Br. 40. Dubrovnik, 3. oktobra 1912. God. XXI. li ll IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- S cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu ž Goru K 15; za sve ostale zenuje krouna 16; za Dubrovnik kruna 10; : na po i četvrt godine surazmjerno, Pretplata i oglasi šalju se admini- : straciji lista a dopisi uredništvu. i Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — X POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Odgovorni urednik Antonije Benussi. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr Gospar. Kad sam ljetos prvi put vidio u Beogradu Sfojana Novakovića, daleke mi se uspomene probudiše, kao kad u stranome svijetu na jedan put staneš, jer ti dale- ko zvono, ili zavoj neke uli- čice, ili pogled lica što ti šmigne isprid očiju, spomenuše oni tvoj blaženi kraj što ga sveđ nosiš uza se i onda kad ne misliš i kad ne ćeš da iisliš na nj. Komu naliči? — Gdje sam vi- dio ono lice, oni stas? — Gdje sam čuo onu slatku riječ što te rastegnutim svojim ritmom sjeća davnijeh razgovora Gospara Lukše na taraci u tišini Gruža, kad ve- čer slazi u more kroz crne Ma- riničine čemprese? — Gdje?! — Ala sam lud!... U isti čas kad mi jeka porodi u duši daleku, ma- glovitu prikazu ostavljenog doma, — Stojan Novaković, bi rasvije- tljen jednom zrikom onog sunca .što sad zapada između Male Petke i Dakse, — i ja vidjeh pred sobom oživjeli kip jednog od onijeh Du- brovačkijeh gospara koji su nam u prvoj našoj mladosti pripovije- dali, kako su u djetinstvu vidjeli jedan put Kneza kad je s dupli- jerom u ruci prohodio preko Place — a poslije su nijemo umirali u ropstvu s nekim gluhim i neizre- čenim nadom u mrkijem očima, da će se vremena Slobode ipak povratiti. I ta opresija probuđelih senza- cija u čudnoj sličnosti harmonične ljudske prikaze, ne ostavi me ni one večeri — a u istinu bila je još sugestivnija! — kad sam na » taraci“ Topčiderskog brda, sred tihe simfonije noćnih krijesova i mjesečevih zraka, slušao onaj isti rastegnuti, kadencirani glas kako mi polako i potanko pripovijeda O svojim vječnim posjetima i po- klonstvima pred Sultanovim Zla- inim prestoljem i o vjekovječnim obećanjima koje Turčin sitno niže između hladnih, grabežljivih prstiju sa zrnjem žutog jantarovog kralješa još od onda kada Nikolica Bona pogibaše u Jedrenskoj jami XVII Vijeka pa sve do današnjih ne- časnijih dneva, kada Makedonski mučenici još uvijek umiru od istog azijatskog konopca i od iste krš- čanskehimbe. — Od Carigrada do Petrograda — penjala se, ra- Spredala se, zatezala se riječ po- slanika balkanskih muka u istoj ćistoči tona, samo katkada bi mali, Sarkastički smijeh, kao škripanje Oštrice na sklu, podcrtao taj fanta- stični, fatalni put poklonstava i molitava od Bosfora što nas davi do Neve što nas smrzava. »Do viđenja u Dubrovniku!“ bi zadnji pozdrav patricija s Top- čiderskog brda, — i — ,Eto me u Dubrovniku!“ bi prva riječ kad me Stojan Novaković zagrli na Gruškoj stanici. A onda, — tu u pogledu Lo- Vrijenca_ koji svaki dan nazivlje moru i kopnu granitnu kletvu, da ,nema blaga kojim bi se Slo- boda kupiti mogla !“ — pak tamo po Placi, ispred Sv. Vlaha, u in- terkolumniju ogrebenog i načersa- noga Dvora, između arkata fra- tarskih klaustara, — sjećanje moje postade životom. Stojan je Novaković tek u Du- brovniku našao nišu gdje mu vas kip kao na vlas pristaje. Toliko naša krv u razmetu vjekova i prostora stvara uvijek isti, jedin- stveni ljudski tip. Samo jedna gesta otkri u toj slici svu idealnost i mekoću duše Serbijanskih zelenih brežuljaka. Kada Stojan Novaković nogom stupi na prag Arhiva mrtve Du- brovačke = Vlasti, skinu klobuk s glave i prikrsti se veleći: ,Uđi- mo u Hram Mudrosti!“ — — — Onda razumijete zašto je Veliki Orsat, Medo Pucić — na Kali- megdanu pjevao Srbiji Oslobodi- . teljici. Ivo Vojnović. Dubrovnik, 29. Septembra 1912. | Dubrovnik, 2 oktobra. Exposć grofa Berchtolda, u au- strijskim delegacijama, nije iznio ništa novo. Što smo znali prije exposea, to znamo i sada, ako ne i još manje. O vanjskoj politici Austro-Ugarske nijesmo čuli ništa nepoznata, a nijesmo čuli ni ono, što smo se mi, i svak, nadali. Bilo je naime očekivati, da će grof Berchtold nešto kazati i o svom prijedlogu o balkanskoj kon- versaciji. On je na prosto kazao, da su velike sile simpatično pri- mile njegov prijedlog. Da, to su jednako onako samo riječi, kako je i prijedlog bio primljen od ve- likih sila samo riječima, lijepim riječima, i umješnim frazama. Ali o akciji grofa Berchtolda, njenom razvitku, stepenu, do kog je došla, ne kaže grof Berchtold a ma ništa. O prilikama na Balkanu kazao je, da su mutne, i da sve velesile nastoje na održanje status quo-a. Dakle, ništa novo. Stara pjesma, novo izdanje. Da se je grof Ber- chtold ovako držao pri delegaci- jama, sudeći po pisanju austrijske njemačke štampe, može lako da bude uzrokom i Sasonowljevo bo- ravljenje u Engleškoj. Što Sasonov razgovara sa sir E. Ereyom, može se samo kombinovati, ali znati ne. U neizvjesnosti o rezultatu sa- dašnjih rusko-engleških dogova- ranja, grof Berchtold je bez su- mnje držao za najzgodnije, da se reservisano zadrži pri staroj pjesmi. Njegovo držanje nije zadovoljilo svu austrijsku štampu, tako da ima listova, koji se ovom prilikom neprijazno izrazuju o Berchtoldovu držanju, osobito zbog njegove ne- preciznosti u izlaganju. Istina je svakako, da i grof Berchtold, kao i sva Evropa i sav Balkan, iščekuje povratak Saso- nova iz Engleške i. resultate nje- gove posjete. Rusija je država koja spada među najzainteresovanije u bal- kanskom pitanju. Političke prilike na Balkanu uvijek su znatno ovi- sile o držanju Rusije u balkanskom pitanju. Tako i danas Rusija igra u ovom pitanju vrlo presudnu ulogu. Pri tome je od interesa znati, kakva je snaga Rusije, i kakav je njen položaj. A to tim više, što se posiije rusko-japan- skoga rata mišljenje o Rusiji, njenu položaju i njenoj snazi, do skraj- nosti izmjenilo. Vladislav Žukovski, najbolji po- znavalac ruskih finansija, imao je intervju s jednim odličnim ruskim državnikom, po mišljenju listova, po svoj prilici s ministrom pred- sjednikom Kokovcevom, o Rusiji. Taj važni intervju donosi jedan ruski list. Opći položaj Rusije, ka- ko u pogledu unutrašnje tako i u pogledu spoljašnje politike, do- bar je. Preko ljeta učinjeno je mnogo za održanje mira. Raspra- vljala su se, ili su u toku raspra- vljanja, mnoga pitanja koja se od- nose i na zapad i na daleki istok. Jedina tačka na političkom hori- zontu, koja daje maha ozbiljnoj bojazni, jeste situacija na Balkanu. Utješan je, ipak, fakt, što su se sve-Sile odlučile đa svonr smigom sačuvaju ',status quo“, pa se je nadati da će i ta opasnost preći, Ruske finansije toliko su se po- pravile, da državne gotovine u samoj carskoj banci ima preko 700 milijuna rubalja. Bez pretje- rivanja može se reći, da Rusija korača napretku gigantskim kora- cima. Ona je danas toliko jaka i spremna, da je nikakvi događaji ne mogu iznenaditi. Kronika. Naši pravaši još uvijek ostaju sli- jepe sluge Šusteršićeve. U posljednje je vrijeme izgledalo, da će do sad nečuvena i neviđena tiranija, koja vlada u Hrvatskoj, a koja, kako iz- gleda, i nama predskazuje još ne- snosnija vremena, barem u nekoliko opomenuti pravaše, da narodne snage moraju biti ujedinjene, ako je do toga, da se naš narod i malo otrese od nametnutih mu pijavica, koje mu is- pijaju i srž i dušu. = Ko tako mišljaše, prevario se. Su- šteršić je i opet podvio pravaše pod svoje papuče, a pravaši su, naravno, sagnuli vratove i urođenom im po- kornošću postavili se ondje, gdje je on želio i htio. Kad su srpska i hrvatska stranka pozvale pravašku na eventualni sa- stanak zastupnika radi daljeg-držanja osobito u delegacijama i vijeću, gle- de prilika u domovini, pravaški klub je odgovorio, da će odluku kasnije saopćiti. Poslije sastanka pravaša i Šušteršićevih Slovenaca, koji se odr- žao u Opatiji, pravaški je klub ot- klonio svoje sudjelovanje eventualnom sastanku srpskih i hrvatskih zastu- pnika. Nije im dopustio Šusterčić! ,Na- rodni list“ je punim pravom ovakav postupak pravaša nazvao nepatriot- skim i nevaljalim, a ,Hrvatska riječ“ mogla je na to da odgovara samo vodnjikavim ciniznom. Uvijek isti. x »Naše Jedinstvo“ se nikako ne može đa sjeti, da je lani doni- jelo dopis iz Dubrovnika o ,finim demonstracijama pljeskanjem protiv našeg marša ,Rado ide“, koji je ot- stvirala vojna muzika. Mi ponavljamo, da jest. ,N. J.“ je donijelo isto ono što i ,Prava“, jer urednik ,Prave“ je dopisnik ,N. Jedinstva. Kad mu konvenira, onda kao dopise šalje vi- jesti iz ,Prave“, a kad mu ne kon- venira, onda u ,Pravoj“ gvozdeno šuti, a u dopisima se razviče, kao ono, kad su se ona tri Nijemca po- topila ispod ,Villa Adria“. »Prava Crvena Hrvatska“ nam odgovara na noticu, kako je osudena od sv. crkve. Ali kako? — Hijela bi da pazara. Odgovara nam da je »Dan“ u istinu bio zapljenjen, ali ne jer je tobože vrijeđao vjeru, pso- vao i t. d., nego jer je muževno u- stao da se takovi gadi ne davaju mladeži. Dakle ,Prava“ brani ,Dan“, a prešućuie ono što smo mi napisali o osudi. ,Prava“ brani ,Dan“ ali ne gebe. Ima donekle i pravo, jer će »Dan“ tako isposlovati, da skine S ,Prave“ anatemu. Zato je to ćuta- nje i pokajanje. Mi joj želimo uspjeh, i da joj gri- jesi budu odriješeni. Odlični gosti u Dubrovniku. U prošlom smo broju javili dobro- došlicu milim nam gostima, g. Sto- janu Novakoviću, velikom naučenjaku i državniku, i g. Dr. J. Skerliću, u- niverzitetskom profesoru i kritičaru. O njihovu boravku u našemu gradu donosimo na drugom mjestu, a ovdje donosimo u kratko o njihovom životu i radu. Stojan Novaković. Prilikom stogodišnjice pada dubro- vačke republike napisao je ovaj ve- liki i jedan od najozbiljnijih! srpskih naučenjaka ove riječi: »Dižimo jedno Srpstvo kulturom, ovim lijepim jezikom i ujedinjenom prosvjetom narodnom. Prionimo svi da nađemo sredstva kojima se to može izvršiti“. Ta ga je cijelj vodila kroz cio život, a i sada još uvijek. Kao jedna od najidividualnijih i naj- izrazitijih ličnosti u nas, g. S. Nova- ković ima za se simpatije svih, i on je u ostalom jedan od onih koji čine epohe u jednom narodu, daju mu da osjeti kolika je moć kulture i što se sve može njom. Ali za nas je prije svega od važnosti da se podižemo kulturom, jer kulturno ujedinjenje predhodi političkom. On nam navje- štava da ne smijemo klonuti i da ne možemo! klonuti: mi, mlad i svjež narod koji je prije kratkog vremena počeo stvarno da stvara svoju kul- turu, svoju, srpsku i modernu. Velik i ogroman rad g. Stojana Novakovića mi ne možemo ni na- brojiti. Za to treba naročitog i de- taljnog proučavanja, jer nabrajanjem djela koja je g. Novaković u svoju sedamdeset i jednu godinu izdao, ne može se niko stvarno koristiti. Njih treba čitati i tada će samo po sebi da se otvore vidici, shvate stvarne ideje i rad koji je svršio naš sijedi starina. Za vrijeme aneksioe krize, g. S. Novaković je hrabrio one koji su vo- dili glavnu riječ u tadašnjoj srpskoj politici. Konzervativnost, do izvjesne granice, smatra kao nužni uslov sa- niranju srpskih prilika, ali ondje gdje se tiče kakvog stvarnog rada, on je među prvima i vodi stvar uspjehu U tom ne pozna konzervativnosti, On je sav od stvarnog rada i akti- vnosti, i niko ne mrzi kao on praznu naduvenost, lamentacije i fraze. Da damo bar najpribližniju sliku njegovog velikog rada, mi ćemo istaći da se g. S. Novaković u svoje mlade dane bavio pjesmom i pripovjetkom, i preveo nešto od Puškina i Cajkov- skog. On je prvi u nas koji je po- kušao s uspjehom da kosovske pje- sme sredi u jednu cjelinu i da od pojedinih, zgodnih momenata sastavi jedan narodni ep, kakav| par exemple imaju Grci. Poslije g. S. Novaković napisao je jednu masu školskih udž- benika, od kojih su neki najbolji što ih uopšte ima u nas. Kao profesor Velike Škole, preveo je Šerovu opštu istoriju književnosti u tri dijela za- tim nešto od Rankea i Voltera. Ali kao filozof i istoričar on je najjači. To je istom pravo polje njegova rada. Naročitu pažnju posvjećuje našoj naj- starijor književnosti, pisanim spome- nicima, starim štampanim knjigama, dokumentima“ i naročito etimologiji riječi. Proučio je do detalja našu naj- stariju književnu prozu, pisanu pod uticajem vizantinske kulture. Od isto- rijskih rasprava naročito ističemo djela ,O pošljednjim Brankovićima i Vaskrsu Srpske Države.“ G. S. Novaković rodio: se u Šapcu 1. novembra 1842. U Beogradu je za- vršio svoje studije. On je najbolji u- čenik Đura Daničića, i po struci sla- vista. Bio je više puta ministar pro- svjete, ministar predsjednik i srpski ministar na strani. Dr. Jovan Skerlić. On je donio u našu literaturu sve odlike koje imaju francuski pisci, otmjen i elegantan stil, široko shata- nje ljudi i stvari, francusku lakoću i zamah. Shvativši važnost i vrije- dnost života kad se umije korisno i pametno upotrebiti, on je uvijek bio na čelu onih koji su propagovali ve- liku životnu radost i borbu. On je pojmio literaturu kao dio opšteg na- šeg socijalnog života i u svojim ese- jima gdje je u glavnom dao portrete naših najizrazitijih književnih radnika tražio je prije svega naročito soci- jalni momenat u njihovom djelu i sa zadovoljstvom ga analizovao. Svoje simpatije prema onima koji su radili na popravljanju našeg naroda, nije nikada krio, i one su našle svog naj- jačeg izraza unjegovom umjetničkom lijepo izrađenom djelu ,Svetozaru Markoviću“. G. Jovan Skerlić obratio je naročitu pažnju pojedinim perio- dama naše književnosti, i prvije kod nas uopšte koji ju je razdijelio po i- dejama i shvatanjima koja su domi- nirala u pojedinim odsjecima vremena. Tako je poslije proučavanja srpske književnosti u XVIII. v., naročito se zaustavio na našem ,Sturm und Drang-u“, periodi našeg romantici- zma koji je, u ostalom uzgred reče- no, izbacila naše dobre ijake literate. Obilježivši tačno i precizno i izloživši ideje naše burne omladine, prešao je na pojedine ličnosti iz naše novije književnosti, one koja datira u gla- vnom od Vojislava Ilića a gdje se osjećaju shvatanja modernih ljudi. Pokraj studije o ,Svetozaru Mar- koviću“, njegovog najzaokrugljenijeg djola, ,Književnosti u XVIII. vijeku“ i ,Omladine i njene književnosti“ koje smo već spomenuli, g. J. Sker- lić dao je još masu manjih stvari koje su mu stvorile reputaciju našeg pr- vog i najboljeg literarnog kritika. Sinteza njegovih najvažnijih ideja mogla bi se iskazati u nekoliko ri- ječi: Zašto tražiti da li je jedno djelo pisano po svim zakonima estetike; glavno je da ono daje impresiju ; tra- žiti koliko je ono proživljeno, koliko