ll Be E “ULAZI SVAKI ČETVRTAK Gijena je listu nu godinu: |. Austro-Ugarsku, Bosau i Hor. Za AW m.19; za Srbiju i desi K 15; za sve ostale zemlje orouna 16; za Dubrovnik kruna 10; kroure četvrt godine surazmjerno, E Raos svo i lačih D ame g i Dubrovnik, 8. januara. > Punomoćnici Srbije u Londonu, >“ gtojan Novaković, Andra Nikolić Milenko Vesnić, uputili su za | Božić bečkoj ,»N. FP. Presse“ ovu depešu: Prijazni zahtjev ,N. g Presse“, da austrijskoj publici “pošaljemo. božićnu vijest, mislimo (da ćemo najbolje ispuniti ovim “ giječima, kojih se stariji od nas sjećaju jer suih čitali jula mje- ceca 1878. god. u ,N. F. Presse“, ikojeglase: ,Rat je samo sredstvo, = kome je cilj mir. A mir može ra- = žunati na trajnost samo pod u- = slovom, da bude zasnovan na = pravdi i zadovoljenju životnih interesa naroda, što su u pitanju“. Ako su ikada ičiji interesi bili > dovedeni u teško pitanje to su sada jamačno interesi srpskog na- = roda. Pred više od pet vjekova, poslije tadašnjeg nesretnog kosov- skog boja, . raskomadani u više djelova i nikad više ne sastavljeni u prirodnu cjelinu, onaj dio na- šeg naroda, koji je ostao da se i unaprijed održi u borbi proti azi- jatu, dizao se i padao. U toj ne- > ravnoj borbi uspio je napokon da jedan manji kraj steče slobodu i = nezavisnost i postade malena slo- bodna Srbija. Drugi dio ostala je alje bespravna raja, koja je je- dino upirala oči onamo, odakle = joj.je napokon sinulo sunce slo- bode, ali ne od onih koji samo = pričaju moralnu stranu, da mir mo- ra biti zasnovan na pravdi i za- dovoljenju životnih interesa na- roda, što su u pitanju, već od o oonih čigovi su narodni interesi došli u pitanja, te su se prihvatili oružja da djelom utvrde pravdu i zadovolje narodne interese. Dok je kroz vjekove bespravna raja očajnički dizala ruke i tužno = cvilila moleći od Evrope. milosrđa o odaje ma bilo koji način oslobodi muka i jada, Evropa je uslov pravde ostavila u svom poznatom sfafus Quo, kojeg, Bogu hvala, danas više ne postoji. Evropa je znala = da samo dijeli moralne lekcije i da priča o pravdi, a sama na to- me nije radila, jer oni koji su > stradali bili su maleni prema njoj = ovelikoji pravda u njezinim očima bila je neki besmisao, jer kad bi = provodila pravdu, štetila bi svojim nekim interesima. 1 tako da očuva | svoje tobožnje interese pričala je moral a radila je nemoralno. To je bila politika Evrope , zaštitnice“ > pravde. Ali kad maleni okupiše dobar dio svoje snage i srnuše u smrt da sami kroje pravdu, i kad svo- jom krvi izvojevaše i dobiše ono o čemu je ,humana“ Evropa kroz vjekove lažno pričala, opet se je našla ta ista Evropa, da pljuje na tobožnje svoje moralne dogme, i jedan njen dio ide samo za time da uguši i ubije pravdu. Bujica momenta 2 goga m o ovoljno snage da foslobodi svoju > potlačenu braću. I kad je prošao > sve klance jadikovce i cijelu svoju 3 govorni urednik Antonije Benussi. Dubrovnik, 9. januara 1913. DROJ God. XXII. POJEDINI BROJ 20 PARA | Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaću se 12 para po potitnom retku (sitnijeh slova). Ako go više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javno zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Ž aan da Ron ere _— Plativo i utuživo u Dubrovniku. a Maiskii izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr BL prsio pred dia d erko . . miš : 1 jedan dio Evrope, ekakve razloge, koji svemu odgovaraju samo ne pravdi, ne bi li Srbinu otrgao ono što je na sablji oteo i što mu je đedo- vina bila. Na taj način Srbija je prisiljena da iz jednog krvavog i slavodobi- tnog rata pređe u drugi, diplomat- ski, kome je kraj za sada nejasan, ali ipak nije isključena mogućnost da i on bude krvav. Svakako, ko- liko je Srbija pokazala vještine i takta pri vođenju krvavog boja, ne manje je pokazala vještine i takta u diplomatskom raspredanju sa Evropom. Cak je u tome po- kazala i suviše predusretljivosti i dala više stvarnog dokaza da se zalaže za mir; nego li Evropa koja jedino o miru viče a nemir izazi- vlje. Ali da će Srbija, za volju nekog lažnog i uobraženog mira, da pred jednim dijelom Evrope postane toliko popustljiva, te da ponova predade svoju krvavu te- čevinu dušmaninu u ruke za nove jade i pokoru, u to neka se niko ne uzda a najmanje oni, koje je neugodno iznenadila sprema i snaga srpske narodne vojske. Srbija i srpska vlada znaju dokle. mogući smiju da budu popustljivi a da ne nanesu grijeh na svoju dušu radi nedovoljne zaštite narodnih inte- resa. Da oni preko tih granica neće proći ni za ičiju volju, dovoljno je da donesemo što kaže zvanična Srbija kroz svoj organ ,Camoy- npaBa“. U članku , Da se zna“ piše: ,Srbija je do sada bila uvijek predusretljiva i pažljiva prema te- žnjama velikih sila. Sve međuna-. rodne obaveze zdušno je vršila. Podnijela je krivicu učinjenu na Berlinskom Kongresu. Poslije ane- ksione krize primila je sve pogo- dbe za volju evropskoga mira. Gledajući istrjebljivanje saplemenika u Staroj Srbiji miroljubivo je upo- zoravala Evropu i Tursku i tražila je da se samo ispune članci _Ber- linskoga Ugovora, a stupila je u rat tek kada je Turska izjavila da neće da ispuni svoje obaveze. Srpska vojska pobjedila je sla- vno i doprla do mora. Velike sile dale su izjavu o desinteresovanju na Balkanu, ali ipak stvaraju sada one same novu Albaniju, samo da sačuvaju mir i tako otkazuju Srbiji slobodan izlaz na more. Srbija i na to pristaje. Sada se radi o granicama Alba- nije, radi o tome da se od pobje- dioca otmu zemlje i dadu pobje- đenome. Mi kakav bio optimizam onih koji bi donijeli odluku u tom smislu, ipak bi trebali računati sa očajanjem jednoga naroda. Strplje- nje srpskoga naroda i obazrivost na interese drugih pri kraju je: narod koji je pokazao uspjeha i u ratu i ne traži drugo nekad bilo njegovo, sada ima pravo tražiti ud se o njemu vodi računa. Ružno je; 0- pasno i nepravedno titrati se sa miru i u nego što je očajanjem jednog naroda. Štetno je i današnjega vremena nedostojno ubiti kod takvoga naroda vjeru u pravičnost kulturnoga svijeta. Sma- trali smo za dužnost to kazati. Nas ne raspinju zahtjevi ve- ličine nego teška nevolja našega plemena. Morala nas prezirati i protivnica kada bi poslije Ku- manova, Velesa, Prilipa i Bito- lja dopustili da stotine hiljada naše braće opet potpane pod kr- vavi nož divljih Arnauta. Mi bismo bili Kaini te naše braće. Mi to nećemo da hudemo ni za čiju ljubav i ni za čije interese. mo bopća na ,Pyjany“. 7. oKtočpa 1912 roji. Hoy uameljy G. H 7. okTOGpa mpe- HOliHJIH CMO GJM3y TYypCKke TpaHnie. Jyrpo (7. okTOGpa) ocBanyso je 0- GJIAUHO H XJIAJIHO, KAO na je xrjego npeuckašsaTu crpaniiy cynGuHy ror nana. ,lipuucka zuBu3snja“ mpBor ro- auBa zoGuja je Tor zana napeljewe, na npehe rpamuuy u 34y3Me BHC ,Py- jan“. V. nyk Gjeme ozpeijeu y nmpeT- XOJIHHIy IMBH3Hje. ČaomuTunu emo BOjHHIUMA 3amOBjeCT M CTABHCMO HX y BOjuu nopejak. Y 7 uacoBa myk ce Kpere y mpaBuy Pyjana. Ilpelocmo rpauuuy u nocibe 6p3or nmjemiauema on 4-5 «M. yrlegaMo PyjaH Kora cMo TpeGaju 3aysere. Bjeme saBujen IycroM MATOM TE HE SHACMO, MA JIM ra je nenpujares nocjeo. Y TOM 1o- jypu jena KOmaHHK — OplOomanc u jasu Ham, na je Henpujare/;b 3ay3e0 noGpe nozowaje na Pyjany, amu za My Ce Ciara He MOX€ Onujenuru. Mu KPCHyCMO ONpe3HO M JIATAHO, KAJL Typ OTBOpHlIE Ha HAC BATPy. TiperT- XOJIHHILA CC OJIMAX PA3ZBH M yNyCTH y GopG6y c nenpujarebem. IIpBu GaTa- JbOH, Koju je Guo. y npeuvoj Tpynu nperxoJuuue, pa3Bu KecHo, Ipyru Ga- TaJ6OH JIMjeBO, a Tpehu GaraboH ocTa y NyKOBCKOj pe3epBH. Typiu iosenie cBe jaue m jaue ryhu Hani xpaGpu nyx Koju xpa6po nacrynmanile, Oko 12 uacOBa Npe/ IOJINE JUMDKC CC MarJA HM oGacja Gnaro jeceme CyHie, Te Tana MoracMo Buljeru, za je nenpHjareo nocjeo uuo Pyjam Ca BEJHKOM CHJIOM, Marnenarue, ga hieMo C MYKOM H BPJIO renuko 3ayseru Pyjan ca cBojum yTBp- ljenmm BuCoM, jep OH npencraB;banie uuTAB rpa/i. Typnuma Kao ;a 04 Kpu- BO INTO CHIC OTKPH IBHXOBC IOJO- »aje na yGpsame sarpy. He o63upyli4 ce Ha ryGHTK€, MH KPEHYCMO CHJIHO nanpujen cBe Gpe u Opxe nynajyhu u nanocehu HenpujaTeby B&ImKe ry- Gurke. Kag cMO Gunu na 600 m. npe/i NpBuM nenpujaTe/BCKuM NoJIoxKajeM OH ra HANyCTH H IIOBJUC CC HA CaM BPX Pyjna, OJLaKJE OTBOpH jomi jauy Barpy. Ilomro ce rnoue npuGam«KaBaru Mpak Gu pujenieHo, Ja ce B4C 34y3M€ npuje Hero Iuro maje MpaK, jep cMo ce Gojazu, na Typru rnpeko Holiu He /LO- BELJ noBe Tpyre. "leTBpru GaTaJboni 3zalje uenpujareiy 3a jeka, za Gu My NpeKHHYO OJICTJIIHMUy M rOHE ra Tyhu yGucrB€HOM BATPOM. Henpujares ce 36yHu, Kaz ce nalje NOJ yHaKpCHOM parpom. Ozijeinom jeo rpomorsacio »y pa“ TIpOJIOMH BA31Y X CHJIHO, H HALIH xpaGpu Bojiuuu nojypuume c Gajone- TOM HA IIJIINIH HA HETIPHjATEJbA. Typuu ce 36yuHiue Ot OBOT = CHJIHOT Hanaja u Bujekn, Ja ra He MOTy H3/pKATH naronie y GjercTBO a HAIIH H3MIABIIH rope ucnparuiie ux jakuM MIOTyHHMA, koju mx mecerkoBanie. Tako CMO CTHTJIH, JA H3BPIIHMO CIABHO HALI 34- narak 3a Taj zau. ,Pyjan cMO 34y300IH npen caMo peue“. [luo Buc 6uo je npekpuBeH TypCKuM JPEIIeBEMA H pa- ibeuuuuMa. Y oBoj 6op6u nama ce BOjCKAa moKka3aJa HeoGuuHo xpa6pa u H3UPxJBHBA, jep 3ayseru_ Pyjau noz OHAKBHM OKOJIHOCTHMA HHje Guja HH HajMaie aka crBap. KOJIHKO Cy ce Typuu Nmorianiji 4 KAKO CY y He- peuy ocraBuju Gojumire noka3yje am oBaj (bakar: Ty cMO 34106m/iu MHOTO NyiIaKA H BEJIHKY KOJIHUHHY MYHHIUjE, 65 BeJuKux 1aTopa, onujena u Kpe- BeTa, xpane, jegaH maimuH Iuarop u »jemuy sacraBy Typcky“. Ms oBora H3/1a34, za Typuu HH MHCJIHJIH HHCY, na um Cp6u mory 3ayseTu oBaj Tako BaxaH crparerujcku IOJOxaj 34 TAKO KparTkO BpujeMe: 34 camu jezaH mam, Tlo napeljaty KOMAHJLAHTA NyKA Tpe- Gaju cmo (uuo 1my«) npenohuTu Ha 3ay3eTuM nojowxajuma. Hoh je Gura nocra xgajina u Bepa. Barpe ce Hucy cmjeme majuru, Te je Guo npujuuHo xnajio. Moj GarasboH je Guo Ha npe/i crpaxu na jegmuoj kocu ucnpen Pyjia c nerpujaTeeBe crpane. OcBany 8. okToGap. Bojuuuu ce mor«pujenuiuie XJIAJIHOM XPAHOM H OJIMA Ce KPEHYCMO nanpjeg. Tora zaHa cMo Hui opcu- panuM MaplieM u npeluiu cMo 40 KM. V Beue, gra 6u Ce noTkpujeriujiu, CBu noGucMo Tomy xpaHy. Cyrpa zan (9. HOBEMGpa) H3Bpuuuju cMo jean 00n- uaH MAPI Ge3 HKAKBOT y3H€MHPABAHA oj crpane Typaka. 3ayCraBHJIu CMO Ce KOL jemuor apnayrckor cega, na Gu Ty npenohunu. Ilujeny uoh manama je jaka Kuiua Te CMO HOli IIpOBEJIH BPJIO xpljaBo, jep CMO OuJIu IOJL MAJIHM IIA- TOpHMa. 3aTO CYTpaJlAH MHLIJbACMO KA rpeGa' Ty npegannru panu. onmopa rpyra. HaG6aBuiie zgocra Came 34 OJI- MOp, pyuak noGume oz Tormiux jea, H TEK IITO PyuanIC a TOIOBH H3HAJI KymanoBa. rpyHyuie Cuyo. Y Tom /i0- jypu opnonanic u gonece napenGy zra ce ojimax KpeneMo ua KymaHOBO. CreB. BunoTnli KANETANI. m emi Stara Srbija i Albanski zahtjevi. (Iz ,,N4rodni Listy br. 858) Pod ovim imenom izašla je u Beču brošura, u kojoj su izneseni narodno- sni razmjeri u Staroj Srbiji, koje neki bečki listovi traže za neku ,veliku Albaniju“, koja nije nikada postojala, a neće ni postati, pošto nije drugo nego nesmisao. U skopljanskome sandžaku živi: Srba 286.504, Albanaca i Turaka 123.827, Grka 120, Cineara 1484, Ci- gana 1986 ; svih ukupno 368,871. — U prizrenskome sandžaku živi Sr- ba: 155.964, Albanaca i Turaka 49.550, ukupno 209.514. U prištinskome sandžaku: Srba 998.476, Albanaca i Turaka 37.800; ukupno 266,276. U pećskome sandžaku: Srba 98.512, Albanaca i Turaka 82.500, ukupno 126.012. U novopazarskome sandžaku Srba (pravoslavnih i muhamed.) 89.542. U plevelskome sandžaku Srba (pra- voslavnih i muhamedovaca 44.694. Ukupno stanovništvo _kosovskoga vilajeta broji 1,045.909 glava, od ko- jih Srba 800.777, Turaka i Albanaca 943.617, Cincara 1484, Grka 120, Ci- gana 1986. — K tome treba pribro- jiti k Srbima i oko 150.000 bjegunaca, koji su se u godinama 1976-1912 i- gelili iz Stare Srbije, e da bi izbjegli proganjanju nasilnih i lupeških Al- banaca, te se sada, pošto je srpska vojska ukrotila njihove tlačitelje, vra- ćaju njihovim starim ognjištima. Oni imaju većinom uredovne isprave 0 njihovom nepokretnom imanju u Sta- roj Srbiji, koje će sada biti oduzeto nasilnicima i njima povraćeno. Sa o- vom emigracijom biti će Srba u staroj Srbiji 950.000, 5 Prama utanačenju sa Bugarskom Srbija će dobiti i debarski sandžak i krajeve kićevski i struški, koji su do sada pripadali bitoljskom vilajetu. U debarskome predjelu živi Srba 80.506, Albanaca 52.144; u kićev- skome kraju Srba 34.492 (među nji- ma 8197 muhamedovaca) i 2880 Al- banaca. U struškome kraju Srba 9991, Albanaca 3988 i Cincara 1468. Prama tome je jasno, da na čita- vome ovome zemljištu nema alban- skih kolonista više od petine čitavoga starosrpskoga stanovništva, a ovi ko- loniste su po vjeri većinom muha- medovci (samo 16.604 katolika). Ovi su muhamedovci ratovali zajedno sa Turcima protiv Srba, ali su se već priznali nadvladanima i smirili svo- jom sudbinom. Albanci su uvijek sma- trali staru Srbiju srpskom zemljom i bili osvjedočeni, da će je Srbi jednom oteti Tureima, U tome su se smislu izjavili i al- banski barjaktari, kada su g. 1908. došli pred Sadih pašu, kao predsje- dniku komisije za umirenje Albanaca, | Oni su izjavili: ,Kosovo je u našoj moći, kao pravi junaci oteli smo ga mačem Srbima pred 500 godina, ali pobjede li nas ikada Srbi, biti ćemo vjernim podanicima srpskoga kralja. Ovime moraju računati svi oni, ko- jima je stalo do mira. Domaće vijesti. .Iz Buenos-Airesa. — Sakupljanje priloga za Srpski i Crnogorski Crveni Krst“ amo sasvim lijepo napreduje. Sjednice se Odbora drže redovito i potpuno oduševljenje vlada medu Srbima naseljenim u Argentini. Na jednom od prvih zborova, gosp. Ivan Buconić, Srbin Dubrovčanin, u svome patriotskom govoru, medu o- stalim reče: ,Zagrmlješe, braćo, na Balkanu topovi; puče puška, ernogorska pu- .ška, srpska, junačka; prenu se na- rod srpski, da zadivi vasioni svijet svojim herojstvom:; strepi pred njim .kleti dušmanin; Srpstvu pomoljava .sunce slave, «sunce slobode žlatne, .Srbi svete svoje Kosovo... Kosovo! »Spomen tvoja čeličila je kroz vjekove srpski narod; srpska duša nije se .nikad od tebe odijelila; pokoljenja ,Su svome rodu osvetu zavještavala, .svetu osvetu; pa eto se srpske želje, srpske nade ispunjavaju. .Popucaše lanci ropstva u srbino- .voj staroj otadžbini; zakrvavi se ,Sitnica, Vardar i Morača, a orao .bijeli razvi opet na Kosovu prije .salomljena krila. .Ne samo Srbi iz plemenite Kara- .dorđeve kraljevine; ne samo viteški .Crnogorci, ti junački srpski sokolovi, . .koji sade prvi vatru u barut baciše, .već čitavo slobodno i neoslobođeno .Srpstvo, od Velebita do Timoka, od .Drave do hučnog Jadrana, od Du- .nava do Ohridskog Jezera, od Lov- .ćena do Avale, od Beograda do drevnog Dubrovnika, cjelokupno du- .hom ujedinjeno Srpstvo oduševljava ,se pobjedama srbijanske i crnogorske vojske nad divljačkim turskim i ar- .nautskim četama; iz svih grla ori ,se Slava Srpskim Junacima! Vje- ,čnaja pamjat palim na bojištu za .Slobodu Otačastva 1“ Gosp. je Bueonić i na španjolskom jeziku objelodanio dugi članak u ov- dašnjim novinama, namjerom da u- pozna argentinski narod sa Srpstvom u političkom i etničkom smislu, na- vodeći, dabome, uzroke najsvetijeg — kako to on veli — rata od svih te < istorija čovječanstva bilježi. Srpče.