Br. 4. ' ai Dubrovnik, 23. januara 1913. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za svo ostale zemlje krouna 16; za Dubrovnik kruna 10; napo i četvrt godine surazmjerno, Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK God. XXII. POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se i2Ž para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako ge više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Odgovorni «urednik Antonije Benussi. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr Dubrovnik, 22. Ono, za čim je do nedavna svaki iskreni Srbin čeznuo, izgleda kao da se po malo primiče sretnom kraju. To su prvi veseli i utje- šljivi glasovi koje nam donosi Nova Godina. Kroz vrijeme od više od pet vje- kova Srbinu je bilo suđeno da u svom većem dijelu robuje, da se zlopati i da neprestano, u neje- dnakoj borbi, bije ljuti bojak pa- danja i. dizanja. Kroz to vrijeme ipak je ostajao jedan kutak koji se uz krvave okršaje sačuvao rop- stva. One gole krši crnogorske hranile su u svojim njedrima hra- bre osvetnike, uvijek budne i go- tove da svoju krv liju ,za krst časni i slobodu zlatnu“. Hvala brdima, hvala onim lavovskim srci- ma, te sačuvaše svoju zlatnu slo- bodicu. — Ostali dio našeg na- roda nešto pod poplavom silnog januara. osmanlije a nešto pred ,prave-' dnim“ sudom , pravedne Evrope“, rastrgao se je pod razna gospod- stva, da im osjeti ,blagodat“, dok “u Šumadiji u početku prošlog vi- jeka nije vrisnuo prvi poklič za oslobođenje. Gotovo goloruko, sa trješnjevim topovima znao je tada da se Srbin digne i da se u je- dnom svom dijelu oslobodi rop- stva i tirjanstva. I tada su poči- njena čuda od junaštva, u istoriji zabilježena, a pred kojim je Evropa kapu skidala, kao što i sada skida pred junaštvom srbinovim. I uz onaj slobodni i junački krš Crnegore postade i slobodna malena Srbija. Uz dvije slobodne srpske državice Srpstvo se je na- punilo i napunjalo nekom milom nadom. Bilo je pred nekoliko de- cenija, kada su zemlje slobodnog Srbina imale izgledati drukčije nego su izgledale, kada je Srbin i Hr- vat bio siguran da mu se nađe počinju ispunjati, ali. ... Ali... Evropa je okrenula u vrijeme političko-trgovačkog raču- nanja. Svak osjeća da mu je usko i započe rad ekspazivnosti. Ali tu se je počelo dolaziti u sukobe ra- znih interesa. Ta ekspazivnost u Evropi samoj nije se mogla pro- voditi, svak je imao. svoje odre- dene okvire, preko kojih nije smio. Jedini teritorij ostajao je još ropski +Balkan. Na njegov račun neki su se čak širili u tuđem svijetu, a Balkan, je morao da služi kao sitni novac za potkusurivanje, da se prijatelji ne svađe, a u isto vri- jeme nije se nikada spuštao s oka kao vrlo zgodan most za prodi- ranje ,nesebičnosti“ prama Istoku. Tako su se izvađale razne oku- pacije i aneksije u Evropi i izvan nje, a bile su dobrim dijelom na račun ono jadnih robova na Bal- kanu. Suviše trebalo je i to, da se tu, na tome nevoljnom Balkanu nađu dvije sitne države: slobodna Srbija, slobodna Crnagora; obje od jednog naroda, jedne krvi. Je- dni su vjekovima očuvali slobodu u ljutim kršima, drugi su je izvo- jevali trešnjevim topovima. Čudan narod! Narod vječne borbe i pre- galaštva, da kasnije sloboda bude slađa, dragocjenija. I te dvije ze- mlje, ko dva gvozdena koca osta- doše poput nesavladiva bedema proti tuđinškoj najezdi na Istok. Ali toj najezdi nije nikako išlo u račun da nekoga jaka pred so- bom ima. Jadnu raju, istu krv slo- bodnih sinova, predalo se na mi- lost i nemilost pod turski jaram. Slobodne srpske države stajale su geografski odijeljenje. Kao klin između njih se povukao novo- pazarski sandžak. Ova geograf: ska razdijeljenost došla je je- dnom dijelu Evrope vrlo zgodno. I ako je narod sve jedan, ali je“ položaj bio takav, da se je s time moglo operisati. Trebalo je čas jednu čas drugu srpsku državu napraviti ovisnu s ekonomske stra- ne. U tome se je uspijevalo, ali i tome je došao kraj. Onda se je okrenulo drukčije. Zamećalo se je na razne načine zavađu, stvarajući gadne afere. Donekle sve je išlo kako su drugi htjeli. Na račun tih intrigantskih uspjeha, prama koji- ma se je imao skršiti onaj jaki bedem, što je silno smetao najezdi prama Istoku, već su bili gotovi i planovi buduće nove pljačke. Došao je napokon i rat oslobo- đavanja roba pred silnikom. Oni, koji su imali plan nove pljačke, pri kojoj su imali da pokažu i svoje ,plemenito srce“, bili su više nego sigurni, da će robovi i dalje da ostanu robovi, ali tako oslabljeni, da će preko njih ta , plemenita srca“ lako pregaziti — na Istok. Ali, Pravda je spora, ali dostižna. Robovi se digoše slobo- dni, a dvije srpske slobodne ze- mlje u punoj se slobodi ljube i sljubljuju u granicama. Kolin me- du njima je istrgnut i zarinut je u srce onoga, koji je preko njega htio da vrši ono što mu je sada sve uništeno. Bedem proti najezdi mnogo je sada veći, mnogo snažniji. O Novoj Godini čujemo gla- sove, kako na tome bedemu neće biti više nikakve raspukline. Srbija i Crnagora, jedna braća jedna krv, idu da budu i jedna jedinica kao srpska slobodna država. Koliko utjehe, koliko zanosa, na ovaj glas, u srpskom srcu. Sadašnji balkanski rat najbolja je svjedodžba, što je kadra sloga i ujedinjenje. Izdvojimo iz te sloge čisto srpsku snagu i vidimo ne- vjerojatna čudesa srbinova juna- štva. Šta će njegova snaga da vrijedi, koliku će silu da ima, kad se sjedini od Dunava_ do plavog Jadrana. Čujemo vesele glasove i nećemo da im mi dajemo nikakve direk- tive, jer ko je znao da spremi i pokaže današnju snagu srbinovu, znaće da ju i ujedini. A kakva će tada sila Evropi da se pokaže! Tu intrige neće pomoči. U nas je dosta nade a i vjere, Srpstvo je krenulo putem svog ujedinjenja, i mi čekamo i čekamo puni vjere..... Te my je oenamnecercenma, Bpanuuke i»uBe oljpehene cy sa 360pno mjecrTo. Cxyn je y 6 caru y jyrpo na 25. cerniremGpa. OcBauyo Gujame /ueaH cenremGap- CKH JAH, MITO uecTo GEBA y OBOM HA- NICM GJIaroM NnojiHe6Iby. IIpanpeMmuo ce u O« 34 IOoxoj Ha par. Od, Bojuuk On 77 roguna. OGy- KAO Ce kao u ocrajiu BOjuunu y Boj- HHUKy CuBKaCTy pO6y,- Kojoj je Goja uueuruuna ca 6ojoM OBOr IoHocHor UPHOTOpCKOT CTHjeIbA H APATOF KAMEIĐA. Crapu je TO KOMAHJIHD, HCKYCHH Da- THHK M3 NPOLIIHX PATOBA 34 OUyBAHE “cmo6oje u HešzaBucHociH cBoje mMujre orauGune. IIpurnacao Hopny crapora KOBa caBujeuy nonyr cpra. OGyo je OIIAHKE HCIIpENJICTEHE ONYTOM, a Bje- ITOM pyKOM CBOje CHaxe_Mapuje. IIpupenuo ce u yrnyTHo na 36opHo MjecTo, Tuxu ra noBjeTapan MuJoBame NO HETOBOM PYMEHKACTOM CTApAUKOM JIHliy urpajyhiu ce ca i»eroBum cujem BJIACHMA H LyTHM MPKHM GpKOBUMA. Kyna crpuuaue? — sanurao ra je KOMAHJAHT Gpurajle. Ja y 6oj r. KomanjaHre, na meu je TeK COJAM/ICCETCEJIMA — OJITOBApA OXOJIO CTAPAII. osla Ocranu kou kyhe. Ta cu ce napa- TOBao, ruje je norpe6a sauckuBaja Guo cu, y cBoje BpujeMe, mely npBu- jema; jypuuiao cu Ha manueBe; cjekao CH TYPCKE IJIABE; IIpCA TU KpaCu_O6u- Juha menasa. Ocranu nakse, jep Tu NyGoka CTApOCT TO HAJAKE, IA BHAII: NyTOBH Cy Namu nažCtu, nan je sa- naTaK a npeljeMo IITO Buie MOTHEMO, OHAaMO €TO 34 Gpua Ona, Gulie u plja- B#X BpeMeHa u TH heru cuom TBojux roguna usocraru, OBa je mama mMJa- Ne xurpa, a ena 6Goja, oma he NOCNjeTH JAJIEKO, NAJIEKO. — Ako caM crTap, cpre Mu je Majo. Ako usocranem ja hy Bac zocrutiu. Huko Mu unuka uuje goma ocrajao, na nehy uu ja u ako cam crap. Moxna hy ja Basbaru oBoj rBojoj Mane ; na ero u Bye uje (Bye my je Gpar, Koju je Takoljep y rojunaMa u unak Ce Jranac naga3u y npBuM Gojuum pe- ZOBHMA. 34 ib€ra_npuuajy Maju pa- THHIH KAKO JIATAHO KAO CpHah uC- Kaue Ha uiamuene). Ja xohy za uzeM y par. Y par u uurnje —pyro 4 uu- KaKO nipykunje. — Ila Kako xoheln, MOX€ TH GuTH — OjroBopno my je KOMAHJLAHT. Bpuraja ce xpenyga u on € isuma, llomuu4 cy ua 10 caru na nose 3aro- puuKo. Bojeka ce Kpenysa nanpujen « Pyn- Inu. Crapu Komanuup kopaua xurpo. IIpemao je one KJucype, Kjarne H BPJIETH MAJIHCOpCKE, MOMAUKH. ITIpera- suo je pujeky IlujeBuy, ycrneo ce ys one 6ecnyrue crpmeiu, zocnno je u npu jypuuiy una DBeseBuky (upBu Buc no Neuuha). Jypumao je umua ao BuTC8. “beneBuk je ocBojeu u crapan je ocrao 31paB. Ha BejeBuky, ucrora nana u nokin Kan ce je 3ayaeo, ozpeljeme cy. Gume uere poraMcka u crujeucka, na ojipice nosniuje, ako 6u ux eBenryajino ne- NpujaTeJb NOKYINAO ILOHOBO 3ay8eTH, Cjyrpa-gan nomua je napenGa oj KOMAHJAHTA, JA CE KpEkCMO y NpaBUy 'ao-Kuue, Kyra cy Behi IOmIJIe ocrage ueTe naiier Gara;bona, Kao u upyru Gara;6OHH Ca GpjickOM apruubepnjom, a ga 34y3MEMO H TC nosuuuje Te TuM orncjejiieMo. Ty3n. Ha fa-Kuniu crapor_Komaunjupa He Gujame. 3a6puuygu ce o TOM cun MY, CHHOBIIH M ynyuu. Mapko u Bnaxo parnu or 17 ronuna IberoBu cy YHyuu — ynyrunie ce narpar «x be- JEBUKY, ZA moTpaxe cBora ljena, za Buje za su je 2KuB, uu je cycrao na ne Moxe nanpujem, Ilocmuje 2 no 3 OJ CBOjHX 3anuTan: CaTa uyie ce racoBu: CHO Fa, KHB je Bora mu!“ 36uba, Hu3 jeguy oBehy crpmeH cnyiutao ce je nojarano y nparibu »EHO uHuue, CBOjux yuyKa crapu paruuk. JluBaH je - TO 6uo npusop! Cnarka mu je To parna ycnomena! Kan je nomao y cBojy uery Guo je »OTKy La, rzije' Gu no caj?“ /la Bam npuuaM. He — mpekuje ra cunoBan bypo — ja hy IorojiuTu ruje cu 6uo. Ornoue Bypo: Ilo saysehy beje- BuKa, ja cam Te npumujeruo y jenaH KyK ruje ce Gujanie 3aMHIJbEHO HA- CIIOHHO. OJ KyZA ZO Bapoliu Tyau Huje Gu/IO HH3 OHY CTpaHY HH 9 MH- Hyra. Ilpu nanauy Ha Tysuma Tu cu npxao za He ux Typuu Moparu rmo- CTEIIEHO HAIIYIITATH, IIA CH OYEKHBAO na y ToM cnyuajy caljeni uacKOM JLAJbe H NOXBATALI Ce Ca Kojum TypuuHomM CTAPHM TBOjUM KPBHHKOM, MOJA H XKHBOT Ty Ja OCTABHIH. Jecu JIH OBAKO MHCJIHO IIpABO PELH CTPHKO ? — IIpeko crapaukux ycaHa npuMujeTuo ce je geTumuuuu ocmjex, na he ora bypy : Iloronuo cu cuuoBue, Gari cam Ty namjepy umao. XTHo cam Ha Tysuma, Na IOJIOKHM CBOj AKHBOT HA XKDTBEHHK oTanGune cBoje, aiu MH Ty He 6u cyljedo. Kao suak npenaje na Tysuma u IlunuaHuky 3samenprnia ce Gujesa TypCKa 3acTaBa H MOj C€ XKHBOT IIPO- ny»u. Huje Mu OHna Guo z—pyre zo ma Bac norpaxuM. Kpenyo cam ce. YenyrT cperox Brraxa u Mapa, 3auy- JHO CaM Ce kyza He OHu, aJu cam ce npucjerio na rpaxe cBora teza. Om CY MHCIMJIH, 4 MOXJA H BH, JA CaM nerjije MpTaB. Kao iuro Bunure uuje- CaM, a7u_ uMaM Kaja. 3ap 6u Morso JaHac 34 MeH€ GHTH JECIINIETA MOMEHTA OL TOra? Ja cam gouekao ueMy ce sa car nujecaM Hajao, ma MOE JIH HITA cnaljer_ Guru og rakBor usnenaljema ? He, uuura! Jlouekao cam za ce ucriyne xeme Burermikor_mMu Tocnozapa. 2Ke- BE, KOje MOXC CaMO Ap jynaka 3a- IKOIbETH. — MH nmanac ce crapu parHuK masa3H Ipe ckagapćkuM karnujama, yuu uc- KYCTBY MJIAJLEXK NPHOTOPCKY, Npuua uM cBoje NoxuBbaje 43 NpBux paroBa. Ouekyje TaKO CTAP, AJIH_ UHO H BECEO, Kana he moGjenonocno yhu y Cxazap, OKPYIBEHH JIOBOPOBUM BHjeHleM, BH- TCNIKH CHHOBH BHTELIKOT My ITocno- Japa ca C1aBOM OBJENYAHHM COKOJIO- BHMA HUPHOFOPCKHM. .Komanjtup y nencuja flyxo Humuun. HA3BAH y HAPOJIHHM TIjecMAMA ,Huuiuhy Ilyuuua“, ro je nam crapu parnux, KojeMy je TeK — KAKO OM Belu — cemamjteceTcejima TOJIHHA. M. B. penoB. Ilmmepekor Garamona, Kratka poučenja. XIX. Poče se Srbima mračiti kad Turčin stupi u Evropu, a noć ih na Kosovu sasvijem ovi. Duga noć sužanstva navali na Srbe; nad njima i nebo sakri svoje zvijezde. Vječni udesi, uzgojnici zemaljskijeh naroda, bijahu odredili da padnemo pod tuđ jaram, i da se dugom, starodavnom patnjom nanovo rodimo, Bila volja tvoja, o otajna Moći | Da... katkada treba da bude o- vako; treba da se gorkijem i bolni- jem kušanjem osobe i narodi poprave. Ovo je njima lijek, a spasonosan li- jek valja da bude grk. Da... valja da osobe i narodi u sramotnu i gadnu ropstvu oćute i nauče da se sloboda postiče i uživa krepošću i žrtvom. Vanjska osobita i opća sloboda zavisi o unutrašnjoj duhovnoj slobodi. Duhovnoj je slo- bodi driga istina i pravda; ove slo- bode nema i ne može je biti gdje istina ne svijetli i edje pravda ne upravlja. Kad u pojedinijem osobama pota- mni istina i kad se kod njih pravda proda nepravdi onda zabludi narod, i onda je potrebito da ga neka otajna Ruka kucne da se svidi i sebi vrati. Da, bila volja tvoja, o otajna Moćil... Ti si nas hranila, sitila i nasitila če- merom, ali se u dnu našega srea nije nigda moglo ukorijeniti očajanje. Naš je narod mnogo suza izronio, i to mu ne bi nekorisno. Bolje se vidi kroz suze nego kroz razblude. Narodi sa zubljom bolesti u ruci korače i napreduju da bi stekli veću istinu i bili bolji u srcu. Ovo je pre- dmet i svrha napretku. Stepeni su slave u razmjerju sa stepenima pa- tnje; koliko ti tjelesno toneš dolje u ponore patnje toliko se umno, dulio- vno gore podižeš u visine svjetlosti i slave. Može se ovome opirati i moja i svačija sebičnost, ali je uzalud svako opiranje. Ovo je zakon; inače ne može da bude. Iz noći zora, iz žalo- sti veselje, iz groba uskrsnuće. Glava se moja ne klanja krvavu veličanstvu što ističe iz materijalne sile pušaka, mačeva i topova, ali — plemenito umiljen — rado se pri- gnem da poljubim vječnu Ruku kad me ona šine da budem bolji. Mladu je draža mladost što mu se kadgod čini zaplakati nego ona što mu se, kao blezga, sved pred očima smije. * ko Kad tude samosilje zavlada s na- rodom ono upotrebljuje svakojaka srestva da mu dode do konca, ono se svakojakim načinom služi da u podloženu narodu ubije, uništi sa- vjest, dušu. Tudinu smeta i sposeban lik kojijem se naravno (kao i osobe) različe narodi; on smatra opasnošću onaj lik. Tudin počme oriti od jezika. 'Tu- din neće da govoriš materinskijem jezikom; on hoće da njegovijem je- zikom govoriš. On — lišeći te tvo- jega jezika — smjera da tebe pamet, da tebe duha smakne u tebi 1jele- snome; on hoće da sebe pamet, da sebe duh umetne u tvoje tijelo da mu tjelesno budeš sluga bez naredne i — ako je moguće — bez svoje o- sobite savjesti. Gdje ovo dostigne ondje mu je carstvo utemeljeno. j Materinski jezik, materinska sveta riječ leži nam u dnu srca, u dnu duše; kroz ovu riječ postaje narodni čovjek. Udavi narodu, udavi čovjeku u duši materinski jezik, i ti si njega iznaravio. Najsvetije događaje svojega života, najmilije svoje uspomene i najslada čuvstva svojega srca mi u pameti oblačimo i predstavljamo riječju, je- zikom svoje matere, I sama se lju- bav meni čini bolja, čini mi se više ljubav kad je mogu očitovati prija- telju slatkom riječju svoje matere, A i Bog — kojemu nema ni bli- žine ni dalečine — meni se _ čini da mi je bliže kad ga zovem milom ri- ječju svoje matere. Materinski je je- zik protečaj vjere, ljubavi. Udavi na- rodu, udavi čovjeku u duši materin- ski jezik, i ti si njega iznaravio. Kada govorim s ljudima valja da govorim njihovijem jezikom, jer se samo ovako moja pamet može dota- knuti njihove pameti; ali se sa so- bom u sebi ne mogu razgovoriti nego jezikom svoje matere. Ja sebi u sebi sudim ovijem jezikom ; sebe odobra- vam i ne odobravam jezikom svoje matere. Materinski je jezik u čovjeku /