ll

Be E
“ULAZI SVAKI ČETVRTAK
Gijena je listu nu godinu:
|. Austro-Ugarsku, Bosau i Hor.
Za AW m.19; za Srbiju i desi
K 15; za sve ostale zemlje
orouna 16; za Dubrovnik kruna 10;
kroure četvrt godine surazmjerno,

E Raos svo i lačih

D

ame g

i Dubrovnik, 8. januara.
> Punomoćnici Srbije u Londonu,
>“ gtojan Novaković, Andra Nikolić
Milenko Vesnić, uputili su za
| Božić bečkoj ,»N. FP. Presse“
ovu depešu: Prijazni zahtjev ,N.
g Presse“, da austrijskoj publici
“pošaljemo. božićnu vijest, mislimo
(da ćemo najbolje ispuniti ovim
“ giječima, kojih se stariji od nas
sjećaju jer suih čitali jula mje-
ceca 1878. god. u ,N. F. Presse“,
 ikojeglase: ,Rat je samo sredstvo,
= kome je cilj mir. A mir može ra-
= žunati na trajnost samo pod u-
= slovom, da bude zasnovan na
= pravdi i zadovoljenju životnih
interesa naroda, što su u pitanju“.

Ako su ikada ičiji interesi bili
> dovedeni u teško pitanje to su
sada jamačno interesi srpskog na-
= roda. Pred više od pet vjekova,
poslije tadašnjeg nesretnog kosov-
skog boja, . raskomadani u više
djelova i nikad više ne sastavljeni
u prirodnu cjelinu, onaj dio na-
 šeg naroda, koji je ostao da se i
unaprijed održi u borbi proti azi-
jatu, dizao se i padao. U toj ne-
> ravnoj borbi uspio je napokon da
jedan manji kraj steče slobodu i
= nezavisnost i postade malena slo-
 bodna Srbija. Drugi dio ostala je
alje bespravna raja, koja je je-

dino upirala oči onamo, odakle
= joj.je napokon sinulo sunce  slo-
bode, ali ne od onih koji samo
= pričaju moralnu stranu, da mir mo-
ra biti zasnovan na pravdi i za-
dovoljenju životnih interesa na-
roda, što su u pitanju, već od
o oonih čigovi su narodni interesi
došli u pitanja, te su se prihvatili

oružja da djelom utvrde pravdu i

zadovolje narodne interese.

Dok je kroz vjekove bespravna
raja očajnički dizala ruke i tužno
= cvilila moleći od Evrope. milosrđa
o odaje ma bilo koji način oslobodi
muka i jada, Evropa je uslov pravde
ostavila u svom poznatom sfafus
Quo, kojeg, Bogu hvala, danas
više ne postoji. Evropa je znala
= da samo dijeli moralne lekcije i

da priča o pravdi, a sama na to-

me nije radila, jer oni koji su
> stradali bili su maleni prema njoj
= ovelikoji pravda u njezinim očima
bila je neki besmisao, jer kad bi
= provodila pravdu, štetila bi svojim
nekim interesima. 1 tako da očuva
| svoje tobožnje interese pričala je
moral a radila je nemoralno. To
je bila politika Evrope , zaštitnice“
> pravde.
Ali kad maleni okupiše dobar
dio svoje snage i srnuše u smrt
da sami kroje pravdu, i kad svo-
jom krvi izvojevaše i dobiše ono
o čemu je ,humana“ Evropa kroz
 vjekove lažno pričala, opet se je
našla ta ista Evropa, da pljuje na
tobožnje svoje moralne dogme, i
jedan njen dio ide samo za time
da uguši i ubije pravdu. Bujica

momenta
2 goga m

o ovoljno snage da foslobodi svoju
> potlačenu braću. I kad je prošao
> sve klance jadikovce i cijelu svoju

3 govorni urednik Antonije Benussi.

Dubrovnik, 9. januara

1913.

DROJ

God. XXII.

POJEDINI BROJ 20 PARA |

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaću se 12 para po
potitnom retku (sitnijeh slova). Ako
go više puta uvršćuju, onda po ci-
jeniku. — Za priposlana, izjave i
javno zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para. Ž

aan da Ron
ere _—

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

a Maiskii izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr

BL
prsio pred dia d erko . .
miš : 1 jedan dio Evrope,

ekakve razloge, koji
svemu odgovaraju samo ne pravdi,
ne bi li Srbinu otrgao ono što je
na sablji oteo i što mu je đedo-
vina bila.

Na taj način Srbija je prisiljena
da iz jednog krvavog i slavodobi-
tnog rata pređe u drugi, diplomat-
ski, kome je kraj za sada nejasan,
ali ipak nije isključena mogućnost
da i on bude krvav. Svakako, ko-
liko je Srbija pokazala vještine i
takta pri vođenju krvavog boja,
ne manje je pokazala vještine i
takta u diplomatskom raspredanju
sa Evropom. Cak je u tome po-
kazala i suviše predusretljivosti i
dala više stvarnog dokaza da se
zalaže za mir; nego li Evropa koja
jedino o miru viče a nemir izazi-
vlje. Ali da će Srbija, za volju
nekog lažnog i uobraženog mira,
da pred jednim dijelom Evrope
postane toliko popustljiva, te da
ponova predade svoju krvavu te-
čevinu dušmaninu u ruke za nove
jade i pokoru, u to neka se niko
ne uzda a najmanje oni, koje je
neugodno iznenadila sprema i snaga
srpske narodne vojske. Srbija i
srpska vlada znaju dokle. mogući

smiju da budu popustljivi a da ne

nanesu grijeh na svoju dušu radi
nedovoljne zaštite narodnih inte-
resa. Da oni preko tih granica neće
proći ni za ičiju volju, dovoljno
je da donesemo što kaže zvanična
Srbija kroz svoj organ ,Camoy-
npaBa“. U članku , Da se zna“ piše:

,Srbija je do sada bila uvijek
predusretljiva i pažljiva prema te-

žnjama velikih sila. Sve međuna-.

rodne obaveze zdušno je vršila.
Podnijela je krivicu učinjenu na
Berlinskom Kongresu. Poslije ane-
ksione krize primila je sve pogo-
dbe za volju evropskoga mira.
Gledajući istrjebljivanje saplemenika
u Staroj Srbiji miroljubivo je upo-
zoravala Evropu i Tursku i tražila
je da se samo ispune članci _Ber-
linskoga Ugovora, a stupila je u
rat tek kada je Turska izjavila da
neće da ispuni svoje obaveze.
Srpska vojska pobjedila je sla-

vno i doprla do mora. Velike sile

dale su izjavu o desinteresovanju
na Balkanu, ali ipak stvaraju sada
one same novu Albaniju, samo
da sačuvaju mir i tako otkazuju
Srbiji slobodan izlaz na more.
Srbija i na to pristaje.

Sada se radi o granicama Alba-
nije, radi o tome da se od pobje-
dioca otmu zemlje i dadu pobje-
đenome. Mi kakav bio optimizam
onih koji bi donijeli odluku u tom
smislu, ipak bi trebali računati sa
očajanjem jednoga naroda. Strplje-
nje srpskoga naroda i obazrivost
na interese drugih pri kraju je:
narod koji je pokazao uspjeha i u
ratu i ne traži drugo
nekad bilo njegovo,
sada ima pravo tražiti ud se o
njemu vodi računa. Ružno je; 0-
pasno i nepravedno titrati se sa

miru i u
nego što je

očajanjem jednog naroda. Štetno
je i današnjega vremena nedostojno
ubiti kod takvoga naroda vjeru u
pravičnost kulturnoga svijeta. Sma-
trali smo za dužnost to kazati.
Nas ne raspinju zahtjevi ve-
ličine nego teška nevolja našega
plemena. Morala nas prezirati
i protivnica kada bi poslije Ku-
manova, Velesa, Prilipa i Bito-
lja dopustili da stotine hiljada
naše braće opet potpane pod kr-
vavi nož divljih Arnauta. Mi
bismo bili Kaini te naše braće.
Mi to nećemo da hudemo ni za
čiju ljubav i ni za čije interese.

mo
bopća na ,Pyjany“.
7. oKtočpa 1912 roji.
Hoy uameljy G. H 7. okTOGpa mpe-
HOliHJIH CMO GJM3y TYypCKke TpaHnie.
Jyrpo (7. okTOGpa) ocBanyso je 0-
GJIAUHO H XJIAJIHO, KAO na je xrjego
npeuckašsaTu  crpaniiy cynGuHy ror
nana. ,lipuucka zuBu3snja“ mpBor ro-

auBa zoGuja je Tor zana napeljewe,

na npehe rpamuuy u 34y3Me BHC ,Py-
jan“. V. nyk Gjeme ozpeijeu y nmpeT-
XOJIHHIy  IMBH3Hje. ČaomuTunu emo
BOjHHIUMA 3amOBjeCT M CTABHCMO HX
y BOjuu nopejak. Y 7 uacoBa myk ce
Kpere y mpaBuy Pyjana. Ilpelocmo
rpauuuy u nocibe 6p3or nmjemiauema
on 4-5 «M. yrlegaMo PyjaH Kora
cMo TpeGaju 3aysere. Bjeme saBujen
IycroM MATOM TE HE SHACMO, MA JIM
ra je nenpujares nocjeo. Y TOM 1o-
jypu jena KOmaHHK — OplOomanc u
jasu Ham, na je Henpujare/;b 3ay3e0
noGpe nozowaje na Pyjany, amu za
My Ce Ciara He MOX€ Onujenuru. Mu
KPCHyCMO  ONpe3HO M JIATAHO, KAJL
Typ OTBOpHlIE Ha HAC BATPy. TiperT-
XOJIHHILA CC OJIMAX PA3ZBH M yNyCTH y
GopG6y c nenpujarebem. IIpBu GaTa-
JbOH, Koju je Guo. y npeuvoj Tpynu
nperxoJuuue, pa3Bu KecHo, Ipyru Ga-
TaJ6OH JIMjeBO, a Tpehu GaraboH ocTa
y NyKOBCKOj pe3epBH. Typiu iosenie
cBe jaue m jaue ryhu Hani xpaGpu nyx
Koju  xpa6po nacrynmanile, Oko 12
uacOBa Npe/ IOJINE JUMDKC CC MarJA HM
oGacja Gnaro jeceme CyHie, Te Tana
MoracMo Buljeru, za je nenpHjareo
nocjeo uuo Pyjam Ca BEJHKOM CHJIOM,
Marnenarue, ga hieMo C MYKOM H BPJIO
renuko 3ayseru Pyjan ca cBojum yTBp-
ljenmm BuCoM, jep OH npencraB;banie
uuTAB rpa/i. Typnuma Kao ;a 04 Kpu-
BO INTO CHIC OTKPH IBHXOBC IOJO-
»aje na yGpsame sarpy. He o63upyli4
ce Ha ryGHTK€, MH KPEHYCMO CHJIHO
nanpujen cBe Gpe u Opxe nynajyhu
u nanocehu HenpujaTeby B&ImKe ry-
Gurke. Kag cMO Gunu na 600 m. npe/i
NpBuM nenpujaTe/BCKuM NoJIoxKajeM OH
ra HANyCTH H IIOBJUC CC HA CaM BPX
Pyjna, OJLaKJE OTBOpH jomi jauy Barpy.
Ilomro ce rnoue npuGam«KaBaru Mpak
Gu pujenieHo, Ja ce B4C 34y3M€ npuje
Hero Iuro maje MpaK, jep cMo ce
Gojazu, na Typru rnpeko Holiu He /LO-
BELJ noBe Tpyre. "leTBpru GaTaJboni
3zalje uenpujareiy 3a jeka, za Gu My
NpeKHHYO OJICTJIIHMUy M rOHE ra Tyhu
yGucrB€HOM BATPOM. Henpujares ce
36yHu, Kaz ce nalje NOJ yHaKpCHOM
parpom. Ozijeinom jeo rpomorsacio
»y pa“ TIpOJIOMH BA31Y X CHJIHO, H HALIH
xpaGpu Bojiuuu nojypuume c Gajone-
TOM HA IIJIINIH HA HETIPHjATEJbA. Typuu
ce 36yuHiue Ot OBOT = CHJIHOT Hanaja
u Bujekn, Ja ra He MOTy H3/pKATH
naronie y GjercTBO a HAIIH H3MIABIIH
rope ucnparuiie ux jakuM MIOTyHHMA,
koju mx mecerkoBanie. Tako CMO
CTHTJIH, JA H3BPIIHMO CIABHO HALI 34-
narak 3a Taj zau. ,Pyjan cMO 34y300IH
npen caMo peue“. [luo Buc 6uo je
npekpuBeH TypCKuM JPEIIeBEMA H pa-

ibeuuuuMa. Y oBoj 6op6u nama ce
BOjCKAa moKka3aJa HeoGuuHo xpa6pa u
H3UPxJBHBA, jep 3ayseru_ Pyjau noz
OHAKBHM OKOJIHOCTHMA HHje Guja HH
HajMaie aka crBap. KOJIHKO Cy ce
Typuu Nmorianiji 4 KAKO CY y He-
peuy ocraBuju Gojumire noka3yje am
oBaj (bakar: Ty cMO 34106m/iu MHOTO
NyiIaKA H BEJIHKY KOJIHUHHY MYHHIUjE,
65 BeJuKux 1aTopa, onujena u Kpe-
BeTa, xpane, jegaH maimuH Iuarop u
»jemuy sacraBy Typcky“. Ms oBora
H3/1a34, za Typuu HH MHCJIHJIH HHCY,
na um Cp6u mory 3ayseTu oBaj Tako
BaxaH crparerujcku IOJOxaj 34 TAKO
KparTkO BpujeMe: 34 camu jezaH mam,
Tlo napeljaty KOMAHJLAHTA NyKA Tpe-
Gaju cmo (uuo 1my«) npenohuTu Ha
3ay3eTuM nojowxajuma. Hoh je Gura
nocra xgajina u Bepa. Barpe ce Hucy
cmjeme majuru, Te je Guo npujuuHo
xnajio. Moj GarasboH je Guo Ha npe/i
crpaxu na jegmuoj kocu ucnpen Pyjia
c nerpujaTeeBe crpane. OcBany 8.
okToGap. Bojuuuu ce mor«pujenuiuie
XJIAJIHOM XPAHOM H OJIMA Ce KPEHYCMO
nanpjeg. Tora zaHa cMo Hui opcu-
panuM MaplieM u npeluiu cMo 40 KM.
V Beue, gra 6u Ce noTkpujeriujiu, CBu
noGucMo Tomy xpaHy. Cyrpa zan (9.
HOBEMGpa) H3Bpuuuju cMo jean 00n-
uaH MAPI Ge3 HKAKBOT y3H€MHPABAHA
oj crpane Typaka. 3ayCraBHJIu CMO Ce
KOL jemuor apnayrckor cega, na Gu
Ty npenohunu. Ilujeny uoh manama je
jaka Kuiua Te CMO HOli IIpOBEJIH BPJIO
xpljaBo, jep CMO OuJIu IOJL MAJIHM IIA-
TOpHMa. 3aTO CYTpaJlAH MHLIJbACMO KA
rpeGa' Ty npegannru panu. onmopa
rpyra. HaG6aBuiie zgocra Came 34 OJI-
MOp, pyuak noGume oz Tormiux jea,
H TEK IITO PyuanIC a TOIOBH H3HAJI
KymanoBa. rpyHyuie Cuyo. Y Tom /i0-
jypu opnonanic u gonece napenGy zra
ce ojimax KpeneMo ua KymaHOBO.
CreB. BunoTnli
KANETANI.

m emi

Stara Srbija i Albanski zahtjevi.
(Iz ,,N4rodni Listy br. 858)

Pod ovim imenom izašla je u Beču
brošura, u kojoj su izneseni narodno-
sni razmjeri u Staroj Srbiji, koje neki
bečki listovi traže za neku ,veliku
Albaniju“, koja nije nikada postojala,
a neće ni postati, pošto nije drugo
nego nesmisao.

U skopljanskome sandžaku živi:
Srba 286.504, Albanaca i Turaka
123.827, Grka 120, Cineara 1484, Ci-
gana 1986 ; svih ukupno 368,871. —

U prizrenskome sandžaku živi Sr-
ba: 155.964, Albanaca i Turaka
49.550, ukupno 209.514.

U  prištinskome sandžaku: Srba
998.476, Albanaca i Turaka 37.800;
ukupno 266,276.

U pećskome sandžaku: Srba 98.512,
Albanaca i Turaka 82.500, ukupno
126.012.

U novopazarskome sandžaku Srba
(pravoslavnih i muhamed.) 89.542.

U plevelskome sandžaku Srba (pra-
voslavnih i muhamedovaca 44.694.

Ukupno stanovništvo _kosovskoga
vilajeta broji 1,045.909 glava, od ko-
jih Srba 800.777, Turaka i Albanaca
943.617, Cincara 1484, Grka 120, Ci-
gana 1986. — K tome treba pribro-
jiti k Srbima i oko 150.000 bjegunaca,
koji su se u godinama 1976-1912 i-
gelili iz Stare Srbije, e da bi izbjegli
proganjanju nasilnih i lupeških Al-
banaca, te se sada, pošto je srpska
vojska ukrotila njihove tlačitelje, vra-
ćaju njihovim starim ognjištima. Oni
imaju većinom uredovne isprave 0
njihovom nepokretnom imanju u Sta-
roj Srbiji, koje će sada biti oduzeto
nasilnicima i njima povraćeno. Sa o-
vom emigracijom biti će Srba u staroj
Srbiji 950.000, 5

Prama utanačenju sa Bugarskom
Srbija će dobiti i debarski sandžak i
krajeve kićevski i struški, koji su do
sada pripadali bitoljskom vilajetu.

U debarskome predjelu živi Srba
80.506, Albanaca 52.144; u kićev-
skome kraju Srba 34.492 (među nji-
ma 8197 muhamedovaca) i 2880 Al-
banaca. U struškome kraju Srba 9991,
Albanaca 3988 i Cincara 1468.

Prama tome je jasno, da na čita-
vome ovome zemljištu nema alban-
skih kolonista više od petine čitavoga
starosrpskoga stanovništva, a ovi ko-
loniste su po vjeri većinom muha-
medovci (samo 16.604 katolika). Ovi
su muhamedovci ratovali zajedno sa
Turcima protiv Srba, ali su se već
priznali nadvladanima i smirili svo-
jom sudbinom. Albanci su uvijek sma-
trali staru Srbiju srpskom zemljom i
bili osvjedočeni, da će je Srbi jednom
oteti Tureima,

U tome su se smislu izjavili i al-
banski barjaktari, kada su g. 1908.
došli pred Sadih pašu, kao predsje-

dniku komisije za umirenje Albanaca, |

Oni su izjavili: ,Kosovo je u našoj
moći, kao pravi junaci oteli smo ga
mačem Srbima pred 500 godina, ali
pobjede li nas ikada Srbi, biti ćemo
vjernim podanicima srpskoga kralja.

Ovime moraju računati svi oni, ko-
jima je stalo do mira.

Domaće vijesti.

.Iz Buenos-Airesa. — Sakupljanje
priloga za Srpski i Crnogorski Crveni
Krst“ amo sasvim lijepo napreduje.

Sjednice se Odbora drže redovito
i potpuno oduševljenje vlada medu
Srbima naseljenim u Argentini.

Na jednom od prvih zborova, gosp.
Ivan Buconić, Srbin Dubrovčanin, u
svome patriotskom govoru, medu o-
stalim reče:

,Zagrmlješe, braćo, na Balkanu
topovi; puče puška, ernogorska pu-
.ška, srpska, junačka; prenu se na-
rod srpski, da zadivi vasioni svijet
svojim herojstvom:; strepi pred njim
.kleti dušmanin; Srpstvu pomoljava
.sunce slave, «sunce slobode žlatne,

.Srbi svete svoje Kosovo... Kosovo!
»Spomen tvoja čeličila je kroz vjekove
srpski narod; srpska duša nije se
.nikad od tebe odijelila; pokoljenja
,Su svome rodu osvetu zavještavala,
.svetu osvetu; pa eto se srpske želje,
srpske nade ispunjavaju.

.Popucaše lanci ropstva u srbino-
.voj staroj otadžbini; zakrvavi se
,Sitnica, Vardar i Morača, a orao
.bijeli razvi opet na Kosovu prije
.salomljena krila.

.Ne samo Srbi iz plemenite Kara-
.dorđeve kraljevine; ne samo viteški
.Crnogorci, ti junački srpski sokolovi, .
.koji sade prvi vatru u barut baciše,
.već čitavo slobodno i neoslobođeno
.Srpstvo, od Velebita do Timoka, od
.Drave do hučnog Jadrana, od Du-
.nava do Ohridskog Jezera, od Lov-
.ćena do Avale, od Beograda do
drevnog Dubrovnika, cjelokupno du-
.hom ujedinjeno Srpstvo oduševljava
,se pobjedama srbijanske i crnogorske
vojske nad divljačkim turskim i ar-
.nautskim četama; iz svih grla ori
,se Slava Srpskim Junacima! Vje-
,čnaja pamjat palim na bojištu za
.Slobodu Otačastva 1“

Gosp. je Bueonić i na španjolskom
jeziku objelodanio dugi članak u ov-
dašnjim novinama, namjerom da u-
pozna argentinski narod sa Srpstvom
u političkom i etničkom smislu, na-
vodeći, dabome, uzroke najsvetijeg —

kako to on veli — rata od svih te <

istorija čovječanstva bilježi.  Srpče.