Br. 38. Dubrovnik, 19. septembra 1912. God. XXI. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu nu godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje krouna 16; za Dubrovnik kruna 10; na pć i četvrt godine surazmjerno, Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale Šida ge od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Odgovorni urednik Antonije Benussi. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr Dubrovnik, 18. septembra. Ovo dana društvo ,Prosvjeta“ u Bosni i Hercegovini slavi svoju desetu obljetnicu. Kako samo ime kaže, 4 što naši cijenjeni čitaoci znadu, društvo je čisto prosvjetno. Rad ,Prosvjetin“ je velik, i po obimu i po snazi i po svrsi, pa ga srpski narod u anektovanim srpskim zemljama zna uvažiti, što je djelom i pokazao kroz ovo de- vet godina. Narod vrlo lijepo shvata, da ,Prosvjeta“ za nj radi, pa je znao i znade da je u veli- kom njenom radu potpomaže i sokoli. A kako srpski narod u Bosni i Hercegovini zna da cijeni ,Prosvjetin“ rad, među ostalijem, dokazom su i lijepi broj jakih do- brotvora, kao i mnogi zavještaoci. Tako ,Prosvjeta“ danas raspolaže sa priličnim imetkom, te je sve više i više u stanju da radi na prosvjećivanju i kulturnom podi- zanju naroda, kojemu treba mno- go pomoći. U deset godina svoga posto- janja Prosvjeta“ je mnogo ura- dila za narod. Njen ogromni rad i njeni dojakošnji uspjesi mogu da budu najboljim primjerom i srpskom narodu na Primorju, kako bi morao i mogao da jače pomaga svoju ;Srpsku Zoru“, koja-i ako u manjem obimu, ima jednaku svrhu onoj bosansko-hercegova- čke ,Prosvjete“. Mi danas na drugom mjestu iznosimo podrobnije, i ako ne is- crpno, , Prosvjetin“ dosadašnji rad, a svak će moći da to tačno sazna iz ,Prosvjetila“ izvješća, koje je ovo dana društvo objelodanilo. Mi se samo divimo srpskom narodu u Bosni i Hercegovini, kako zna cijeniti i shvatati ,Prosvjetin“ za- datak, i predočujemo to srpskom narodu na Primorju radi primjera i ugledanja. I upravo ta činjenica, što narod zna i umije da ispravno shvata rad svoga društva, uzrokom je da svečanost u Sarajevu, koja će se izvršiti u subotu i nedjelju, nijesu neka formalna proslava obljetnice jednog običnog društva, nego su prava i veličanstvena kulturna slava srpskoga naroda u Bosnii Herce- govini. I stoga će na tu kulturnu srpsku narodnu svečanost doći predstavnici svih kulturnih usta- nova u cijelom Srpstvu, držaće se razni referati, i to će biti jedna lijepa i puno značajna kulturna proslava u srpskom narodu. I mi Srbi Dubrovčani poslaćemo predstavnike naših ustanova u Sa- rajevo, da srpskoj braći u Bosni i Hercegovini izruče naše čestitke i naše pozdrave. Ulogu koju ,Pro- svjeta“ vrši među našom braćom u Bosni i Hercegovini mora naići na priznanje svakog iskrenog Sr- bina, a savjesno vršenje rada i uspjeh u njemu zaslužuje tople, iskrene, — a za nas Srbe na Pri- morju — pomalo i zavidne čestitke. Cestitamo , Prosvjeti“, čestitamo Bosancima i Hercegovcima. Bilo u sto dobrijeh časa ! Ilacmo u3 CpGuje. Y Beorpany, 14. cenremMGpa. Kpo3 NoCI6eJIbHX OCAM AHA TIpPH- uke Ha BakaHy Hujecy, CKOpO HH MAJIO, KpeHyJIe Ha GOJBE; OHe Cy jou Hecpeljede u HeonpetjeHe, TELIKe H KPH- THuH€. Crate xpunihaHCKHX HAPOJIA Oromancke Hmnepuje uesaBuiHo je u necHocHo. Haji i»HMa Ce CBaKOTA NaHA BPUIE NOKOJBH; IBHXOB je HBOT CBA- KOr uaca y OIacHOCTH; IbMXOBH CY NOMOBH joli u caga y nmaameny! M TO ce cBe zoralja ua Bparuma EBpore, npen ouuma C1OGonuux CyHaponnuka u 6Gpahe oHux naheHuKa, HecpeTHux oToMaHcKkux xpuiutana. Ako EBpona Hehe ga uyje rac BjeKOBHHX CTpa- NAJHHKA, HE CMHjy Na FA HE uyjy HbH- XOBH CHOGOJHH CanjeMeHHLH. [lo ria- Cy KPBH, NO CMJIH rJmaca CaBujecTu, no jauuuu uauuonazuor y6ujeljeia u no Bpujeznocru yBjepei»a O BAKHOCTH TiHTatba nojoxaja cBOj4x CyHapoJuuKa y Typckoj mo OrmuiTe Hauuonajine 4 Ip»KaBH€ HHTepece, CoGojiuu GaJIKaH- CKH HapO/IH, CBujeCHH CBOJE IVAKHOCTH, IIO3BAHH CY Ja JIMTHY CBOj TJIAC H, MA u NOJ TIPHTHCKOM TOXKHH€ HP HE3TO- NHOCTH CBOF NOJIOXKAjA, y3My y 3a- IITHTy CBOjE CAIIJIEMEHHKE OI HATJIOT u 3Bjepckor ucrpeG/beia M CBHX HAa- CHJBA KOjuMA Cy H3JTOXKeHH. Mu cMo norrnyHo cBjecHu Tora, na he omu To 3HaTH, xTjeru, cmjeru u MOhH VUHHHTH. TloBonu 34 Tpaxeiwe IoJaraia pa- uyua og Typcke, 360r nejjena Koja ona Hehe uju udje y Cray a cnpu- jeuu,..3a- ocrane. GaJIKAHCKE NpKABE jom mocroje. Tlo usBjecuum mojaBama MOTJIO GH Ce Ka34TH JA CE OHM HAK u nojauaBajy. Fbuma He Oo/y3umMsbe CHary npuBuuHo cruumaBaree, koje uuje NAJEKO OJ THIIHHC Npen OJyjy. Jom HeOCIAGIBEHO NOCTOjH CBE OHO IITO je npuje nmecerak nana uaroBjenura- Bajo Komnjukanuje ua PBajkaHy, u Io TOME KOMIJIHKALUuje Cana Hujecy yuasenuje Ho uro cy Guje ona kaza CMO NOCJIbEJIIbE IIHCMO NIHCAJIH. CrTOTA u cana crojuMO NpH OHOME: JA HH- KOra He Tpe6a za H3HeHa/iH, aKO LO Kpaja npBe noJjoBuHe OKTOGpa, nakJie KpO3 Mjeceu naka, njane 1uuo Banka u nornaju EBpony. VrjemiHu Cy IIaCOBH, KOjM, NO HA+ LIM uuopmanujaMa 43 NoysnaHux u3BOpa, uujecy HEOCHOBAHH O CNOpA- 3yMy 3a 3ajeguuuky akuujy «Cp6nje, Ilpue Tope, Byrapcke u I'puke, a MOa Cy jou BaKuuju odu 1pyru: o pujemei»y cuga Tpojuor Cnopa3yma na GajiKaHCKO TIHTAIb€, AKO Ce Cala NojaB4 y NyTFO OYeKHBAHOM IHIAMEHY, npenycre mMajumM GaJKAHCKHM /Ip»KA- BaMa u Ja CBaKY HuHTEpBeHlujy Ca crpaHe cy36ujy Opy»KaHOM CHJIOM. OBH UPyTH TJIACOBH y TOJIHKO Cy BAXHMju, Y KOJIHKO O I6HXOBOj AyTEHTHUHOCTH 3aBucu, na gu he jom oBe jecenu nohu no komnjukanuja ua BagKaHy. AKO'Cy TAuHH TJIACOBH O CIIOMEHYTOj pujemenocru cua Tpojuor Cnopa3y- Ma, a y Ipyrom peny o nonjenu cBepa unTepeca uametjy GaJIKAHCKHX Ip»KABA, ona ce ynanpujer ca najsekiom cu- rypnomhy mMoxe Kašsaru, na ke 10 Kpaja npBe "nogoBune mjecena OKTO- 6pa noliu go omurer GaJiKaHcKOr para H NO NpecraHka TYpCKOT VOCIOJICTBA y Esponu. Typcka he, y TOM Cnyuajy, Guru nornyHo HemMoliHa, na cy3Guje akuujy Ha uerupu poHra u 3a1pu cBoje nocananiive mosuiuje. Jenuo je caga CHIypHO: OraCcHOCT ou GajikaHcKor para uuje cMaieHa, Ma na je Buka u rajaMa jejIMuuHo cruiaja. H Gani TO, INTO CY IOBOJIH 34 paru cazla HCTH, NITO HH MAJO uujecy ocgaGubeHH, IuTO' cratbe y Typ- CKOj uuje HH 34 IUIAKY TIONIPABJBEHO HM LITO C€ BHKA H TaJIAMA TIIDHBHJIHO cruinaJia, nokašyje na cMO cazra Gimke PATy HO NITO CMO HKAJA IO CATA GuJIH. MetjyTuM 3HAaMO, ZA CE HA CBHM CTpA- Hama BajkaHa *ypHoO Bpiie rmperxo- HE PATH€ IIPHIIPEME, KAO JA CMO HE- ITIOCpeJIHO Tpeu parom. Tlo oHomMe, oKJe uze Hauie ca3sHa- ie, Cp6uja he, ako cama obe 10 para ca Harnpujen uCTAKHYTHM YC/1O- BHMA, #3 era ugahiu ojavana, a Bje- pojaruo na he nmoGuru u usja3 Ha MOpe. JaBHJIH CMO Bam TeJNerpadeku, ma je Brana r. Mapka TpupkoBuha noj- uujeja cBojy ocraBky u na je Kpaw OCTABKY NpuMHO. O y3pouuMa oBe BJIAJLHHE OCTABKE KPJ2KE TPH Bep3nje: npBa, za je Brana nojunjena OCTABKY 360r GosecTu npencjenuuka MHHHCTAP- crBa r. TpudkoBuha; npyra, zna je TA OCTABKA IIOTEKJIA H3 moTpeGe za Ha YIIDABy 3eMJ6€, y BE3H Ca JaHAlI- I>HM CIIOJBALIIBHM NpuJHKAMA, ZOfje jaua Bnana; Tpeha, uajnocnuje, Iuro je, pu cKknanawy Gynuera 3a 1913. TOJIHHY, NOLIIO ZO CyKOGa u3MeHy MuHHHCTpa duHancuja u OCTAJIHX MH- Hucrapa u 360r Tora cyko6a Muuu- cTap «uHancuja NOJIHHO OCTABKY Ha cBoj nogoxaj, Koj4 ce no Tom muje Morao nonyHuTu. H3 KOMyHuKea, KOju je mocnuje ocraBke KaGuHeTa rmyGJiH- KOBAH y noJycny6eHoj ,CaMoynpa- BH“, usna3su na je OBA NOCIbEJIbA Bepauja HajGJImia HCTHHH. Uum je Kpa» mpuMHO OCTABKY T. TpuexoBuheBor KaGuneTa, mosBao je r. Amupy Hukosnuha, npencjeninka HaponHe CKyrnmiuTuH€, PAJIH KOB3YJI- ranje. Tocn. HuKkosuk< ripenapyuuo je Kpaiy, na cacraB kaGuneTa noBjepu r. Hukosu Tlamuhy, npencjeniuuky JipxxaBuor CaBjera u Boiju PanukaJiHe Crpanke, mro je Kpap u yuuuno. Tocn. Hukona Ilawmuh nokyumao je y npBom peny za oGpasyje KaGuner nBojue koasuuuje: Pagukane u Ca- MOCTAJIHe Crpaike, Na NomTO My TO uuje romuyio sa pykom, o6pa3oBao_ je XoMoreHu Ka6uHeT, yseBiiu najjaue J6yne u3 cBoje crpauke, rako na je NAHAIII>H KAGHHET, IO uIAHOBUMA KOH cy y ibeMy, jemau om majjauux Koje je CpG6uja no cana umaja. HoBu KaGunHerT je OBaKO CACTABJbEH: MHHHCTAP pencjenHHK M MuHHCTAp CNOJbANIHHX nocnoBa r. Hukoma Ila- NiHhi, muuucrTap Bojan med TgmaBnor 'Benepasuuraća ijedepaji r. PanomMup Tlyruuk, muuucrap dunancnja r. /Ip. Jlaza [lauy, MHHHCTAp yHYTPAlIIl>HX njena r. Crojau Ilporuh, mMuHucrap npaBne r. lip. Muxanjio TlosuheBuli, MuHuCrTap npuBpene r. Kocra Croja- HoBuh, MuHHcTap rpaljesuna JoBan Il. JoBanoBuli, MuHHCTAp lIpoCBjeTe r. Jby6a JoBaHoBuh. Tipomumor ueTBprka, npe moje, WJIAHOBH HOBOT KAGHHETA OMJH CY y Jisopy, ruje Cy NmOJIOKHJIH NIpOTIKCAHY 3ZAKIIETBY, A jyue Cy NpuHMHJIH 1y2KHOCT. Cunohi je Gura mpsa cjeinua HoBe Bnaje. Ha woj je pujemeHo na ce noByue 3a6pana H3B034 XpaH€ y He- KuM oGjekTuMa, 4 34 Heke je za6pana 3aup»ana. CBakaKO M OBAj KOpaK BJAJIHH NOBOJBHO je NjE/IOBAO HA HOB- uaHe rmujane, Ma ta TO HHje HHKAKAB 3HaK, za je ornacHocr og para yma- IBEHA MJIH OTKJIOIDEHA. AKO CMO ZOGpO H3BjeliTeHH, BJIAJLA Ce HOCH MHUIbY, A, OG3HpOM Ha TeIuKe npuiuke ua BaJiIKAHy, C430B€ HaponHy Ckyrniruny y BaHpenaH ca- 34B Hajlasbe 3a 28. cenremGpa. 3a- NATAK CKYyIluITHHE GHO 6H, NO HCTUM uuqpopmauujaM, y TOME, ITO Gu Bya- na, y jeuuoj Trajmoj cjeziuuu, u310- X«HJIA Cajallibe npuuke Ha Bankany u rpaxuga na OnoGpu ibeHe mJaHoBe u uaBjecHe BaHpejHe KpenuTe 34 BOjCKY. j Y cBakoM c7yuajy, NaHaliia Brana je y CTaisy na, Ma KaKBE 6ule cmo- JbAINIbE TIPMJIHKE, TIOBEJE 3EM/bY IIPA+ BHJIHHM NyTEM. CBH IP€HH UJIAHOBH CY HCKYCHH JBYJIH, M OHH he, yBjepeHu CMO, G€3 IIPEHAI/BEHOCTH, AJIH H Ca najsehoM ojviyuHonihy, MOfiH, 3HATH H XTJETH 3AILUTHTH HM IPKABHE HP HA- UHOHAJIHE HHTEpECE. Cagaui»u MoMeHar je Texak. Bye JIH TA BJAJA 3HAJIA HCKOPHCTHTH MJIH cnpujeuuTu na ra 1pyru ynorpe6u u HCKOPHCTH HA HALI ONIITY INTETY, ona he H3BpliuTu cBojy nyxHocT. Mu Y TO HeMAMO pa3/OTa CYMIbATH H 34TO OBAKBO puHjelIeibe KDH3E MOXEMO CAMO | NOZAPABMTH. JIyTYUIKH. Jedan prijedlog našim općinama. I Sa svih strana čujemo jednu te istu pjesmu, da su današnje prilike vrlo nesnosne i da se ovako i na ovaj način dalje ne može, pošto ži- votne potrebe svakim danom sve više rastu, državne i druge dažbine takogjer rastu, a prihodi svakim da- nom opadaju. Ta je tužna pjesma opravdana i neopravdana. Opravdana je, jer je na žalost istinita, a ne- opravdana je stoga, što imamo sred- stava i načina da bar ublažimo, ako ne i spriječimo, te nesnosne prilike, a to možemo jedino tako učiniti, ako svojski pregnemo oko podizanja naše privredne snage, a u prvom redu naše zemljoradnje. Državna akcija, koja je u tom pravcu pokrenuta, pretvorila se u neke birokratsku ak- ciju, koju narod ne može i ne će da razumiju, štu jeu posve razumljivo, jer privreda sve trpi više nego li biro- kratizam i paragrafe. Od te akcije se dakle nemamo bog zna čemu na- dati: ona nam može biti samo pri- mjerom, kako ne treba raditi, kao što nam može podati i dovoljno is- kustva, kada dobro uočimo one silne pogrješke toga rada, a i to je ipak nešto. —. Ne ostaje nam stoga ništa drugo, nego da se mi sami za unapregjenje naše privrede pobrinemo, kao što su ge svi narodi i u svim krajevima o tome već poodavna pobrinuli, a dr- žavnu akciju ne smijemo kao do sada smatrati onim, što će učiniti da poteče med i mlijeko. Nju moramo smatrati, kao i svud u svijetu, samo poticalom na što jači rad i na što ozbiljniji rad. s naše strane. No ipak je potrebito da neko po- vede tu akciju, da nam dade poleta i snage, da nas naputi, da nas pri- pomogne, da nam bude moralni vogja u tom radu, a to država niti može niti treba da čini. Taj neko moramo biti mi sami, ili bolje: naša udružena snaga, gdje će se okupiti sve dobroga što u nas ima, gdje će te naše dobre snage naići na najzgodniju upotrebu, da od njih ništa ne propane, da ni mrva naše narodne snage ne pogje izgubljena, nego sve da bude na dobro upotrebljeno. U idućim člancima ćemo nastojati, da dokažemo da se to može i da kažemo kako se to može. Neki dio naše privredne narodne snage već je udružen i organizovan u našem zadrugarstvu, koje je polo- žilo prvi ispit i pokazalo se dostojnim općeg povjerenja i opće saradnje. To je do sada priznato sa nekoliko kom- petentnih mjesta, a najbolji dokaz za to može da bude ovogodišnji Zbor Zadruga, na kome se ispostavila ne samo naša sposobnosi da nešto uči- nimo, nego i naša volja da se za stvari opće važnosti umijemo i mo- žemo da žrtvujemo. Na Zboru se vrlo opširno raspravljalo o svemu onom, što zasijeca u našu privrednu snagu i u naš privredni napredak. Tu su iznesene mnoge stvari, koje su do sada bile pokrivene nekom tamom, tu se iznijelo mnogo toga, iz česa se izveo posve opravdan za- ključak, da započeti rad ne samo moramo nastaviti, nego ga moramo tako nastaviti, da on postane cen- trum naše snage i našeg rada za podizanje narodne privrede. No nije se samo na tome ostalo, nego se pošlo i korak dalje, pa se rasprav- ljalo o načinu, kako da ge to posti- gne i o Sredstvima, koja su zato potrebita. Pri tom je dotaknuto i jedno pi- tanje, koje — tako na prvi pogled izgleda — nema veze sa privredom. To je pitanje: kako i u kojem od- nošaju imale bi stati naše općine na prama tom našem radu. U samo početku rasprave konsta- tirano je, da u našoj općinskoj au- tonomiji imamo nešto, za čim teže mnoga naša braća, ali da tu slobodu na žalost ne umijemo i ne ćemo da upotrebimo u našu korist. Najbolji dokaz za to su nam današnje naše općine i ono što su prama onome što bi morale biti. Naše općine danas su ništa drugo no ispostava admini- strativne vlasti. Danas naše općine skoro jedino i isključivo vrše t. z. povjereni djelokrug t. j. uručuju spise administrativne vlasti, utjeravaju glo- be, vode evidenciju o regrutima i — udaraju općinske namete, koji su toliki da ih se više ne može snositi. A za te silne terete, što narod dobiva? Malo, vrlo malo: u nekim mjestima liječnika, loše uregjenu policiju i ono malo osnovne. pouke u osnovnim školama. To je sve i to samo u bo- ljim općinama, a u većini, i to u prvom redu u velikoj većini srpskih općina, narod ni te koristi od općina nema. Da drugi narod ima našu općinsku autonomiju u svojim rukama, to bi sve drukčije izgledalo, kako i izgleda u sretnijim i naprednijim pokrajinama, Tamo su općine ne ispostave admi- nistrativne vlasti, nego središte sva- kog naprednog i korisnog rada, a u prvom redu privrednog rada. One narodu strostruko povraćaju ono, što narod u vidu općinskih nameta plaća općinama. Zato narod tamo ne sma- tra, kao kod nas, općinu najvećom svojom nesrećom, nego je smatra i drži za onoga ko u prvom redu vodi brigu o njegovom napretku, pa zato dragovoljno i plaća općinske namete ma koliki oni bili. Zar se to i kod nas ne bi moglo? Bi, ali bi to išlo mnogo teže, nego li u drugim pokrajinama iz više ra- zloga, a glavni razlog je siromaštvo naših općina, naša nemarnost, ne- stašica spremnih ljudi i one česte trzavice prilikom izbora, kada bi se u čas srušilo sve ono što je teškom mukom podignuto. Da se svemu tome doskoči i da se bar uputimo pravom stazom, sta- zom rada i napretka, ima jedan mnogo lakši, praktičniji i bolji način, o kojemu je takogjer bilo govora na Zboru Zadruga, a o tome će biti go- vora u narednim člancima. (svršiće se). Naši dopisi. Sokolsko slavlje u Kotoru. * Na 1. septembra o. g. Srpski Soko u Kotoru priredio je proslavu osve- ćenja društvenog barjaka i pozvao je da uveličaju slavu sve srpsko i hr- vatske Sokole iz Boke, hrvatski Soko iz Dubrovnika i ,Dušana Silnog“ iz Dubrovnika, srpski Soko iz Knina, te sva mjesna hrvatska i srpska dru- štva, koja se mahom odazvaše. * Radi obilna materiala tek je moglo da uđe u današnji broj.