LJ Br. 3. > e | IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Dubrovnik, 16. januara'!1913. Goru K 15; za sve ostale z lj krouna 16 ; za Dubrovnik krene 1% na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini. straciji lista a dopisi uredništvu, Rukopisi ge ne vraćaju. Nefran. kovrla pisma ne Primaju ge. — | BH God. XXII, POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova), Ako se višo puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku, Odgovorni urednik Antonije Benussi. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr Opet naši muslimani. Ja sam u 47. i 50. broju lanjskoga Dubrovnika iznio, s kratkim komen- tarom s moje strane, dva pisma dvo- jice mladih naših muslimana o mi- šljenju i osjećanju mlađih obrazovanih muslimana u pogledu balkanskoga rata. Prvi je od njih tvrdio ,da je kod nas sviju (muslimana) i starih i mladih, obrazovanih i neobrazovanih, u ovom ratu odlučnija veza vjerska“ i ,da mladi naši (muslimani) gledaju u ovaj rat kao u istragu islama iz Evrope“; drugi mi je naprotiv pisao: »ja poznajem mnogo tih (naših mu- slimanskih) mladića koji se neizmjerno vesele radi uspjeha svoje balkanske braće, premda su ti uspjesi na štetu jedne islamske države“. Zbog tijeh pisama navalio je na _ me moj prvi dopisnik u broju 292. sarajevskoga Hrvatskog Dnevnika na način koji me je jako začudio, jer mi je duša mirna da ni u prvome ni u drugome svojemu članku ja nijesam kazao ni cigle riječi koja bi mogla uvrijediti ni naše muslimane uopće ni njega napose; a moralo me je začuditi tim više što je on meni pisao sasvim mirno i uljudno još jednom pošto je pročitao oba moja članka, a i ja mu isto tako mirno i uljudno odgovorio. Nego za ton i način pisanja ne bih nimalo mario, jer — kako se u nas u Dubrovniku govori — ,što ko ima, to i dava“, pa jei taj mladi gospodin dao što je imao; ali je on i kazao neke stvari što bi bacale vrlo slabu svjetlost na mene, kad bih ja mučeći priznao da su tobože osnovane. Prije svega on ističe da sam štam- pao njegovo privatno pismo bez nje- gove dozvole, pa me zato na jednom mjestu naprosto zove ,indiskretnim gospodinom“. A meni je i tu duša mirna, jer se u pismu nije radilo o kakvom privatnom poslu i jer ja ni- jesam nikako kazao, ko je pismo pi- sao; nijesam to kazao niti javno u svojim člancima niti privatno onima što su me pitali za njegovo ime. Tek pod svojim člankom u Hrvatskom Dnevniku mladi se je gospodin pot- pisao sa ,Dr. A. H.“, premda ga niko nije pozivao ni izazivao da kaže svoga imena; ali svakako, kad je mislio da je potrebito da izađe pred svijet sa svojim imenom, morao je to učinili do kraja, a nije smio sakrivati se pod poluanonimnost početnijeh slova, jer Dra. A. H. moglo bi lako biti i više od jednoga. Ja tomu ne bih inače davao nikakove važnosti, kad ne bih vidio da se g. Dr. A. H. ruga onijem mlađim muslimanima što ne misle kao on a ne izlaze odmah po njego- voj želji sa svojim imenima u javnost. Pa opet mogu mu javiti da su neki akademičari muslimani, ogorčeni nje- govim pisanjem, htjeli da pod svojim imenima javno š njime razračunaju, ali sam ih baš ja od toga odvratio, jer bi time doista samo naudili svojoj plemenitoj ideji i sebi a koristili gvo- jim protivnicima. Pa i ne razumijem što trebaju g. Dru. A. H. ta imena? zar samo za to, da to ,nekoliko ne- zrele, neupućene i neozbiljne čeljadi“ (kako ih on zove!) vrati na pravi put ili za što drugo? U ovome pita- nju ne gleda se Zo što govori već što ko govori. — A što me g. Dr. A. TL još prekorava što nijesam ništa rekao u koju svrhu tražim od njega informacije, — po čemu bi se reklo da sam ja tražio od njega te infor- macije u svrhu da ih turim u javnost, — mogu mu sada kazati, da sam ja te informacije tražio za sebe i da ni- . jesam nikako imao namjere da nje- gov odgovor štampam. Tek kad sam primio taj odgovor, koji me je sasvim iznenadio, i baš s toga što sam po- vjerovao da bi moglo biti onako kako jeg. Dr. A. H. tako odlučno tvrdio, mislio sam da sam dužan svratiti pažnju našega naroda na ovakovo mišljenje i osjećanje nekih mlađih obrazovanih muslimana. Tako je dakle s pismom samoga €. Dra. A. H., pa se nadam da će mi svak priznati da moja krivnja nije nikakva ili da je tako mala, da gosp. Dr. A. H. zbog toga nije nikako smio biti prema meni onako neuljudan. Ali još je gore s drugim pismom! on govori: ,... g. Rešetar. On iznosi po svom običaju i odlomak iz pisma nekakva muslimana (?1)“, pa malo dalje: ,— veli taj musliman (?) —« To nije više neslano podsmijevanje i podrugivanje već podmetanje i izvr- tanje. Kakav jeto ,moj običaj“ izda- vati pisma bez dopusta? Nije, jer sam ovo drugo pismo štampao s dopustom piščevim | Otkuda ,odlomak iz pisma“, kad ja u Dubrovniku izrijekom kazah »pismo“? hoće li e. Dr. A. H. kazati da sam štampao samo ono što je meni po volji a ostalo sakrio? Što znače te upitne tačke poslije riječi ,musli- man“? Ja se nadam da g. Dr. A. H. tijem upitnijem tačkama nije htio drugo kazati nego da moj drugi do- Pisnik nije pravovjerni musliman kad onako piše, ali ja mislim da baš g. Dr. A. H. nije nikako zvan da daje muslimanima po Bosni i Hercegovini svjedodžbe pravovjernosti! Nego ja sam uvjeren da su mnogi, koji su pročitali. njegov članak i vidjeli te. ominozne upitne tačke, promislili da g. Dr. A. H. hoće time da reče, da on ne vjeruje da je musliman pisao to pismo, dakle da sam ja lagao kad sam rekao da jest musliman, pa mo- žebit čak ito da sam ja ,po mojemu običaju“ sam skovao to pismo; ako su time čitaoci Hrvatskog Dnevnika pogodili skrovenu namjeru g. Dra. A. H. moram kazati da bi to s nje- gove strane bila bezobrazna inperti- nencija. Vrlo mi je žao što sam pri- siljen ovako u javnosti govoriti, ali g. Dr. A. H. morao je malo promi- sliti kako se mogu shvatiti te njegove upitne tačke! Prije nego prijeđem na glavnu stvar treba da raščistim još jednu treću tačku s gosp. D.rom A. H. On ,po svojemu običaju“, t. j. napola ,ano- nimno“ htio bi da u ovome pitanju odvoji Hrvate od Srba, jer negdje u početku govori: ,Hrvati ne dolaze ovdje u račun, jer oni ne ratuju“, pa opet pri kraju: ,A zašto ni mladi, obrazovani muslimani, ma da su na- cionalno osviešteni, ne simpatiziraju sa srpskim oružjem, to je jedan na- ravni uzrok, kojemu ne treba ni tu- mača, ko pozna Srbe i muslimane...“ Tako govori g. Dr. A. H., ato ne može drugo značiti nego da su mladi obrazovani muslimani u nacionalnom pogledu osviješteni Hrvati, pa zato da i nema među njima i Srbima na- rodne veze, a ,Hrvati sada ne ratuju!“ Meni, koji sam isto tako iskreno i odlučno Hrvat kao što sam i Srbin, ništa ne bi smetalo kad bi svi naši nacionalno osviješteni muslimani bili ,Hrvati“, kako mi ne bi smetalo kad bi se i pravoslavni tako zvali, ali g. Dr. A. H. koji tako dobro pozna naše muslimane, morao bi znati da među njima ima i koji su nacionalno osvi- ješteni ,Srbi“; pa kuđ ćemo š njima? nemamo li pravo da barem za ove Srbe“ muslimane pitamo, je li kod njih jača narodna veza s ostalijem Srbima“ ili vjerska s Turcima? To je pitanje na koje bi €. Dr. A: HI morao odgovoriti, ako hoće da ga ozbiljno uzimamo! Nego zaludu bismo ga pitali, kad za njega »Hrvati ne dolaze ovdje u račun, jer oni ne ra- tuju“ — toliko je on vidio i razumio od silnoga pokreta što jei među Hr- vatima i medu svijem Slavenima po- budio ovaj rat za oslobođenje Južnijeh Slavena od Turaka a ne za uništenje islama, kako &. Dr. A. H. uporno tvrdi; napose što se našega naroda tiče mora se kazati da otkada ima Srba i Hrvata oni se nikada nijesu toliko osjećali kao jedan narod koliko sada! pa opet sve silne manifestacije simpatije za srpsko oružje šta su pro- istekle baš od hrvatske strane, gosp. Dr. A. H. ne vidi ili neće da vidi, jer ,Hrvati ne dolaze ovdje u račun — oni pe ratujul“ Ama koliko je duboko smišljena ta izreka Dra. A. H. vidi se i po tome, što je onaj drugi mladi musliman, koji je protiv njega ustao — nacionalno osviješten Hrvat!! : Ali sve su to sporedne stvari prema glavnome pitanju: kako misle o bal- kanskom ratu mlađi obrazovani naši muslimani i je li kod njih jača naro- dna veza s ostalijem Srbima i Hrva- tima ili vjerska s Turcima. Moram prije svega još jednom istaknuti da se radi samo o mladim obrazovanim muslimanima, jer kako misle i osje- ćaju stariji i neobrazovani muslimani koji se još osjećaju kao ,Turci“ a nikako kao Srbi ili Hrvati, to znamo na žalost svi, pa nam ne treba u tome pogledu pouka od strane gosp. Dra A. H. Što se pak tiče mladih obrazovanih muslimana čuli smo do sada samo dvojicu —-e. Dra A. H. i mojega drugoga dopisnika, koji su obojica muslimani iz Bosne i Herce- govine, obojica Hrvati, obojica obra- zovani i mladi ljudi, pa opet sasvim drukčije govore; istina, drukčiji su im i razlozi: g. Dr. A. H. naprosto tvrdi da on zna najbolje kako misle svi mladi obrazovani muslimani, a svoje protivnike zove ,nezrelom, ne- upućenom i neozbiljnom čeljadi“, lju- dima ,bolesnih mozgova“ što govore »blesarije“, ,izvrtaju i fabriciraju mi- šljenje i osječanje (sic!) bos.-herceg. muslimana“, ne mogu biti ,inteligen- tni i normalni muslimani“, — dokle nas dakle gosp. Dr. A. H. ovakim »razlozima“ hoće da uvjeri da su svi ili ,preko 99%“ od mlađih obrazo- vanih muslimana š njime (za ostale ja i nijesam pitao!), dotle moj drugi dopisnik iznosi fakte: neki su mladi obrazovani muslimani prilagali za srpski crveni krst, neki su ušli u srpsku vojsku kao dobrovoljci, neko- liko ih je učestvovalo u bečkijem de- monstracijama za balkanske države, a ne samo jedan, kako misli g. Dr. A. H. K tijem pravijem dokazima mojega drugoga dopisnika dolazi još jedan na koji mi je svratio pažnju sam g. Dr. A. H.: u početku rata nekoliko je gimnazijalaca muslimana pozdravilo telegrafski srpsku vojsku. Jesu li zbilja, g Dre A. H. svi ti mladi muslimani ,nezrela itd.?“ Ima dakle mladih muslimana koji ne misle kao Vi, gospodine doktore, a njihova imena tražite u policije a ne u mene, kako što ste tražili u mene ime mo- jega drugoga dopisnika, jer nije ni-- kako moj ,običaj“ izdavati imena ljudi kojim bi to moglo nauditi, ta nijesam izdao ni Vašega, premda, budite mirni, samo će Vam koristiti i kod starijih i kod ,starijih“ kad se obazna da ste Vi preuzeli tu lijepu zadaću da odvajate naše muslimane od prokletijeh Srba. Ne dolazite mi dakle s takim za poštena čovjeka uvredljivim pitanjima imena, jer se po Vašemu članku vidi, kakav biste Vi blagoslov sasuli na glavu onijeh što bi Vam. čovjek u svojoj bezazlenosti izdao, Ali ako Vam neću kazati imeni, mogu Vam kazati jedan broj koji opet nešto znači: neki Vaši jednomišljenici među bečkijem akademičarima muslimanima bili su sazvali skupštinu muslimani akade- mičara u kojoj su hijeli da se izda izjava kojom se osuduju demonstra- cije bečkijeh daka za balkanske dr- žave, pa te skupštine nije ni bilo, jer su se naši muslimani tačno prebrojili, pa se našlo da bi za tu izjavu gla- sovala četvorica a najviše šestorica, dok su 24 (dvadeset i četiri!) bili odlučno protivni takoj izjavi. Ja neću time nikako da rečem da sva ta 24.ica misle kao moj drugi dopisnik, ali svakako ne misle baš onako kao g. Dr. A. H,, jer bi inače rado prihvatili priliku da iskažu to svoje mišljenje te time učine nešto što bi koristilo njihovoj ideji — a to je uvijek dobro i plemenito! — a i njima samijem — a to je često na žalost ljudski! Ali ostavimo brojeve a osobito imena i uočimo glavnu stvar: zašto naši obrazovani muslimani, koji se iskreno osjećaju Srbima ili Hrvatima, ne bi smjeli u ovome ratu biti sa svojim simpatijama i željama na istoj strani na kojoj su svi Srbi i gotovo svi Hrvati? Naravski ovo pitanje ima smisla samo za onoga koji je nacio- nalno zbilja osviješten a u vjerskom pogledu snošljiv — s ljudima, koji nijesu taki, ne može se u ovoj stvari razgovarati, pa zato ja ovijem odgo- vorom i prekidam razgovor s gosp. D.rom A. H. Ne možemo li naći pa- ralela našoj sadašnjoj situaciji? Ja mislim da možemo: mi stariji pam- timo a mlađi dobro znadu za fran- cusko-njemački rat godine 1870/71; pa s kime su tada držali katolici Bavarci? s katolicima Francuzima ili s protestantima Prusima? Bogami svi od prvega do zadnjega s protestantima a nikako s katolicima! Da, ali će g. Dr. AH. kazati: katolici i prote- stanti to su opet jedno — svi su kršćani. Dobro je, i to je istina; ali zašto onda toliki kršćani, koji nijesu Slaveni, drže u ovome ratu, kao i g. Dr. A. H., s Turcima a ne s kršća- nima? Jer ih ne veže narodna veza s balkanskijem Slavenima, a veže ih s Turcima jednakost političkih aspi- racija ili mržnja protiv Slavena! Eto, tako biva: kod kulturnih naroda jača je narodna veza od vjerske, pa tako mora da bude i kod naših muslimana, koji su ušli u krug obrazovanijeh ljudi i hoće u njemu da ostanu. Niko zato ne traži od njih da popuste u svojoj vjeri, — u vjeru ne smije i neće niko pametan dirati, ali se smije i mora od njih tražiti da ime ., Srbin“ ili ,Hrvat“ ne bude kod njih samo za paradu, prazno ime pod kojim se u srcu nastavlja staro turkovanje, već da bude izraz potpune i iskrene asi- milacije s našim i njihovim narodom; a ko hoće da mu to vjerujemo, treba da bude s nama i protiv Turaka, pa bili kršteni ili nekršteni Turci! Zato baš treba da su nam tim mi- liji oni između mladih naših _musli- mana koji su u ovijem teškijem pri- likama našega naroda odlučno pristali uzanj dokazujući da i kod muslimani može biti jedno vjera a drugo naro- dnost. Oni imaju lijepu zadaću da dokažu da i kod obrazovanih musli- mana vjersko čuvstvo ne ubija naro- dno, pa bi zato baš bila od boga gre- hota da oni sami svojim protivnicima pomognu da tu plemenitu zadaću po- mrse i pokvare: neka dakle mirno i ozbiljno nastave svoj rad prosvjeću- jući svoje narodu otuđene jednovjer- nike a ne obazirući se na psovke i grdnje svojih i narodnjih protivnika. Osvijestili su se mnogi drugi narodi, pa ćemo se akobogda i mi, te u na- rodnjim poslovima nećemo više pitati, koju vjeru ko vjeruje, nego kako i sto za narod radi. Milan Rešetar, Burka na KymaHosy. 11. okroGpa 1912. r. OBa Gurka rpajaga je 2 nana u jezuy nok. Ilouema je 10. okroGpa y nojimne KA CMO MH CuuH Gam Kon apnayr- CKOF Cema u Gulin Taman pyuagu. Kajr CMO H3HNIJIH HA jezaH BHC BHIIE CeJA “erupnuu, BuzijecMO a ce BoJIu ouajua CopGa uaMeljy name MOpaBcKe 1uBn- 3uje 1. no3suBa u rypcke BOjCKE. Taxa aprubepnja 1puncke JuBu3nje I. nosuBa cryiu y 60pGy, re ce rako OTBOpu jaka aprubepujeka GopGa u3- mely name u rypeke aprusbepuje. Ha- TJIENANIe za Ce ne60 JIOMH OL CHJIHE FpmibaBune. Iloue ce Beh u mpak cmy- lara Te ce 6opG6a mano cruiia. Kaji Cu OKO 7 uacoBa_y Bene Typuu na- nagomie cwiHo "a namy JlyuaBcky /1u- BH3MjY, AJIH HX M NALIK NOYEKAIIC ja- KOM BATPOM TC CE TAKO OTBOPH BPJIO *KECTOK H KPBAB 60j. Bop6a ce _npenamame c jeguor KpH- Ja HA JIPYTO, ITA JLABANIC KOJIHKO CTPA- | NIHy TOJIHKO M BEJIHYAHCTBEHY CJIHKY JEMIOr OTPOMHOF ByIKAHA, KOju Gubyje ycujany JaBy. Oko 2 uaca no nonohH Typuu Bujjeme, za he jom rope npo- him, ma ce nouenie noBjauuTu ua mo- gowxaje cBoje Te Tako nacra nokiuu o1mMop. Ham V. ny« npenohuo je Ty HOh KON cega Herupuu. Kako IIpeko nau Gjerie naznaa Kuiu, a pe Beue Ce HSBEJPMJIO, TO HOK Gjeme cyBuuie XJa/ina a Mu MOpanocMO npoBecru uujeny uoh noj BexpuM He6oM omeT 6e3 Beuepe. Moj Garabon oner je Guo ua npe- crpaxu. /laH ocBauy Benap, a majo 3aTHM NA H Cymle rpaHy. Jlo6ucmo Hapeljeme, za ce 1nyK oumax pa3Buje 34 60op6y u 3ay3M€ mojoxaj. V. u IV. NnyK y npBy 6op6cky sunujy, a VI. u u XVII. y omury pesepBy. MopaBcka ZuBu3Hja necHo, 1yuaBcka nuBu3nja JiHjeBO a Apuncka zuBu3suja y uenrpy. TakaB Gjeme pacnopez rpyra. Ozrmax 3aTuM uujesa apmuja noue nacrynaru Ka KYMAHOBCKHM NOJOKAjuMA. OrTBOpu ce jaka 6op6a na guuuju on 15 km. nyxuHe. Hapouuro apru.bepujeka Typ- cKa Barpa jeme jaka u yuecrana. Aga u nopez Tako jake ApTHIbEPHj- cke Barpe nama njemanuja uanpeno- Ballle xpaOpo u crajiio. Tpanare Typ- CK€ HC ECKCIJIOJUPAXY a IIpanHeJu EKCIJIOJLUPAXY BPJIO BHCOKO, TAKO LA nemaljaxy 1oGpo nejerBo. To ysjepu Hanier BOjHuKa Ja Typcka Myuunuja He Baba. Hanpenyjyhu cBe Buie u Bile zoljocmo Ha goMaK nenpujareJn- cke njemanuje. Taja ce pas3Bu crpa- XOBuTa njemanujeka Gop6a mojauana MHTpaJBE3HMA C OGE crpane. BopGa ce BOJMJa Nujesor nana, crpanina u Kp- BaBa, Cpncka njemajuja yaumana je CTONy NO CTONy Hernpujare/bcKor 3e- MibunITA, KOje je Bplo ouajuo Gpa- ibeHO. OKO 4 uaca no nojine nouenie Typuu ogcerynaru ua nujenoj sgunmju. OBO OJICTyIIAMEe Ce nperTBOpu y 6pao y nauuuHo Gjerame, TaKO JA HAM ma 34y3€THM IOJIOXKAjAMA OCTA CBE Opy- je, parna cnpema, xpana u np. 3a- NOGHJIH CMO TONOBA BuIIe OL 60. To- IbeIbe Typaka Npoy«MJIO CE IO Npe/i CaM MpaK; Tpyne ce 3agpxane na ocBojenum nosowxajuma. Moj Garasbon Gjeme oner ua npeagerpau. Jeju cMo NEKCHMHT OCT OL Typaka. Tlarujiu CMO MHOFO OZ elje, jep uujecMO MO- rau uuruje nau Boje. IIujeny noh CMO CE 2KYPHO YTBPIuBAJIH, KOIIAJIH CMO CTPCJBAUKE OKOTE, POBOBE, /LA Gu CMO MONIH OlGuTH Hana, ako Gu Typlu TokyImaiu, aju o Tora ne nolje, jep cy Typuu uujey Ty nohi Gjexanu Ka CkOn/by, Ja Ce TaMO 3a- YCTABE ; AJIH IBHXOB NOpa3 KOJ Ky- MaHOBa Gujanie TAKO YTHIAO HA IBMX na cy y najsehem nepey noGjersu u3 CKOrvba BO30BHMa. 12, okTOGpa Tpyne . k