God. XXI. Br. 47. IL IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu nu godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu | Goru K 15; za sve ostale zemlje krouna 16; za Dubrovnik kruna 10; na po i četvrt godine surazmjerno, Pretplata i oglasi šalju ge admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — "deve: l Dubrovnik, 21. novembra 1912. BRO I POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po potit retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog rotka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku, Odgovorni urednik Antonije Benussi. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr NAŠI MUHAMEDOVCI. Sada kada je cijeli naš narod, ai cijeli svijet upro oči u ovaj rat što ga balkanski narodi ratuju, da oslobode svoju braću od du- goga i teškoga robovanja, malo se pazi na onaj dio našega naroda koji se pred nekoliko vijekova od ostaloga naroda odmetnuo prihva- tivši vjeru. Osmanliji-Turaka. Mi smo se nadali da će se poslije okupacije Bosne i Hercegovine naši muhamedovci malo pomalo vratiti u naše kolo te da će, ostajući “vjerni islamu, razumjeti da ih vjera ne smije više od nas dijeliti. Da- bome nijesmo se tomu nadali od starijih koji su se rodili i odrasli kao ,Turci“ a za koje mi ostali nijesmo bili drugo već ,raja“, ali tijem više smo se nadali da će se priljubiti uz svoj narod mlađi na- raštaj koji dobije solidnu obrazo- vanost te nauči da je jedno vjera a drugo narodnost. I doista imali smo dosta primjera gdje su u za- dnje vrijeme mlađi muhamedovci odlučno pristajali neki uz srpsko a drugi uz hrvatsko narodno. ime iuz jednu ili drugu našu politi- tičku stranku. Činilo se da je stvar riješena, i mi smo samo čekali da. mladi naslijede stare, i samo nas jetamisao mučila — prema tome kako je ko od nas bio , Srbin“ ili ,Hrvat“ — hoće li više nagnuti na hrvatsku ili na srpsku stranu. Ja mislim da smo se prevarili i jedni i drugi. Pa opet nijesu stari koji nas iznenađuju već mladi. .Za ostare smo. se mogli nadati da će oni u ovoj borbi među tlačenijem našijem narodom i njegovijem tla- čiteljima biti uz svoje jednovjer- nike a ne uz svoje sunarodnike ; me može nas dakle čuditi što sta- diji neobrazovani naši muhame- dovci po Bosni i Hercegovini kupe Priloge za crveni polumjesec i bez - sumnje u džamijama mole da Turci oPobijede, a me može nas ni to o oGdilišto su se našli i koji su kao brovoljci pošli, da se uz Turke 1ža Turke biju, ali može nas i mora čuditi što se čini da tako misle i osjećaju i naši mlađi i obrazovani muhamedovci za koje smo se nadali da su se već pre- topili u Srbe i Hrvate. Ja doista Nemam za to nego jedan pravi Okaz, ali na žalost on mnogo i. Ja poznam naime jednog idog obrazovanog našeg muha- ovca_koji se uvijek isticao kao liberalan čovjek kojemu vjera ništa Ne smeta da bude dobar naro- dnjak i sa sažaljenjem gledao na One naše muhamedovce kojim je Vjera preča od narodnosti, — je- dnom riječi, ako izuzmeš što se nije krstio već je klanjao (a i to, ako se ne varam, nije baš rado činio), govorio je kao da je rođen U Zagrebu ili u Biogradu. Kad sam dakle čuo što rade Naši stariji muhamedovci, ja sam % sjetio toga mladoga čovjeka i a, mu da s bolom u duši ra- umijem da naši stariji neobrazo- vani muhamedovci pristaju uz Tur- ke, ali da bih želio znati, je li i kod mlađih obrazovanih muhame- dovaca jača vjerska veza s Turcima ili narodna sa Srbima i Hrvatima. Na to pitanje on mi je ovako od- govorio: ,Odgovarajući na Vaše pismo o kupljenju priloga za tur- sku vojsku i o raspoloženju mla- dih muslimana prema ovom ratu mogu Vam saopćiti, da je kod nas Sviju i starih i mladih, obrazovanih i neobrazovanih, u ovom ratu o- dlučnija veza vjerska. — Mislim, da niko živ ne treba da s bolom u duši ovakav korak razumijeva, jer ovo je rat krstaški i čisto vjer- ski, on je plod netolerancije i u- rote kršćanske protiv islama. Da je ovo opravdano misliti, dosta je pročitati proglas bugarskog cara i govorničke ižljeve_u+ Beogradu. Osim toga je sada silna mržnja izbila protiv fesa, te npr. u Beo- gradu muslimani iz Bosne, koji su Srbi i tamo uče, imaju dosta neu- godnosti i ne smiju se u fesu na ulicu pokazati. — Isto u nas u Bosni, dakako u manjoj mjeri, go- vore glasno, da od muslimana više ništa nema. — Kad se dakle sve ovo dolično uvaži, onda je posve opravdano, da i mlađi naši gledaju u ovaj rat kao_u istragu islama iz Evrope.“ Eto, kako misli ovi mladi o- brazovani muhamedovac, pa on još tvrdi da tako misle i svi ostali. Je li tako? Ako jest, onda to je najbolji dokaz da se naši muha- medovci neće još dugo s nama asimilovati, pa da smo se prerano veselili slušajući riječi mlađih iz- među njih — njihovo pravo osje- ćanje i mišljenje izbija tek sada na vidjelo kad su prvi put imali da biraju među vjerom i narodno- šću. Nego nećemo im to upisivati u grijeh — prevarili su se i sami, jer nijesu sami znali, koliko je još u njihovu srcu jako“ vjersko čuv- stvo što ih veže s Turcima. Mo- žda kad i ova bura prođe, koja je za uvijek odnijela tursko gospo- stvo iz Evrope, te tako nestane mogućnosti da njihovo narodno čuvstvo dođe u konilikt s naro- dnijem osjećanjem, uvjeriće se i oni da mogu imati još nekakvu budućnost samo ako se iskreno i odlučno vrate svojemu narodu ko- jemu ih je tursko gospostvo i tur- ska vjera otuđila, pa će tek tada i za njih vrijediti ona naša: brat je mio, koje vjere bio! Milan Rešetar. Hoso njeno Ha BojuoBuha. Mjecna .,Crv. Hrv.“ nonujema je, na je upocnaB;eenu namu nu- can nauucao uoBo jemo, a To E- nusor cBoje ,Cmpru Majke Jy- roButia“. Tlocsera Tor HoBor jema rjacu: O80 je — ueimepimo ije- game — Cupitu Majne Jy20- Buha — naoouynuna boja Ilpaedba — ma ocsehenom Ko- co&y — 1912. Ha oBy Bujecr, 3anmuTajm_cMo oco6Ho Hammera rnjecauka: iuro je y CTBApH, a OH HAM je OJFOBOPHO : — ,Heruna je!- Bor je xruo Na BHAHM TIpaBE KOHau Moje Cupinu Majke Jyeosuha y ocBe- heuomM KocoBy. Huje gu TO He- Buijeda cpekha u zuBuu, HeBjepo- jarun cnyuaj? Kako mehere za IHIIeM OHO IITO CČ GIBECKOBHTOM XHTPHHOM . ZLOFOJIMJO H uujeoME HALIEMY HAPO/LY HANOKOH OTBO- puuo Bpara Gyuyhuocru? Kako je pekao ucruuy onaj yM H oHo cpue koje Mu nanac € 60j- Hora nosa nume: Hama ucropuja IlOuHEbe TeK ca/a, a no pujeuuma AcxBura, uuje uu nocauje Aycrep- suua Espona noxuBjena npomjene KAKBE CY OBE; IulaheHe KPBIby Hame Gpahe! Bory dama, na cmo TO nowxuBjenu u na ueheMo Buie cahiu y rpo6 ouajaBajyhu sa Gy- nyhnocr namera napona!“ Ero — TO j€ OHO ILTO CAM H ja y ruuwuuu ;,I pauua“ crasuo y Mojoj njecmu. Jecr_ Zjecmu, jep je ro Moje ueTBpro njeBawe je- gua Beguka o0d, y kojoj Pyerap npuua, Kako je Cpncku napoji JIOINaO 10 Backpcewa naBjeruveHor My oz Majke JyroBuka pujeuuma : “ , Ba ucTuHy ja TH, 3EMJbO, KAXKEM y meću je cnac u Backpceme“. Ta njecma je e“zuo2 moje upame, CAMO 34 UHTAbE — HJIM, AKO GyneM uMao Bpemena, ma je cam 2zosopum. A ro he Guru npBu nyr y Ilpary. IlosBan caM raMo Ja BOLMM NOKyCe H a mpucy- crByjeM npemujepu ,Cmpra Majke JyroBuha“ 5. gekem6pa 0. r. y Hapouuom /luBanay y - IIpary. Ja caM Beh ca 2KeHMAJIHHM /IpA- MaTyproM KparnunomM pajmuo He- KOJIHKO zada y IlapeH3y Oko npe- Boja u unuenanuje. Bunjehere! Taj Benuku pexucep crsopuhe OINeT HELITO BAHPE/IHA, KAKO CAMO ou u Pauuxapr, IberoB CJaBHu TaKMAU y BepauHy, 3Ha1y“. -— Bpao cMo 6narojnapuu cIa- BHOM HAILIEM IIHCIIY HA OBUM PA- ronjeuuM oGaBjeriTei»umMa. Rat na Balkanu. Pobjedonosno oružje balkanskih saveznih država stjeralo je Tursku uza zid, i više nema snage ni da se brani a kamo li da navaljuje. U ne- volji se ljutoj Turska nalazila još pred dvadeset dana. Obratila se na velevlasti, da one posreduju ali u tome nije uspjela. Saveznička vojska išla je neprestano naprijed, te je Tur- sku tako pritijesnila, da se je morala direktno obratiti njima za mir. Kroz mjesec dana ratovanja što se je sve dogodilo! U početku velika i jaka Turska imperija, vojnički ure- dena od njemačkih oficira, puna i sile i samopouzdanja, oholo i prezrivo odbija zajedničku notu balkanskih država, prosto ih ignorišući. Kroz sami mjesec dana ta ista Turska na- lazi se u potpunom rasulu, uništena i smrvljena od onih malenih, na koje je tako prezirno gledala. Kroz tako kratko vrijeme, u koje je oružje bal- kanskih saveznih država učinilo čudi od junaštva, u ratnoj istoriji do sada nečuvenih, uništilo je jednu jaku i moćnu imperiju, te ju prisililo na ono poniženje, koje će u istoriji ratova biti crna stranica koliko za Tursku toliko za njene vojne istruktore, biva, da se je morala poniziti i moliti one malene balkanske države, da prestanu sa batinama, jer joj leda više ne mogu da podnesu, i nema u sebi nikakve snage da se obrani. m Ovako krvav i strašan rat trajao je vrlo kratko, napravio vrlo velika ču- desa i približuje se svome kraju. I dok se pitanje samog rata pri- bližuje svome kraju sa potpunom pobjedom saveznog balkanskog oru- žja, dotle iskrsniva jedno drugo pi- tanje, koje bi lako moglo proizvesti nastavak rata u jačem i strašnijem Gilju. Na glas da je srpska vojska izbila na Jadransko more i da će tu da otvori trgovački put za Srbiju, ustala je kao protivnica austro-ugar- ska monarhija, koja nikako da se pomiri tom mišlju, da je Srbiji po- treban slobodan izlaz na more, te se uz to stavila kao protektorica alban- skih zemalja, i ne dopušta da se Albanija dijeli već da od nje stvori jednu novu državu na Balkanu. S ti- me je svak na čistu, da bi jedna au- tonomna Albanija, koja nikada nije ekzistirala kako kakva slobodna dr- žava, bila samo kamen smutnje i vje- čnih trzavica na Balkanu. S druge strane savezne balkanske države po- vele su ovaj slavodobitni rat jedino zato da napokon one uvedu potpun mir na Balkanu i sklone sve ono što bi tome miru moglo stati na put. I tome se sada nalazi čvor koji se “ima riješiti. U ovom dosta delikatnom pitanju, najviše se pažnje polagalo Rusiji, jer može se sa sigurnošću tvrditi da kud okrene ona, a snjome će sigurno Francuska i Engleska, da će se to pitanje tako i riješiti. Dosada je Srbija sa svojim zahtjevima naišla u nezvaničnoj Rusiji na vrlo jaku potporu, ali se je zvanična Rusija držala ipak dosta povučeno. Pod pri- tiskom javnog ruskog mnijenja, mo- rala je napokon i zvanična Rusija da izade otvorenije sa svojim stano- vištem. Kakvo je sada stanovište zva- nične Rusije, čitamo u njenom organu »Riječ“, koja kaže: »U balkanskom pitanju ima jedna strana koja je podjednako draga svima državama. To je čvrst red na Bal- kanu. Taj će red biti utvrđen, a isto- čno pitanje riješeno samo onda, ako životni interesi svih balkanskih dr- žava budu potpuno zadovoljeni. Izlaz na Jadransko more za Srbiju je bez sumnje životni interes, koji je tako veliki da je teško očekivati da će se ona dragovoljno pokoriti austrijskim zahtjevima. Vojna ekspedicija na al- bansku obalu, kojoj hoće da pribje- gne Austrija, ne može se dopustiti ni s ruskog ni s opšteg evropskog gledišta. Ako Austrija ima što da traži neka se razgovara sa Evropom a ne sa Srbijom. »Riječ“ poziva napokon austrijsku štampu, da se za vremena sasvim ostavi starih navika i da Srbiji ne nameće svoje prijateljstvo pod po- godbom da ga uguši u prijateljskom zagrljaju.“ Srpska vojska je ovo dana stigla na more i tamo postavila svoju u- pravu. Ona će osvojene krajeve za- držati, i njena će trgovina imati že- ljenog izlaza. Sa morem će Srbija ojačati a to njeno ojačanje je poslje- dica junaštva srpskih sinova. Novoj velikoj i jakoj Srbiji raduje se svaki srpski sin. i * Izvještaji sa ratišta. Skoplje, 14. Prestolonasljednik koji | je jučer u jutro pošao automobilom iz Skoplja, stigao je poslije podne u Prilep. Doček je bio veličanstven. Stanovništvo se utrkivalo u ljuba- znosti, tako da je Prestolonasljednik pretrpan evijećem odvezen do svoga stana. On je odmah. najprije obišao ranjenike iz Prilepske i Kičevske bitke i onda se odmah izvjestio o mjerama koje su preduzete za“ zau- zeće Bitolja. Jutros je Prestolonaslje- dnik pošao Bitolju, gdje je borba si- noć započela. Skoplje, 15. Bitka kod Bitolja po- čela je, ali još nema detalja. Još ge nisu mogli dobiti izvještaji iz kojih bi se moglo vidjeti koje su naše je- dinice gdje angažovane i koliko su neprijateljskih trupa srele u svome prodiranju. Prizren, 15. U osvojenim krajevima u primorju ustanovljena je nova vojna oblast pod imenom Primorska oblast. Skoplje, 15. Sa savezničkom gr- čkom i bugarskom vojskom ušao je u Solun i naš konjički puk dunav- ske divizije prvog poziva. Kod Tu- raka je već samo stizanje naše ko- njice pod Solun imalosswelikog dej- stva, jer«se wjerovalo da za njom ide Turcima već dobro poznata i druga srpska vojska. Naša konjica je ušla u Solun svečano 10, novembra sa za- stavama i muzikom na čelu. Ona je prošla glavnim ulicama i bila pre- dmet oduševljenog dočeka. Vojnici su bili zasuti cvijećem, a naročito su stranci, Francuzi i Englezi, uživali u njihovom lijepom držanju. Puk je do- šao pred srpski konzulat gdje je ko- mandant puka, Colović,. primio srp- sku koloniju, pa onda na jednom primjerku Miroslavljenog Jevanđelja, koji su mu podnijeli naši tamošnji - sveštenici, zapisao dan ulaska naše vojske u Solun. Pošto se malo odmo- rio od dotadašnjih po gotovu nadčo- vječanskih napora svojih, taj hrabri konjički puk krenuo se sutradan za Prilep, gdje je stigao trećeg dana. Ulaz naše konjice u Solun sa osta- lom savezničkom vojskom pokazao je svijetu potpunu solidarnost saveznika i omogućio je da se danas u Dojši- novom gradu viju i srpske zastave. Skoplje, 16. Naša konjica pokazala je u ovome ratu neobičnu spremu i odlučnost. Poznata su njena dejstva oko Kumanova, a zatim gonjenje i rasturanje protivnika u svima prav- cima poslije ulaska u Skoplje. Ko- njiea se u ovome ratu nije zadovo- ljila običnom podređenom ulogom, već je u više mahova uzela i aktivnu ulogu kao zasebna jedinica. Intere- santna je akcija konjičkog puka du- navske divizije prvog poziva, koji vodi major Colović. On se poslije zauzeća Stipa odvojio od glavne ar- mije i krenuo preko Demirkapije do- linom Vardara k Solunu. U tjesnacu Demir-kapije naišao je naš konjički puk na jedan turski odred od 7 ofi- cira i 600 askera. Poslije poduže borbe Turci su se razbjegli, ostavlja- jući svu svoju spremu i profijant, a naš je puk zauzeo Demir-kapiju. Svršiv tu posao, puk se krenuo dalje na jug i kod sela Hudova zarobio jednog turskog kapetana i 186 voj- nika. Odmah se zatim puk podijelio u dvije kolone, te je jedna pošla u u Đevđeliji i Vardakaji i zarobila 5 oficira i 900 vojnika. Druga kolona otišla je k Dojranu i kao što je već javljeno, zauzela ga zarobivši 300 vojnika i rastjeravši drugih 500. Malo zatim jedno odjeljenje te kolone raz- ruši kod mjesta Kilindara prugu So- lun-Carigrad i spriječi ekspediciju va- | gona i mašina, koju su Turci bili uputili Carigradu. Pošto se uskoro sjedinila sa prvom svojom kolonom kod sela Hadžilara, ona se javila pred Solunom koman- a so pe dog aka. SE O ZESA DEREK JK i g RK. RG O E E S RE TV E PAG“ << ši