God. XXI.

Br. 47.

IL

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK

Cijena je listu nu godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her-
cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu
| Goru K 15; za sve ostale zemlje
krouna 16; za Dubrovnik kruna 10;
na po i četvrt godine surazmjerno,
Pretplata i oglasi šalju ge admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

"deve: l

Dubrovnik, 21. novembra 1912.

BRO

I

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
potit retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po ci-
jeniku. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
rotka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku,

Odgovorni urednik Antonije Benussi.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr

NAŠI MUHAMEDOVCI.

Sada kada je cijeli naš narod,
ai cijeli svijet upro oči u ovaj
rat što ga balkanski narodi ratuju,
da oslobode svoju braću od du-
goga i teškoga robovanja, malo se
pazi na onaj dio našega naroda
koji se pred nekoliko vijekova od
ostaloga naroda odmetnuo prihva-
tivši vjeru. Osmanliji-Turaka. Mi
smo se nadali da će se poslije
okupacije Bosne i Hercegovine naši
muhamedovci malo pomalo vratiti
u naše kolo te da će, ostajući
“vjerni islamu, razumjeti da ih vjera
ne smije više od nas dijeliti. Da-
bome nijesmo se tomu nadali od
starijih koji su se rodili i odrasli
kao ,Turci“ a za koje mi ostali
nijesmo bili drugo već ,raja“, ali
tijem više smo se nadali da će se
priljubiti uz svoj narod mlađi na-
raštaj koji dobije solidnu obrazo-
vanost te nauči da je jedno vjera
a drugo narodnost. I doista imali
smo dosta primjera gdje su u za-
dnje vrijeme mlađi muhamedovci
odlučno pristajali neki uz srpsko
a drugi uz hrvatsko narodno. ime
iuz jednu ili drugu našu politi-
tičku stranku. Činilo se da je stvar

riješena, i mi smo samo čekali da.

mladi naslijede stare, i samo nas
jetamisao mučila — prema tome

kako je ko od nas bio , Srbin“

ili ,Hrvat“ — hoće li više nagnuti
na hrvatsku ili na srpsku stranu.
Ja mislim da smo se prevarili i
jedni i drugi. Pa opet nijesu stari
koji nas iznenađuju već mladi. .Za
ostare smo. se mogli nadati da će
oni u ovoj borbi među tlačenijem
 našijem narodom i njegovijem tla-
čiteljima biti uz svoje jednovjer-
nike a ne uz svoje sunarodnike ;
me može nas dakle čuditi što sta-
diji neobrazovani naši muhame-
dovci po Bosni i Hercegovini kupe
Priloge za crveni polumjesec i bez
- sumnje u džamijama mole da Turci

oPobijede, a me može nas ni to
o oGdilišto su se našli i koji su kao
brovoljci pošli, da se uz Turke
1ža Turke biju, ali može nas i
mora čuditi što se čini da tako
misle i osjećaju i naši mlađi i
obrazovani muhamedovci za koje
smo se nadali da su se već pre-
topili u Srbe i Hrvate. Ja doista
Nemam za to nego jedan pravi
Okaz, ali na žalost on mnogo

i. Ja poznam naime jednog
idog obrazovanog našeg muha-

ovca_koji se uvijek isticao kao
liberalan čovjek kojemu vjera ništa
Ne smeta da bude dobar naro-
dnjak i sa sažaljenjem gledao na
One naše muhamedovce kojim je
Vjera preča od narodnosti, — je-
dnom riječi, ako izuzmeš što se
nije krstio već je klanjao (a i to,
ako se ne varam, nije baš rado
činio), govorio je kao da je rođen
U Zagrebu ili u Biogradu.

Kad sam dakle čuo što rade
Naši stariji muhamedovci, ja sam
% sjetio toga mladoga čovjeka i
a, mu da s bolom u duši ra-
umijem da naši stariji neobrazo-

vani muhamedovci pristaju uz Tur-
ke, ali da bih želio znati, je li i
kod mlađih obrazovanih muhame-
dovaca jača vjerska veza s Turcima
ili narodna sa Srbima i Hrvatima.
Na to pitanje on mi je ovako od-
govorio: ,Odgovarajući na Vaše
pismo o kupljenju priloga za tur-
sku vojsku i o raspoloženju mla-
dih muslimana prema ovom ratu
mogu Vam saopćiti, da je kod nas
Sviju i starih i mladih, obrazovanih
i neobrazovanih, u ovom ratu o-
dlučnija veza vjerska. — Mislim,
da niko živ ne treba da s bolom
u duši ovakav korak razumijeva,
jer ovo je rat krstaški i čisto vjer-
ski, on je plod netolerancije i u-
rote kršćanske protiv islama. Da
je ovo opravdano misliti, dosta je
pročitati proglas bugarskog cara i
govorničke  ižljeve_u+ Beogradu.
Osim toga je sada silna mržnja
izbila protiv fesa, te npr. u Beo-
gradu muslimani iz Bosne, koji su
Srbi i tamo uče, imaju dosta neu-
godnosti i ne smiju se u fesu na
ulicu pokazati. — Isto u nas u
Bosni, dakako u manjoj mjeri, go-
vore glasno, da od muslimana više
ništa nema. — Kad se dakle sve
ovo dolično uvaži, onda je posve
opravdano, da i mlađi naši gledaju
u ovaj rat kao_u istragu islama
iz Evrope.“

Eto, kako misli ovi mladi o-
brazovani muhamedovac, pa on

još tvrdi da tako misle i svi ostali.

Je li tako? Ako jest, onda to je
najbolji dokaz da se naši muha-
medovci neće još dugo s nama
asimilovati, pa da smo se prerano
veselili slušajući riječi mlađih iz-
među njih — njihovo pravo osje-
ćanje i mišljenje izbija tek sada
na vidjelo kad su prvi put imali
da biraju među vjerom i narodno-
šću. Nego nećemo im to upisivati
u grijeh — prevarili su se i sami,
jer nijesu sami znali, koliko je još
u njihovu srcu jako“ vjersko čuv-
stvo što ih veže s Turcima. Mo-
žda kad i ova bura prođe, koja je
za uvijek odnijela tursko gospo-
stvo iz Evrope, te tako nestane
mogućnosti da njihovo narodno
čuvstvo dođe u konilikt s naro-
dnijem  osjećanjem, uvjeriće se i
oni da mogu imati još nekakvu
budućnost samo ako se iskreno i
odlučno vrate svojemu narodu ko-
jemu ih je tursko gospostvo i tur-
ska vjera otuđila, pa će tek tada

i za njih vrijediti ona naša: brat

je mio, koje vjere bio!
Milan Rešetar.

Hoso njeno Ha BojuoBuha.

Mjecna .,Crv. Hrv.“  nonujema
je, na je upocnaB;eenu  namu nu-
can nauucao uoBo jemo, a To E-
nusor cBoje ,Cmpru Majke Jy-
roButia“. Tlocsera Tor HoBor jema
rjacu: O80 je — ueimepimo ije-

game — Cupitu Majne Jy20-
Buha —  naoouynuna boja
Ilpaedba — ma ocsehenom Ko-
co&y — 1912.

Ha oBy Bujecr, 3anmuTajm_cMo
oco6Ho Hammera rnjecauka: iuro je
y CTBApH, a OH HAM je OJFOBOPHO :

— ,Heruna je!- Bor je xruo
Na BHAHM  TIpaBE  KOHau Moje
Cupinu Majke Jyeosuha y ocBe-
heuomM KocoBy. Huje gu TO He-
Buijeda cpekha u zuBuu, HeBjepo-
jarun cnyuaj? Kako mehere za
IHIIeM OHO IITO CČ GIBECKOBHTOM
XHTPHHOM . ZLOFOJIMJO H  uujeoME
HALIEMY  HAPO/LY  HANOKOH  OTBO-
puuo Bpara Gyuyhuocru?

Kako je pekao ucruuy onaj yM
H oHo cpue koje Mu nanac € 60j-
Hora nosa nume: Hama ucropuja
IlOuHEbe TeK ca/a, a no pujeuuma
AcxBura, uuje uu nocauje Aycrep-
suua Espona noxuBjena npomjene

KAKBE CY OBE; IulaheHe  KPBIby

Hame Gpahe! Bory dama, na cmo
TO nowxuBjenu u na ueheMo Buie
cahiu y rpo6 ouajaBajyhu sa Gy-
nyhnocr namera napona!“

Ero — TO j€ OHO ILTO CAM H
ja y ruuwuuu ;,I pauua“ crasuo y
Mojoj njecmu. Jecr_ Zjecmu, jep
je ro Moje ueTBpro njeBawe  je-
gua Beguka o0d, y kojoj Pyerap
npuua, Kako je Cpncku napoji

JIOINaO 10 Backpcewa naBjeruveHor

My oz Majke JyroBuka pujeuuma :
“ , Ba ucTuHy ja TH, 3EMJbO, KAXKEM
y meću je cnac u Backpceme“.
Ta njecma je e“zuo2 moje upame,
CAMO 34 UHTAbE — HJIM, AKO
GyneM uMao Bpemena, ma je cam
2zosopum. A ro he Guru npBu
nyr y Ilpary. IlosBan caM raMo
Ja BOLMM NOKyCe H a mpucy-
crByjeM npemujepu ,Cmpra Majke
JyroBuha“ 5. gekem6pa 0. r. y
Hapouuom  /luBanay y - IIpary.
Ja caM Beh ca 2KeHMAJIHHM  /IpA-
MaTyproM KparnunomM pajmuo He-
KOJIHKO zada y IlapeH3y Oko npe-
Boja u unuenanuje. Bunjehere!
Taj Benuku  pexucep crsopuhe
OINeT HELITO BAHPE/IHA, KAKO CAMO
ou u Pauuxapr, IberoB  CJaBHu
TaKMAU y BepauHy, 3Ha1y“.

-— Bpao cMo 6narojnapuu cIa-
BHOM HAILIEM IIHCIIY HA OBUM PA-
ronjeuuM oGaBjeriTei»umMa.

Rat na Balkanu.

Pobjedonosno oružje balkanskih
saveznih država stjeralo je Tursku
uza zid, i više nema snage ni da se
brani a kamo li da navaljuje. U ne-
volji se ljutoj Turska nalazila još
pred dvadeset dana. Obratila se na
velevlasti, da one posreduju ali u
tome nije uspjela. Saveznička vojska
išla je neprestano naprijed, te je Tur-
sku tako pritijesnila, da se je morala
direktno obratiti njima za mir.

Kroz mjesec dana ratovanja što se
je sve dogodilo! U početku velika i
jaka Turska imperija, vojnički ure-
dena od njemačkih oficira, puna i
sile i samopouzdanja, oholo i prezrivo
odbija zajedničku notu balkanskih
država, prosto ih ignorišući. Kroz
sami mjesec dana ta ista Turska na-
lazi se u potpunom rasulu, uništena
i smrvljena od onih malenih, na koje
je tako prezirno gledala. Kroz tako
kratko vrijeme, u koje je oružje bal-
kanskih saveznih država učinilo čudi
od junaštva, u ratnoj istoriji do sada
nečuvenih, uništilo je jednu jaku i
moćnu imperiju, te ju prisililo na ono

poniženje, koje će u istoriji ratova
biti crna stranica koliko za Tursku
toliko za njene vojne istruktore, biva,
da se je morala poniziti i moliti one
malene balkanske države, da prestanu
sa batinama, jer joj leda više ne mogu
da podnesu, i nema u sebi nikakve
snage da se obrani. m

Ovako krvav i strašan rat trajao je
vrlo kratko, napravio vrlo velika ču-
desa i približuje se svome kraju.

I dok se pitanje samog rata pri-
bližuje svome kraju sa potpunom
pobjedom saveznog balkanskog oru-
žja, dotle iskrsniva jedno drugo pi-
tanje, koje bi lako moglo proizvesti
nastavak rata u jačem i strašnijem
Gilju. Na glas da je srpska vojska
izbila na Jadransko more i da će tu
da otvori trgovački put za Srbiju,
ustala je kao protivnica austro-ugar-
ska monarhija, koja nikako da se
pomiri tom mišlju, da je Srbiji po-
treban slobodan izlaz na more, te se
uz to stavila kao protektorica alban-
skih zemalja, i ne dopušta da se
Albanija dijeli već da od nje stvori
jednu novu državu na Balkanu. S ti-
me je svak na čistu, da bi jedna au-
tonomna Albanija, koja nikada nije
ekzistirala kako kakva slobodna dr-
žava, bila samo kamen smutnje i vje-
čnih trzavica na Balkanu. S druge
strane savezne balkanske države po-
vele su ovaj slavodobitni rat jedino
zato da napokon one uvedu potpun
mir na Balkanu i sklone sve ono
što bi tome miru moglo stati na put.
I tome se sada nalazi čvor koji se

“ima riješiti. U ovom dosta delikatnom

pitanju, najviše se pažnje polagalo
Rusiji, jer može se sa sigurnošću
tvrditi da kud okrene ona, a snjome
će sigurno Francuska i Engleska, da
će se to pitanje tako i riješiti. Dosada
je Srbija sa svojim zahtjevima naišla
u nezvaničnoj Rusiji na vrlo jaku
potporu, ali se je zvanična Rusija
držala ipak dosta povučeno. Pod pri-
tiskom javnog ruskog mnijenja, mo-
rala je napokon i zvanična Rusija
da izade otvorenije sa svojim stano-
vištem. Kakvo je sada stanovište zva-
nične Rusije, čitamo u njenom organu
»Riječ“, koja kaže:

»U balkanskom pitanju ima jedna
strana koja je podjednako draga svima
državama. To je čvrst red na Bal-
kanu. Taj će red biti utvrđen, a isto-
čno pitanje riješeno samo onda, ako
životni interesi svih balkanskih dr-
žava budu potpuno zadovoljeni. Izlaz
na Jadransko more za Srbiju je bez
sumnje životni interes, koji je tako
veliki da je teško očekivati da će se
ona dragovoljno pokoriti austrijskim
zahtjevima. Vojna ekspedicija na al-
bansku obalu, kojoj hoće da pribje-
gne Austrija, ne može se dopustiti
ni s ruskog ni s opšteg evropskog
gledišta. Ako Austrija ima što da
traži neka se razgovara sa Evropom
a ne sa Srbijom.

»Riječ“ poziva napokon austrijsku
štampu, da se za vremena sasvim
ostavi starih navika i da Srbiji ne
nameće svoje prijateljstvo pod po-
godbom da ga uguši u prijateljskom
zagrljaju.“

Srpska vojska je ovo dana stigla
na more i tamo postavila svoju u-
pravu. Ona će osvojene krajeve za-
držati, i njena će trgovina imati že-
ljenog izlaza. Sa morem će Srbija
ojačati a to njeno ojačanje je poslje-
dica junaštva srpskih sinova. Novoj
velikoj i jakoj Srbiji raduje se svaki
srpski sin. i

*

Izvještaji sa ratišta.

Skoplje, 14. Prestolonasljednik koji |

je jučer u jutro pošao automobilom
iz Skoplja, stigao je poslije podne u

Prilep. Doček je bio veličanstven.
Stanovništvo se utrkivalo u ljuba-
znosti, tako da je Prestolonasljednik
pretrpan evijećem odvezen do svoga
stana. On je odmah. najprije obišao
ranjenike iz Prilepske i Kičevske
bitke i onda se odmah izvjestio o
mjerama koje su preduzete za“ zau-
zeće Bitolja. Jutros je Prestolonaslje-
dnik pošao Bitolju, gdje je borba si-
noć započela.

Skoplje, 15. Bitka kod Bitolja po-
čela je, ali još nema detalja. Još ge
nisu mogli dobiti izvještaji iz kojih
bi se moglo vidjeti koje su naše je-
dinice gdje angažovane i koliko su
neprijateljskih trupa srele u svome
prodiranju.

Prizren, 15. U osvojenim krajevima
u primorju ustanovljena je nova vojna
oblast pod imenom Primorska oblast.

Skoplje, 15. Sa savezničkom gr-
čkom i bugarskom vojskom ušao je
u Solun i naš konjički puk dunav-
ske divizije prvog poziva. Kod Tu-
raka je već samo stizanje naše ko-
njice pod Solun imalosswelikog dej-
stva, jer«se wjerovalo da za njom ide
Turcima već dobro poznata i druga
srpska vojska. Naša konjica je ušla
u Solun svečano 10, novembra sa za-
stavama i muzikom na čelu. Ona je
prošla glavnim ulicama i bila pre-
dmet oduševljenog dočeka. Vojnici su
bili zasuti cvijećem, a naročito su
stranci, Francuzi i Englezi, uživali u
njihovom lijepom držanju. Puk je do-
šao pred srpski konzulat gdje je ko-
mandant puka, Colović,. primio srp-
sku koloniju, pa onda na jednom
primjerku Miroslavljenog Jevanđelja,

koji su mu podnijeli naši tamošnji -

sveštenici, zapisao dan ulaska naše
vojske u Solun. Pošto se malo odmo-
rio od dotadašnjih po gotovu nadčo-
vječanskih napora svojih, taj hrabri
konjički puk krenuo se sutradan za
Prilep, gdje je stigao trećeg dana.
Ulaz naše konjice u Solun sa osta-
lom savezničkom vojskom pokazao je
svijetu potpunu solidarnost saveznika
i omogućio je da se danas u Dojši-
novom gradu viju i srpske zastave.

Skoplje, 16. Naša konjica pokazala
je u ovome ratu neobičnu spremu i
odlučnost. Poznata su njena dejstva
oko Kumanova, a zatim gonjenje i
rasturanje protivnika u svima prav-
cima poslije ulaska u Skoplje. Ko-
njiea se u ovome ratu nije zadovo-
ljila običnom podređenom ulogom,
već je u više mahova uzela i aktivnu
ulogu kao zasebna jedinica. Intere-
santna je akcija konjičkog puka du-
navske divizije prvog poziva, koji
vodi major Colović. On se poslije
zauzeća Stipa odvojio od glavne ar-
mije i krenuo preko Demirkapije do-
linom Vardara k Solunu. U tjesnacu
Demir-kapije naišao je naš konjički
puk na jedan turski odred od 7 ofi-
cira i 600 askera. Poslije poduže
borbe Turci su se razbjegli, ostavlja-
jući svu svoju spremu i profijant, a
naš je puk zauzeo Demir-kapiju.
Svršiv tu posao, puk se krenuo dalje
na jug i kod sela Hudova zarobio
jednog turskog kapetana i 186 voj-
nika. Odmah se zatim puk podijelio
u dvije kolone, te je jedna pošla u
u Đevđeliji i Vardakaji i zarobila 5
oficira i 900 vojnika. Druga kolona
otišla je k Dojranu i kao što je već
javljeno, zauzela ga zarobivši 300
vojnika i rastjeravši drugih 500. Malo
zatim jedno odjeljenje te kolone raz-
ruši kod mjesta Kilindara prugu So-

lun-Carigrad i spriječi ekspediciju va- |

gona i mašina, koju su Turci bili
uputili Carigradu.

Pošto se uskoro sjedinila sa prvom
svojom kolonom kod sela Hadžilara,
ona se javila pred Solunom koman-

a so pe dog aka. SE O ZESA DEREK JK i g RK. RG O E E S RE TV E

PAG“ <<

ši