Br. 50. Dubrovnik, 12. decembra 1919. God. XXI. 2 IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu nu godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemljo | krouna 18; za Dubrovnik kruna 10; na po i četvrt godine siirazmjerno, Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lisla a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primsju ge. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, račuuska izvješća i sli- čno objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od pstitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Odgovorni urednik Antonije Benussi. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr Naši muslimani. To su oni isti među nama koje sam u br. 47. ov. g. zvao našim muhamedovcima; a zovem ih sada ovako, jer mi je svraćena pažnja na to da oni sami sebe zovu muslimanima, pa nije pravo da ih mi drukčije zovemo, kako što nije pravo da ko katolike i pra- voslavne među nama drukčije zove nego li se sami zovu. — Nego to je opet samo formalnost, dok je vrlo važna stvar da su ,naši muslimani“ sasvim drukčiji nego li se činilo da su ,naši muhame- dovci“; izlazi naime da me je gospodin, čije sam pismo saopćio u br. 47. sasvim krivo izvijestio ! Jer nije nikako istina da svi naši muslimani i mladi i stari, obrazo- vani i neobrazovani, gledaju u ovaj rat kao u vjerski rat i da je kod njih jača vjerska veza s Osmanli- jama od narodne veze sa Srbiva i Hrvatima, nego je baš naprotiv istina da vrlo mnogi od mlađih naših obrazovanih muslimana vide u ovom ratu narodni rat protiv tuđega tirjanstva a ne krstaški rat protiv islama, te zato stoje sa svo- jim simpatijama uz svoju ostalu braću. Ja sam, pošto sam saopćio ono prvo pismo, govorio o ovome poslu s nekim đacima muslimanima, pa su mi oni sasvim odlučno po- tvrdili da je tako kako sam sada rekao a ne onako kako mi je onaj prvi gospodin pisao. Pa zato da se vidi, kako baš osjećaju i misle naši mlađi obrazovani muslimani saopćiću još jedno pismo što sam primio od jednog drugog mladog muslimana; evo ga: ,Čitao sam Vaš članak u Dubrovniku od 21. nov. 1912. Naši muhamedovci. Vidio sam da ste se, nastojeći sa- znati pravu istinu, da li je kod mlađih obrazovanih muslimana jača Vjerska ili narodna veza, obratili na jednoga solidno obrazovanog“ muslimana, pa Vam je taj gospodin »liberalni, dobri narodnjak“ odgo- Votio ,da je kod nas sviju i starih i mladih, obrazovanih i neobrazo- vanih, u ovom ratu jača veza vjer- ska“. (,Solidno obrazovanog“ me- tnuh među navodnike, jer ne mogu Zamisliti obrazovanog čovjeka u koga bi bila jača veza vjerska od. nacionalne). U ostalom taj Vas je gospodin sasvim krivo izvijestio. Ja Vam mogu jasno dokazati da taj Vaš ,dobri narodnjak“ ne po- Znaje čitavu muslimansku mladost iz Bosne i Hercegovine, jer ja po- Znajem mnogo tih mladića koji se neizmjerno vesele radi uspjeha Svoje balkanske braće, premda su ll uspjesi na štetu jedne islamske države. Ja poznajem bos. herceg. muslimana koji su davali dobro- Voljne priloge za srpski crveni krst; ja poznajem među njima ljudi koji su učestvovali pri zadnjim demon- Stracijama u Beču, te koji radi toga loš i danas leže u.......- zatvoru; la poznajem što više bos. herceg. muslimana koji su se borili i bore rame uz rame sa ostalim srpskim vojnicima, a protiv Turaka. Ako ovo nijesu jasni dokazi da među bos. herc. muslimanima imai jako nacijonalno svijesnih ljudi kod kojih je jača narodna veza od vjerske, onda ,solidno obrazovani gospo- din, dobri narodnjak“ imade pravo. A da mi kao takvi ne istupamo javno, uzrok je to što je naš cilj nacionalno osvješćivanje bos. herc. muslimana, pa bi tim istupom u ovakvim prilikama radi konzerva- tivizma muslimanskog dijela našega naroda samo štetili našoj ideji“. Eto, tako mi je pisao ovaj drugi mladi musliman, pa me je tijem pismom tim više obeselio što sa sasvim pozitivne strane znam da je zbilja istina što mi on spominje .kao dokaze pravoga osjećanja mno- gijeh naših muslimana: istina je i da su davali priloge za srpski cr- veni krst i da su neki ušli kao dobrovoljci u srpsku vojsku i da su učestvovali u demonstracijama koje su bile ovdje u Beču. Da ima dakle naših muslimana koji misle ovako kao ovaj moj drugi dopisnik, o tome nema sumnje, a je li ih baš više nego li onakvih što misle kao prvi moj dopisnik, ne treba nam znati, jer šta bismo ih brojili, kad svaki ovakvi musli- man, kojemu je jača narodna veza od vjerske, vrijedi za deset ona- kvih koji ne razumiju da se ovaj rat ratuje ne protiv muslimana već protiv Turaka i Arnauta što su ugnjetavali i uništavali naš narod ? Kao da bi nam Turci i Arnauti bili lakši i miliji kad bi bili kršćani a opet gnjavili naš narod kao što ga jesu za više od pet vijekova! Pustimo dakle na miru one naše muslimane koji su u duši još uvi- jek ,Turci“ iako to javno ne kažu: sami će se ugasiti! naprotiv po- mažimo onim našim muslimanima koji su se već nacionalno osvije- stili pa tu svoju svijest šire među svojim jednovjernicima; a možemo im vrlo mnogo pomoći ako mi, koji smo sada jači, zaboravimo što su bili njihovi stariji te imamo pred očima samo to, da ovi mlađi naši muslimani hoće da budu ono što i jesu — naša braća po rodu i jeziku koji hoće iskreno i savjesno da rade s nama zajedno za dobro i napredak našega naroda. Nije li našemu narodu deset puta korisniji dobar patriota musliman od kršte- nog Srbina ili Hrvata koji za svoju ličnu korist izdaje narodnja prava? a nije li bolje da ostanu naši mu- slimani ondje gdje su otkada smo i mi nego li da pogju u Aziju (tako im nažalost mnogi naši do- vikuju!) a da ih zamijene ljudi što se krste kao i mi, ali bi najvoljeli da i mi pođemo za našim musli- manima u nepovrat? Ako li pak želimo da naši muslimani budu u prvom redu Srbi ili Hrvati a tek u drugome muslimani, € onda ne smijemo ni mi u njima gledati u prvome redu muslimane! Milan Rešetar. Ilacmo c KocoBa. Typ6e MypaTo80, 30. nosem6pa. Ilosuje Tozuko BpemMena jeuBa na- Hac Haijox nauuna u moryiHOcTH, na ce jasumM CBOjHM CTAPHM IOSHAHHIHMA, UECTHTHM uHTAOLKHMA ,Dubrovnika“, Ocjeham u cam HenpaBny, Kojy cam HM HAHHO, ILTO CAM y CAJANIHM 3HA- uajHHM MOMEHTHMA CPIICKOT HALHOHA- JIHOT NOKpETA 3aHeMapHo cBojy umaue BPJIO NpujarHy MH ZJyKHOCT H NpO- NyCTHO zNa HX O CBuMa zoraljajuma noce6uiue H3BjemuraBaM HM IIDeJCTABHM MX y NpaB4M M HCTHHCKHM CJIHKAMA, Y CIHKAMA KAKBE Cy He3anaMheHa xe- pojeka njena ocBeruuka KocoBa 1y- 6oko ypesana y Mojy 1ynuiy, KakBe je Gecnpumjepio npesupawe cMpru cpr- CKHX CHHOBA yHujeo Mely najcBje- Tauje crpanuue cpricke ucropuje. Ko- JIKO CAM IIYTA KDO3 OBO KPATKO BPH- jeme, ne npesajyhiu Hu oz uera, pa- ZOcHO M NyH HajBeher OuyuieB/beia, KPO3 H€j1yG/BH Y31AX 3ZAXBAJIHE MH Nyuie, Ka340: CprcTBO £ MCTHHCKH 6ynu u cHarom mnajeunimje Gyjuue KPuH I[yTOBE CBEM€ BCJIHKOME LHJBY!? — la, cBjecTaH CaM, KAKO PEKOX, H€- npaBne, aiu cam cBjecan #4 yBuljaBHO- CT uHTAJANA, Ta Cam yBjepeu za he Me pa3ymjeru u ONpaBnaT#H, Kaji yBa- e MOjy uckpeuy ucnoBujecT: za cy ocjekaju u cBujecr o morpe6u camMo- onpunawa Guu jauu Oi 3a/10BOJbA- Bai>a MOMEHTAJIHe KYPHO3HOCTH UATA- Jana, Koju cy ce u HHAH€ MOTJIH, MA M NJeOMHUHO, ZA NOBOJBHTH KPATKHM T€- JerpaqckuM u3Bjemurajuma 0 najBa- »kuujuM zoraljajuma. Buhe BpeMena Ka liy ce MohH nerasbnuje 3a6aBuTu Gap OHHM MOMEHTHMA, KOjH CY M.C MO- juM >KABOTOM Be34HH. OBO IIHCMO, KAKO CE H3' HACIOBA M Mjecra ruje je naTupaHo pasaGupe, nuuieM ca ocnoGoljeHor u ro CprcrBo anauajuor KocoBa Ilosa, ruje cpncko nponaHyso napcrBo, ruije je cana:npe- CTAJIO TPAKTAIC NPHHX TABPAHOBA M ruje KJIuKue nonoćuu Bujenu Opao, a nornucyjem ua rpo6y MyparoBy, na mjecry ruje je Munom OGunti KPBJIbY CBOJOM IIOTIIHCAO BACKOJIHKOM CprIICTBY nosnary usjaBy: na ueBjepa uuKa/i Guo uuje. M za ce canyuajuo uujecam Hanrao HA OBOM CPIICKOM MaueM OGHJIBOCKCEHOM Mjecry, u jom y3 TO za uujecaM ca oHora cBeror mjecra, ruje je Ilapy MyueHuKy OLIpy6/beHa CBETHTCJBCKA TJIaBA, yGpao KHTHILY KOCOBCKOTA LBH- jeha u cnnpeMuo ra c oHy crpaHy c koje cpue on6pojasa cBoje cprcke oTKy- naje, CyMiIbAM Na Gux u cBoj4M Ipy- TOBHMA CMHO O/LY3€TH MAJIO BpeM€na, noTpe6uor za HaruiieM OBO rucmo, Koje HMA 34/ATAaK, La UHTAOHMA /LO- Hece ca oBora mjecra najsberiniu cprt- CKu nosupaB — KXocoso je ocseheno! 3naM Ja HM OBAKAB IO3IpaB ne CTMK€ Cala NPBH IT, AJIH 3HAM H TO na je ou yBujek Cp6uuy npar, uapo- UHTO KAJ NOJAZH Ca CaMOra KocoBa. Ilpeko nercrorana rojiuna CpGun je ueKkao Taj cBeru JaH, HOBH BunoBnaH, kaza he okajaTH KOCOBCKY KaTacrpoy, Kana he OCBETHTH KOCOBCKCE MyueHuKE. Kpo3s TO Bpujeme u3ymupano je noko- Jb€Ib€ 34 IIOKOJbCIGEM /IOK HA CAJALIIBE Bua cpricke cBujecru u jyualurBa uuje CILJCTHJIA MHOMHpHCHH Bujenan HAj- Beher cJaBiba CpGuHoBa. CyMibaM, La je no cana Guso cperHujer IoKOJbEIbA OJL OBOTA Halier, Koje je noueKaJo za CBOjOM KPBJ/by OCBETH KOcoBo. Jeo he caMmo Guru cperunje, u ro ono Koje NOXHBH nornyuo ocnoGoljeme u yje- JIHIb€Ib€ HAILET HAPOJA! IlajreKO 6u Me OJLBEJO, KAJI GHX IIO- ueo uusara cBa xepojcka njema, Koje je xpaGpa cpricka BojcKa TOKOM OBOra para nouunuga. Hma 1u CpGuna, unje Će FPylH HE IOUHY HANUMATH KAJ CE cnomene Ckoribe, TIpu3peH, TIpuimuruna. Ilek u Ilpuspen? Hma su CpGuna, uuja KPB He ysaBpe Ka ce cromene Gurka na KymaHoBy, kor Ilpugena u ona, 34 Typke jom crparmuuuja, Koj Burosba ? He, nema, u ja 3uaM za ne MOxe Guru! A KaKO HM MOXE, KAJI 3HAMO, la paTHa KPOHHKA HE GHJbOKH, na je jezua Bojcka, Kao imuro je cama Cnyuaj ca CpncKOM, GMJIA PEZLOBHO, IA u y najmaium cykoGuma, roGjezuan KPO3 uujemo Bpujeme paroBaiba, u To paroBawa, 3a Koje jena EFbemau Ka- 3a0 ga je ayitomo6uncko pailiosame!? Ko na ce ne pauyje, kag Bunu rzje cprcka Bojcka € ycnjexom Bpuiu cBoj 3agaTak u jeguoBpemeno npuckaue y IOMOH H OCTAJIHM CABEZHHILHMA ? Mano je KO 3tao Bpujenuocr cpri- cKe Bojcke Ia je cazaniiba ipena akiuuja CKOPO CBAKOTA H3HCHAJIMJIA, HEKOTA, nonyie, npujaTHo, a Hekora, 6orme, u nenpujarHo. Ja umam jou u TO 3a- NOBOJBCTBO, ILTO ME ZOraHjaju_uujecy HH y ueMy zecaByucaji. KOoJIuKO Cam nyTa roBopuo, na je Cp6uja cnpemna H na ce oma He nramu zorakaja!? Buao je uak u Cp6a, Koju cy cse Moje KoncrarTanuje cMarpajiu camo H3/uBOM Jujenux xesma u ocjehaja. A cana? Ero um cana noraljaju oka- 3yjy, a Cy cBe moje koucraranuje OHJIe 3aCHOBAaHe HA O36HIBHHM NOCMA- TPAiHMA, HA PCAJIHHM pPAZJIOZUMA M akTuma. 3HaM, na um je jemuno 3a- HOBOJBCTBO Y TOME ILTO CAM ja noGuo 3a IpaBo, au Gux unak BOn4o Kaji ynanpujen ue 6u 6uuu HermoBjep;buBH npeMa CBeMy OHOME IITO HM CpGuu Kao Cp6uMa uCKpeHO OTBOpeHo ro- BOpH, jep TaKBa HEIIOBjepJBHBOCT CTBA- pa MAJIOLJIIHOCT, OTpAHHYABA OJIBA- »«HOCT u cyaGuja cBujecr o morpeGu .NOKPTBOBAHA H CAMOOJIpHIAHA, 6E3 tera He MOX€ GuTu roBopa o ycnje- Cuma ujesnune. UuTaouu cy, MHCIHM, H3BjeliTeHu O CBuMA ycnjecuma cprickor_opyoxja; oHu Beh snajy, ga je Bojcka cBpiunsra CKOPO UHO CBOj 3anarak. Ocraje joru, za ce cBe oHo uro je Bojcka yuuuuja NBIMIOMATCKHM TIyTEM CAHKIHOHHIIE. HujecaM y MOryhiHOCTH Ja KOHBYJI- THPAM NOJIHTHUAPE H APXKABHUKE, KOjH he uMATu la K&KY CBOjy NOCIBEJIbY, ajiH, MOTy M CMHjeM Ka3aTH, za Cp- Guju u cpnckom napony Hehe oBor , NyTa HKO MOfH YCKPATHTH yKHBAHE DJIOLOBA CaNANIIBE KpBaBe GOp6e, jep ce cama Cp6uja ue mamu Hu Kpy- nuujux noraljaja. Tlocnuje oBux Bojaux MaHeBapa, Koje je Bpriuna no Tepu- TOpuju nmponaje Typcke MHmnepnje, OHA CE HC IIJIANIH HHKAKBHX PATHHX sanjera, Tek ce cama mpoGynuna u Gy Ha HEHCIPIJbEHA, IIYHA _CaMONO- Y3/14iba, Cauekahie CBPIIETAK CAJLAHHX Gaikauckux zoraljaja. lIro je jom BaxHuje, CpGuja Huje ocam/bena, u CBAKO IPOBONHpAIe MOIJIO Gu NoBe- CTH O KOMINIUKALHjA, KOje Ce He Gu MOTJI€ JIOKAJIH3OBATH H uHje CE TOCIBE- JHHNe HE MOTy CarJezaTH. Huxaza, Kao caza, uujecaM ca Buie Nnoysnai»a rengao y 6ynylinocr Cp6u- HOBy. Ma na cam yBujek BjepoBao y IbETOBY CHATY, KHJIABOCT, H3JIPAJBH- BOCT H OTNOPHOCT, HITAK, MOpAM NpH- 3HaTu, uujecaM 34 cBe 3Hao mro Cp- OuH uMa, HHTH CaM IlOTNyHO MOraO ouujeHdurTu iura CpGuja Bpujenu. Caja 3HAM H OTBOpEeHO KAKeM : Cp6uu uma uuM€ la Ce nmonoca; Cp6uu uma _y IITO za ce noy3naBa! To je Moj 3aBpnidu nosupaB, Koju UHTAONHMA INA/JBEM OBHM IIHCMOM Ca ocRehenor KocoBa Ilosa. JIyryiuKH. hrbanaška politika i granica XV, v. prema zapadu. A. Vučetić. Petnaesti je vijek junačko doba arbanaških plemena, jer ih je prosla- vio svojim divnim podvigama Đurađ Kastriot, rečeni Skender beg, ovako se sam zvao, kad je pisao srpski. Tada se ispoljila njihova politika i odredila granica njihove otadžbine prema zapadu i pojavila nekoliko i književnost u njih. Albanija bješe XV. v. razdijeljena na mnoge male vlasti pod osobitim knezovima; između njih početkom XV. vijeka bješe jedan od najugle- dnijih Ivan Kastriot, otac junaka Durđa Kastriota_ Skender bega. Već je Ivan težio na uske prijateljske veze s okolnim srpskim knezovima, jer se on oženi sa srpkinjom Vojisavom, koja mu porodi junaka Đurđa. Istog su se načela držali i ostali knezovi arbanaški, i za Skenderbega i poslije njega, n. pr. Mihajlo Spani, knez u Drivastu, oženi se za Agnesu, sestru Skenderbegove majke. Aleksa Spani uze Milicu, kćer Đurđa Brankovića, a njegova kći Anđelija uze Stevana Pološkog. Arbanaški knez Leonardo Toeco, gospodar Arte, oženi se za Milicu, kćer Lazara Brankovića a Ivan, sin junaka Đurđa Kastriota Skender bega, uze Irenu, sestru Mi- ličinu. Te su iste veze gojili i srpski knezovi, bilo Crnoevići, bilo Branko- vići, bilo Balšići. Giede ovoga moglo bi se navesti još primjera iz Zilyri- cuma Ducange-ova. (Caroli Du Fre- sne Domini du Cange Itlyricum vetus et novum sive etc. Posonii Typis iHlaevedum Royerianorum A. 1246). Ali su ne samo obiteljske veze spajale Arbanase sa Srbima, nego i političko- vojničke. To dokazuje skadranin Bar- lecije u svom životopisu Skenderbe- govu. Kad je naime Đurađ hotio us- pješnije navaliti na Turke i tražiti pomoći, želio je imati saveznika i među Arbanasima i među Srbima, te pozove mnoge knezove na saveznu skupštinu s jedne i s druge strane. Da mu se pak ne bi niko zamjerio, ne htjede da skupština bude u kojem arbanaškom gradu, kako Kroji, nego u Lešu na Drinu, na granici Arbanije. Tako mu dođu u pomoć i neki srp- ski knezovi, kao Stefan Crnoević sa svojim Đurđem i Ivanom. Skender beg bio je i s dubrovačkom vladom u prijateljskim vezama. On držaše kod nje u pohrani mnogo zlatnih dukata; više je puta dolazio u Dubrovnik i slao amo svoje poslanike, da traži od njih pomoć protiv Turaka ili u druge svrie. Dubrovčani su ga darivali i pomagali novcem, džebanom i oru- žjem, stavljali mu na raspolaganje svoje lađe i svoje otoke, Mljet i La- stovo, kao utočište njegovoj obitelji, ako bi bila potreba i upisivali poro- dicu Kastriota_ u svoje građane. Je- dnom je Skenderbegov komesar ktipio za njega sudjelovanjem dubrovačkog kančilijera i jednu lađu na osamnaest vesala. Što više, kad je Durad kdpio vojsku, pješadiju i konjicu i brodo- vlje, nabavljeno i po Dalmaciji, da pode u pomoć kralju napuljskomu protiv Francuza, dođe u Dubrovnik, gdje stignu svi njegovi brodovi s voj- skom, Dubrovčani ga svečano primiše a on poslije s vojskom odjedri za u Pulju. Ali ga oluja zaustavi sa svim brodovljem na Lastovu, otkle poslije osam dana odjedri u Pulju, te nakon sretnih bojeva dovede kralja u Napulj; tako pripovijeda Barcelije u 10. knjizi Skenderbegova životopisa, Kao što Skenderbeg, tako i Bar- lecije nije svojio za Albaniju zemlju e TO (ALI RAK EP. ano ona fot)