Br. 41. Dubrovnik, 10. oktobra 1912. God. XXI. KS --— m aka | IZLAZI SVAKI ČETVRTAK | i Cijena je listu nu godinu: i i Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hor | cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu | Goru K 15; za sve ostalo zemlje / krouna 18; za Dubrovnik kruna 10; | i na pd i četvrt godine surazmjerno, | i i Pretplata i oglasi šalju sa admini- | straciji lista a dopisi uredništvu. | Rukopisi ze no vraćaju. Nofran. | | kovna pisma ne primaju se. — I UJ DUBROVNI POJEDINI BROJ 20 PARA Za računska izvješća i sli- oglase, čne ob laća 12 para Pamkaa ja Pl (sitnijeh slova). ako Plativo i utuživo u Dubrovniku. Odgovorni urednik Antonije Benussi. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Dubrovnik, 9. okt. Prošlo je četiri godine preko tri puna decenija, kada je velikodušna Evropa časno obećala sigurnost života i razvijanja hrišćanskih na- roda u evropskoj Turskoj. Od berlinskog kongresa 1878. godine pa do dana današnjega nije prošao ni jedan dan ni jedan trenut bol- nog vapaja. U turskim provincija ma hrišćanska krv bila je uvijek svježa i molila milost, da se bar izvrše obećanja onih koji su se nametli za zaštitnike i . spasitelje. Ali rajina suza nije imala roditelja. Jer dok je slučajna pogibija neko- liko ribara imala da izvede oružani sukob između dvije naj jače sile na svijetu, dok se je iz trgovačkih poslova dolazilo do gotovo ratnog sukoba između evropskih država, dok se je iz ambicije i zgodnog razvoja prilika dolazilo do raznih aneksija, bez obzira na međunaro- dno pravo, dotle se je sa najviših i najpozvanijih mjesta prepuštalo i najmanje grižnje savjesti, da Su Baka nezaštićeno lije hri- šćanska krv na najvarvarskiji na- či. Kokodrilove suze u nekim prilikama bile su samo izražaj pro- računane kombinacije za eventual- nosti što ih budućnost u sebi krije, a lažna i neostvarljiva obećanja bila su uvijek parirani udarac da se osigura vrijeme za jaču i sigur- niju politiku osvajanja. Lažna i cinička tobožnja goto- vost i moralna pomoć Evrope ja- dnoj raji, a našoj rođenoj braći u Turskoj, bila je uvijek osnovana na egoističkim i osvajačkim kom- binacijama koliko političkim toliko gospodarstvenim. 1 prođoše davno tri decenija varanja, obmanjivanja, izigravanja i eksploatisanja ugnje- tene raje i njenih slobodnih suple- menika. Vrijeme od tolikog doba bilo je i suviše veliko da zadrži u mirnoći osjećaj pun razdraženo- sli, osvete i samoobrane slobodnih i potlačenih; iskušenja i razočara- nja bila su i suviše jaka a da i jedne i druge ne dozove dužnosti krvi, vjere i osjećaja, da se od nikoga ne smiju i ne mogu dobru nadati, ako se sami ne pripreme do dobro za sebe krvlju otkupe. l dok egoizam Evropi nije dopu- šao da uradi za hrišćane na Bal- kanu ono što je pred 34 godine onako svečano obećala, dotle su sami balkanski narodi neumorno tadili da izvojšte pod cijenu svoje krvi ono čim ih je lažna Evropa kroz toliko decenija varala i ob- imanjivala. Lažna formula status uo, koja je kroz cijelo ovo vri- jeme služila kao baza tobožnjeg Mira za najniže varanje i prepre- denost evropskoj diplomaciji među sobom a za nikakvo jamstvo ja- dnoj našoj braći na Balkanu, kao da već prilazi kraju, te izgleda da će brzo izgubiti svu onu vrijednost i snagu, na kojoj je evropska di- Plomacija znala da sć među sobom PRED SLOBODOM ILI SMRTI! nadmudruje radi svojih osvajala- čkih i egoističkih težnja. Status quo! Mir! taj jaki i odlučni po- klik Evrope gubi i svoju snagu i svoju vrijednost, jer je odmah u početku bio osnovan a i sada još jednako ostaje poklik laži, prije- vare i ubijanja malenih. 1 sada, kada je ubijanje najgore vrsti, smi- canje -i kasapljene najodvralnijeg načina, iz potoka nevine krvi naše neoslobođene braće “imalo snage da zatre svaku i najmanju prepo- nu između bratskih balkanskih slo- bodnih država, i da ih složi i iz- vede na bojno polje pred slobodu ili smrt, humana se Evropa opet i u tom momentu ispoljava sa svojim proračunanim, egoističkim i ciničkim imperativnim poklikom: Status quo! i Mir! Ali bijedni i patnički život naše po krvi i je- ziku braće na Balkanu, koji je na svrhu imao tu snagu da sjedini sve protiv zajedničkom krvniku i dušmaninu, doveo je slobodne bal- kanske države u položaj, u kojem niti imaju vremena, niti mogu a i ne smiju da razmišljaju, da li sta- ra, otrcana i lažljiva formula Evrope iskače i u ovom momentu doista kao iskreni memento balkanskim državama ili ostaje i nadalje kao lažna i prijevarna osovina za me- đusobno nadmudrivanje evrop- ske diplomacije. Povratka više nema. Tri decenija muka i pitanja dalo je i Srbiji i Bugarskoj dovoljno vremena da se toliko spreme, ko- liko je dovoljno da same i uz ci- jenu svoje krvi oslobađaju od turskog jarma svoju braću, da na svrhu svrše_ ono humano djelo, koje Evropa nije bila u stanju da provede od berlinskog kongresa i ako je «to cijelom civilizovanom svijetu onako svečano obećala. Ono što nije bila_kadra_ Evropa da ispuni, danas ispunja vapaj o- svete nevine krvi, koja je bila to- liko snažna da sjedini i one koji su se do jučer kao najgori krvnici gledali, i čiji se antagonizam tako vješto upotrebljavao od jednog dijela Evrope. Dok je jedan dio evropske diplomacije žnao da zgo- dno, za svoje sebične račune, po- država neraspoloženje između vlada pa čak i dvorova balkasnkih slo- bodnih država, dotle su uviđavni državnici bili dosta svjesni da ra- zumiju odakle im gotova propast dolazi, te su vješto i patriotski znali da izdrže i igru , prijatelja“ i da se priprave za gotovost: kad izvjesni kucne čas! | danas iza- zvani i silom prilika i više ne- odloživim vremenom, vidimo na putu: pred slobodu ili smrti, jaku Bugarsku u zagrljaju sa pod- mlađenom, jakom i potpuno spre- mnom Srbijom a uz bok 'im je junačka Crna Gora uvijek spremna da krv lije za krst časni i slobodu zlatnu. Sa njima u kolo našla se i Grčka da dijeli sudbinu, jer ib nju jednako koban udes bije kao i ostale njene druge. Balkan balkanskim narodima! To je vodilja stotina hiljada od- lučnih boraca, koji se već nalaze spremni na granici, da svi kao jedan polete u krv i oslobode svoju braću. | nema više te snage koja bi ih mogla sa tog puta i krvava i humana da natrag vrati. Ni doskočice prepredene evropske diplomacije ni njeno previjanje, ne- će više biti u stanju da krene silu S puta, na koji je dovedena osje- ćajem čiste dužnosti oslobođenja ugnjetenih. Evropa danas stoji pred jednim gotovim faktom, Na granicama slobodnih balkanskih država već su potpuno spremne i razmještene vojske, a stotine hiljada ratnika jedan i isti osjećaj spaja ih u je- dnu cjelinu, vrlo jaku i odlučnu da izvojuje slobodu ili smrt. O- duševljenje, sprema, i način, kako se je ovo sve brzo i tačno izvelo danas zadivljuje i iznenađuje Ev- ropu, koja je računajuć na dosa- dašnju neslogu balkanskih država, mnogo podcjenjivala njihovu sna- gu. Ali ovo kratko vrijeme od samih nekoliko dana, pokazalo je Evropi, da se je ova u svome računu prevarila, i sada svak može da vidi, kako se je ta ista Evropa pred gotovim faktom podosta u- krotila i pomalo se povlači od svog dosađanjeg diktatorstva. Bal- kanske države ne idu u rat zato jer ih na to natjeruje i goni jača sila onih koji su, čineći ratne pla- nove, narod silom stjerali u voj- ničku disciplinu. Njih je digla na noge i sjedinila bujica narodnog osjećaja, gdje narod ratuje kao vojska, a vojska kao narod. I tu se ne uzmiče pred nikakvom silom. I napokon došlo je vrijeme, kada nevina krv potlačene raje, koja je Evropi kroz ovo dugo vri- jeme bila tako jeftina i bez ikakve cijene, vidi pred sobom svog spa- sitelja u svojoj braći, svoje krvi, imena i jezika. Dok naši poštovani čitaoci .bu- du čitati ovo nekoliko redaka, možda će već na Balkanu da tu- tnji top i grokče sitna puška, na- viještajuć potlačenim rujnu zoru oslobođenja teškog _jarma svog silnog gospodara i bezosjećajnog protektorata ,civilizovane“ Evrope, Ne treba biti iste krvi, jezika i imena, ne treba krvnog bratskog osjećaja, dovoljno je imati srca i duše pa da svak, ko u sebi ima malo iskrenog ljudskog osjećaja zaželi balkanskim državama uspjeh u oružju i brzo oslobođenje po- tlačenih. Sa onim stotinama hiljada ratu- jemo i mi u duhu, puni nade da ćemo brzo dočekati rujnu zoru punu krvi ali i slobode. * +. Raspoloženje u Srbiji. Naš stalni dopisnik iz Beograda nalazi se sada u redovima boraca. Obećao nam je sa puta, koliko mu to vrijeme i prilike dopuste, da će se redom javljati. Od njega smo primili iz Niša pismo od 4. ov. mj. koje glasi: Ukaz o mobilizaciji cjelokupne srp- ske vojske izazvao je jedinstveno o- duševljenje u svima društvenim re- dovima; to oduševljenje pojačalo je i saznanje, da su jednovremeno obja- vile mobilizaciju svojih vojnih snaga još i Crna Gora, Bugarska i Grčka. Svi obveznici lete svojim komandama i odmah stupaju u redove, da, u slu- čaju potrebe izvrše svoju patriotsku dužnost. Nikada još nijesam vidio takvu jednodušnost, takvu veselost i radost kao ovoga puta. Na svačijem licu čitaš zadovoljstvo, što je jednom kuenuo čas, da se sveti Kosovo. Koji nijesu vezani obvezom vojne dužno- sti, oni se mahom prijavljuju za le- teće — komitetske — čete ili u do- brovoljačke legije. Nijedan koliko to- liko sposoban muškarac, može lisamo pušku da nosi, neće da ostane kod kuće jer smatra najvećom sramotom ne učestvovati u jednom tako svetom i toliko nacionalnom ratu. Navala kod upisivanja u čete ili dobrovoljačke legije tolika je, da mi izgleda, da bi Srbija mogla ovom prilikom obrazo- vati armiju od preko 500.000, i to ratnika svjesnih da im treba ginuti. Gledao sam sve to i divio sam se. Gledao sam gdje stara majka dolazi odboru za upisivanje u čete i dobro- voljee, i traži da i njenog jedinog sina upiše, pa kad joj je odbor sa- vjetovao da to ne čini, jer da ihi onako ima dosta, vidio sam joj na očima dvije krupne suze. .Nemojte, braćo, ako znate što je Bog! — reče starica odboru. — Zar moj hranilac da ostane kod kuće mimo sve svoje drugove? Zar da kletva na mog sina pane ? On je junak i vi njega morate primiti!“ A kad joj je odbor na kraju kazao da i njenog sina prima, lice joj se ispunilo najvećom majčinom radošću Kod ovakvih primjera, kome srce jače da ne zakuca? Ko da kukavički ostane kod kuće? Po mome shvata- nju, nijedan Srbin, želi li da bude dostojan velikih žrtava svojih slavnih predaka, ne smije i neće ostati, da mimo sve ostale, opaše žensku kece- lju. Ali ne, on ni te kecelje ne bi bio dostojan, jer se i ženske, skoro sve od reda, upisuju u dobrovoljne bolničarke, a neke i u četniko. Šta je poslije svega meni ostalo? Ništa drugo nego da se odazovem glasu svoje savijesti, pozivu svoje dužnosti, i da se ugledam u sve drugo Srbe i Srpkinje. Zvanični glas Crne Gore. »Faac Lipuoropua* u svom pošlje- dnjem broju donosi ovo saopštenje : Sadašnji časovi su ozbiljni i preoz- biljni. To uviđaju i same Velike Sile, a zvanična i nezvanična evropska štampa u glavnom smatra sadašnju situaciju, s pogledom na neočekivanu mobilizaciju balkanskih država, ve- oma kritičnom. Balkanske države ne mogu biti krive što su preduzele za- jednički korake za zaštitu svojih na- cionalnih interesa i političke sigur- nosti. One su dužne bile to učiniti. Odgovornost pada na onoga, ko je dao povod svemu tome. Crna Gora dugo se uzdržavala da naruši mir, slušajući savjete Velikih Sila, ali čaša strpljenja prepuna je. S toga se mo- rala latiti sadašnjih krajnjih mjera, * Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr naročito usljed neprestanih pograni- čnih nereda i jakih pojačanja carske otomanske vojske na našoj granici. Nije čudo, dakle, što je u našem na- rodu zavladala ratna grozničavost, i što je učinjeno sve da se Crna Gora nađe spremna pred događajima, a to je staje već od nekoliko vremena sil- nih napora i novčanih žrtava. Ona je do sad slušala i pored svega toga savjete svoje moćne zaštitnice, ali nije mogla propustiti da se ne nađe u akciji sa ostalim balkanskim drža- vama, tim manje što su njeni interesi i sigurnost domaćeg praga najviše ugroženi. Naša otadžbina je spremna da iz- vrši svoju dužnost, ako bez krivice njene i ostalih balkanskih kraljevina bude narušen mir. Mobilizacija u Bugarskoj. Ukaz o mobilizaciji u Bugarskoj izazvao je veliko narodno oduševlje- nje kao i kod ostalih država na Bal- kanu. Odaziv pozvanih pod oružje bio je vrlo dobar jer ih se je prijavilo oko 95%. Mobilizacija se vrši brzo i glatko, te je do jučer imala biti pot- puno provedena. Odilazenje vojske na granicu ispraća narod sa velikim zanosom. Gotovo sve čete određene za granicu nalaze se na svome mjo- stu, gotove da zajedno sa srpskom vojskom predu na tursko zemljište u poinoć : > Bugarska je do sada mobilisala 400 hiljada vojnika. Vojska je vrlo dobro uređena i disciplinovana. Mobilizacija Turske, Turska je počela da mobiliše i Sprema svoju vojsku prama granici Bugarske i Srbije još odavna, što je i izazvalo mobilizaciju vojske kod balkanskih država. Slabe komunika- cije i prepriječen prevoz preko mora četama iz Male Azije, mobilizacija turske vojske ide dosta sporo, tako da treba da prode nekoliko nedjelja dok se provede mobilizacija u evrop- skoj Turskoj. Kako se stoji pred si- gurnim ratom na balkanu, to je ova mobilizacija dosta izmirila unutrašnju vojničku razvratnost turske vojske, a stranke je složila u tome da poma- gaju vladi. Turci i ovaj rat smatraju vjerskim ratom, i to ih oduševljava. Uz vjerski fanatizam vojsku će još dobro da održi i junaštvo turskog vojnika, jer treba priznati da je Tur- čin rođen junak, a to je dosta po- kazao u ljutim bojevima krsta sa polumjesecom. Manjkavost discipline, uređenja i svih ratnih potreba prili- čno umanjuju onu jakost turske voj- ske, koju bi ona u ratu sigurno po- kazala, kad bi svega tog imala. Bal- kanske države ne potejenjuju hrabrost turskog vojnika i stoga su se za ovaj rat potpuno i najmodernije pripremile, e da bi mogle odazvati se pozivu. Turska će kroz koji dan imati spremnih do 700 hiljada boraca. Oko Jedrene, gdje se misli, da će biti glavni sudar već je sad okupljeno 250 hiljada vojnika. U Carigradu se čine svaki dan velike manifestacije vojsci, a narod se oduševljava za rati pozivlje vladu da ga što prije povede. Mobilizacja Grčke. Ratno raspoloženje u Grčkoj ne zaostaje ni malo iza ostalih balkan- skih država. Odaziv na mobilizaciju di m ma s = m oni ma iradinii : ka — ee m je odličan. Pozvana je i zadnja re- | j I serva, te će sada Grčka vojska pod 0 oružjem brojiti preko 160 hiljada. Na čelo vojske postavio se je prestolo- nasljednik _Konstatin, te i on ovo ti