Br. 41.

Dubrovnik, 10. oktobra 1912.

God. XXI.

KS

--— m aka |
IZLAZI SVAKI ČETVRTAK |
i Cijena je listu nu godinu: i
i Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hor
| cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu
| Goru K 15; za sve ostalo zemlje
/ krouna 18; za Dubrovnik kruna 10; |
i na pd i četvrt godine surazmjerno, |
i
i

Pretplata i oglasi šalju sa admini- |
straciji lista a dopisi uredništvu. |
Rukopisi ze no vraćaju. Nofran. |
| kovna pisma ne primaju se. — I

UJ

DUBROVNI

POJEDINI BROJ 20 PARA
Za računska izvješća i sli-

oglase,
čne ob laća 12 para
Pamkaa ja Pl (sitnijeh slova). ako

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Odgovorni urednik Antonije Benussi.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Dubrovnik, 9. okt.
Prošlo je četiri godine preko tri
puna decenija, kada je velikodušna
Evropa časno obećala sigurnost
života i razvijanja hrišćanskih na-
roda u evropskoj Turskoj. Od
berlinskog kongresa 1878. godine
pa do dana današnjega nije prošao
ni jedan dan ni jedan trenut bol-
nog vapaja. U turskim provincija
ma hrišćanska krv bila je uvijek
svježa i molila milost, da se bar
izvrše obećanja onih koji su se
nametli za zaštitnike i . spasitelje.
Ali rajina suza nije imala roditelja.
Jer dok je slučajna pogibija neko-
liko ribara imala da izvede oružani
sukob između dvije naj jače sile
na svijetu, dok se je iz trgovačkih
poslova dolazilo do gotovo ratnog
sukoba između evropskih država,
dok se je iz ambicije i zgodnog
razvoja prilika dolazilo do raznih
aneksija, bez obzira na međunaro-
dno pravo, dotle se je sa najviših
i najpozvanijih mjesta prepuštalo
i najmanje grižnje savjesti, da
Su Baka nezaštićeno lije hri-
šćanska krv na najvarvarskiji na-
či. Kokodrilove suze u nekim
prilikama bile su samo izražaj pro-
računane kombinacije za eventual-
nosti što ih budućnost u sebi krije,
a lažna i neostvarljiva obećanja
bila su uvijek parirani udarac da
se osigura vrijeme za jaču i sigur-
niju politiku osvajanja.
Lažna i cinička tobožnja goto-
vost i moralna pomoć Evrope ja-
dnoj raji, a našoj rođenoj braći u
Turskoj, bila je uvijek osnovana
na egoističkim i osvajačkim kom-
binacijama koliko političkim toliko
gospodarstvenim. 1 prođoše davno
tri decenija varanja, obmanjivanja,
izigravanja i eksploatisanja ugnje-
tene raje i njenih slobodnih suple-
menika. Vrijeme od tolikog doba
bilo je i suviše veliko da zadrži
u mirnoći osjećaj pun razdraženo-
sli, osvete i samoobrane slobodnih
i potlačenih; iskušenja i razočara-
nja bila su i suviše jaka a da i
jedne i druge ne dozove dužnosti
krvi, vjere i osjećaja, da se od
nikoga ne smiju i ne mogu dobru
nadati, ako se sami ne pripreme
do dobro za sebe krvlju otkupe.
l dok egoizam Evropi nije dopu-
šao da uradi za hrišćane na Bal-
kanu ono što je pred 34 godine
onako svečano obećala, dotle su
sami balkanski narodi neumorno
tadili da izvojšte pod cijenu svoje
krvi ono čim ih je lažna Evropa
kroz toliko decenija varala i ob-
imanjivala. Lažna formula status
uo, koja je kroz cijelo ovo vri-
jeme služila kao baza tobožnjeg
Mira za najniže varanje i prepre-
denost evropskoj diplomaciji među
sobom a za nikakvo jamstvo ja-
dnoj našoj braći na Balkanu, kao
da već prilazi kraju, te izgleda da
će brzo izgubiti svu onu vrijednost
i snagu, na kojoj je evropska di-
Plomacija znala da sć među sobom

PRED SLOBODOM ILI SMRTI!

nadmudruje radi svojih osvajala-
čkih i egoističkih težnja. Status
quo! Mir! taj jaki i odlučni po-
klik Evrope gubi i svoju snagu i
svoju vrijednost, jer je odmah u
početku bio osnovan a i sada još
jednako ostaje poklik laži, prije-
vare i ubijanja malenih. 1 sada,
kada je ubijanje najgore vrsti, smi-
canje -i kasapljene najodvralnijeg
načina, iz potoka nevine krvi naše
neoslobođene braće “imalo snage
da zatre svaku i najmanju prepo-
nu između bratskih balkanskih slo-
bodnih država, i da ih složi i iz-
vede na bojno polje pred slobodu
ili smrt, humana se Evropa opet
i u tom momentu ispoljava sa
svojim proračunanim, egoističkim
i ciničkim imperativnim poklikom:
Status quo! i Mir! Ali bijedni i
patnički život naše po krvi i je-
ziku braće na Balkanu, koji je na
svrhu imao tu snagu da sjedini
sve protiv zajedničkom krvniku i
dušmaninu, doveo je slobodne bal-
kanske države u položaj, u kojem
niti imaju vremena, niti mogu a i
ne smiju da razmišljaju, da li sta-
ra, otrcana i lažljiva formula Evrope
iskače i u ovom momentu doista
kao iskreni memento balkanskim
državama ili ostaje i nadalje kao
lažna i prijevarna osovina za me-

đusobno  nadmudrivanje  evrop-
ske diplomacije. Povratka više
nema.

Tri decenija muka i pitanja dalo
je i Srbiji i Bugarskoj dovoljno
vremena da se toliko spreme, ko-
liko je dovoljno da same i uz ci-
jenu svoje krvi oslobađaju od
turskog jarma svoju braću, da na
svrhu svrše_ ono humano djelo,
koje Evropa nije bila u stanju da
provede od berlinskog kongresa i
ako je «to cijelom  civilizovanom
svijetu onako svečano obećala.
Ono što nije bila_kadra_ Evropa
da ispuni, danas ispunja vapaj o-
svete nevine krvi, koja je bila to-
liko snažna da sjedini i one koji
su se do jučer kao najgori krvnici
gledali, i čiji se antagonizam tako
vješto upotrebljavao od jednog
dijela Evrope. Dok je jedan dio
evropske diplomacije žnao da zgo-
dno, za svoje sebične račune, po-
država neraspoloženje između vlada
pa čak i dvorova balkasnkih slo-
bodnih država, dotle su uviđavni
državnici bili dosta svjesni da ra-
zumiju odakle im gotova propast
dolazi, te su vješto i patriotski
znali da izdrže i igru , prijatelja“
i da se priprave za gotovost: kad
izvjesni kucne čas! | danas  iza-
zvani i silom prilika i više ne-
odloživim vremenom, vidimo na
putu: pred slobodu ili smrti,
jaku Bugarsku u zagrljaju sa pod-
mlađenom, jakom i potpuno spre-
mnom Srbijom a uz bok 'im je
junačka Crna Gora uvijek spremna
da krv lije za krst časni i slobodu
zlatnu. Sa njima u kolo našla se

i Grčka da dijeli sudbinu, jer ib

nju jednako koban udes bije kao
i ostale njene druge.

Balkan balkanskim narodima!
To je vodilja stotina hiljada od-
lučnih boraca, koji se već nalaze
spremni na granici, da svi kao
jedan polete u krv i oslobode
svoju braću. | nema više te snage
koja bi ih mogla sa tog puta i
krvava i humana da natrag vrati.
Ni doskočice prepredene evropske
diplomacije ni njeno previjanje, ne-
će više biti u stanju da krene silu
S puta, na koji je dovedena osje-
ćajem čiste dužnosti oslobođenja
ugnjetenih.

Evropa danas stoji pred jednim
gotovim faktom, Na granicama
slobodnih balkanskih država već
su potpuno spremne i razmještene
vojske, a stotine hiljada ratnika
jedan i isti osjećaj spaja ih u je-
dnu cjelinu, vrlo jaku i odlučnu
da izvojuje slobodu ili smrt. O-
duševljenje, sprema, i način, kako
se je ovo sve brzo i tačno izvelo
danas zadivljuje i iznenađuje Ev-
ropu, koja je računajuć na dosa-
dašnju neslogu balkanskih država,
mnogo podcjenjivala njihovu sna-
gu. Ali ovo kratko vrijeme od
samih nekoliko dana, pokazalo je
Evropi, da se je ova u svome
računu prevarila, i sada svak može
da vidi, kako se je ta ista Evropa
pred gotovim faktom podosta u-
krotila i pomalo se povlači od
svog dosađanjeg diktatorstva. Bal-
kanske države ne idu u rat zato
jer ih na to natjeruje i goni jača
sila onih koji su, čineći ratne pla-
nove, narod silom stjerali u voj-
ničku disciplinu. Njih je digla na
noge i sjedinila bujica narodnog
osjećaja, gdje narod ratuje kao
vojska, a vojska kao narod.
I tu se ne uzmiče pred nikakvom
silom.

I napokon došlo je vrijeme,
kada nevina krv potlačene raje,
koja je Evropi kroz ovo dugo vri-
jeme bila tako jeftina i bez ikakve
cijene, vidi pred sobom svog spa-
sitelja u svojoj braći, svoje krvi,
imena i jezika.

Dok naši poštovani čitaoci .bu-
du čitati ovo nekoliko redaka,
možda će već na Balkanu da tu-
tnji top i grokče sitna puška, na-
viještajuć  potlačenim rujnu zoru
oslobođenja teškog _jarma svog
silnog gospodara i bezosjećajnog
protektorata ,civilizovane“ Evrope,

Ne treba biti iste krvi, jezika i
imena, ne treba krvnog bratskog
osjećaja, dovoljno je imati srca i
duše pa da svak, ko u sebi ima
malo iskrenog ljudskog osjećaja
zaželi balkanskim državama uspjeh
u oružju i brzo oslobođenje po-
tlačenih.

Sa onim stotinama hiljada ratu-
jemo i mi u duhu, puni nade da
ćemo brzo dočekati rujnu zoru
punu krvi ali i slobode.

* +.

Raspoloženje u Srbiji.

Naš stalni dopisnik iz Beograda
nalazi se sada u redovima boraca.
Obećao nam je sa puta, koliko mu
to vrijeme i prilike dopuste, da će se
redom javljati. Od njega smo primili
iz Niša pismo od 4. ov. mj. koje glasi:

Ukaz o mobilizaciji cjelokupne srp-
ske vojske izazvao je jedinstveno o-
duševljenje u svima društvenim re-
dovima; to oduševljenje pojačalo je
i saznanje, da su jednovremeno obja-
vile mobilizaciju svojih vojnih snaga
još i Crna Gora, Bugarska i Grčka.
Svi obveznici lete svojim komandama
i odmah stupaju u redove, da, u slu-
čaju potrebe izvrše svoju patriotsku
dužnost. Nikada još nijesam vidio
takvu jednodušnost, takvu veselost i
radost kao ovoga puta. Na svačijem
licu čitaš zadovoljstvo, što je jednom
kuenuo čas, da se sveti Kosovo. Koji
nijesu vezani obvezom vojne dužno-
sti, oni se mahom prijavljuju za le-
teće — komitetske — čete ili u do-
brovoljačke legije. Nijedan koliko to-
liko sposoban muškarac, može lisamo
pušku da nosi, neće da ostane kod
kuće jer smatra najvećom sramotom
ne učestvovati u jednom tako svetom
i toliko nacionalnom ratu. Navala kod
upisivanja u čete ili dobrovoljačke
legije tolika je, da mi izgleda, da bi
Srbija mogla ovom prilikom obrazo-
vati armiju od preko 500.000, i to
ratnika svjesnih da im treba ginuti.

Gledao sam sve to i divio sam se.
Gledao sam gdje stara majka dolazi
odboru za upisivanje u čete i dobro-
voljee, i traži da i njenog jedinog
sina upiše, pa kad joj je odbor sa-
vjetovao da to ne čini, jer da ihi
onako ima dosta, vidio sam joj na
očima dvije krupne suze. .Nemojte,
braćo, ako znate što je Bog! — reče
starica odboru. — Zar moj hranilac
da ostane kod kuće mimo sve svoje
drugove? Zar da kletva na mog sina
pane ? On je junak i vi njega morate
primiti!“ A kad joj je odbor na kraju
kazao da i njenog sina prima, lice
joj se ispunilo najvećom majčinom
radošću

Kod ovakvih primjera, kome srce
jače da ne zakuca? Ko da kukavički
ostane kod kuće? Po mome shvata-
nju, nijedan Srbin, želi li da bude
dostojan velikih žrtava svojih slavnih
predaka, ne smije i neće ostati, da
mimo sve ostale, opaše žensku kece-
lju. Ali ne, on ni te kecelje ne bi
bio dostojan, jer se i ženske, skoro
sve od reda, upisuju u dobrovoljne
bolničarke, a neke i u četniko.

Šta je poslije svega meni ostalo?
Ništa drugo nego da se odazovem
glasu svoje savijesti, pozivu svoje
dužnosti, i da se ugledam u sve drugo
Srbe i Srpkinje.

Zvanični glas Crne Gore.

»Faac Lipuoropua* u svom pošlje-
dnjem broju donosi ovo saopštenje :
Sadašnji časovi su ozbiljni i preoz-
biljni. To uviđaju i same Velike Sile,
a zvanična i nezvanična evropska
štampa u glavnom smatra sadašnju
situaciju, s pogledom na neočekivanu
mobilizaciju balkanskih država, ve-
oma kritičnom. Balkanske države ne
mogu biti krive što su preduzele za-
jednički korake za zaštitu svojih na-
cionalnih interesa i političke sigur-
nosti. One su dužne bile to učiniti.
Odgovornost pada na onoga, ko je
dao povod svemu tome. Crna Gora
dugo se uzdržavala da naruši mir,
slušajući savjete Velikih Sila, ali čaša
strpljenja prepuna je. S toga se mo-
rala latiti sadašnjih krajnjih mjera,

*

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr

naročito usljed neprestanih pograni-
čnih nereda i jakih pojačanja carske
otomanske vojske na našoj granici.
Nije čudo, dakle, što je u našem na-
rodu zavladala ratna grozničavost, i
što je učinjeno sve da se Crna Gora
nađe spremna pred događajima, a to
je staje već od nekoliko vremena sil-
nih napora i novčanih žrtava. Ona
je do sad slušala i pored svega toga
savjete svoje moćne zaštitnice, ali
nije mogla propustiti da se ne nađe
u akciji sa ostalim balkanskim drža-
vama, tim manje što su njeni interesi
i sigurnost domaćeg praga najviše
ugroženi.

Naša otadžbina je spremna da iz-
vrši svoju dužnost, ako bez krivice
njene i ostalih balkanskih kraljevina
bude narušen mir.

Mobilizacija u Bugarskoj.

Ukaz o mobilizaciji u Bugarskoj
izazvao je veliko narodno oduševlje-
nje kao i kod ostalih država na Bal-
kanu. Odaziv pozvanih pod oružje
bio je vrlo dobar jer ih se je prijavilo
oko 95%. Mobilizacija se vrši brzo i
glatko, te je do jučer imala biti pot-
puno provedena. Odilazenje vojske
na granicu ispraća narod sa velikim
zanosom. Gotovo sve čete određene
za granicu nalaze se na svome mjo-
stu, gotove da zajedno sa srpskom
vojskom predu na tursko zemljište u
poinoć : >

Bugarska je do sada mobilisala
400 hiljada vojnika. Vojska je vrlo
dobro uređena i disciplinovana.

Mobilizacija Turske,

Turska je počela da mobiliše i
Sprema svoju vojsku prama granici
Bugarske i Srbije još odavna, što
je i izazvalo mobilizaciju vojske kod
balkanskih država. Slabe komunika-
cije i prepriječen prevoz preko mora
četama iz Male Azije, mobilizacija
turske vojske ide dosta sporo, tako
da treba da prode nekoliko nedjelja
dok se provede mobilizacija u evrop-
skoj Turskoj. Kako se stoji pred si-
gurnim ratom na balkanu, to je ova
mobilizacija dosta izmirila unutrašnju
vojničku razvratnost turske vojske,
a stranke je složila u tome da poma-
gaju vladi. Turci i ovaj rat smatraju
vjerskim ratom, i to ih oduševljava.
Uz vjerski fanatizam vojsku će još
dobro da održi i junaštvo turskog
vojnika, jer treba priznati da je Tur-
čin rođen junak, a to je dosta po-
kazao u ljutim bojevima krsta sa
polumjesecom. Manjkavost discipline,
uređenja i svih ratnih potreba prili-
čno umanjuju onu jakost turske voj-
ske, koju bi ona u ratu sigurno po-
kazala, kad bi svega tog imala. Bal-
kanske države ne potejenjuju hrabrost
turskog vojnika i stoga su se za ovaj
rat potpuno i najmodernije pripremile,
e da bi mogle odazvati se pozivu.

Turska će kroz koji dan imati
spremnih do 700 hiljada boraca. Oko
Jedrene, gdje se misli, da će biti
glavni sudar već je sad okupljeno 250
hiljada vojnika.

U Carigradu se čine svaki dan
velike manifestacije vojsci, a narod
se oduševljava za rati pozivlje vladu
da ga što prije povede.

Mobilizacja Grčke.
Ratno raspoloženje u Grčkoj ne

zaostaje ni malo iza ostalih balkan-

skih država. Odaziv na mobilizaciju

di m ma

s

= m oni ma iradinii :
ka — ee

m

je odličan. Pozvana je i zadnja re- | j I

serva, te će sada Grčka vojska pod 0

oružjem brojiti preko 160 hiljada. Na
čelo vojske postavio se je prestolo-

nasljednik _Konstatin, te i on ovo

ti