Br. 52. —— Dubrovnik, 24. decembra 1912. - God. XXI. iZLAZI SVAKI ČETVRTAK “Cijena je listu nu godinu: "Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje šrouna 16 ;:za Dubrovnik kruna 10; na pć i četvrt godine surazmjerno, Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju ge. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po peti retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Odgovorni urednik Antonije. Benussi. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr DUBROVNIK, 23. dec. Glasovi koji se pronose kroz javnu štampu i koji uz veselje sa nekom sigurnošću govore o dana- šnjem političkom položaju, presta- vljajući ga na putu mira, izgleda doista da potpuno odgovaraju istini. Ovo posljednjih dvaestak dana dovelo je Evropu u takovu napetost i međusobnu zaoštrenost, ese je mislilo, da ćemo Božić. dočekati u obilju krvi. Pregovori koji se sada vode u Londonu iz- među zastupnika evropskih velikih sila, po svim znakovima koji se . pokazuju, na putu su najboljeg uspjeha, te će Evropa iz svog po- sljednjeg položaja, u kojem se je nazrijevao jedino teški i krvavi rat naroda, opet se povući u svoje prijašnje normalno i mirno stanje. Za to nam jamče izjave ljudi u čije je ruke povjerena sudbina dr- žava i naroda, jamči nam ono ra- spoloženje koje se opaža u masa- ma, te su strepile pred mutljavi- nom koja je bila obuzela gotovo čitavu Evropu. Najopasniji čvor, koji je prijetio krvavim Božićem Evropi, razvezuje se i nestaje ga. Sukob između naše monarhije i Srbiie svakako je bilo najopasnije pitanje u današnjem položaju, ono je uprav diglo svu Evropu na ratnu nogu. Veliki uspjesi junačke srpske vojske u borbi oslobađanja svoje potištene braće, nijesu opili mladu i junačku kraljevinu ratnom slavom na način da radi tih uspjeha udari sebi toliku cijenu, koja bi ju mogla uvesti u nepromišljene aven- ture. Ona ozbiljnost, hladnokrynost, i samosvijest i razbor, koji su ma- lenoj Srbiji dali snage i života u tolikoj mjeri da joj se danas čitav kulturan svijet divi i uvažuje je, ta ista dobra svojstva ostala su jednaka i poslije ratnih uspjeha. Srbija je svijesna svojih velikih zadataka koji ju još čekaju, a od ratnih uspjeha preći u aventure značilo bi skrenuti s puta. Ta u- viđavnost je i učinila, da ljudi u čijim je rukama sudbina srpskog naroda, i u najkritičnijim momen- tima, nađu puta i načina, kako će opštoj stvari da koriste. Možda ta korist neće potpuno odgovarati laktičnom uspjehu oružja, ali to ne smije ni da zbuni ni da podjari Plahi srpski temperamenat. Rat Sr- bije nije jednostran. To je rat proti Turskoj s jedne strane a proti je- dnom dijelu Evrope s druge strane. Proti turskoj odnijela je pobjedu snaga srpskog oružja, proti jednom dijelu Evrope odnijeće pobjedu Snaga srpskog razbora. I dok je Sibija, dižući visoko barjak slobo- de, slavodobitno provela svoju Vojsku kroz svoju staru postojbinu, dotle je jedan dio Evrope stajao Vih tih novooslobođenih krajeva Poput jastreba nad plijenom kojeg vreba. Taj se je plijen Evropi o- ltgao, i Srbija je sada morala da “e sa njome pusti u diplomatsku Dorbu, koja ni malo ne zaostaje, U konačnim računima, sa onom "Dojnog topa i puške. 1 ta je borba već pred nekoliko dana započela i, srećom, prešla svoju krizu. Sada se nalazi na putu, koji označuje pobjede Srbije i u tom pravcu. Te pobjede neće osvojiti baš ono- liko koliko je osvojilo junačko o- ružje, ali će ipak dobit biti tolika, da će novoj Srbiji udariti vrlo jak i siguran temelj za nastavak pot- puno nedovršenog djela. Srpski je narod ipak dočekao sretan Božić. Nema više novog Kosova ! Prosugjujući uzroke propasi stare naše države, mi obično sve svodimo na neslogu i razdor među velikašima i narodom, a iza Kosova sve? jade muke i neuspjehe pripisujemo gotovo samijem Turcima, tim vjekovnim na- šim dušmanima i muščiteljima naro- dnim. Za pravo mi smo s tijeh strana pretrpljeli vrlo mnogo i to nam je sve na prvi pogled i izgledalo kao izvor svakog zla, ali kad u dublje zaronimo mišlju u našu prošlost i dovedemo mnoge negdašnje događaje u vezu sa sadašnjošću i iz svega iz- vedemo potreban zaključak, mi treba da dođemo čak i do uvjerenja, da je svima našim nesrećama, mukama i uspjesima, nadasve iza Kosova, u pr- vom redu, upravo glavni, uzrok. ne- sretni geografski položaj .... Ko je bunio narod naš na raznim stranama u više prigoda protiv Tu- “raka u nezgodno vrijeme a za svoj račun, a ne narodni?! Ko ga je o- stavljao opet iz svojih sebičnih ra- zloga, a bez zaštite turskoj osveti i zulumu ?! Ko je 1aselio hiljade po- rodica srpskih iz krajeva koji su da- nas opustili i ostali gotovo bez Srba, i dovodio ih, da ga brane od Turaka, a da ostatke braće na domu izloži mržnji i osveti turskoj 1? Ko je onako smetao obnovi srpske države? Ko je obnovljenoj državi srpskoj pravio sve moguće zapreke i stvarao, dok je i- mao pogodna zemljišta, sve moguće unutrašnje nemire i razdore? Ko se je osjetio najteže udaren porazom ''u- raka i mogućnošću konačne propasti turskog gospostva u Evropi? Kome najteže. smetaju srpski uspjesi na boj- nom polju i politička i ekonomska sloboda Srbije? Sva vika na vuka a iza vuka i lisica sita. Sva vika na Turčina, a mi znamo da su dosta i dosta puta pokolje i zvjerstva sa stra- ne Turaka na dušu svoju uzeli baš oni koji se najviše razmeću krstom i ističu kao zaštitnici krštenih od di- vljeg nekrsta. Ali, kako je doba do- šlo, moglo bi se skoje strane i to dokazivati, da je baš u interesu krsta, da se i sam nekrst uzdržava i brani kadgod protiv samog krsta. Ta pro- šli su vjekovi od križarskih vojna, i niko više i ne potiče pitanje, pa čak ni sada kada se radi o propasti tur- ske carevine, da se oslobode sveta mjesta i Hristov grob od nekrsta | Dok se muslimani hvale na sav glas da do njihovih svetinja Meke i Me- dine, nikad nije doprla noga krštena čovjeka, dotle svi veliki kršćani mirno gledaju turskog askera gdje čuva po- časnu stražu na grobu Isusovu. Je li istina, ili nije, da je naš na- rod dao najviše mučenika i za slo- bodu narodnu i za vjeru Hristovu, pa je li mu krst pomogao da- se da slobodi nekrsta, ili bi se i sad još g koje krštene strane, samo da se može, rado pomoglo Turcima, da već davno oslobođene opet podjarme, da o novooslobođenim i ne govorimo ?l.. Svakome je dobro poznato, s ka- kvim je i kolikim žrtvama iskupljena sloboda današnje srpske kraljevine, koliku je divovsku snagujta ista/kra- ljevina pokazala, vođena jednodušnom idejom cijeloga naroda, da osveti tu- žno i krvavo Kosovo polje; kolike je muke savladala i kolike još treba da savlada u ljutoj borbi s turskim za- štitnicima i nasljednicima, da steče ono što joj je od prijeke životne po- trebe i što joj po pravu i pravici pri- pada i pred Bogom i pre ljudima. Brzo će da se navrši puna stotina godina od onog vremena, kad su za zadnji put gladni turski psi beograd- ski trzali meso sa živijeh mučenika za slobodu današnje kraljevine, na- taknutih na ljuto kolje, čupali srca i skubli njihove utrobe, uskoravajući im tako groznu smrt, koja bi inače nastupila i nakon dva do tri dana, da se u današnje doba, i pri samoj pomisli užasnih muka njihovih ledi krv u našim žilama. Za ovo stotinu godina svijet je u mnogom napredovao. Civilizacija je doprla i u najzabitnije krajeve, već je zabranjeno i mučenje životinja i zaštićuje se i divlja zvijer u gori koju ne smiju više da tamane u nevrijeme. Samo jedan kraj u Evropi kao da je od uvijek imao neki osobiti privilegij da ostane primitivno divlji, a to je oArnautluk. Kad se odasvud tražilo reforme za cijelu tursku carevinu, Arnautluk se hotimično izostavljao i to nadasve ondje, gdje živi taj narod pomiješan sa Srbima. Tijem se je naj- zadnjim nazadkom, njegovim održa- vanjem i obranom baš doradilo, da je taj skroz pokvareni elemenat po- čeo da kopa Turskoj jamu konačne propasti u Evropi, što je u glavnom već i do sada postigao. Arnauti su bili za dobar dio evropske Turske isto što i bosansko-hercegovački be- govi za gospostvo tursko u Bosni i Hercegovini. Taj elemenat skrajnje razuzdanosti i najgore anarhije, mo- gao je bez straha od svojih vlasti, bez zapreke sa strane ,humane“ E- vrope da uprav sistematski istražuje sasvim srpsko pleme u Staroj Srbiji, ostatke onih Srba, koji su se pozvani iz tijeh krajeva u velikom broju ise- lili da vjerno i odano brane krvlju svojom sadašnje protektore istih Ar- nauta... Ti isti Arnauti ne griješe pred nekim svijetom, kad u ovom svetom ratu najzvjerskije postupaju prema ranjenicima srpskim, kad u mučenju i zlostavljanju povraćaju Sr- bima uspomene od stotinu godina u natrag, kad obnavljaju grozote ne srednjeg no i starog vijeka ;| naprotiv oni svim tim načinima vrlo zgodno dokazuju potpunu zrelost za samo- stalnost i civilizaciju po ćudi i re- ceptu svojih protektora1.. Njima je jedinim u svijetu i bez zamjerke do- pušteno, da probadaju nožem liječni- ke, kad se muče oko njih u bolni- nicama srpskim, da im, ranjenim, o- drže život i oblakšaju teške boli; oni smiju da odgrizaju u bjesnilu svom prste bolničarkama srpskim, kad ih paze i njeguju kao god i svoje ra- njenike, njima je u jednu riječ sve dopušteno, — pa čak i da se vreme- nom na svoj način zahvalni pokažu svojim protektorima, koji u njima vide spas svojijeh interesa, jer im darivaju državu, koju oni nikad ni- jesu imali, koju oni i ne žele u o- gromnoj svojoj većini, i ne mogu čak ni da zamisle, a kamo li izvedu i održe... I sami slučaj, koji se ovo dana do- godio u Beogradu, nije drugo do po- hvalni dokaz goleme koristi za kul- turnu Evropu što se rado odazvala predlogu za samostalnost Arbanije. Srpska vojska oslobodila je slučajno nekog oficira, koji ranjen pade u ruke tim zvjerovima u ljudskom obliku, i to baš u času, kad su ga bili nakva- sili petroljem, da ga živa zapale. Prije toga su mu bili iskopali oči, otkinuli nos i uši. Kad ga je ovo dana nesretna njegova majka vidjela tako nagrđena u vojničkoj bolnici u Beogradu, pala je na mjestu mrtva od teške muke i žalosti! Srpskoj državi ne da ge ni onošto joj je od prijeke potrebe, što je i prije imala, što je krvlju opet zadobila; a dava se samostalnost onome, koji se nikad nije borio za slobodu uređene dižave, čije su bune imale jedini osnov u neobuzdanoj želji, da ne pla- ća poreze, ne služi u vojsci, i ne pri- znava nikakve vlasti nad sobom, čiji je pojam slobode identičan sa neka- žnjenim ubijanjem, haranjem i otima- njem, kome je fišek puščani više značio i znači no ikakav život ljuski bez para i plijena, koji je za tuđinski novac prodavao i prodava sve što se dade prodati, pa čak i ono što drugi narodi drže za najsvetije i za što ne žale ni živote ni imanje. I ovakav elemenat dižu na noge tuđe države, baš u času, kada je Srbija, savladavši goleme i užasne zapreke u prošlosti, postigla sretno narodni ideal, osvetu Kosova, i po- kazala toliku silu i moć, da je zadi- vila cio svijet i naturila_ respekt i poštovanje i najljućim protivnicima i dušmanima. Junačka i proslavljena Srbija dočekala je, da joj se u vijeku civilizacije i svakog napretka stavljaju nasuprot kao ustuk njezinim krvavo stečenim zaslugama i orijaškom na- pretku najnazadniji elementi... Ali, i u tom zlu nema ninakve 0- pasnosti za pobjedu svete ideje! to je najzadnje očajno srestvo propalica. Nazadkom se napredak nikad nije spriječio, i svak ko se njim služio, gojio j uzdržavao, pa bilo s kog raz- logo, dočekao je, da se odvrati njemu samome na zlo i propast. Ko u bo- ljim po sebe prilikama nije _ mogao da spriječi do sada napredak našeg naroda, neće zaista ni sada kod ovo- likog materijalnog ojačanja, kod oće- ličenog nacionalnog ponosa, koji je već dopro u sve slojeve naroda, kod zbratimljeniu plemena i udruženih država. : Baš u ovo doba teške neizvjesno- sti, videći sve prilike u nas i okolo nas, oslonjeni na prošlost, ponosni redi slavne sadašnjosti, a znajući kakvim: se srestvima služe naši du- šmani, mi treba da ge, više no ikad, krijepimo vjerom divne budućnosti, koja se već ničim spriječiti ne može; — o kakvom strahu ili zabrinutosti ne smije da bude ni spomena!.... U najgorem slučaju kad .bi čak, po nesreći, i klonuli vitezovi kosov- ske osvete pod mnogo većom silom novih dušmana, ne bi više dočekali novog Kosova jer nema smrti iza uskrsenja!! o nm ina on Arbanaška književnost XV. vijeka. A. Vučetić. Književnost arbanaška petnaestog v. i početkom 16. u koliko zanima nas, arbanaška je samo po predmetu, ito djelomično a ne po jeziku; arbana- ška je djelomično po licima, koji su Arbanasi, ili se drže za Arbanase. Ta književnost sastoji iz isprava Sken- derbega ili njegovih pisara i posla- nika n. pr. Ninca Vukosalića i opata Jurja Pelina i iz djela dvojice knji- ževnika iz Skadra: Marina Barlecija, popa i Marina Bechichema, profegora. Kad se Skenderbeg odmetnuo od Turaka i počeo oslobađati Arbaniju, tada mu je i trebalo da piše i dade pisati različite isprave. O njemu Bar- lecije pripovijeda, da je umio turski, arapski, grčki, latinski i srpski a umio je zanago i talijanski. U svojim vezama sa zapadom služio se za svoje isprave srpskim, italijanskim i latin- skim jezikom. Imamo od njega srpskih isprava, ta bio je sin srpkinje, ali ih on nije pisao, nego njegov kandžilijer Ninac oVukosalić. U rečenim ispravama se daje zvati Đur.đ Kastriot, rečeni Skender beg, ili Skend»vr beg; upo- ravljuje pečat, na kojemu je latinski naslov: georgius.kastrio.. scanderbego Oko 1450. godine pisa Ninac u nje- govo ime dubrovačkom knezu, da sultan kreće na Arbanase, i to ovako: »Plemenitime i mudrim i u svemu mnogopočtenim» gospoda», gospodinu knezu i vlastel(em)b samovladuštago grada Dubrovsnika mnogo zdravije i heretisanije, da mu gospoctsvo vi, gospodo, kazaše mi, jer> grede car» na nase, toga radi poslah» kanvžilera moga Ninrca, što ke govorit» s naše krane(!) vašemu gospoctevu, o veskem» da ga verujete, i da mu daste, i Bogr umnoži gospoct»vo vi. Meseca čereš- nara 7. dene u Lešu. Skeder: begn“. (Miklosšić. Mon. Serb.) Đurad Kastriot slao je više puta za svoje posle s Dubrovnikom Ivana, Andriju i Pavla Gazula, koji su bez dvojbe bili Du- brovčani, jer oni Ivana zovu ,conci- vem nostrum“ (sugrađanina našega). Ivan bio je pop i ,artium doktor“ i sami su ga Dubrovčani slali papi i hrvatskomu banu Matku i preporu- čivali ga kao vrla čovjeka. Đurad se služio i s mnogopoštovanim Durdem Pelinom, apoštolskim protonotarom i komendarom opatije Sv. Marije de Rhotecio evtra Antibarvum i jednom mu napiše, ili dade napisati, kapitule da ih prikaže mletačkoj Gospodi. Iz sloga izgleda, da je ove kapitule na talijanskom jeziku kazivao u pero sam Skenderbeg, te po tome da je on umio italijanski. Od ovih kapitula navesti ćemo dva, da se upoznamo s njegovim italijanskim slogom. Evo ih: ,1. Signor prothonotario, vui an- »dati a Venezia in viazo; dio ve daga »buon viazo. In prima supplicati ala »Nignoria de Venezia per la mia pro- »Vision, cehomo me la dano, et quello »Ghe me dano, meglio saria a non »darmella. Mo supplicati alla Signoria, »che me ajutano in questo mio ser- »Vixio qualehe do millia ducati zoe, »2000 de la mia provision et suppli- »cati molto forte; se guesto ve farano, »acordative per la sal chon lor, se- .gondo ve ho dito; che non dagan- ,dome soraditi danari, mi non sard »pagado mai a questo modo; che fa- »Zando altramente fazo como i piase, »perche mi non posso piu durar a »questo modo, perche mi ho abudo »asay parole e pochi fati de questi re- »tori e dali proveditori“. UV drugomu poglavlju kaže: ,2. » Guarda per i panni i quali me hano »promeso de dar do veste al ano, che »me diano le veste le qual son per »mi, peche dixeno, che me po esser »de braza 16, do veste; de che signori »guarde, quanti brazi de pano me »pono essere do veste, tanto me dadi, »mo Signori; quello ehe piaxe a la »vostra Signoria, quello farete et quelo »panno che bexognera per mi. (Sen. »M. Venezia).“ Ovo znači: , Gospodine protonotaru, »Vi idete u Mletke; Bog vam dao »dobar put. Najprvo molite Gospodu »mletačku za moju platu (proviziju), »kako mi je davaju i što mi davaju: »bolje bi bilo, da mi je ne davaju. »Sad molite Gospodu, da mi pomo- »gnu u ovoj mojoj službi sa nekoliko »(puta) dvije tisuće dukata od moje »plate i molite vrlo jako; ako vam »ovo učine, pogodite se za so s njima,