. 32 političkog časopisa Dubrovnik“, koji je izašao u Dubrovniku na 8 augosta 0. g. pod odgovornim uređi- vanjem Antonija Benusi sadržava skrajnosti zločina uvrijede Veličanstva po 8 68. k. z. zločina smetanja javnog mira po S 65. a) k. 2. i prestupka bunjenja po $ 300 k. z. po- tvrđuje se izvršena zaplijena; zabranjuje se daljnje širenje lista u pogledu zapljenjenog članka; određuje se uništenje zapljenih isti- saka kao i onih, koji bi se još eventualno zaplijenili, suviše rastava dotičnog štampar- skog sloga, a to u smislu S 498. k. d. Razlozi; U zaplenjenim ulomcime očituje se ne sa- mo poruga prama Njegovom Veličanstvu, nego potiče se još na prezir i mržnju, toliko protiv Državne uprave u pogledu postupanja prama gradu Dubrovniku, koliko protiv Državnog Odvjetnika obzirom na njegovo uredovanje. — Učin dakle, koji sačinjava sve skrajnosti zločina po S 8 68. 65. a) k. zi prestupak po $ 300 k. z., pa je stega red bilo izreći kao u dispozitivu. C. k. Okružni kao sud o štompi u Du- brovniku na 8. augusta 1912. Polieki Ignac Banujyher.... Y HegaBHo 1oGa, Kax u mpu- MOPCKH OTpaHAK CPIICKOF NJIEMEHA, . HIPAIIE BHJIHY. VJIOFYY yTAKMHUH KyuType H nporpeca, 6ujarue cy- IHOHHKOM H GpAHHTEJBEM HE CAMO CBEONIITHX COGOLA — AJIH HE- YMOpHHM 3AIUTHTHHKOM H J6YTHM OCBETHUKOM CBOjux HacaujetjeHux CBETHIBA H TEKOBUHA. Anu KAO ga BpJuHe, 4 CBH TH HAPOHH AHH Y CYHOBPAT O/LOLIIE. Hama najmalja renepauuja, y Gec- KYHHOM CTAIBY H IIOJI TIPHTHCKOM €KOHOMCKHX_IIOTELIKOHA, y34/1Y 1 BAH — ibeHy Gujeny HHTH HKO Giyua uuru uyje. Fbeuum corm- jemiuM u KyJrypuumM Npo6;eMOM HHKO Na MAKH€, a KAMO JIH HITA CIBapHa na yujetoTBOpu. 34 cBe nenocraje pajrenux jeuu- HANA M XHCTOpHuKHX HALIHX Ile- PuKIeca — Hnegocraje HaM, CHcTe- MaTHuHocTu u Hajuyuuje 6pu- XWBHBOCTH UAK HM BA IKHBOTHC€ HA- Mupe KYJITypHHX ONHeHAapPOJHHX noTpe6a. McruueMOo TO C TOTFA, lITO Ce y NAHALIIGHM XAOTHUHHM H aMOpdHuM npuuukama, uajocje- TieuBuje noratjajy uurepecu uaj- HMKHX CojeBa upynITBeHux, KOju HEMAjy He caMo jacHux mpecraBa 0 -oGuuuumM u ueu36jexuBHM no- Tpe6ama Hauer 3ajeuHHUKOF GHTH- Cdiba, a KaMOJIH cxBahene je,uu- CTBEHOCTH, O cneuujaJIHHM 1 2KHO- CTHMA HamIHX nojuTuuapa, Koju jow yauje« enacajy cyeuwunum ipasopujek mace, uciiuuyhu c80jy Uuuyuamuey u .casjeci mocna- Hu4xy, uoinilyuo . OOBOwHOM 34 Bnadame u yupaaare. ujeo- KYIIHOM: CHATOM | CPIICKOT HAPOJLA "a IIpumopjy! Hapou nau, u cysume je Je- TapruuaH_ um cna6, 6e3 uKakBe NaTpujecke = NMCIIMIIJIHHE, CATPBEH Teperuma cBake Bpcre, NITO HEe- BHO KPBIby HM NApaMa npuHalnia APYIUTBY HP AP)KABM, HE MOE NA HaBNauH HOBHX TEp€TA, H hi na ce Ha GojHoM Toby orgeja H Ca YCTABHHM IPECTABHHILUMA cBOjuM. He nana3u OnopryHum, na NOCIBEJIEBHM KPHKOM CBOJHM, nage uspasa cBoM ouajaeby u cBoje oslojekjeHocrH HAJI UY JIHHM NIPOTEKTOPATOM NAHAIUH>HX ycTA- BHHX nujomupa. HoBoBujekor ITlepuxneca uema, jep nema Bjenanosuha uu PaGpuca. Iluraa ce uujerokyrnna omna- AHHA, NOJIMIJIA Ce NpOTECTHA Gypa UpKBEHHX_orihuua H MHOrOGpojHor rpaljaHcTBa; yriupy npcrToM Hek ce ucnpaBe (bunancuje u noBpare NUHAPH HeMHJIO — pa3rpaGI6eHHX KYJITyPHHX HHCTHTYTA . . . Am 3a- syn, ce je pljom sapkjano — jep CBE CA/L MPTBHM CHOM crlaBa. [anu H TOJIHHE IPOJA3E, CKYINITHHCKE cecuje Ges uKakBe peaknuje u IpoTecra — mnonyiiTaie Ha 1uu- toj DPOHTH — y NOJKTHUKHM IA H KYJITYPHHM NHTAIBHMA. Y uyy Ce IIHTAMO, nOKJEe he dunancnje HALIHX (DOHNLOBA OCTATH HeypetjeHe u Henojimupene ? Je Ju mMoryhe, na ycraBiu 6paHure/bu Gapem je- NHOM, 341pMajy OCJjeTJ6HBHM IJE- IIOBHMA NEHTPAJIHE BJACTH MH jA I6GHMA KAO HAL3OPHHM OpraHuMA croMeHy 20-ronuiuii»y He6pury u NyKHOCT, JA CE KYJITYPH€ TEKO- BHH& MHOTHX LeLeHHjA, 3HOjeM MHOTHX TPYZA H CaMOIperapara CTeueH€, IUTO Npuje mogmMupe — NaKJe CBE OHO IITO je IOJIMAJIO miujeHoM nosHnarux zemuja...!! Ha nocrannuuma je cama, za ce HMAHe TIOBPATH, He PALIH KOH3H- cropujanuux njemoBoja u ynpa- BHHKA -—— AJIH panu rmujerera nHa- IIpaMa HMEHY YCTAHOBHTEJbA, H yaBuiueHe MeTe kojoj cy onpeljene. H na pa3yMHOM KOHTPOJIOM yHA- Nnpujez Nnorireie HMae o = CJH- uHHX noTpeca Koju Tako cHaKHO yrpoxaBajy KyaTypuy no/uiory HAPOHY — TE JA CE OMJA/IHHA ysanya ue noBaha y curyauujy npocjaka, jep 3a pak-pauy rpeGa jaqer gujeka — — ergo, u jauux onepara | O. K. Biskup i Rasiratar | bilješke za povjest. XI. Strosmajer i sjedinjenje crkava. 1. — Istinito je da je Strosmajer veoma želio i jako hotio da se pra- voslavna srpska, bugarska, ruska crkva sjedini s rimskom, ali on, da to ostvari, ne imadijaše ni upliva ni moći kao se je činilo papi Piju 1X. Strosmajer pokuša sjedinjenje erka- va, ali sa tim mnogijem u Slaven- stvu otudi, i sam se on u kratko doba stavi i uvjeri da Pravoslavlje ne bijaše na to ni spravno ni naklonjeno, Svi su, ili mal da ne svi u Ugar- skoj bili za to protivni Strosmajeru; Mađari su se i mađaroni bojali nekog panslavisma, nekakvog strašila, koje ge je u njihovoj mašti gorostasno ši- rilo i visilo. Pa u Austriji Strosmajeru bješe očito protivna neka l/ičnost, kojoj nijesu nimalo po ćudi popovske i erkovne preporuke. Ali mi, koji smo onda bili protiva Strosmajeru i pisali protiva mu pre- duzeću, imamo slobodno reći, da se on čvrsto i dostojanstveno održa sve- mu i svakome. Ovaki su ljudi veliki i u gubitku. Mi slatko uživamo u svojoj duši misleći danas o njemu i o njegovoj plemenitosti. Ah neka, mi molimo, iz dna neke čudne žalosti, da njegov rajski Duh ukane ovčas Hrvatima u srce jednu kaplju vjere! 2. — Valja da otkrijemo jednu Strosmajerovu obmanu, i jest da je on bio uvjeren da bi se čitavo Sla- venstvo ojačilo sjedinjenjem pravo- slavne crkve s rimskom, i zato je on iskreno, po duši radio da se ono sklopi. Lako se, a osobito današnji dan vidi da je ovo utopija. Narodi, što pripadaju slavenskoj familiji, ne osje- ćaju ove potrebe; oni nikako i nigda ne očitovaše da ovo žele. U općemu mišljenju i osjećanju nijesu danas crkva i religio kako su bile negda. Iza Reforme XVI. vijeka sve se lomi u malene komade. Da- nas je življe i jače u ljudima čuvstvo narodnosti i ekonomije od čuvstva erkve i religioni. Pa ima još drugi i jači razlog i uzrok zašto se narodi više ne bave toliko pitanjima i ispravama erkovni- jem kako su se negda bavili. Evo razloga, evo uzroka. Koliko više raste i jača se religio i duho- vitost u osobama toliko su više ma- nje njihovi vanjski prokazi. Osobe postaju crkve, hramovi Božiji. Ovaj pojav uvidi Pavle, i za to reče Ko- rinćanima: — ,Ne znate li da ste vi orkva Božija, i Duh Božiji živi u va- ma?“ I. Kor. II. 16. Ovo je uzor, ovo je vrhovna svrha put koje vodi Hristov Duh. Ljudstvo je upućeno put ove svrhe. Znamo da ovo nije drago, i da ne može biti drago onijem ,koji oltaru služe i s oltarom dijele“ ali je naravno. Mo- gu li oni štogod protiva Naravi? Neka učine Naravi što je Sesre učinio moru; neka je išibaju. Kad su pjesnika Šilera pitali zašto nikakvijem djelom on ne kaže svoju religion, odgovori: Za religion. 1 ovo nije nipošto nijekanje ni vjere, ni veligioni; pače je ovo najbolja, najplemenitija ispovijed svoje vjere i religioni. U politici nije drugačije. Velika se carstva mrve u malene republike kad nastaje čuvstvo narodnosti i slobode ; a kad nestaje ovoga čuvstva onda ge malene republike tope u velika carstva. Ovaj istorični, naravni pojav tumači zašto se sveštenik tako čvrsto drži oltara a kralj prijestolja. Nauči- mo, i budimo pametni! 3. — Strosmajer se gorko prevari kad pokuša da sjedini pravoslavne slavenske crkve s rimskom. Ova se nezgodna utopija zače u njegovoj glavi i sjajna mu se, primamljiva predstavi taman onda, kako rekosmo, kad se je čitavo Slavenstvo vanredno bavilo politikom i narodnom svojom budućnošću. Ali se mi ovom ni malo ne čudimo, jer poviješću, a malo i iskustvom, znamo da se u ničijoj glavi tako la- sno ne začinju teorije i utopije kao u popovskoj i fratarskoj. A zašto? Zato što ovo donosi na- čin njihova življenja. Oni ne žive općijem životomljudi,negoizvan njega, i ne samo izvan njega nego i protiva njemu. Nemaju pred očima žene, ne sinova, ne obitelji, da dijele od svoje ljubavi. Oni imaju sebe pred svoji- jem očima ; oni sebe ljube, sebe vise, sebe obožavaju; oni su uopće sobom pijani, samom svojom sjenom. Neka ovo niko ne uzme za uvri- jedu, jer mi ne vrijeđamo, nemamo ni volje, ni namjere da uvrijedimo. Ovo što izlagamo naravno je u oni- jem kastama, zato u diplomaciji ima pravilo da ne valja nigda, ili lasno / propustiti popovima i ženama, što ne govore nigda dosta, kao grob, ze- mlja i oganj. 4 — Napokon se Strosmajer uvjeri da je i sam Rim zapreka sjedinjenju Grkava, jer Talijanci rimske kurije drže unijate ne samo za manju braću, nego ih smatraju pljenom, po običaju starijeh Rimljana osvojitelja svijeta. Ovo vrijeđa, ovo odalja, mnogo po- štovani, koji vičete na nas i na slobodu. Da su unijati smatrani rimskijem pljenom mi smo se osvjedočili u Mi- siru, kad smo ondje bili attachč kod papinog delegata i vikara, koje- Mu su podloženi svi misirski i arap- ski unijati. Mi smo za misirske i arapske u- nijate imali riječi s kapučinom bisku- pom Masajom, koji nekoliko godina poslije, za pape Lava XIII. čudnovato posta kardinalom. Ali nama nije čudno, jer je selja- čka hitrina kapučina Masaje bila taka i tolika, da ne bi čovjek vjero- vao, Pa u upletu turske vlade i rim- ske kurije sve ti je moguće ako znaš udesno mučati i udesno govoriti; malo od jednoga malo od drugoga. Biskup Strosmajer pisa rasfratru Loazonu: — ,Što se tiče sjedinjenja razdruženih crkava djelo je osobite ljubavi Proviđenja, ali je mati Crkva danas mnogo daleko da tomu pomože. Sama ljubav slaže kao što oholost razdvaja.“.* Evo kako Strosmajer sudi o Rimu, i govori da oholost razdvaja. Ljudevit Vuličević. * ,Quant a union des Eglises s6paraćs, elle est I'oeuvre de prčdilection de la Pro- vidence; mais la mere 1 Eglise est aujourd' hui bien elvig dy pouvoir contribuer. La charitč seule tandre que l'orgueil spare“. Svršetak rasprave proti Jukiću i drugovima. Osuda. Prošlog utorka, kako u zadnjem broju javismo, dovršena je bila ra- sprava proti Jukiću i drugovima. U srijedu se prešlo na preslušavanje sudbenih vještaka. Dr. Žirovčić, upra- vitelj Stenjevačke umobolnice izjavio je, da je Jukić u času kada je poči- nio atentat bio posve normalan. O- brazlažući svoju izjavu reče, da je Jukić samo neurasteničan na osnovi hereditarnosti. Čitavo mu je živčevlje labilno, ali na njegovim umnim spo- sobnostima, da nema nikakvog de- fekta. Jukićevo stanje jest konstitu- cijonalna neurastenija. Nu takovih ljudi imade mnogo. Samo jedni se mogu uzdržati, a drugi stradaju, jer se u životu imadu boriti sa bijedom. I za Jukića se mora reći da je pravo čudo što je uzdržao mnoge patnje u životu i nije isključeno da će| jedan- put i poluditi. Ako je i zem. čino- vnik reče dr. Žirovčić, to je on ipak po svojoj savjesti došao do zaključka da Jukić boluje od konstitucijonalne neurastenije, ali nema dublje povrede u duševnosti, koja bi dovela do toga, da je u času čina bio bez svijesti. Na upit predsjednika, da li postoji mogućnost da Jukić simulira, dr. Ži- rovčić odgovara, da je to sasvim is- ključeno. Jukićje čovjek koji ne može simulirati — to je proti njegovog ci- jelog bića. Glede optuženog Neidharta veli da ga nije pregledao pobliže, ali je opa- zio da su svi mladi optuženici stajali pod sugestijom jedne ideje solidar- nosti i štrajka i pod sugestijom vla- stite važnosti, a da li je Neidhardt više bio podložen toj sugestiji nego drugi, to se ne da ustanoviti. Juki- ćev branitelj dr. Prebeg- postavio je još nekoliko upita na dra Žirovčića i time je sjednica za nekoliko časaka bila prekinuta. Iza odmora uzeo je riječ drugi vještak dr. Lang i izja- vljuje po svojoj savjesti, da je Jukić ličnost etogeno i exogeno nervozna, ali da Jukić nije počinio svoj čin u potpunoj bezumnosti, koja nastupa na časove a onda opet pada. Nakon što je vještak dr. Lang od- govorio na nekoja pitanja branitelja, dao je o optuženom Neidhartu slije- deće mnijenje: svestranim pregle- danjem g. Neidhardta ustanovio sam da mu je živčani ustroj sasvim ne- povrijeđen. Prema tomu zaključujem da on osobitoj kakvoj sugestivnosti koja bi prelazila na neki način fizi- ološku mogućnost, sada baš ne naginje. Iza toga je predsjednik izjavio, da je dokazni postupak dovršen, te pre- kinuo raspravu, a slijedeću sjednicu odredio za četvrtak u jutro, kad će drž. odvj. staviti svoj konačni predlog. U sjednici od četvrka uzeo je riječ zastupnik optužbe dr. Marković. Po- čimlje svoj govor sa dogođajem aten- tata i dovodi s njim u svezu optu- žene, te opetuje optužnicu prikazujući da je atentat počinjen pod pritiskom i na nagovaranje optuženih. Objek- tivna i subjektivna Jukićeva krivnja je posve ustanovljena, te o tom neće govoriti. A pošto su liječnici izjavili da on nije kod! čina bio posve bez svijesti, da nije dapače bio ni u sme- tnji ćutila, to je njegova krivnja ne- pobitna, te ne mora to dokazivati. Tada prelazi na Jukićeve sukrivce i jednako ostaje pri svemu što je u . optužnici proti njima naređeno. Državni je odvjetnik; govorio 4 gata. U petak se nastavilo raspravom. Prvi je uzeo riječ Jukićev branitelj dr. Pre- beg, te izjavljuje da i on kao i drž. odvjetnik imade isti sud o činu koji se dogodio, da je strašan i grozan i nijedan ga pametan normalan čovjek ne može prosuditi. U svojem daljnjem govoru dr. Prebeg odbija u ime svoje i u ime cijeloga hrvatskoga naroda, da bi tko to djelo odobravao, ili da bi bilo ljudi, koji bi bili kadri isto djelo opetovati. One stavke, što go- vore 0 jugoslavenskoj republici, koju imađu stvarati đaci, nečuveno je i neviđena fantazija. Zatim se branitelj osvrće na vele- izdajničke tendencije, te čita program »Narodnog Ujedinjenja“ veleći da je program takov, da bi bila sreća, kad bi cijeli hrvatski narod stupio u tu organizaciju, jer je to kulturna orga- nizacija prve vrsti. Prelazi tada na atentat Jukićev i reče, da u ovom slučaju ne postoji nikakvo potajno umorstvo, pošto je Jukić pueao javno na ulici pred cijelim svijetom. Nada- lje ne postoji zlonamjerno umorstvo, što je Jukić ubio Hrvojića i stražara, jer nije imao namjere, da ubije niti Hrvojića, niti stražara, već Cuvaja. Sto se tiče liječničkog mnijenja, on ga ne priznaje kompetentnim kriti- ziva vještake, koji nijesu ispitali, da li je Jukić duševno bolestan, već su izjavili da je Jukić zdrav. Vještaci su se islonili na iskaze svjedoka, a nijesu osobno pregledali Jukića. Po- tom liječnici nijesu izrekli strukovno mnijenje. Dr. Prebeg dokazuje, da je Jukić svoj čin počinio u potpunoj duševnoj neubrojivosti, i za to moli suce, da ga se ne vješa, dapače, da ga se po- sve riješi i mjesto u kaznionu, da ga se pošalje u bolnicu, kamo i spada. Prelazeći na ostale optuženike veli da su to djeca i ono što su učinili, to je bio samo zahljev njihove ro- doljubne mlade zanosne duše. Ako su pogriješili — nije to bio zločin, djelo zanosa mladih duša,. Zar ćete ih zato propeti — zatvoriti u tamnicu ? Dr. Prebeg je završio svoj obran- beni govor sa molbom i apelom na sud.