Br. 52.

——

Dubrovnik, 24. decembra 1912. -

God. XXI.

iZLAZI SVAKI ČETVRTAK

“Cijena je listu nu godinu:
"Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her-
cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu
Goru K 15; za sve ostale zemlje
šrouna 16 ;:za Dubrovnik kruna 10;
na pć i četvrt godine surazmjerno,
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu,
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju ge. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
peti retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po ci-
jeniku. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Odgovorni urednik Antonije. Benussi.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr

DUBROVNIK, 23. dec.

Glasovi koji se pronose kroz
javnu štampu i koji uz veselje sa
nekom sigurnošću govore o dana-
šnjem političkom položaju, presta-
vljajući ga na putu mira, izgleda
doista da potpuno odgovaraju
istini. Ovo posljednjih dvaestak
dana dovelo je Evropu u takovu
napetost i međusobnu zaoštrenost,

ese je mislilo, da ćemo Božić.

dočekati u obilju krvi. Pregovori
koji se sada vode u Londonu iz-
među zastupnika evropskih velikih
sila, po svim znakovima koji se
. pokazuju, na putu su najboljeg
uspjeha, te će Evropa iz svog po-
sljednjeg položaja, u kojem se je
nazrijevao jedino teški i krvavi rat
naroda, opet se povući u svoje
prijašnje normalno i mirno stanje.
Za to nam jamče izjave ljudi u
čije je ruke povjerena sudbina dr-
žava i naroda, jamči nam ono ra-
spoloženje koje se opaža u masa-
ma, te su strepile pred mutljavi-
nom koja je bila obuzela gotovo
čitavu Evropu. Najopasniji čvor,
koji je prijetio krvavim Božićem
Evropi, razvezuje se i nestaje ga.
Sukob između naše monarhije i
Srbiie svakako je bilo najopasnije
pitanje u današnjem položaju, ono
je uprav diglo svu Evropu na
ratnu nogu. Veliki uspjesi junačke
srpske vojske u borbi oslobađanja
svoje potištene braće, nijesu opili
mladu i junačku kraljevinu ratnom
slavom na način da radi tih uspjeha
udari sebi toliku cijenu, koja bi ju
mogla uvesti u nepromišljene aven-
ture. Ona ozbiljnost, hladnokrynost,
i samosvijest i razbor, koji su ma-
lenoj Srbiji dali snage i života u
tolikoj mjeri da joj se danas čitav
kulturan svijet divi i uvažuje je,
ta ista dobra svojstva ostala su
jednaka i poslije ratnih uspjeha.
Srbija je svijesna svojih velikih
zadataka koji ju još čekaju, a od
ratnih uspjeha preći u aventure
značilo bi skrenuti s puta. Ta u-
viđavnost je i učinila, da ljudi u
čijim je rukama sudbina srpskog
naroda, i u najkritičnijim momen-
tima, nađu puta i načina, kako će
opštoj stvari da koriste. Možda ta
korist neće potpuno odgovarati
laktičnom uspjehu oružja, ali to ne
smije ni da zbuni ni da podjari
Plahi srpski temperamenat. Rat Sr-
bije nije jednostran. To je rat proti
Turskoj s jedne strane a proti je-
dnom dijelu Evrope s druge strane.
Proti turskoj odnijela je pobjedu
snaga srpskog oružja, proti jednom
dijelu Evrope  odnijeće pobjedu
Snaga srpskog razbora. I dok je
Sibija, dižući visoko barjak slobo-
de, slavodobitno provela svoju
Vojsku kroz svoju staru postojbinu,
dotle je jedan dio Evrope stajao
Vih tih novooslobođenih krajeva
Poput jastreba nad plijenom kojeg
vreba. Taj se je plijen Evropi o-
ltgao, i Srbija je sada morala da
“e sa njome pusti u diplomatsku
Dorbu, koja ni malo ne zaostaje,
U konačnim računima, sa onom
 "Dojnog topa i puške. 1 ta je borba

već pred nekoliko dana započela
i, srećom, prešla svoju krizu. Sada
se nalazi na putu, koji označuje
pobjede Srbije i u tom pravcu.
Te pobjede neće osvojiti baš ono-
liko koliko je osvojilo junačko o-
ružje, ali će ipak dobit biti tolika,
da će novoj Srbiji udariti vrlo jak
i siguran temelj za nastavak pot-
puno nedovršenog djela. Srpski je
narod ipak dočekao sretan Božić.

Nema više novog Kosova !

Prosugjujući uzroke propasi stare
naše države, mi obično sve svodimo
na neslogu i razdor među velikašima
i narodom, a iza Kosova sve? jade
muke i neuspjehe pripisujemo gotovo
samijem Turcima, tim vjekovnim na-
šim dušmanima i muščiteljima naro-
dnim. Za pravo mi smo s tijeh strana
pretrpljeli vrlo mnogo i to nam je
sve na prvi pogled i izgledalo kao
izvor svakog zla, ali kad u dublje
zaronimo mišlju u našu prošlost i
dovedemo mnoge negdašnje događaje
u vezu sa sadašnjošću i iz svega iz-
vedemo potreban zaključak, mi treba
da dođemo čak i do uvjerenja, da je
svima našim nesrećama, mukama i
uspjesima, nadasve iza Kosova, u pr-
vom redu, upravo glavni, uzrok. ne-
sretni geografski položaj ....

Ko je bunio narod naš na raznim
stranama u više prigoda protiv Tu-

“raka u nezgodno vrijeme a za svoj

račun, a ne narodni?! Ko ga je o-
stavljao opet iz svojih sebičnih ra-
zloga, a bez zaštite turskoj osveti i
zulumu ?! Ko je 1aselio hiljade po-
rodica srpskih iz krajeva koji su da-
nas opustili i ostali gotovo bez Srba,
i dovodio ih, da ga brane od Turaka,
a da ostatke braće na domu izloži
mržnji i osveti turskoj 1? Ko je onako
smetao obnovi srpske države? Ko je
obnovljenoj državi srpskoj pravio sve
moguće zapreke i stvarao, dok je i-
mao pogodna zemljišta, sve moguće
unutrašnje nemire i razdore? Ko se je
osjetio najteže udaren porazom ''u-
raka i mogućnošću konačne propasti
turskog gospostva u Evropi? Kome
najteže. smetaju srpski uspjesi na boj-
nom polju i politička i ekonomska
sloboda Srbije? Sva vika na vuka a
iza vuka i lisica sita. Sva vika na
Turčina, a mi znamo da su dosta i
dosta puta pokolje i zvjerstva sa stra-
ne Turaka na dušu svoju uzeli baš
oni koji se najviše razmeću krstom
i ističu kao zaštitnici krštenih od di-
vljeg nekrsta. Ali, kako je doba do-
šlo, moglo bi se skoje strane i to
dokazivati, da je baš u interesu krsta,
da se i sam nekrst uzdržava i brani
kadgod protiv samog krsta. Ta pro-
šli su vjekovi od križarskih vojna, i
niko više i ne potiče pitanje, pa čak
ni sada kada se radi o propasti tur-
ske carevine, da se oslobode sveta
mjesta i Hristov grob od nekrsta |
Dok se muslimani hvale na sav glas
da do njihovih svetinja Meke i Me-
dine, nikad nije doprla noga krštena
čovjeka, dotle svi veliki kršćani mirno
gledaju turskog askera gdje čuva po-
časnu stražu na grobu Isusovu.

Je li istina, ili nije, da je naš na-
rod dao najviše mučenika i za slo-
bodu narodnu i za vjeru Hristovu,
pa je li mu krst pomogao da- se da
slobodi nekrsta, ili bi se i sad još
g koje krštene strane, samo da se
može, rado pomoglo Turcima, da već
davno oslobođene opet podjarme, da
o novooslobođenim i ne govorimo ?l..

Svakome je dobro poznato, s ka-
kvim je i kolikim žrtvama iskupljena
sloboda današnje srpske kraljevine,

koliku je divovsku snagujta ista/kra-
ljevina pokazala, vođena jednodušnom
idejom cijeloga naroda, da osveti tu-
žno i krvavo Kosovo polje; kolike je
muke savladala i kolike još treba da
savlada u ljutoj borbi s turskim za-
štitnicima i nasljednicima, da steče
ono što joj je od prijeke životne po-
trebe i što joj po pravu i pravici pri-
pada i pred Bogom i pre ljudima.

Brzo će da se navrši puna stotina
godina od onog vremena, kad su za
zadnji put gladni turski psi beograd-
ski trzali meso sa živijeh mučenika
za slobodu današnje kraljevine, na-
taknutih na ljuto kolje, čupali srca i
skubli njihove utrobe, uskoravajući
im tako groznu smrt, koja bi inače
nastupila i nakon dva do tri dana,
da se u današnje doba, i pri samoj
pomisli užasnih muka njihovih ledi
krv u našim žilama.

Za ovo stotinu godina svijet je u
mnogom napredovao. Civilizacija je
doprla i u najzabitnije krajeve, već
je zabranjeno i mučenje životinja i
zaštićuje se i divlja zvijer u gori koju
ne smiju više da tamane u nevrijeme.
Samo jedan kraj u Evropi kao da je
od uvijek imao neki osobiti privilegij
da ostane primitivno divlji, a to je

oArnautluk. Kad se odasvud tražilo

reforme za cijelu tursku carevinu,
Arnautluk se hotimično izostavljao i
to nadasve ondje, gdje živi taj narod
pomiješan sa Srbima. Tijem se je naj-
zadnjim nazadkom, njegovim održa-
vanjem i obranom baš doradilo, da
je taj skroz pokvareni elemenat po-
čeo da kopa Turskoj jamu konačne
propasti u Evropi, što je u glavnom
već i do sada postigao. Arnauti su
bili za dobar dio evropske Turske
isto što i bosansko-hercegovački be-
govi za gospostvo tursko u Bosni i
Hercegovini. Taj elemenat skrajnje
razuzdanosti i najgore anarhije, mo-
gao je bez straha od svojih vlasti,
bez zapreke sa strane ,humane“ E-
vrope da uprav sistematski istražuje
sasvim srpsko pleme u Staroj Srbiji,
ostatke onih Srba, koji su se pozvani
iz tijeh krajeva u velikom broju ise-
lili da vjerno i odano brane krvlju
svojom sadašnje protektore istih Ar-
nauta... Ti isti Arnauti ne griješe
pred nekim svijetom, kad u ovom
svetom ratu najzvjerskije postupaju
prema ranjenicima srpskim, kad u
mučenju i zlostavljanju povraćaju Sr-
bima uspomene od stotinu godina u
natrag, kad obnavljaju grozote ne
srednjeg no i starog vijeka ;| naprotiv
oni svim tim načinima vrlo zgodno
dokazuju potpunu zrelost za samo-
stalnost i civilizaciju po ćudi i re-
ceptu svojih protektora1.. Njima je
jedinim u svijetu i bez zamjerke do-
pušteno, da probadaju nožem liječni-
ke, kad se muče oko njih u bolni-
nicama srpskim, da im, ranjenim, o-
drže život i oblakšaju teške boli; oni
smiju da odgrizaju u  bjesnilu svom
prste bolničarkama srpskim, kad ih
paze i njeguju kao god i svoje ra-
njenike, njima je u jednu riječ sve
dopušteno, — pa čak i da se vreme-
nom na svoj način zahvalni pokažu
svojim protektorima, koji u njima
vide spas svojijeh interesa, jer im
darivaju državu, koju oni nikad ni-
jesu imali, koju oni i ne žele u o-
gromnoj svojoj većini, i ne mogu čak
ni da zamisle, a kamo li izvedu i
održe...

I sami slučaj, koji se ovo dana do-
godio u Beogradu, nije drugo do po-
hvalni dokaz goleme koristi za kul-
turnu Evropu što se rado odazvala
predlogu za samostalnost Arbanije.
Srpska vojska oslobodila je slučajno
nekog oficira, koji ranjen pade u ruke
tim zvjerovima u ljudskom obliku, i

to baš u času, kad su ga bili nakva-
sili petroljem, da ga živa zapale.
Prije toga su mu bili iskopali oči,
otkinuli nos i uši. Kad ga je ovo
dana nesretna njegova majka vidjela
tako nagrđena u vojničkoj bolnici u
Beogradu, pala je na mjestu mrtva
od teške muke i žalosti!

Srpskoj državi ne da ge ni onošto
joj je od prijeke potrebe, što je i prije
imala, što je krvlju opet zadobila; a
dava se samostalnost onome, koji se
nikad nije borio za slobodu uređene
dižave, čije su bune imale jedini
osnov u neobuzdanoj želji, da ne pla-
ća poreze, ne služi u vojsci, i ne pri-
znava nikakve vlasti nad sobom, čiji
je pojam slobode identičan sa neka-
žnjenim ubijanjem, haranjem i otima-
njem, kome je fišek puščani više
značio i znači no ikakav život ljuski
bez para i plijena, koji je za tuđinski
novac prodavao i prodava sve što se
dade prodati, pa čak i ono što drugi
narodi drže za najsvetije i za što ne
žale ni živote ni imanje.

I ovakav elemenat dižu na noge
tuđe države, baš u času, kada je
Srbija, savladavši goleme i užasne
zapreke u prošlosti, postigla sretno
narodni ideal, osvetu Kosova, i po-
kazala toliku silu i moć, da je zadi-
vila cio svijet i naturila_ respekt i
poštovanje i najljućim protivnicima i
dušmanima. Junačka i proslavljena
Srbija dočekala je, da joj se u vijeku
civilizacije i svakog napretka stavljaju
nasuprot kao ustuk njezinim krvavo
stečenim zaslugama i orijaškom  na-
pretku najnazadniji elementi...

Ali, i u tom zlu nema ninakve 0-
pasnosti za pobjedu svete ideje! to
je najzadnje očajno srestvo propalica.
Nazadkom se napredak nikad nije
spriječio, i svak ko se njim služio,
gojio j uzdržavao, pa bilo s kog raz-
logo, dočekao je, da se odvrati njemu
samome na zlo i propast. Ko u bo-
ljim po sebe prilikama nije _ mogao
da spriječi do sada napredak našeg
naroda, neće zaista ni sada kod ovo-
likog materijalnog ojačanja, kod oće-
ličenog nacionalnog ponosa, koji je
već dopro u sve slojeve naroda, kod
zbratimljeniu plemena i udruženih
država. :

Baš u ovo doba teške neizvjesno-
sti, videći sve prilike u nas i okolo
nas, oslonjeni na prošlost, ponosni
redi slavne sadašnjosti, a znajući
kakvim: se srestvima služe naši du-
šmani, mi treba da ge, više no ikad,
krijepimo vjerom divne budućnosti,
koja se već ničim spriječiti ne može;
— o kakvom strahu ili zabrinutosti
ne smije da bude ni spomena!....

U najgorem slučaju kad .bi čak,
po nesreći, i klonuli vitezovi kosov-
ske osvete pod mnogo većom silom
novih dušmana, ne bi više dočekali
novog Kosova jer nema smrti iza
uskrsenja!!

o nm ina on

Arbanaška književnost XV. vijeka.

A. Vučetić.

Književnost arbanaška petnaestog
v. i početkom 16. u koliko zanima
nas, arbanaška je samo po predmetu,
ito djelomično a ne po jeziku; arbana-
ška je djelomično po licima, koji su
Arbanasi, ili se drže za Arbanase. Ta
književnost sastoji iz isprava Sken-
derbega ili njegovih pisara i posla-
nika n. pr. Ninca Vukosalića i opata
Jurja Pelina i iz djela dvojice knji-
ževnika iz Skadra: Marina Barlecija,
popa i Marina Bechichema, profegora.

Kad se Skenderbeg odmetnuo od
Turaka i počeo oslobađati Arbaniju,
tada mu je i trebalo da piše i dade
pisati različite isprave. O njemu Bar-
lecije pripovijeda, da je umio turski,

arapski, grčki, latinski i srpski a
umio je zanago i talijanski. U svojim
vezama sa zapadom služio se za svoje
isprave srpskim, italijanskim i latin-
skim jezikom.

Imamo od njega srpskih isprava,
ta bio je sin srpkinje, ali ih on nije
pisao, nego njegov kandžilijer Ninac

oVukosalić. U rečenim ispravama se

daje zvati Đur.đ  Kastriot, rečeni
Skender beg, ili Skend»vr beg; upo-
ravljuje pečat, na kojemu je latinski
naslov: georgius.kastrio.. scanderbego
Oko 1450. godine pisa Ninac u nje-
govo ime dubrovačkom knezu, da
sultan kreće na Arbanase, i to ovako:
»Plemenitime i mudrim i u svemu
mnogopočtenim» gospoda», gospodinu
knezu i vlastel(em)b samovladuštago
grada Dubrovsnika mnogo zdravije i
heretisanije, da mu gospoctsvo vi,
gospodo, kazaše mi, jer> grede car»
na nase, toga radi poslah» kanvžilera
moga Ninrca, što ke govorit» s naše
krane(!) vašemu gospoctevu, o veskem»
da ga verujete, i da mu daste, i Bogr
umnoži gospoct»vo vi. Meseca čereš-
nara 7. dene u Lešu. Skeder: begn“.
(Miklosšić. Mon. Serb.) Đurad Kastriot
slao je više puta za svoje posle
s Dubrovnikom Ivana, Andriju i Pavla
Gazula, koji su bez dvojbe bili Du-
brovčani, jer oni Ivana zovu ,conci-
vem nostrum“ (sugrađanina našega).
Ivan bio je pop i ,artium doktor“ i
sami su ga Dubrovčani slali papi i
hrvatskomu banu Matku i preporu-
čivali ga kao vrla čovjeka. Đurad se
služio i s mnogopoštovanim Durdem
Pelinom, apoštolskim protonotarom i
komendarom opatije Sv. Marije de
Rhotecio evtra Antibarvum i jednom
mu napiše, ili dade napisati, kapitule
da ih prikaže mletačkoj Gospodi. Iz
sloga izgleda, da je ove kapitule na
talijanskom jeziku kazivao u pero
sam Skenderbeg, te po tome da je
on umio italijanski. Od ovih kapitula
navesti ćemo dva, da se upoznamo
s njegovim italijanskim slogom. Evo
ih: ,1. Signor prothonotario, vui an-
»dati a Venezia in viazo; dio ve daga
»buon viazo. In prima supplicati ala
»Nignoria de Venezia per la mia pro-
»Vision, cehomo me la dano, et quello
»Ghe me dano, meglio saria a non
»darmella. Mo supplicati alla Signoria,
»che me ajutano in questo mio ser-
»Vixio qualehe do millia ducati zoe,
»2000 de la mia provision et suppli-
»cati molto forte; se guesto ve farano,
»acordative per la sal chon lor, se-
.gondo ve ho dito; che non dagan-
,dome soraditi danari, mi non sard
»pagado mai a questo modo; che fa-
»Zando altramente fazo como i piase,
»perche mi non posso piu durar a
»questo modo, perche mi ho abudo
»asay parole e pochi fati de questi re-
»tori e dali proveditori“.

UV drugomu poglavlju kaže: ,2.
» Guarda per i panni i quali me hano
»promeso de dar do veste al ano, che
»me diano le veste le qual son per
»mi, peche dixeno, che me po esser
»de braza 16, do veste; de che signori
»guarde, quanti brazi de pano me
»pono essere do veste, tanto me dadi,
»mo Signori; quello ehe piaxe a la
»vostra Signoria, quello farete et quelo
»panno che bexognera per mi. (Sen.
»M. Venezia).“

Ovo znači: , Gospodine protonotaru,
»Vi idete u Mletke; Bog vam dao
»dobar put. Najprvo molite Gospodu
»mletačku za moju platu (proviziju),
»kako mi je davaju i što mi davaju:
»bolje bi bilo, da mi je ne davaju.
»Sad molite Gospodu, da mi pomo-
»gnu u ovoj mojoj službi sa nekoliko
»(puta) dvije tisuće dukata od moje
»plate i molite vrlo jako; ako vam
»ovo učine, pogodite se za so s njima,