Br. 38.

Dubrovnik, 19. septembra 1912.

God. XXI.

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK

Cijena je listu nu godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her-
cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu
Goru K 15; za sve ostale zemlje
krouna 16; za Dubrovnik kruna 10;
na pć i četvrt godine surazmjerno,
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po ci-
jeniku. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale Šida ge od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Odgovorni urednik Antonije Benussi.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr

Dubrovnik, 18. septembra.

Ovo dana društvo ,Prosvjeta“
u Bosni i Hercegovini slavi svoju
desetu obljetnicu. Kako samo ime
kaže, 4 što naši cijenjeni čitaoci
znadu, društvo je čisto prosvjetno.
Rad ,Prosvjetin“ je velik, i po
obimu i po snazi i po svrsi, pa
ga srpski narod u anektovanim
srpskim zemljama zna uvažiti, što
je djelom i pokazao kroz ovo de-
vet godina. Narod vrlo lijepo
shvata, da ,Prosvjeta“ za nj radi,
pa je znao i znade da je u veli-
kom njenom radu potpomaže i
sokoli. A kako srpski narod u
Bosni i Hercegovini zna da cijeni
,Prosvjetin“ rad, među ostalijem,
dokazom su i lijepi broj jakih do-
brotvora, kao i mnogi zavještaoci.
Tako ,Prosvjeta“ danas raspolaže
sa priličnim imetkom, te je sve
više i više u stanju da radi na
prosvjećivanju i kulturnom  podi-
zanju naroda, kojemu treba mno-
go pomoći.

U deset godina svoga posto-
janja Prosvjeta“ je mnogo ura-
dila za narod. Njen ogromni rad
i njeni dojakošnji uspjesi mogu
da budu najboljim primjerom i
srpskom narodu na Primorju, kako
bi morao i mogao da jače pomaga
svoju ;Srpsku Zoru“, koja-i ako
u manjem obimu, ima jednaku
svrhu onoj bosansko-hercegova-
čke ,Prosvjete“.

Mi danas na drugom mjestu
iznosimo podrobnije, i ako ne is-
crpno, , Prosvjetin“ dosadašnji rad,
a svak će moći da to tačno sazna
iz ,Prosvjetila“ izvješća, koje je
ovo dana društvo objelodanilo. Mi
se samo divimo srpskom narodu
u Bosni i Hercegovini, kako zna
cijeniti i shvatati ,Prosvjetin“ za-
datak, i predočujemo to srpskom
narodu na Primorju radi primjera
i ugledanja.

I upravo ta činjenica, što narod
zna i umije da ispravno shvata
rad svoga društva, uzrokom je da
svečanost u Sarajevu, koja će se
izvršiti u subotu i nedjelju, nijesu
neka formalna proslava obljetnice
jednog običnog društva, nego su
prava i veličanstvena kulturna slava
srpskoga naroda u Bosnii Herce-
govini. I stoga će na tu kulturnu
srpsku narodnu svečanost doći
predstavnici svih kulturnih  usta-
nova u cijelom Srpstvu, držaće se
razni referati, i to će biti jedna
lijepa i puno značajna kulturna
proslava u srpskom narodu.

I mi Srbi Dubrovčani poslaćemo
predstavnike naših ustanova u Sa-
rajevo, da srpskoj braći u Bosni
i Hercegovini izruče naše čestitke
i naše pozdrave. Ulogu koju ,Pro-
svjeta“ vrši među našom braćom
u Bosni i Hercegovini mora naići
na priznanje svakog iskrenog Sr-
bina, a savjesno vršenje rada i
uspjeh u njemu zaslužuje tople,
iskrene, — a za nas Srbe na Pri-
morju — pomalo i zavidne čestitke.

Cestitamo , Prosvjeti“, čestitamo
Bosancima i Hercegovcima. Bilo
u sto dobrijeh časa !

Ilacmo u3 CpGuje.

Y Beorpany, 14. cenremMGpa.

Kpo3 NoCI6eJIbHX OCAM AHA TIpPH-
uke Ha BakaHy Hujecy, CKOpO HH
MAJIO, KpeHyJIe Ha GOJBE; OHe Cy jou
Hecpeljede u HeonpetjeHe, TELIKe H KPH-
THuH€. Crate xpunihaHCKHX HAPOJIA
Oromancke Hmnepuje uesaBuiHo je u
necHocHo. Haji i»HMa Ce CBaKOTA NaHA
BPUIE NOKOJBH; IBHXOB je HBOT CBA-
KOr uaca y OIacHOCTH; IbMXOBH CY
NOMOBH joli u caga y nmaameny! M
TO ce cBe zoralja ua Bparuma EBpore,
npen ouuma C1OGonuux CyHaponnuka
u 6Gpahe oHux naheHuKa, HecpeTHux
oToMaHcKkux xpuiutana. Ako EBpona
Hehe ga uyje rac BjeKOBHHX CTpa-
NAJHHKA, HE CMHjy Na FA HE uyjy HbH-
XOBH CHOGOJHH CanjeMeHHLH. [lo ria-
Cy KPBH, NO CMJIH rJmaca CaBujecTu,
no jauuuu uauuonazuor y6ujeljeia u
no Bpujeznocru yBjepei»a O BAKHOCTH
TiHTatba nojoxaja cBOj4x CyHapoJuuKa
y Typckoj mo OrmuiTe Hauuonajine 4
Ip»KaBH€ HHTepece, CoGojiuu GaJIKaH-
CKH HapO/IH, CBujeCHH CBOJE IVAKHOCTH,
IIO3BAHH CY Ja JIMTHY CBOj TJIAC H, MA
u NOJ TIPHTHCKOM TOXKHH€ HP HE3TO-
NHOCTH CBOF NOJIOXKAjA, y3My y 3a-
IITHTy CBOjE CAIIJIEMEHHKE OI HATJIOT
u 3Bjepckor ucrpeG/beia M CBHX HAa-
CHJBA KOjuMA Cy H3JTOXKeHH. Mu cMo
norrnyHo cBjecHu Tora, na he omu To
3HaTH, xTjeru, cmjeru u MOhH VUHHHTH.

TloBonu 34 Tpaxeiwe IoJaraia pa-
uyua og Typcke, 360r nejjena Koja
ona Hehe uju udje y Cray a cnpu-
jeuu,..3a- ocrane. GaJIKAHCKE NpKABE
jom mocroje. Tlo usBjecuum mojaBama
MOTJIO GH Ce Ka34TH JA CE OHM HAK
u nojauaBajy. Fbuma He Oo/y3umMsbe
CHary npuBuuHo cruumaBaree, koje uuje
NAJEKO OJ THIIHHC Npen OJyjy. Jom
HeOCIAGIBEHO NOCTOjH CBE OHO IITO
je npuje nmecerak nana uaroBjenura-
Bajo Komnjukanuje ua PBajkaHy, u
Io TOME KOMIJIHKALUuje Cana Hujecy
yuasenuje Ho uro cy Guje ona kaza
CMO NOCJIbEJIIbE IIHCMO NIHCAJIH.  CrTOTA
u cana crojuMO NpH OHOME: JA HH-
KOra He Tpe6a za H3HeHa/iH, aKO LO
Kpaja npBe noJjoBuHe OKTOGpa, nakJie
KpO3 Mjeceu naka, njane 1uuo Banka
u nornaju EBpony.

VrjemiHu Cy IIaCOBH, KOjM, NO HA+
LIM uuopmanujaMa 43 NoysnaHux
u3BOpa, uujecy HEOCHOBAHH O CNOpA-
3yMy 3a 3ajeguuuky akuujy «Cp6nje,
Ilpue Tope, Byrapcke u I'puke, a
MOa Cy jou BaKuuju odu 1pyru:
o pujemei»y cuga Tpojuor Cnopa3yma
na GajiKaHCKO TIHTAIb€, AKO Ce Cala
NojaB4 y NyTFO OYeKHBAHOM IHIAMEHY,
npenycre mMajumM GaJKAHCKHM  /Ip»KA-
BaMa u Ja CBaKY HuHTEpBeHlujy Ca
crpaHe cy36ujy Opy»KaHOM CHJIOM. OBH
UPyTH TJIACOBH y TOJIHKO Cy BAXHMju,
Y KOJIHKO O I6HXOBOj AyTEHTHUHOCTH
3aBucu, na gu he jom oBe jecenu
nohu no komnjukanuja ua BagKaHy.
AKO'Cy TAuHH TJIACOBH O CIIOMEHYTOj
pujemenocru cua Tpojuor Cnopa3y-
Ma, a y Ipyrom peny o nonjenu cBepa
unTepeca uametjy GaJIKAHCKHX Ip»KABA,
ona ce ynanpujer ca najsekiom cu-
rypnomhy mMoxe Kašsaru, na ke 10
Kpaja npBe "nogoBune mjecena OKTO-
6pa noliu go omurer GaJiKaHcKOr para
H NO NpecraHka TYpCKOT  VOCIOJICTBA
y Esponu. Typcka he, y TOM Cnyuajy,
Guru nornyHo HemMoliHa, na cy3Guje
akuujy Ha uerupu poHra u 3a1pu
cBoje nocananiive mosuiuje.

Jenuo je caga CHIypHO: OraCcHOCT
ou GajikaHcKor para uuje cMaieHa,
Ma na je Buka u rajaMa  jejIMuuHo
cruiaja. H Gani TO, INTO CY IOBOJIH
34 paru cazla HCTH, NITO HH MAJO
uujecy ocgaGubeHH, IuTO' cratbe y Typ-
CKOj uuje HH 34 IUIAKY  TIONIPABJBEHO
HM LITO C€ BHKA H TaJIAMA TIIDHBHJIHO
cruinaJia, nokašyje na cMO cazra Gimke

PATy HO NITO CMO HKAJA IO CATA GuJIH.
MetjyTuM 3HAaMO, ZA CE HA CBHM CTpA-
Hama BajkaHa *ypHoO Bpiie rmperxo-
HE PATH€ IIPHIIPEME, KAO JA CMO HE-
ITIOCpeJIHO Tpeu parom.

Tlo oHomMe, oKJe uze Hauie ca3sHa-
ie, Cp6uja he, ako cama obe 10
para ca Harnpujen uCTAKHYTHM  YC/1O-
BHMA, #3 era ugahiu ojavana, a Bje-

pojaruo na he nmoGuru u usja3 Ha
MOpe.

JaBHJIH CMO Bam TeJNerpadeku, ma
je Brana r. Mapka TpupkoBuha noj-
uujeja cBojy ocraBky u na je Kpaw
OCTABKY NpuMHO. O y3pouuMa oBe
BJIAJLHHE OCTABKE KPJ2KE TPH Bep3nje:
npBa, za je Brana nojunjena OCTABKY
360r GosecTu npencjenuuka MHHHCTAP-
crBa r. TpudkoBuha; npyra, zna je
TA OCTABKA IIOTEKJIA H3 moTpeGe za
Ha YIIDABy 3eMJ6€, y BE3H Ca JaHAlI-
I>HM  CIIOJBALIIBHM NpuJHKAMA, ZOfje
jaua Bnana; Tpeha, uajnocnuje, Iuro
je, pu cKknanawy Gynuera 3a 1913.
TOJIHHY, NOLIIO ZO CyKOGa u3MeHy
MuHHHCTpa duHancuja u  OCTAJIHX MH-
Hucrapa u 360r Tora cyko6a Muuu-
cTap «uHancuja NOJIHHO OCTABKY Ha
cBoj nogoxaj, Koj4 ce no Tom muje
Morao nonyHuTu. H3 KOMyHuKea, KOju
je mocnuje ocraBke KaGuHeTa rmyGJiH-
KOBAH y noJycny6eHoj ,CaMoynpa-
BH“, usna3su na je OBA NOCIbEJIbA
Bepauja HajGJImia HCTHHH.

Uum je Kpa» mpuMHO OCTABKY T.
TpuexoBuheBor KaGuneTa, mosBao je
r. Amupy Hukosnuha, npencjeninka
HaponHe CKyrnmiuTuH€, PAJIH KOB3YJI-
ranje. Tocn. HuKkosuk< ripenapyuuo
je Kpaiy, na cacraB kaGuneTa noBjepu
r. Hukosu  Tlamuhy, npencjeniuuky
JipxxaBuor CaBjera u Boiju PanukaJiHe
Crpanke, mro je Kpap u yuuuno.
Tocn. Hukona Ilawmuh nokyumao je y
npBom peny za oGpasyje KaGuner
nBojue koasuuuje: Pagukane u Ca-
MOCTAJIHe Crpaike, Na NomTO My TO
uuje romuyio sa pykom, o6pa3oBao_ je
XoMoreHu Ka6uHeT, yseBiiu najjaue
J6yne u3 cBoje crpauke, rako na je
NAHAIII>H KAGHHET, IO uIAHOBUMA KOH
cy y ibeMy, jemau om majjauux Koje
je CpG6uja no cana umaja.

HoBu KaGunHerT je OBaKO CACTABJbEH:
MHHHCTAP  pencjenHHK M  MuHHCTAp
CNOJbANIHHX nocnoBa r. Hukoma Ila-
NiHhi, muuucrTap Bojan med TgmaBnor
'Benepasuuraća ijedepaji r. PanomMup
Tlyruuk, muuucrap dunancnja r. /Ip.
Jlaza [lauy, MHHHCTAp  yHYTPAlIIl>HX
njena r. Crojau Ilporuh, mMuHucrap
npaBne r. lip. Muxanjio TlosuheBuli,
MuHuCrTap npuBpene r. Kocra Croja-
HoBuh, MuHHcTap rpaljesuna JoBan Il.
JoBanoBuli,  MuHHCTAp  lIpoCBjeTe r.
Jby6a JoBaHoBuh.

Tipomumor ueTBprka, npe moje,
WJIAHOBH HOBOT KAGHHETA OMJH CY y
Jisopy, ruje Cy NmOJIOKHJIH NIpOTIKCAHY
3ZAKIIETBY, A jyue Cy NpuHMHJIH 1y2KHOCT.

Cunohi je Gura mpsa cjeinua HoBe
Bnaje. Ha woj je pujemeHo na ce
noByue 3a6pana H3B034 XpaH€ y He-
KuM oGjekTuMa, 4 34 Heke je za6pana
3aup»ana. CBakaKO M OBAj KOpaK
BJAJIHH NOBOJBHO je NjE/IOBAO HA HOB-
uaHe rmujane, Ma ta TO HHje HHKAKAB
3HaK, za je ornacHocr og para yma-
IBEHA MJIH OTKJIOIDEHA.

AKO CMO ZOGpO H3BjeliTeHH, BJIAJLA
Ce HOCH MHUIbY, A, OG3HpOM Ha
TeIuKe npuiuke ua BaJiIKAHy, C430B€
HaponHy Ckyrniruny y BaHpenaH ca-
34B Hajlasbe 3a 28. cenremGpa. 3a-
NATAK CKYyIluITHHE GHO 6H, NO HCTUM
uuqpopmauujaM, y TOME, ITO Gu Bya-
na, y jeuuoj Trajmoj cjeziuuu, u310-
X«HJIA Cajallibe npuuke Ha Bankany
u rpaxuga na OnoGpu ibeHe mJaHoBe
u  uaBjecHe  BaHpejHe  KpenuTe 34
BOjCKY. j

Y cBakoM c7yuajy, NaHaliia Brana
je y CTaisy na, Ma KaKBE 6ule cmo-

JbAINIbE TIPMJIHKE, TIOBEJE 3EM/bY IIPA+
BHJIHHM NyTEM. CBH IP€HH UJIAHOBH CY
HCKYCHH JBYJIH, M OHH he, yBjepeHu
CMO, G€3 IIPEHAI/BEHOCTH, AJIH H Ca

najsehoM ojviyuHonihy, MOfiH, 3HATH

H XTJETH 3AILUTHTH HM IPKABHE HP HA-
UHOHAJIHE HHTEpECE.

Cagaui»u MoMeHar je Texak. Bye
JIH TA BJAJA 3HAJIA HCKOPHCTHTH MJIH
cnpujeuuTu na ra 1pyru ynorpe6u u
HCKOPHCTH HA HALI ONIITY INTETY,
ona he H3BpliuTu cBojy nyxHocT. Mu
Y TO HeMAMO pa3/OTa CYMIbATH H 34TO

OBAKBO puHjelIeibe KDH3E MOXEMO CAMO |

NOZAPABMTH. JIyTYUIKH.

Jedan prijedlog našim općinama.
I

Sa svih strana čujemo jednu te
istu pjesmu, da su današnje prilike
vrlo nesnosne i da se ovako i na
ovaj način dalje ne može, pošto ži-
votne potrebe svakim danom sve
više rastu, državne i druge dažbine
takogjer rastu, a prihodi svakim da-
nom opadaju. Ta je tužna pjesma
opravdana i neopravdana. Opravdana
je, jer je na žalost istinita, a ne-
opravdana je stoga, što imamo sred-
stava i načina da bar ublažimo, ako
ne i spriječimo, te nesnosne prilike,
a to možemo jedino tako učiniti, ako
svojski pregnemo oko podizanja naše
privredne snage, a u prvom redu
naše zemljoradnje. Državna akcija,
koja je u tom pravcu pokrenuta,
pretvorila se u neke birokratsku ak-
ciju, koju narod ne može i ne će da
razumiju, štu jeu posve razumljivo, jer
privreda sve trpi više nego li biro-
kratizam i paragrafe. Od te akcije
se dakle nemamo bog zna čemu na-
dati: ona nam može biti samo pri-
mjerom, kako ne treba raditi, kao
što nam može podati i dovoljno is-
kustva, kada dobro uočimo one silne
pogrješke toga rada, a i to je ipak
nešto. —.

Ne ostaje nam stoga ništa drugo,
nego da se mi sami za unapregjenje
naše privrede pobrinemo, kao što su
ge svi narodi i u svim krajevima o
tome već poodavna pobrinuli, a dr-
žavnu akciju ne smijemo kao do
sada smatrati onim, što će učiniti da
poteče med i mlijeko. Nju moramo
smatrati, kao i svud u svijetu, samo
poticalom na što jači rad i na što
ozbiljniji rad. s naše strane.

No ipak je potrebito da neko po-
vede tu akciju, da nam dade poleta
i snage, da nas naputi, da nas pri-
pomogne, da nam bude moralni vogja
u tom radu, a to država niti može
niti treba da čini. Taj neko moramo
biti mi sami, ili bolje: naša udružena
snaga, gdje će se okupiti sve dobroga
što u nas ima, gdje će te naše dobre
snage naići na najzgodniju upotrebu,
da od njih ništa ne propane, da ni
mrva naše narodne snage ne pogje
izgubljena, nego sve da bude na
dobro upotrebljeno.

U idućim člancima ćemo nastojati,
da dokažemo da se to može i da
kažemo kako se to može.

Neki dio naše privredne narodne
snage već je udružen i organizovan
u našem zadrugarstvu, koje je polo-
žilo prvi ispit i pokazalo se dostojnim
općeg povjerenja i opće saradnje. To
je do sada priznato sa nekoliko kom-
petentnih mjesta, a najbolji dokaz za
to može da bude ovogodišnji Zbor
Zadruga, na kome se ispostavila ne
samo naša sposobnosi da nešto uči-
nimo, nego i naša volja da se za
stvari opće važnosti umijemo i mo-
žemo da žrtvujemo. Na Zboru se
vrlo opširno raspravljalo o svemu
onom, što zasijeca u našu privrednu
snagu i u naš privredni napredak.

Tu su iznesene mnoge stvari, koje

su do sada bile pokrivene nekom
tamom, tu se iznijelo mnogo toga,
iz česa se izveo posve opravdan za-
ključak, da započeti rad ne samo
moramo nastaviti, nego ga moramo
tako nastaviti, da on postane cen-
trum naše snage i našeg rada za
podizanje narodne privrede. No nije
se samo na tome ostalo, nego se
pošlo i korak dalje, pa se rasprav-
ljalo o načinu, kako da ge to posti-
gne i o Sredstvima, koja su zato
potrebita.

Pri tom je dotaknuto i jedno pi-
tanje, koje — tako na prvi pogled
izgleda — nema veze sa privredom.
To je pitanje: kako i u kojem od-
nošaju imale bi stati naše općine na
prama tom našem radu.

U samo početku rasprave konsta-
tirano je, da u našoj općinskoj au-
tonomiji imamo nešto, za čim teže
mnoga naša braća, ali da tu slobodu
na žalost ne umijemo i ne ćemo da
upotrebimo u našu korist. Najbolji
dokaz za to su nam današnje naše
općine i ono što su prama onome
što bi morale biti. Naše općine danas
su ništa drugo no ispostava admini-
strativne vlasti. Danas naše općine
skoro jedino i isključivo vrše t. z.
povjereni djelokrug t. j. uručuju spise
administrativne vlasti, utjeravaju glo-
be, vode evidenciju o regrutima i —
udaraju općinske namete, koji su
toliki da ih se više ne može snositi.
A za te silne terete, što narod dobiva?
Malo, vrlo malo: u nekim mjestima
liječnika, loše uregjenu policiju i ono
malo osnovne. pouke u osnovnim
školama. To je sve i to samo u bo-
ljim općinama, a u većini, i to u
prvom redu u velikoj većini srpskih
općina, narod ni te koristi od općina
nema.

Da drugi narod ima našu općinsku
autonomiju u svojim rukama, to bi
sve drukčije izgledalo, kako i izgleda
u sretnijim i naprednijim pokrajinama,
Tamo su općine ne ispostave admi-
nistrativne vlasti, nego središte sva-
kog naprednog i korisnog rada, a u
prvom redu privrednog rada. One
narodu strostruko povraćaju ono, što
narod u vidu općinskih nameta plaća
općinama. Zato narod tamo ne sma-
tra, kao kod nas, općinu najvećom
svojom nesrećom, nego je smatra i
drži za onoga ko u prvom redu vodi
brigu o njegovom napretku, pa zato
dragovoljno i plaća općinske namete
ma koliki oni bili.

Zar se to i kod nas ne bi moglo?
Bi, ali bi to išlo mnogo teže, nego
li u drugim pokrajinama iz više ra-
zloga, a glavni razlog je siromaštvo
naših općina, naša nemarnost, ne-
stašica spremnih ljudi i one česte
trzavice prilikom izbora, kada bi se
u čas srušilo sve ono što je teškom
mukom podignuto.

Da se svemu tome doskoči i da
se bar uputimo pravom stazom, sta-
zom rada i napretka, ima jedan
mnogo lakši, praktičniji i bolji način,
o kojemu je takogjer bilo govora na
Zboru Zadruga, a o tome će biti go-

vora u narednim člancima.
(svršiće se).

Naši dopisi.

Sokolsko slavlje u Kotoru. *
Na 1. septembra o. g. Srpski Soko
u Kotoru priredio je proslavu osve-
ćenja društvenog barjaka i pozvao je
da uveličaju slavu sve srpsko i hr-
vatske Sokole iz Boke, hrvatski Soko
iz Dubrovnika i ,Dušana Silnog“ iz
Dubrovnika, srpski Soko iz Knina,
te sva mjesna hrvatska i srpska dru-
štva, koja se mahom odazvaše.

* Radi obilna materiala tek je moglo da
uđe u današnji broj.