Br. 4. '

ai

Dubrovnik, 23. januara 1913.

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK

Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her-
cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu
Goru K 15; za svo ostale zemlje
krouna 16; za Dubrovnik kruna 10;
napo i četvrt godine surazmjerno,
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu,
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

God. XXII.

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se i2Ž para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
ge više puta uvršćuju, onda po ci-
jeniku. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Odgovorni «urednik Antonije Benussi.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr

Dubrovnik, 22.

Ono, za čim je do nedavna
svaki iskreni Srbin čeznuo, izgleda
kao da se po malo primiče sretnom
kraju. To su prvi veseli i utje-
šljivi glasovi koje nam donosi
Nova Godina.

Kroz vrijeme od više od pet vje-
kova Srbinu je bilo suđeno da u
svom većem dijelu robuje, da se
zlopati i da neprestano, u neje-
dnakoj borbi, bije ljuti bojak pa-
danja i. dizanja. Kroz to vrijeme
ipak je ostajao jedan kutak koji
se uz krvave okršaje sačuvao rop-
stva. One gole krši crnogorske
hranile su u svojim njedrima hra-
bre osvetnike, uvijek budne i go-
tove da svoju krv liju ,za krst
časni i slobodu zlatnu“. Hvala
brdima, hvala onim lavovskim srci-
ma, te sačuvaše svoju zlatnu slo-
bodicu. — Ostali dio našeg na-
roda nešto pod poplavom silnog

januara.

osmanlije a nešto pred ,prave-'

dnim“ sudom , pravedne Evrope“,
rastrgao se je pod razna gospod-
stva, da im osjeti ,blagodat“, dok
“u Šumadiji u početku prošlog vi-
jeka nije vrisnuo prvi poklič za
oslobođenje. Gotovo goloruko, sa
trješnjevim topovima znao je tada
da se Srbin digne i da se u je-
dnom svom dijelu oslobodi  rop-
stva i tirjanstva. I tada su poči-
njena čuda od junaštva, u istoriji
zabilježena, a pred kojim je Evropa
kapu skidala, kao što i sada skida
pred junaštvom srbinovim.

I uz onaj slobodni i junački
krš Crnegore postade i slobodna
malena Srbija. Uz dvije slobodne
srpske državice Srpstvo se je na-
punilo i napunjalo nekom milom

nadom. Bilo je pred nekoliko de-

 cenija, kada su zemlje slobodnog
Srbina imale izgledati drukčije nego
su izgledale, kada je Srbin i Hr-
vat bio siguran da mu se nađe
počinju ispunjati, ali. ...

Ali... Evropa je okrenula u
vrijeme političko-trgovačkog raču-
nanja. Svak osjeća da mu je usko
i započe rad ekspazivnosti. Ali tu
se je počelo dolaziti u sukobe ra-
znih interesa. Ta ekspazivnost u
Evropi samoj nije se mogla pro-
voditi, svak je imao. svoje odre-
dene okvire, preko kojih nije smio.
Jedini teritorij ostajao je još ropski
+Balkan. Na njegov račun neki su
se čak širili u tuđem svijetu, a
Balkan, je morao da služi kao sitni
novac za potkusurivanje, da se
prijatelji ne svađe, a u isto vri-
jeme nije se nikada spuštao s oka
kao vrlo zgodan most za prodi-
ranje ,nesebičnosti“ prama Istoku.
Tako su se izvađale razne oku-
pacije i aneksije u Evropi i izvan
nje, a bile su dobrim dijelom na
račun ono jadnih robova na Bal-
kanu. Suviše trebalo je i to, da
se tu, na tome nevoljnom Balkanu
nađu dvije sitne države: slobodna
Srbija, slobodna Crnagora; obje
od jednog naroda, jedne krvi. Je-
dni su vjekovima očuvali slobodu
u ljutim kršima, drugi su je izvo-
jevali trešnjevim topovima. Čudan

narod! Narod vječne borbe i pre-
galaštva, da kasnije sloboda bude
slađa, dragocjenija. I te dvije ze-
mlje, ko dva gvozdena koca osta-
doše poput nesavladiva bedema
proti tuđinškoj najezdi na Istok.

Ali toj najezdi nije nikako išlo
u račun da nekoga jaka pred so-
bom ima. Jadnu raju, istu krv slo-
bodnih sinova, predalo se na mi-
lost i nemilost pod turski jaram.
Slobodne srpske države stajale su
geografski odijeljenje. Kao klin
između njih se povukao novo-
pazarski sandžak. Ova geograf:
ska razdijeljenost došla je  je-
dnom dijelu Evrope vrlo zgodno.

I ako je narod sve jedan, ali je“

položaj bio takav, da se je s time
moglo operisati. Trebalo je čas
jednu čas drugu srpsku državu
napraviti ovisnu s ekonomske stra-
ne. U tome se je uspijevalo, ali i
tome je došao kraj. Onda se je
okrenulo drukčije. Zamećalo se je
na razne načine zavađu, stvarajući
gadne afere. Donekle sve je išlo
kako su drugi htjeli. Na račun tih
intrigantskih uspjeha, prama koji-
ma se je imao skršiti onaj jaki
bedem, što je silno smetao najezdi
prama Istoku, već su bili gotovi
i planovi buduće nove pljačke.
Došao je napokon i rat oslobo-
đavanja roba pred silnikom. Oni,
koji su imali plan nove pljačke,
pri kojoj su imali da pokažu i
svoje ,plemenito srce“, bili su
više nego sigurni, da će robovi i
dalje da ostanu robovi, ali tako
oslabljeni, da će preko njih ta
, plemenita srca“ lako pregaziti —
na Istok. Ali, Pravda je spora, ali
dostižna. Robovi se digoše slobo-
dni, a dvije srpske slobodne ze-
mlje u punoj se slobodi ljube i
sljubljuju u granicama. Kolin me-
du njima je istrgnut i zarinut je
u srce onoga, koji je preko njega
htio da vrši ono što mu je sada
sve uništeno. Bedem proti najezdi
mnogo je sada veći, mnogo snažniji.

O Novoj Godini čujemo gla-
sove, kako na tome bedemu neće
biti više nikakve raspukline. Srbija
i Crnagora, jedna braća jedna krv,
idu da budu i jedna jedinica kao
srpska slobodna država. Koliko
utjehe, koliko zanosa, na ovaj
glas, u srpskom srcu.

Sadašnji balkanski rat najbolja
je svjedodžba, što je kadra sloga
i ujedinjenje. Izdvojimo iz te sloge
čisto srpsku snagu i vidimo ne-
vjerojatna čudesa srbinova  juna-
štva. Šta će njegova snaga da
vrijedi, koliku će silu da ima, kad
se sjedini od Dunava_ do plavog
Jadrana.

Čujemo vesele glasove i nećemo
da im mi dajemo nikakve direk-
tive, jer ko je znao da spremi i
pokaže današnju snagu srbinovu,
znaće da ju i ujedini. A kakva će
tada sila Evropi da se pokaže!
Tu intrige neće pomoči.

U nas je dosta nade a i vjere,
Srpstvo je krenulo putem svog

ujedinjenja, i mi čekamo i čekamo

puni vjere.....

Te my je oenamnecercenma,

Bpanuuke i»uBe oljpehene cy sa
360pno mjecrTo.

Cxyn je y 6 caru y jyrpo na 25.
cerniremGpa.

OcBauyo Gujame /ueaH cenremGap-
CKH JAH, MITO uecTo GEBA y OBOM HA-
NICM GJIaroM NnojiHe6Iby.

IIpanpeMmuo ce u O« 34 IOoxoj Ha
par. Od, Bojuuk On 77 roguna. OGy-
KAO Ce kao u ocrajiu BOjuunu y Boj-
HHUKy CuBKaCTy pO6y,- Kojoj je Goja
uueuruuna ca 6ojoM OBOr IoHocHor
UPHOTOpCKOT CTHjeIbA H APATOF KAMEIĐA.

Crapu je TO KOMAHJIHD, HCKYCHH Da-
THHK M3 NPOLIIHX PATOBA 34 OUyBAHE

“cmo6oje u HešzaBucHociH cBoje mMujre

orauGune. IIpurnacao Hopny crapora
KOBa caBujeuy nonyr cpra. OGyo je
OIIAHKE HCIIpENJICTEHE ONYTOM, a Bje-
ITOM pyKOM  CBOje CHaxe_Mapuje.
IIpupenuo ce u yrnyTHo na 36opHo
MjecTo, Tuxu ra noBjeTapan MuJoBame
NO HETOBOM PYMEHKACTOM CTApAUKOM
JIHliy urpajyhiu ce ca i»eroBum cujem
BJIACHMA H LyTHM MPKHM GpKOBUMA.

Kyna crpuuaue? — sanurao ra je
KOMAHJAHT Gpurajle.

Ja y 6oj r. KomanjaHre, na meu
je TeK COJAM/ICCETCEJIMA — OJITOBApA
OXOJIO CTAPAII. osla

Ocranu kou kyhe. Ta cu ce napa-
TOBao, ruje je norpe6a sauckuBaja
Guo cu, y cBoje BpujeMe, mely npBu-
jema; jypuuiao cu Ha manueBe; cjekao
CH TYPCKE IJIABE; IIpCA TU KpaCu_O6u-
Juha menasa. Ocranu nakse, jep Tu
NyGoka CTApOCT TO HAJAKE, IA BHAII:
NyTOBH Cy Namu nažCtu, nan je sa-
naTaK a npeljeMo IITO Buie MOTHEMO,
OHAaMO €TO 34 Gpua Ona, Gulie u plja-
B#X BpeMeHa u TH heru cuom TBojux
roguna usocraru, OBa je mama mMJa-
Ne xurpa, a ena 6Goja, oma he
NOCNjeTH JAJIEKO, NAJIEKO. —

Ako caM crTap, cpre Mu je Majo.
Ako usocranem ja hy Bac zocrutiu.
Huko Mu unuka uuje goma ocrajao,
na nehy uu ja u ako cam crap. Moxna
hy ja Basbaru oBoj rBojoj Mane ;
na ero u Bye uje (Bye my je Gpar,
Koju je Takoljep y rojunaMa u unak
Ce Jranac naga3u y npBuM Gojuum pe-
ZOBHMA. 34 ib€ra_npuuajy Maju pa-
THHIH KAKO JIATAHO KAO CpHah uC-
Kaue Ha uiamuene). Ja xohy za uzeM
y par. Y par u uurnje —pyro 4 uu-
KaKO nipykunje. — Ila Kako xoheln,
MOX€ TH GuTH — OjroBopno my je
KOMAHJLAHT.

Bpuraja ce xpenyga u on € isuma,
llomuu4 cy ua 10 caru na nose 3aro-
puuKo.

Bojeka ce Kpenysa nanpujen « Pyn-
Inu. Crapu Komanuup kopaua xurpo.
IIpemao je one KJucype, Kjarne H
BPJIETH MAJIHCOpCKE, MOMAUKH. ITIpera-
suo je pujeky IlujeBuy, ycrneo ce ys
one 6ecnyrue crpmeiu, zocnno je u
npu jypuuiy una DBeseBuky (upBu Buc
no Neuuha). Jypumao je umua ao
BuTC8.  “beneBuk je ocBojeu u crapan
je ocrao 31paB.

Ha BejeBuky, ucrora nana u nokin
Kan ce je 3ayaeo, ozpeljeme cy. Gume
uere poraMcka u crujeucka, na ojipice
nosniuje, ako 6u ux eBenryajino ne-
NpujaTeJb NOKYINAO ILOHOBO 3ay8eTH,

Cjyrpa-gan nomua je napenGa oj
KOMAHJAHTA, JA CE KpEkCMO y NpaBUy
'ao-Kuue, Kyra cy Behi IOmIJIe ocrage
ueTe naiier Gara;bona, Kao u upyru
Gara;6OHH Ca GpjickOM apruubepnjom,
a ga 34y3MEMO H TC nosuuuje Te TuM
orncjejiieMo. Ty3n.

Ha fa-Kuniu crapor_Komaunjupa
He Gujame. 3a6puuygu ce o TOM cun
MY, CHHOBIIH M ynyuu. Mapko u Bnaxo
parnu or 17 ronuna IberoBu cy
YHyuu — ynyrunie ce narpar «x be-
JEBUKY, ZA moTpaxe cBora ljena, za
Buje za su je 2KuB, uu je cycrao na

ne Moxe nanpujem, Ilocmuje 2 no 3

OJ CBOjHX 3anuTan:

CaTa uyie ce racoBu:
CHO Fa, KHB je Bora mu!“
36uba, Hu3 jeguy oBehy crpmeH

cnyiutao ce je nojarano y nparibu

»EHO uHuue,

CBOjux yuyKa crapu paruuk. JluBaH je -

TO 6uo npusop! Cnarka mu je To
parna ycnomena!

Kan je nomao y cBojy uery Guo je
»OTKy La, rzije' Gu

no caj?“

/la Bam npuuaM. He — mpekuje ra
cunoBan bypo — ja hy IorojiuTu
ruje cu 6uo.

Ornoue Bypo: Ilo saysehy beje-
BuKa, ja cam Te npumujeruo y jenaH
KyK ruje ce Gujanie 3aMHIJbEHO HA-
CIIOHHO. OJ KyZA ZO Bapoliu Tyau
Huje Gu/IO HH3 OHY CTpaHY HH 9 MH-
Hyra. Ilpu nanauy Ha Tysuma Tu cu
npxao za He ux Typuu Moparu rmo-
CTEIIEHO  HAIIYIITATH, IIA CH OYEKHBAO
na y ToM cnyuajy caljeni uacKOM JLAJbe
H NOXBATALI Ce Ca Kojum TypuuHomM
CTAPHM TBOjUM KPBHHKOM, MOJA H
XKHBOT Ty Ja OCTABHIH.

Jecu JIH OBAKO MHCJIHO IIpABO PELH
CTPHKO ? —

IIpeko crapaukux ycaHa npuMujeTuo
ce je geTumuuuu ocmjex, na he ora
bypy :

Iloronuo cu cuuoBue, Gari cam Ty
namjepy umao. XTHo cam Ha Tysuma,
Na IOJIOKHM CBOj AKHBOT HA XKDTBEHHK
oTanGune cBoje, aiu MH Ty He 6u
cyljedo. Kao suak npenaje na Tysuma
u IlunuaHuky  3samenprnia ce Gujesa
TypCKa 3acTaBa H MOj C€ XKHBOT IIPO-
ny»u. Huje Mu OHna Guo z—pyre zo
ma Bac norpaxuM. Kpenyo cam ce.
YenyrT cperox Brraxa u Mapa, 3auy-
JHO CaM Ce kyza He OHu, aJu cam ce
npucjerio na rpaxe cBora teza. Om
CY MHCIMJIH, 4 MOXJA H BH, JA CaM
nerjije MpTaB. Kao iuro Bunure uuje-
CaM, a7u_ uMaM Kaja. 3ap 6u Morso
JaHac 34 MeH€ GHTH JECIINIETA MOMEHTA
OL TOra? Ja cam gouekao ueMy ce sa
car nujecaM Hajao, ma MOE JIH HITA
cnaljer_ Guru og rakBor usnenaljema ?
He, uuura! Jlouekao cam za ce ucriyne
xeme Burermikor_mMu Tocnozapa. 2Ke-
BE, KOje MOXC CaMO Ap jynaka 3a-
IKOIbETH. —

MH nmanac ce crapu parHuK masa3H
Ipe ckagapćkuM karnujama, yuu uc-
KYCTBY MJIAJLEXK NPHOTOPCKY, Npuua uM
cBoje NoxuBbaje 43 NpBux paroBa.
Ouekyje TaKO CTAP, AJIH_ UHO H BECEO,
Kana he moGjenonocno yhu y Cxazap,
OKPYIBEHH JIOBOPOBUM BHjeHleM, BH-
TCNIKH CHHOBH BHTELIKOT My ITocno-
Japa ca C1aBOM OBJENYAHHM COKOJIO-
BHMA HUPHOFOPCKHM.

.Komanjtup y nencuja flyxo Humuun.

HA3BAH y HAPOJIHHM TIjecMAMA ,Huuiuhy
Ilyuuua“, ro je nam crapu parnux,
KojeMy je TeK — KAKO OM Belu —
cemamjteceTcejima TOJIHHA.

M. B.

penoB. Ilmmepekor Garamona,

Kratka poučenja.
XIX.

Poče se Srbima mračiti kad Turčin
stupi u Evropu, a noć ih na Kosovu
sasvijem ovi. Duga noć sužanstva
navali na Srbe; nad njima i nebo
sakri svoje zvijezde. Vječni udesi,
uzgojnici zemaljskijeh naroda, bijahu
odredili da padnemo pod tuđ jaram,
i da se dugom, starodavnom patnjom
nanovo rodimo, Bila volja tvoja, o
otajna Moći |

Da... katkada treba da bude o-
vako; treba da se gorkijem i bolni-
jem kušanjem osobe i narodi poprave.
Ovo je njima lijek, a spasonosan li-
jek valja da bude grk.

Da... valja da osobe i narodi u
sramotnu i gadnu ropstvu oćute i
nauče da se sloboda postiče i uživa
krepošću i žrtvom. Vanjska osobita

i opća sloboda zavisi o unutrašnjoj
duhovnoj slobodi. Duhovnoj je slo-
bodi driga istina i pravda; ove slo-
bode nema i ne može je biti gdje
istina ne svijetli i edje pravda ne
upravlja.

Kad u pojedinijem osobama pota-
mni istina i kad se kod njih pravda
proda nepravdi onda zabludi narod,
i onda je potrebito da ga neka otajna
Ruka kucne da se svidi i sebi vrati.
Da, bila volja tvoja, o otajna Moćil...
Ti si nas hranila, sitila i nasitila če-
merom, ali se u dnu našega srea nije
nigda moglo ukorijeniti očajanje. Naš
je narod mnogo suza izronio, i to
mu ne bi nekorisno. Bolje se vidi
kroz suze nego kroz razblude.

Narodi sa zubljom bolesti u ruci
korače i napreduju da bi stekli veću
istinu i bili bolji u srcu. Ovo je pre-
dmet i svrha napretku. Stepeni su
slave u razmjerju sa stepenima pa-
tnje; koliko ti tjelesno toneš dolje u
ponore patnje toliko se umno, dulio-
vno gore podižeš u visine svjetlosti
i slave.

Može se ovome opirati i moja i
svačija sebičnost, ali je uzalud svako
opiranje. Ovo je zakon; inače ne
može da bude. Iz noći zora, iz žalo-
sti veselje, iz groba uskrsnuće.

Glava se moja ne klanja krvavu
veličanstvu što ističe iz materijalne
sile pušaka, mačeva i topova, ali —
plemenito umiljen — rado se pri-
gnem da poljubim vječnu Ruku kad
me ona šine da budem bolji. Mladu
je draža mladost što mu se kadgod

čini zaplakati nego ona što mu se,

kao blezga, sved pred očima smije.

* ko

Kad tude samosilje zavlada s na-
rodom ono upotrebljuje svakojaka
srestva da mu dode do konca, ono
se svakojakim načinom služi da u
podloženu narodu ubije, uništi sa-
vjest, dušu. Tudinu smeta i sposeban
lik kojijem se naravno (kao i osobe)
različe narodi; on smatra opasnošću
onaj lik.

Tudin počme oriti od jezika. 'Tu-
din neće da govoriš materinskijem
jezikom; on hoće da njegovijem je-
zikom govoriš. On — lišeći te tvo-
jega jezika — smjera da tebe pamet,
da tebe duha smakne u tebi 1jele-
snome; on hoće da sebe pamet, da
sebe duh umetne u tvoje tijelo da
mu tjelesno budeš sluga bez naredne
i — ako je moguće — bez svoje o-
sobite savjesti. Gdje ovo dostigne
ondje mu je carstvo utemeljeno. j

Materinski jezik, materinska sveta
riječ leži nam u dnu srca, u dnu
duše; kroz ovu riječ postaje narodni
čovjek. Udavi narodu, udavi čovjeku
u duši materinski jezik, i ti si njega
iznaravio.

Najsvetije događaje svojega života,
najmilije svoje uspomene i najslada
čuvstva svojega srca mi u pameti
oblačimo i predstavljamo riječju, je-
zikom svoje matere, I sama se lju-
bav meni čini bolja, čini mi se više
ljubav kad je mogu očitovati prija-
telju slatkom riječju svoje matere,

A i Bog — kojemu nema ni bli-
žine ni dalečine — meni se _ čini da
mi je bliže kad ga zovem milom ri-
ječju svoje matere. Materinski je je-
zik protečaj vjere, ljubavi. Udavi na-
rodu, udavi čovjeku u duši materin-
ski jezik, i ti si njega iznaravio.

Kada govorim s ljudima valja da
govorim njihovijem jezikom, jer se
samo ovako moja pamet može dota-
knuti njihove pameti; ali se sa so-
bom u sebi ne mogu razgovoriti nego
jezikom svoje matere. Ja sebi u sebi
sudim ovijem jezikom ; sebe odobra-
vam i ne odobravam jezikom svoje
matere. Materinski je jezik u čovjeku

/