Br. 33.

Dubrovnik, 14. avgusta 1912.

God. XXI.

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK

Cijena je listu nu godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her-
cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu
Goru K 15; za sve ostale zemlje
krouna 16; za Dubrovnik kruna 10:
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNI

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (gitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po ci-
jeniku. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća so od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Odgovorni urednik Antonije Benussi.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr

U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA!
C. k. okružni sud u Dubrovniku, na pri-
jedlog 6. k. državnog Odvjetništva, odlučio
je da sadržaj ulomka uvodnog članka ,Du-
brovnik 7. augusta“ tiskanog na 1, i 2. stup-
cu l. stranice, i baš a) od riječi ,U Ime
Njegova“ do riječi ,neku vrst sažaljenja ;“
b) od riječi ,Kad nam g. državni“ do ,pa
i u Novom Sadu ;“ e) od riječi ,gosp. držav-
ni“ do ,najenergičnije protestujemo“; d) od
riječi ,Znamo da će posljednja“ do ,jedino
u Dubrovniku“ br. 32 političkog časopisa
Dubrovnik“, koji je izašao u Dubrovniku
na 8 augosta 0. g. pod odgovornim uređi-
vanjem Antonija Benusi sadržava skrajnosti
zločina uvrijede Veličanstva po 8 68. k. z.
zločina smetanja javnog mira po S 65. a) k.
2. i prestupka bunjenja po $ 300 k. z. po-
tvrđuje se izvršena zaplijena; zabranjuje se
daljnje širenje lista u pogledu zapljenjenog
članka; određuje se uništenje zapljenih isti-
saka kao i onih, koji bi se još eventualno
zaplijenili, suviše rastava dotičnog štampar-
skog sloga, a to u smislu S 498. k. d.
Razlozi;

U zaplenjenim ulomcime očituje se ne sa-
mo poruga prama Njegovom  Veličanstvu,
nego potiče se još na prezir i mržnju, toliko
protiv Državne uprave u pogledu postupanja
prama gradu Dubrovniku, koliko protiv
Državnog Odvjetnika obzirom na njegovo
uredovanje. — Učin dakle, koji sačinjava sve
skrajnosti zločina po S 8 68. 65. a) k. zi
prestupak po $ 300 k. z., pa je stega red
bilo izreći kao u dispozitivu.

C. k. Okružni kao sud o štompi u Du-
brovniku na 8. augusta 1912.

Polieki

Ignac Banujyher....

Y HegaBHo 1oGa, Kax u mpu-
MOPCKH OTpaHAK CPIICKOF NJIEMEHA,
. HIPAIIE BHJIHY. VJIOFYY yTAKMHUH
KyuType H nporpeca, 6ujarue cy-
IHOHHKOM H GpAHHTEJBEM HE CAMO
CBEONIITHX  COGOLA — AJIH HE-
YMOpHHM 3AIUTHTHHKOM H J6YTHM
OCBETHUKOM CBOjux HacaujetjeHux
CBETHIBA H TEKOBUHA.

Anu KAO ga BpJuHe, 4 CBH TH
HAPOHH AHH Y CYHOBPAT O/LOLIIE.
Hama najmalja renepauuja, y Gec-
KYHHOM CTAIBY H IIOJI TIPHTHCKOM
€KOHOMCKHX_IIOTELIKOHA,  y34/1Y 1
BAH — ibeHy Gujeny HHTH HKO
Giyua uuru uyje. Fbeuum  corm-
jemiuM u KyJrypuumM Npo6;eMOM
HHKO Na MAKH€, a KAMO JIH HITA
CIBapHa na yujetoTBOpu.

34 cBe nenocraje pajrenux jeuu-
HANA M XHCTOpHuKHX HALIHX Ile-
PuKIeca — Hnegocraje HaM, CHcTe-
MaTHuHocTu u Hajuyuuje 6pu-
XWBHBOCTH UAK HM BA IKHBOTHC€ HA-
Mupe KYJITypHHX  ONHeHAapPOJHHX
noTpe6a. McruueMOo TO C TOTFA,
lITO Ce y NAHALIIGHM XAOTHUHHM
H aMOpdHuM npuuukama, uajocje-
TieuBuje noratjajy uurepecu  uaj-
HMKHX CojeBa upynITBeHux, KOju
HEMAjy He caMo jacHux  mpecraBa
0 -oGuuuumM u ueu36jexuBHM no-
Tpe6ama Hauer 3ajeuHHUKOF GHTH-
Cdiba, a KaMOJIH cxBahene  je,uu-
CTBEHOCTH, O cneuujaJIHHM 1 2KHO-
CTHMA HamIHX  nojuTuuapa, Koju
jow yauje« enacajy cyeuwunum
ipasopujek mace, uciiuuyhu c80jy
Uuuyuamuey u .casjeci mocna-
Hu4xy, uoinilyuo . OOBOwHOM 34
Bnadame u yupaaare. ujeo-
KYIIHOM: CHATOM | CPIICKOT  HAPOJLA
"a IIpumopjy!

Hapou nau, u cysume je Je-
TapruuaH_ um cna6, 6e3 uKakBe
NaTpujecke = NMCIIMIIJIHHE,  CATPBEH
Teperuma cBake Bpcre, NITO  HEe-
BHO KPBIby HM  NApaMa  npuHalnia
APYIUTBY HP AP)KABM, HE MOE
NA HaBNauH  HOBHX  TEp€TA, H

hi

na ce Ha GojHoM Toby  orgeja
H Ca YCTABHHM  IPECTABHHILUMA
cBOjuM. He nana3u OnopryHum,
na NOCIBEJIEBHM  KPHKOM CBOJHM,
nage uspasa cBoM ouajaeby u
cBoje oslojekjeHocrH HAJI UY JIHHM
NIPOTEKTOPATOM  NAHAIUH>HX  ycTA-
BHHX nujomupa.

HoBoBujekor ITlepuxneca uema,
jep nema Bjenanosuha uu PaGpuca.

Iluraa ce uujerokyrnna  omna-
AHHA, NOJIMIJIA Ce NpOTECTHA Gypa
UpKBEHHX_orihuua H MHOrOGpojHor
rpaljaHcTBa; yriupy npcrToM Hek ce
ucnpaBe  (bunancuje u noBpare
NUHAPH  HeMHJIO — pa3rpaGI6eHHX
KYJITyPHHX HHCTHTYTA . . . Am 3a-
syn, ce je pljom sapkjano — jep
CBE CA/L MPTBHM CHOM crlaBa. [anu
H TOJIHHE IPOJA3E, CKYINITHHCKE
cecuje Ges uKakBe peaknuje u
IpoTecra — mnonyiiTaie Ha 1uu-
toj DPOHTH — y NOJKTHUKHM IA
H KYJITYPHHM NHTAIBHMA. Y uyy
Ce IIHTAMO, nOKJEe he dunancnje
HALIHX (DOHNLOBA OCTATH HeypetjeHe
u Henojimupene ? Je Ju mMoryhe,
na ycraBiu 6paHure/bu Gapem je-
NHOM, 341pMajy OCJjeTJ6HBHM IJE-
IIOBHMA NEHTPAJIHE BJACTH MH jA
I6GHMA KAO HAL3OPHHM OpraHuMA
croMeHy 20-ronuiuii»y He6pury u
NyKHOCT, JA CE KYJITYPH€ TEKO-
BHH&  MHOTHX  LeLeHHjA, 3HOjeM
MHOTHX TPYZA H CaMOIperapara
CTeueH€, IUTO Npuje mogmMupe —
NaKJe CBE OHO IITO je  IOJIMAJIO
miujeHoM nosHnarux  zemuja...!!

Ha nocrannuuma je cama, za ce
HMAHe TIOBPATH, He PALIH KOH3H-
cropujanuux njemoBoja u  ynpa-
BHHKA -—— AJIH panu rmujerera nHa-
IIpaMa HMEHY  YCTAHOBHTEJbA, H
yaBuiueHe MeTe kojoj cy onpeljene.
H na pa3yMHOM KOHTPOJIOM yHA-
Nnpujez Nnorireie HMae o = CJH-
uHHX noTpeca Koju Tako cHaKHO
yrpoxaBajy  KyaTypuy  no/uiory
HAPOHY — TE JA CE OMJA/IHHA
ysanya ue noBaha y  curyauujy
npocjaka, jep 3a pak-pauy rpeGa
jaqer gujeka — — ergo, u jauux
onepara | O. K.

Biskup i Rasiratar |
bilješke za povjest.

XI.
Strosmajer i sjedinjenje crkava.
1. — Istinito je da je Strosmajer

veoma želio i jako hotio da se pra-
voslavna srpska, bugarska, ruska
crkva sjedini s rimskom, ali on, da
to ostvari, ne imadijaše ni upliva ni
moći kao se je činilo papi Piju 1X.

Strosmajer pokuša sjedinjenje erka-
va, ali sa tim mnogijem u Slaven-
stvu otudi, i sam se on u kratko
doba stavi i uvjeri da Pravoslavlje ne
bijaše na to ni spravno ni naklonjeno,

Svi su, ili mal da ne svi u Ugar-
skoj bili za to protivni Strosmajeru;
Mađari su se i mađaroni bojali nekog
panslavisma, nekakvog strašila, koje
ge je u njihovoj mašti gorostasno ši-
rilo i visilo. Pa u Austriji Strosmajeru
bješe očito protivna neka l/ičnost,
kojoj nijesu nimalo po ćudi popovske
i erkovne preporuke.

Ali mi, koji smo onda bili protiva
Strosmajeru i pisali protiva mu pre-
duzeću, imamo slobodno reći, da se
on čvrsto i dostojanstveno održa sve-
mu i svakome. Ovaki su ljudi veliki

i u gubitku. Mi slatko uživamo u
svojoj duši misleći danas o njemu i
o njegovoj plemenitosti. Ah neka, mi
molimo, iz dna neke čudne žalosti,
da njegov rajski Duh ukane ovčas
Hrvatima u srce jednu kaplju vjere!

2. — Valja da otkrijemo jednu
Strosmajerovu obmanu, i jest da je
on bio uvjeren da bi se čitavo Sla-
venstvo ojačilo sjedinjenjem pravo-
slavne crkve s rimskom, i zato je on
iskreno, po duši radio da se ono
sklopi.

Lako se, a osobito današnji dan
vidi da je ovo utopija. Narodi, što
pripadaju slavenskoj familiji, ne osje-
ćaju ove potrebe; oni nikako i nigda
ne očitovaše da ovo žele.

U općemu mišljenju i osjećanju
nijesu danas crkva i religio kako su
bile negda. Iza Reforme XVI. vijeka
sve se lomi u malene komade. Da-
nas je življe i jače u ljudima čuvstvo
narodnosti i ekonomije od čuvstva
erkve i religioni.

Pa ima još drugi i jači razlog i
uzrok zašto se narodi više ne bave
toliko pitanjima i ispravama erkovni-
jem kako su se negda bavili.

Evo razloga, evo uzroka. Koliko
više raste i jača se religio i duho-
vitost u osobama toliko su više ma-
nje njihovi vanjski prokazi. Osobe
postaju crkve, hramovi Božiji. Ovaj
pojav uvidi Pavle, i za to reče Ko-
rinćanima: — ,Ne znate li da ste vi
orkva Božija, i Duh Božiji živi u va-
ma?“ I. Kor. II. 16.

Ovo je uzor, ovo je vrhovna svrha
put koje vodi Hristov Duh. Ljudstvo
je upućeno put ove svrhe. Znamo da
ovo nije drago, i da ne može biti
drago onijem ,koji oltaru služe i
s oltarom dijele“ ali je naravno. Mo-
gu li oni štogod protiva Naravi? Neka
učine Naravi što je Sesre učinio moru;
neka je išibaju.

Kad su pjesnika Šilera pitali zašto
nikakvijem djelom on ne kaže svoju
religion, odgovori: Za religion. 1
ovo nije nipošto nijekanje ni vjere,
ni veligioni; pače je ovo najbolja,
najplemenitija ispovijed svoje vjere i
religioni.

U politici nije drugačije. Velika se
carstva mrve u malene republike kad
nastaje čuvstvo narodnosti i slobode ;
a kad nestaje ovoga čuvstva onda
ge malene republike tope u velika
carstva. Ovaj istorični, naravni pojav
tumači zašto se sveštenik tako čvrsto
drži oltara a kralj prijestolja. Nauči-
mo, i budimo pametni!

3. — Strosmajer se gorko prevari
kad pokuša da sjedini pravoslavne
slavenske crkve s rimskom. Ova se
nezgodna utopija zače u njegovoj
glavi i sjajna mu se, primamljiva
predstavi taman onda, kako rekosmo,
kad se je čitavo Slavenstvo vanredno
bavilo politikom i narodnom svojom
budućnošću.

Ali se mi ovom ni malo ne čudimo,
jer poviješću, a malo i iskustvom,
znamo da se u ničijoj glavi tako la-
sno ne začinju teorije i utopije kao
u popovskoj i fratarskoj.

A zašto? Zato što ovo donosi na-
čin njihova življenja. Oni ne žive
općijem životomljudi,negoizvan njega,
i ne samo izvan njega nego i protiva
njemu. Nemaju pred očima žene, ne
sinova, ne obitelji, da dijele od svoje
ljubavi. Oni imaju sebe pred svoji-
jem očima ; oni sebe ljube, sebe vise,
sebe obožavaju; oni su uopće sobom
pijani, samom svojom sjenom.

Neka ovo niko ne uzme za uvri-
jedu, jer mi ne vrijeđamo, nemamo
ni volje, ni namjere da uvrijedimo.
Ovo što izlagamo naravno je u oni-
jem kastama, zato u diplomaciji ima
pravilo da ne valja nigda, ili lasno

/

propustiti popovima i ženama, što
ne govore nigda dosta, kao grob, ze-
mlja i oganj.

4 — Napokon se Strosmajer uvjeri
da je i sam Rim zapreka sjedinjenju
Grkava, jer Talijanci rimske kurije
drže unijate ne samo za manju braću,
nego ih smatraju pljenom, po običaju
starijeh Rimljana osvojitelja svijeta.
Ovo vrijeđa, ovo odalja, mnogo po-
štovani, koji vičete na nas i na slobodu.

Da su unijati smatrani rimskijem
pljenom mi smo se osvjedočili u Mi-
siru, kad smo ondje bili attachč
kod papinog delegata i vikara, koje-
Mu su podloženi svi misirski i arap-
ski unijati.

Mi smo za misirske i arapske u-
nijate imali riječi s kapučinom bisku-
pom Masajom, koji nekoliko godina
poslije, za pape Lava XIII. čudnovato
posta kardinalom.

Ali nama nije čudno, jer je selja-
čka hitrina kapučina Masaje bila
taka i tolika, da ne bi čovjek vjero-
vao, Pa u upletu turske vlade i rim-
ske kurije sve ti je moguće ako znaš
udesno mučati i udesno govoriti;
malo od jednoga malo od drugoga.

Biskup Strosmajer pisa rasfratru
Loazonu: — ,Što se tiče sjedinjenja
razdruženih crkava djelo je osobite
ljubavi Proviđenja, ali je mati Crkva
danas mnogo daleko da tomu pomože.
Sama ljubav slaže kao što oholost
razdvaja.“.* Evo kako Strosmajer sudi
o Rimu, i govori da oholost razdvaja.

Ljudevit Vuličević.

* ,Quant a union des Eglises s6paraćs,
elle est I'oeuvre de prčdilection de la Pro-
vidence; mais la mere 1 Eglise est aujourd'
hui bien elvig dy pouvoir contribuer. La
charitč seule tandre que l'orgueil spare“.

Svršetak rasprave proti Jukiću
i drugovima. Osuda.

Prošlog utorka, kako u zadnjem
broju javismo, dovršena je bila ra-
sprava proti Jukiću i drugovima. U
srijedu se prešlo na preslušavanje
sudbenih vještaka. Dr. Žirovčić, upra-
vitelj Stenjevačke umobolnice izjavio
je, da je Jukić u času kada je poči-
nio atentat bio posve normalan. O-
brazlažući svoju izjavu reče, da je
Jukić samo neurasteničan na osnovi
hereditarnosti. Čitavo mu je živčevlje
labilno, ali na njegovim umnim spo-
sobnostima, da nema nikakvog de-
fekta. Jukićevo stanje jest konstitu-
cijonalna neurastenija. Nu takovih
ljudi imade mnogo. Samo jedni se
mogu uzdržati, a drugi stradaju, jer
se u životu imadu boriti sa bijedom.
I za Jukića se mora reći da je pravo
čudo što je uzdržao mnoge patnje u
životu i nije isključeno da će| jedan-
put i poluditi. Ako je i zem. čino-
vnik reče dr. Žirovčić, to je on ipak
po svojoj savjesti došao do zaključka
da Jukić boluje od konstitucijonalne
neurastenije, ali nema dublje povrede
u duševnosti, koja bi dovela do toga,
da je u času čina bio bez svijesti.

Na upit predsjednika, da li postoji
mogućnost da Jukić simulira, dr. Ži-
rovčić odgovara, da je to sasvim is-
ključeno. Jukićje čovjek koji ne može
simulirati — to je proti njegovog ci-
jelog bića.

Glede optuženog Neidharta veli da
ga nije pregledao pobliže, ali je opa-
zio da su svi mladi optuženici stajali
pod sugestijom jedne ideje solidar-
nosti i štrajka i pod sugestijom vla-
stite važnosti, a da li je Neidhardt
više bio podložen toj sugestiji nego
drugi, to se ne da ustanoviti. Juki-
ćev branitelj dr. Prebeg- postavio je
još nekoliko upita na dra Žirovčića
i time je sjednica za nekoliko časaka
bila prekinuta. Iza odmora uzeo je

riječ drugi vještak dr. Lang i izja-
vljuje po svojoj savjesti, da je Jukić
ličnost etogeno i exogeno nervozna,
ali da Jukić nije počinio svoj čin u
potpunoj bezumnosti, koja nastupa
na časove a onda opet pada.

Nakon što je vještak dr. Lang od-
govorio na nekoja pitanja branitelja,
dao je o optuženom Neidhartu  slije-
deće mnijenje: svestranim  pregle-
danjem g. Neidhardta ustanovio sam
da mu je živčani ustroj sasvim ne-
povrijeđen. Prema tomu zaključujem
da on osobitoj kakvoj sugestivnosti
koja bi prelazila na neki način fizi-
ološku mogućnost, sada baš ne naginje.

Iza toga je predsjednik izjavio, da
je dokazni postupak dovršen, te pre-
kinuo raspravu, a slijedeću sjednicu
odredio za četvrtak u jutro, kad će
drž. odvj. staviti svoj konačni predlog.

U sjednici od četvrka uzeo je riječ
zastupnik optužbe dr. Marković. Po-
čimlje svoj govor sa dogođajem aten-
tata i dovodi s njim u svezu optu-
žene, te opetuje optužnicu prikazujući
da je atentat počinjen pod pritiskom
i na nagovaranje optuženih.  Objek-
tivna i subjektivna Jukićeva krivnja
je posve ustanovljena, te o tom neće
govoriti. A pošto su liječnici izjavili
da on nije kod! čina bio posve bez
svijesti, da nije dapače bio ni u sme-
tnji ćutila, to je njegova krivnja ne-
pobitna, te ne mora to dokazivati.
Tada prelazi na Jukićeve sukrivce i
jednako ostaje pri svemu što je u

. optužnici proti njima naređeno.

Državni je odvjetnik; govorio 4 gata.
U petak se nastavilo raspravom. Prvi
je uzeo riječ Jukićev branitelj dr. Pre-
beg, te izjavljuje da i on kao i drž.
odvjetnik imade isti sud o činu koji
se dogodio, da je strašan i grozan i
nijedan ga pametan normalan čovjek
ne može prosuditi. U svojem daljnjem
govoru dr. Prebeg odbija u ime svoje
i u ime cijeloga hrvatskoga naroda,
da bi tko to djelo odobravao, ili da
bi bilo ljudi, koji bi bili kadri isto
djelo opetovati. One stavke, što go-
vore 0 jugoslavenskoj republici, koju
imađu stvarati đaci, nečuveno je i
neviđena fantazija.

Zatim se branitelj osvrće na vele-
izdajničke tendencije, te čita program
»Narodnog Ujedinjenja“ veleći da je
program takov, da bi bila sreća, kad
bi cijeli hrvatski narod stupio u tu
organizaciju, jer je to kulturna orga-
nizacija prve vrsti. Prelazi tada na
atentat Jukićev i reče, da u ovom
slučaju ne postoji nikakvo potajno
umorstvo, pošto je Jukić pueao javno
na ulici pred cijelim svijetom. Nada-
lje ne postoji zlonamjerno umorstvo,
što je Jukić ubio Hrvojića i stražara,
jer nije imao namjere, da ubije niti
Hrvojića, niti stražara, već Cuvaja.
Sto se tiče liječničkog mnijenja, on
ga ne priznaje kompetentnim  kriti-
ziva vještake, koji nijesu ispitali, da
li je Jukić duševno bolestan, već su
izjavili da je Jukić zdrav. Vještaci
su se islonili na iskaze svjedoka, a
nijesu osobno pregledali Jukića. Po-
tom liječnici nijesu izrekli strukovno
mnijenje.

Dr. Prebeg dokazuje, da je Jukić
svoj čin počinio u potpunoj duševnoj
neubrojivosti, i za to moli suce, da
ga se ne vješa, dapače, da ga se po-
sve riješi i mjesto u kaznionu, da ga
se pošalje u bolnicu, kamo i spada.

Prelazeći na ostale optuženike veli
da su to djeca i ono što su učinili,
to je bio samo zahljev njihove ro-
doljubne mlade zanosne duše. Ako
su pogriješili — nije to bio zločin,
djelo zanosa mladih duša,. Zar ćete
ih zato propeti — zatvoriti u tamnicu ?

Dr. Prebeg je završio svoj obran-
beni govor sa molbom i apelom na sud.