LJ

Br. 3.

> e

|
IZLAZI SVAKI ČETVRTAK
Cijena je listu na godinu:

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her-
cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu

Dubrovnik, 16. januara'!1913.

Goru K 15; za sve ostale z lj
krouna 16 ; za Dubrovnik krene 1%
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini.
straciji lista a dopisi uredništvu,
Rukopisi ge ne vraćaju. Nefran.
kovrla pisma ne Primaju ge. —
| BH

God. XXII,

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova), Ako
se višo puta uvršćuju, onda po ci-
jeniku. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku,

Odgovorni urednik Antonije Benussi.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr

Opet naši muslimani.

Ja sam u 47. i 50. broju lanjskoga
Dubrovnika iznio, s kratkim komen-
tarom s moje strane, dva pisma dvo-
jice mladih naših muslimana o mi-
šljenju i osjećanju mlađih obrazovanih
muslimana u pogledu balkanskoga
rata. Prvi je od njih tvrdio ,da je
kod nas sviju (muslimana) i starih i
mladih, obrazovanih i neobrazovanih,
u ovom ratu odlučnija veza vjerska“
i ,da mladi naši (muslimani) gledaju
u ovaj rat kao u istragu islama iz
Evrope“; drugi mi je naprotiv pisao:
»ja poznajem mnogo tih (naših mu-
slimanskih) mladića koji se neizmjerno
vesele radi uspjeha svoje balkanske
braće, premda su ti uspjesi na štetu
jedne islamske države“. Zbog tijeh
pisama navalio je na _ me moj prvi
dopisnik u broju 292. sarajevskoga
Hrvatskog Dnevnika na način koji
me je jako začudio, jer mi je duša
mirna da ni u prvome ni u drugome
svojemu članku ja nijesam kazao ni
cigle riječi koja bi mogla uvrijediti
ni naše muslimane uopće ni njega
napose; a moralo me je začuditi tim
više što je on meni pisao sasvim
mirno i uljudno još jednom pošto je
pročitao oba moja članka, a i ja mu
isto tako mirno i uljudno odgovorio.
Nego za ton i način pisanja ne bih
nimalo mario, jer — kako se u nas
u Dubrovniku govori — ,što ko ima,
to i dava“, pa jei taj mladi gospodin
dao što je imao; ali je on i kazao
neke stvari što bi bacale vrlo slabu
svjetlost na mene, kad bih ja mučeći
priznao da su tobože osnovane.

Prije svega on ističe da sam štam-
pao njegovo privatno pismo bez nje-
gove dozvole, pa me zato na jednom
mjestu naprosto zove ,indiskretnim
gospodinom“. A meni je i tu duša
mirna, jer se u pismu nije radilo o
kakvom privatnom poslu i jer ja ni-
jesam nikako kazao, ko je pismo pi-
sao; nijesam to kazao niti javno u
svojim člancima niti privatno onima
što su me pitali za njegovo ime. Tek
pod svojim člankom u Hrvatskom
Dnevniku mladi se je gospodin pot-
pisao sa ,Dr. A. H.“, premda ga niko
nije pozivao ni izazivao da kaže svoga
imena; ali svakako, kad je mislio da
je potrebito da izađe pred svijet sa
svojim imenom, morao je to učinili
do kraja, a nije smio sakrivati se
pod poluanonimnost početnijeh slova,
jer Dra. A. H. moglo bi lako biti i
više od jednoga. Ja tomu ne bih inače
davao nikakove važnosti, kad ne bih
vidio da se g. Dr. A. H. ruga onijem
mlađim muslimanima što ne misle
kao on a ne izlaze odmah po njego-
voj želji sa svojim imenima u javnost.
Pa opet mogu mu javiti da su neki
akademičari muslimani, ogorčeni nje-
govim pisanjem, htjeli da pod svojim
imenima javno š njime razračunaju,

ali sam ih baš ja od toga odvratio,

jer bi time doista samo naudili svojoj
plemenitoj ideji i sebi a koristili gvo-
jim protivnicima. Pa i ne razumijem
što trebaju g. Dru. A. H. ta imena?
zar samo za to, da to ,nekoliko ne-
zrele, neupućene i neozbiljne čeljadi“
(kako ih on zove!) vrati na pravi
put ili za što drugo? U ovome pita-
nju ne gleda se Zo što govori već
što ko govori. — A što me g. Dr.

A. TL još prekorava što nijesam ništa

rekao u koju svrhu tražim od njega
informacije, — po čemu bi se reklo
da sam ja tražio od njega te infor-
macije u svrhu da ih turim u javnost,
— mogu mu sada kazati, da sam ja
te informacije tražio za sebe i da ni-

. jesam nikako imao namjere da nje-

gov odgovor štampam. Tek kad sam

primio taj odgovor, koji me je sasvim

iznenadio, i baš s toga što sam po-
vjerovao da bi moglo biti onako kako
jeg. Dr. A. H. tako odlučno tvrdio,
mislio sam da sam dužan svratiti
pažnju našega naroda na ovakovo
mišljenje i osjećanje nekih mlađih
obrazovanih muslimana.

Tako je dakle s pismom samoga
€. Dra. A. H., pa se nadam da će
mi svak priznati da moja krivnja nije
nikakva ili da je tako mala, da gosp.
Dr. A. H. zbog toga nije nikako smio
biti prema meni onako neuljudan.
Ali još je gore s drugim pismom!
on govori: ,... g. Rešetar. On iznosi
po svom običaju i odlomak iz pisma
nekakva muslimana (?1)“, pa malo
dalje: ,— veli taj musliman (?) —«
To nije više neslano podsmijevanje i
podrugivanje već podmetanje i izvr-
tanje. Kakav jeto ,moj običaj“ izda-
vati pisma bez dopusta? Nije, jer sam
ovo drugo pismo štampao s dopustom
piščevim | Otkuda ,odlomak iz pisma“,
kad ja u Dubrovniku izrijekom kazah
»pismo“? hoće li e. Dr. A. H. kazati
da sam štampao samo ono što je meni
po volji a ostalo sakrio? Što znače
te upitne tačke poslije riječi ,musli-
man“? Ja se nadam da g. Dr. A. H.
tijem  upitnijem  tačkama nije htio
drugo kazati nego da moj drugi do-
Pisnik nije pravovjerni musliman kad
onako piše, ali ja mislim da baš g.
Dr. A. H. nije nikako zvan da daje
muslimanima po Bosni i Hercegovini
svjedodžbe pravovjernosti! Nego ja
sam uvjeren da su mnogi, koji su

pročitali. njegov članak i vidjeli te.

ominozne upitne tačke, promislili da
g. Dr. A. H. hoće time da reče, da
on ne vjeruje da je musliman pisao
to pismo, dakle da sam ja lagao kad
sam rekao da jest musliman, pa mo-
žebit čak ito da sam ja ,po mojemu
običaju“ sam skovao to pismo; ako
su time čitaoci Hrvatskog Dnevnika
pogodili skrovenu namjeru g. Dra.
A. H. moram kazati da bi to s nje-
gove strane bila bezobrazna inperti-
nencija. Vrlo mi je žao što sam pri-
siljen ovako u javnosti govoriti, ali
g. Dr. A. H. morao je malo promi-
sliti kako se mogu shvatiti te njegove
upitne tačke!

Prije nego prijeđem na glavnu stvar
treba da raščistim još jednu treću
tačku s gosp. D.rom A. H. On ,po
svojemu običaju“, t. j. napola ,ano-
nimno“ htio bi da u ovome pitanju
odvoji Hrvate od Srba, jer negdje u
početku govori: ,Hrvati ne dolaze
ovdje u račun, jer oni ne ratuju“, pa
opet pri kraju: ,A zašto ni mladi,
obrazovani muslimani, ma da su na-
cionalno osviešteni, ne simpatiziraju
sa srpskim oružjem, to je jedan na-
ravni uzrok, kojemu ne treba ni tu-
mača, ko pozna Srbe i muslimane...“
Tako govori g. Dr. A. H., ato ne
može drugo značiti nego da su mladi
obrazovani muslimani u nacionalnom
pogledu osviješteni Hrvati, pa zato
da i nema među njima i Srbima na-
rodne veze, a ,Hrvati sada ne ratuju!“
Meni, koji sam isto tako iskreno i
odlučno Hrvat kao što sam i Srbin,
ništa ne bi smetalo kad bi svi naši
nacionalno osviješteni muslimani bili
,Hrvati“, kako mi ne bi smetalo kad
bi se i pravoslavni tako zvali, ali g.
Dr. A. H. koji tako dobro pozna naše
muslimane, morao bi znati da među
njima ima i koji su nacionalno osvi-
ješteni ,Srbi“; pa kuđ ćemo š njima?
nemamo li pravo da barem za ove
Srbe“ muslimane pitamo, je li kod
njih jača narodna veza s ostalijem
Srbima“ ili vjerska s Turcima? To
je pitanje na koje bi €. Dr. A: HI
morao odgovoriti, ako hoće da ga
ozbiljno uzimamo! Nego zaludu bismo
ga pitali, kad za njega »Hrvati ne

dolaze ovdje u račun, jer oni ne ra-
tuju“ — toliko je on vidio i razumio
od silnoga pokreta što jei među Hr-
vatima i medu svijem Slavenima po-
budio ovaj rat za oslobođenje Južnijeh
Slavena od Turaka a ne za uništenje
islama, kako &. Dr. A. H. uporno
tvrdi; napose što se našega naroda
tiče mora se kazati da otkada ima
Srba i Hrvata oni se nikada nijesu
toliko osjećali kao jedan narod koliko
sada! pa opet sve silne manifestacije
simpatije za srpsko oružje šta su pro-
istekle baš od hrvatske strane, gosp.
Dr. A. H. ne vidi ili neće da vidi,
jer ,Hrvati ne dolaze ovdje u račun
— oni pe ratujul“ Ama koliko je
duboko smišljena ta izreka Dra. A.
H. vidi se i po tome, što je onaj drugi
mladi musliman, koji je protiv njega
ustao — nacionalno osviješten
Hrvat!! :

Ali sve su to sporedne stvari prema
glavnome pitanju: kako misle o bal-
kanskom ratu mlađi obrazovani naši
muslimani i je li kod njih jača naro-
dna veza s ostalijem Srbima i Hrva-
tima ili vjerska s Turcima. Moram
prije svega još jednom istaknuti da
se radi samo o mladim obrazovanim
muslimanima, jer kako misle i osje-
ćaju stariji i neobrazovani muslimani
koji se još osjećaju kao ,Turci“ a
nikako kao Srbi ili Hrvati, to znamo
na žalost svi, pa nam ne treba u
tome pogledu pouka od strane gosp.
Dra A. H. Što se pak tiče mladih
obrazovanih muslimana čuli smo do
sada samo dvojicu —-e. Dra A. H.
i mojega drugoga dopisnika, koji su
obojica muslimani iz Bosne i Herce-
govine, obojica Hrvati, obojica obra-
zovani i mladi ljudi, pa opet sasvim
drukčije govore; istina, drukčiji su
im i razlozi: g. Dr. A. H. naprosto
tvrdi da on zna najbolje kako misle
svi mladi obrazovani muslimani, a
svoje protivnike zove ,nezrelom, ne-
upućenom i neozbiljnom čeljadi“, lju-
dima ,bolesnih mozgova“ što govore
»blesarije“, ,izvrtaju i fabriciraju mi-
šljenje i osječanje (sic!) bos.-herceg.
muslimana“, ne mogu biti ,inteligen-
tni i normalni muslimani“, — dokle
nas dakle gosp. Dr. A. H. ovakim
»razlozima“ hoće da uvjeri da su svi
ili ,preko 99%“ od mlađih obrazo-
vanih muslimana š njime (za ostale
ja i nijesam pitao!), dotle moj drugi
dopisnik iznosi fakte: neki su mladi
obrazovani muslimani prilagali za
srpski crveni krst, neki su ušli u
srpsku vojsku kao dobrovoljci, neko-
liko ih je učestvovalo u bečkijem de-
monstracijama za balkanske države,
a ne samo jedan, kako misli g. Dr.

A. H. K tijem pravijem dokazima

mojega drugoga dopisnika dolazi još
jedan na koji mi je svratio pažnju
sam g. Dr. A. H.: u početku rata
nekoliko je gimnazijalaca muslimana
pozdravilo telegrafski srpsku vojsku.
Jesu li zbilja, g Dre A. H. svi ti
mladi muslimani ,nezrela itd.?“ Ima
dakle mladih muslimana koji ne misle
kao Vi, gospodine doktore, a njihova
imena tražite u policije a ne u mene,
kako što ste tražili u mene ime mo-

jega drugoga dopisnika, jer nije ni--

kako moj ,običaj“ izdavati imena
ljudi kojim bi to moglo nauditi, ta
nijesam izdao ni Vašega, premda,
budite mirni, samo će Vam koristiti
i kod starijih i kod ,starijih“ kad se
obazna da ste Vi preuzeli tu lijepu
zadaću da odvajate naše muslimane
od prokletijeh Srba.

Ne dolazite mi dakle s takim za
poštena čovjeka uvredljivim pitanjima
imena, jer se po Vašemu članku vidi,
kakav biste Vi blagoslov sasuli na
glavu onijeh što bi Vam. čovjek u
svojoj bezazlenosti izdao, Ali ako Vam

neću kazati imeni, mogu Vam kazati
jedan broj koji opet nešto znači: neki
Vaši jednomišljenici među bečkijem
akademičarima muslimanima bili su
sazvali skupštinu muslimani akade-
mičara u kojoj su hijeli da se izda
izjava kojom se osuduju demonstra-
cije bečkijeh daka za balkanske dr-
žave, pa te skupštine nije ni bilo, jer
su se naši muslimani tačno prebrojili,
pa se našlo da bi za tu izjavu gla-
sovala četvorica a najviše šestorica,
dok su 24 (dvadeset i četiri!) bili
odlučno protivni takoj izjavi. Ja neću
time nikako da rečem da sva ta 24.ica
misle kao moj drugi dopisnik, ali
svakako ne misle baš onako kao g.
Dr. A. H,, jer bi inače rado prihvatili
priliku da iskažu to svoje mišljenje
te time učine nešto što bi koristilo
njihovoj ideji — a to je uvijek dobro
i plemenito! — a i njima samijem —
a to je često na žalost ljudski!

Ali ostavimo brojeve a osobito
imena i uočimo glavnu stvar: zašto
naši obrazovani muslimani, koji se
iskreno osjećaju Srbima ili Hrvatima,
ne bi smjeli u ovome ratu biti sa
svojim simpatijama i željama na istoj
strani na kojoj su svi Srbi i gotovo
svi Hrvati? Naravski ovo pitanje ima
smisla samo za onoga koji je nacio-
nalno zbilja osviješten a u vjerskom
pogledu snošljiv — s ljudima, koji
nijesu taki, ne može se u ovoj stvari
razgovarati, pa zato ja ovijem odgo-
vorom i prekidam razgovor s gosp.
D.rom A. H. Ne možemo li naći pa-
ralela našoj sadašnjoj situaciji? Ja
mislim da možemo: mi stariji pam-
timo a mlađi dobro znadu za fran-
cusko-njemački rat godine 1870/71;
pa s kime su tada držali katolici
Bavarci? s katolicima Francuzima ili
s protestantima Prusima? Bogami svi
od prvega do zadnjega s protestantima
a nikako s katolicima! Da, ali će g.
Dr. AH. kazati: katolici i prote-
stanti to su opet jedno — svi su
kršćani. Dobro je, i to je istina; ali
zašto onda toliki kršćani, koji nijesu
Slaveni, drže u ovome ratu, kao i g.
Dr. A. H., s Turcima a ne s kršća-

nima? Jer ih ne veže narodna veza

s balkanskijem Slavenima, a veže ih
s Turcima jednakost političkih aspi-
racija ili mržnja protiv Slavena! Eto,
tako biva: kod kulturnih naroda jača
je narodna veza od vjerske, pa tako
mora da bude i kod naših muslimana,
koji su ušli u krug obrazovanijeh
ljudi i hoće u njemu da ostanu. Niko
zato ne traži od njih da popuste u
svojoj vjeri, — u vjeru ne smije i
neće niko pametan dirati, ali se smije
i mora od njih tražiti da ime ., Srbin“
ili ,Hrvat“ ne bude kod njih samo
za paradu, prazno ime pod kojim se
u srcu nastavlja staro turkovanje, već
da bude izraz potpune i iskrene asi-
milacije s našim i njihovim narodom;
a ko hoće da mu to vjerujemo, treba
da bude s nama i protiv Turaka, pa
bili kršteni ili nekršteni Turci!

Zato baš treba da su nam tim mi-
liji oni između mladih naših _musli-
mana koji su u ovijem teškijem pri-
likama našega naroda odlučno pristali
uzanj dokazujući da i kod muslimani
može biti jedno vjera a drugo naro-
dnost. Oni imaju lijepu zadaću da
dokažu da i kod obrazovanih musli-
mana vjersko čuvstvo ne ubija naro-
dno, pa bi zato baš bila od boga gre-
hota da oni sami svojim protivnicima
pomognu da tu plemenitu zadaću po-
mrse i pokvare: neka dakle mirno i
ozbiljno nastave svoj rad prosvjeću-
jući svoje narodu otuđene jednovjer-
nike a ne obazirući se na psovke i
grdnje svojih i narodnjih protivnika.
Osvijestili su se mnogi drugi narodi,
pa ćemo se akobogda i mi, te u na-
rodnjim poslovima nećemo više pitati,
koju vjeru ko vjeruje, nego kako i
sto za narod radi.

Milan Rešetar,

Burka na KymaHosy.
11. okroGpa 1912. r.

OBa Gurka rpajaga je 2 nana u jezuy
nok. Ilouema je 10. okroGpa y nojimne
KA CMO MH CuuH Gam Kon apnayr-
CKOF Cema u Gulin Taman pyuagu. Kajr
CMO H3HNIJIH HA jezaH BHC BHIIE CeJA
“erupnuu, BuzijecMO a ce BoJIu ouajua
CopGa uaMeljy name MOpaBcKe 1uBn-
3uje 1. no3suBa u rypcke BOjCKE.

Taxa aprubepnja 1puncke JuBu3nje
I. nosuBa cryiu y 60pGy, re ce rako
OTBOpu jaka aprubepujeka GopGa u3-
mely name u rypeke aprusbepuje. Ha-
TJIENANIe za Ce ne60 JIOMH OL CHJIHE
FpmibaBune. Iloue ce Beh u mpak cmy-
lara Te ce 6opG6a mano cruiia. Kaji
Cu OKO 7 uacoBa_y Bene Typuu na-
nagomie cwiHo "a namy JlyuaBcky /1u-
BH3MjY, AJIH HX M NALIK NOYEKAIIC ja-
KOM BATPOM TC CE TAKO OTBOPH BPJIO
*KECTOK H KPBAB 60j.

Bop6a ce _npenamame c jeguor KpH-
Ja HA JIPYTO, ITA JLABANIC KOJIHKO CTPA- |
NIHy TOJIHKO M BEJIHYAHCTBEHY CJIHKY
JEMIOr OTPOMHOF ByIKAHA, KOju Gubyje
ycujany JaBy. Oko 2 uaca no nonohH
Typuu Bujjeme, za he jom rope npo-
him, ma ce nouenie noBjauuTu ua mo-
gowxaje cBoje Te Tako nacra nokiuu
o1mMop. Ham V. ny« npenohuo je Ty
HOh KON cega Herupuu. Kako IIpeko
nau Gjerie naznaa Kuiu, a pe Beue
Ce HSBEJPMJIO, TO HOK Gjeme cyBuuie
XJa/ina a Mu MOpanocMO npoBecru
uujeny uoh noj BexpuM He6oM omeT
6e3 Beuepe.

Moj Garabon oner je Guo ua npe-
crpaxu. /laH ocBauy Benap, a majo
3aTHM NA H Cymle rpaHy. Jlo6ucmo
Hapeljeme, za ce 1nyK oumax pa3Buje
34 60op6y u 3ay3M€ mojoxaj. V. u IV.
NnyK y npBy 6op6cky sunujy, a VI. u
u XVII. y omury pesepBy. MopaBcka
ZuBu3Hja necHo, 1yuaBcka nuBu3nja
JiHjeBO a Apuncka zuBu3suja y uenrpy.
TakaB Gjeme pacnopez rpyra. Ozrmax
3aTuM uujesa apmuja noue nacrynaru
Ka KYMAHOBCKHM NOJOKAjuMA. OrTBOpu
ce jaka 6op6a na guuuju on 15 km.
nyxuHe. Hapouuro apru.bepujeka Typ-
cKa Barpa jeme jaka u yuecrana.
Aga u nopez Tako jake ApTHIbEPHj-
cke Barpe nama njemanuja uanpeno-
Ballle xpaOpo u crajiio. Tpanare Typ-
CK€ HC ECKCIJIOJUPAXY a IIpanHeJu
EKCIJIOJLUPAXY BPJIO BHCOKO, TAKO LA
nemaljaxy 1oGpo nejerBo. To ysjepu
Hanier BOjHuKa Ja Typcka Myuunuja
He Baba. Hanpenyjyhu cBe Buie u
Bile zoljocmo Ha goMaK nenpujareJn-
cke njemanuje. Taja ce pas3Bu crpa-
XOBuTa njemanujeka Gop6a mojauana
MHTpaJBE3HMA C OGE crpane. BopGa ce
BOJMJa Nujesor nana, crpanina u Kp-
BaBa, Cpncka njemajuja yaumana je
CTONy NO CTONy Hernpujare/bcKor 3e-
MibunITA, KOje je Bplo ouajuo Gpa-
ibeHO. OKO 4 uaca no nojine nouenie
Typuu ogcerynaru ua nujenoj sgunmju.
OBO OJICTyIIAMEe Ce nperTBOpu y 6pao
y nauuuHo Gjerame, TaKO JA HAM ma
34y3€THM IOJIOXKAjAMA OCTA CBE Opy-
je, parna cnpema, xpana u np. 3a-
NOGHJIH CMO TONOBA BuIIe OL 60. To-
IbeIbe Typaka Npoy«MJIO CE IO Npe/i
CaM MpaK; Tpyne ce 3agpxane na
ocBojenum nosowxajuma. Moj Garasbon
Gjeme oner ua npeagerpau. Jeju cMo
NEKCHMHT OCT OL Typaka. Tlarujiu
CMO MHOFO OZ elje, jep uujecMO MO-
rau uuruje nau Boje. IIujeny noh
CMO CE 2KYPHO  YTBPIuBAJIH, KOIIAJIH
CMO CTPCJBAUKE OKOTE, POBOBE, /LA Gu
CMO MONIH OlGuTH Hana, ako Gu
Typlu TokyImaiu, aju o Tora ne
nolje, jep cy Typuu uujey Ty nohi
Gjexanu Ka CkOn/by, Ja Ce TaMO 3a-
YCTABE ; AJIH IBHXOB NOpa3 KOJ Ky-
MaHOBa Gujanie TAKO YTHIAO HA IBMX
na cy y najsehem nepey noGjersu u3
CKOrvba BO30BHMa. 12, okTOGpa Tpyne

.
k