Dubrovnik, 30. januara 1913.

God. XXII.

ll
| IZLAZI SVAKI ČETVRTAK
li Cijena je listu na godinu: :
| Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- |
| cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu |
| Goru K 15; za sve ostale zen:lje Rt ; :
| krouna 16; za Dubrovnik kruna 10;
\ nap6 i četvrt godine surazmjerno, 3 ž
|| Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- i
ti kovna pisma na primsiu se. — :

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po ci-
jeniku. — Za priposlana, izjave i.
javne zahvale plača se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Odgovorni urednik Antonije Benussi.

e : Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr

Kritično stanje.
Dubrovnik, 29. jan.

Kada su balkanske savezne dr-
žave jednog te istog časa objavile
potpunu mobilizaciju svoje ratne
snage i kad je odmah zatim Crna
Gora prva zagazila u rat, zatala-
sala se je čitava Evropa. Dok je
u slavenskom srcu nastao neki
čudni osjećaj koji je uzimao uče-
šća u ljutoj i krvavoj borbi između
malenili balkanskih država i velike
turske imperije, dotle je Evropa
samu sebe mirila izjavljujući se za
neutralnost i za lokalizovanje rata.
Te izjave održale su donekle onaj
mir koji je bio potrebit, jer se je
od vajkada strahovalo od rata na
Balkanu i teško ga je bilo zami-
sliti bez jačih posljedica a da se
ne dovede u pitanje opšti evrop-
ski mir.

Neutralnost i neograničenje rata
naročito je isticao trojni savez, a
ta neka vrsta , miroljubivosti“ izvi-
rala iz toga, što je neko sa veli-
kom, gotovo matematičnom, sigur-
nošću cijenio, da će balkanske dr-
žave izvući grdnih batina, te se je
računalo na sve one koristi, koje
im je imao donijeti poraz balkan-
skih saveznika. Međutim, račun je

bio vrlo rdavo napravljen. “Ratna

sreća bila je potpuno na strani
balkanskih saveznika, svaki im je
dan donosio pobjedu za pobjedom,
a vojske su u trku osvajale. Srpska
vojska izvojevala je naročito veli-
kih pobjeda i kroz kratko vrijeme
osvanula je na obalama plavog
Jadrana. Time su bili pomršeni
računi jednog dijela Evrope. Tre-
balo je ipak nešto spasavati iz
starog plana. Iskrsoše afere i ne-
kakvi predlozi. Dođe na tapet pi-
tanje srpske luke i Albanije. To
je uznemirilo Evropu i ona se je,
podijeljena u dva tabora, počela
malnito da naoružava. Mir je tim
već doveden u kritično stanje. Ali
se ipak ne prestaje govoriti o miru
i tobože raditi za mir. Turska pri-
tisnuta pri zid počne da se obraća
velesilama i traži njihovu interven-
ciju, ali ne uspjeva. Napokon je
morala da zaključi primirje sa bal-
kanskim saveznicima. Pregovori
počeše. Držali su se u Londonu.
U isto vrijeme u Londonu okupiše
se predstavnici velikih sila, da rje-
šavaju ona pitanja, koja su pogi-
beljna po opšti mir. Najglavnije pi-
ianje bilo je ono o Albaniji i nje-
nim granicama. Gotovo puna dva
mjeseca vodili su se pregovori.
Bilo je otezanja, nejasnih odgovora,
prijetnja i popuštanja. Svaki dan
imao drugu figzijonomiju političkog
stanja. Zavladala je neka neizvje-
snost, koja je grdno morila Evropu.
Nekad je izgledalo vrlo kritično,
a nekada se opet moglo da oda-
hne, jer se je predskazivalo mirno
riješenje. I tako se je išlo i živilo
iz dana u dan, dok se je napokon
uspjelo uplivisati na Tursku da
popusti u zahtjevima balkanskih
saveznika. Posljedno tursko vijeće
izjavilo se pripravno za mir, a u

isto vrijeme i pitanje granica Al-
banije između velesila išlo je go-
tovo kraju. Ovakav razvoj bio je
ulio gotovo stalnu nadu, da je
opšti. mir osiguran. I Evropa je
nekako mirnije, i ako uvijek u
neizvjesnosti živila.

Ali baš u času, kada se je sa
nekom stalnom sigurnošću govo-
rilo i isticalo, da je napokon ot-
klonjena svaka opasnost većih ev-
ropskih zapletaja, nastao je u je-
dnom momentu takav preokret,
koji je Evropu bacio u tako kri-
tično i osjetljivo stanje, da sada
stojimo pred događajima od mnogo
veće zamašitosti, nego što smo
dosada ikada bili za cijelo vrijeme
ovog balkanskog rata.

U četvrtak veče, naglo i silno,
dogodio se je u Carigradu preo-
kret. Mladoturska stranka uspjela
je da nasilno zbaci dosadanju tur-
sku vladu, koju su sačinjavali sta-
roturci. Mladoturci su ona stranka
koju potpomaže trojni savez, a
koja nikako neće da popusti u
pitanju zahtjeva saveznih balkan-
skih država, Iz Tripolisa došao je
Enver-beg, poznati tamošnji junak.
Obišao je liniju Čataldže, pregle-
dao tursku vojsku i stvorio sud,
da Turci još mogu da izvojuju us-
pjeha. Vrati se u Carigrad, gdje
je veliko vijeće, koje se je već
izjavilo pripravno za mir, raspra-
vljalo o konačnom odgovoru na
notu velesila. Fanatizovao je masu,
te je provalio u vijeće, prisilio
staru vladu da odstupi, i za čas
je bila stvorena vlada mladoturaka.
Sigurno, da ovakav preokret nije
prošao bez krvi. Glavom je platio
i sam Nazim-paša, a članovi stare
vlade nalaze se i danas u zatoče-
nju. Ovaj i ovakav preokret nači-
nio je u cijeloj Evropi vrlo velik
utisak, jer se sada svak pita: A
što će sada da bude?

Poznato je, da je stara vlada
više simpatisala trojnom sporazu-
mu, toliko da se je čak najviše
pod uplivom Rusije izjavila gotova
za mir. Mladoturci i njihova stranka
uživaju veliku naklonost i gotovu
potporu od strane trojnog saveza.
Ta stranka izjavljuje, da će prije
Svi izginuli nego dopustiti, da
Turska iz ovoga rata izađe onako
oslabljena, kako joj diktuju zahtjevi
pobjedonosnih saveznika. |

Pitanje je samo, da li je ovaj
nagli preokret doista posljedica
iskrenog uvjerenja mladoturaka, da
spasavaju čast turske imperije, ili
je on posljedica podstrekavanja sa
strane. Svakako ovo posljednje
izgleda vrlo vjerojatnije. I baš u
tome leži ona pogibao po evropski
mir. Tu ponova vidimo jaki duel
između trojnog saveza i trojnog
sporazuma. Trojni savez je pobi-
jedio u tome što je na tursku
vladu doveo svoje miljenike _mla-
doturke. | kada oni neće mira, već
sile svojim držanjem nastavak rata
i sve ono što može vrlo lako da
iz toga nastavka iskrsne, znači,
da je i trojni savez s njima soli-
daran, da i on ima nekog računa
govoriti o miru i raditi proti njemu.

Po vijestima koje stižu iz Cari-
grada, sadašnja vlada nije ni pod
koji uvjet sklona da napusti Dri-
nopolje Bugarima, a to svakako
znači, da će do koji dan ponova
zagrmljeti topovi na Čataldži. U
toliko Rusija je odlučno izjavila,
da ako Turska izazove nastavak
rata, da ona dalje neće ostati ne-
utralna. Sa Rusijom su Engleska i

Francuska, te su među sobom već

stvorile plan kako će u tom slu-
čaju da rade. Sigurno, da tada ni
trojni savez neće stajati skrštenih
ruka, tim manje kad ovo on done-
kle i izazivlje.

Svakako prevrat u Carigradu
bacio je čitavu Evropu u jedno

tako kritično stanje, gdje za sada

sve moguće kombinacije i najjačih
optimista, ne mogu nikako da
dadu bilo kakav rezultat, koji bi
govorio u prilog mira.

Idemo u susret vrlo teških dana.
Kako će sve da svrši to nije niko
u stanju da predvidi, ali da bi
najbolje bilo da se cijela stvar već
jednom, bilo na koji način, sviši,
o tome nema spora. Dosadanja
neizvjesnost gotovo gore ubija
nego sami rat.

Kad se računi potpuno rasčiste

i ljubav će sigurnija i trajnija da

bude. Narodima je “notreba mira.
Ako se on može steći samo ratom,
onda neka se ratuje.

H3 OMJAJHHCKHX KPYTOBA,

3ANAP, 9 (22) jasyapa 1913.

»Kanocuo je 4 NnpexaJocHo — a u
TEIIKO  NpOMATpATK = TIpHIIHKE, KOje
Buanajy y oryhjemom u crpanaukum
Gopćama momaaBieiom 3azpy, mely
3agapckum Cp6uma. 3agap je mamac
rpan y xojem ce umaka Cp6a meky
co6oM sasupe. 3agap Gu mopao y
»CA LANI H>HM TIPHJIHKAMA“ GUTH CTOXKE,
OKOJIO KOjer Gu ce MOPAJIH OKYIHTH
cBu Cp6u. OBo 6u Mopao 6HTH, aJIH
je uu y crapu? He, uuje croxep, seh
cujame  pasnopa usMeljy oBe make
Cp6a, Koju 6u mMOpaH na cy jena
nyia, jemuo rujeso.

Pa31op, Be1uKH pa3nop Brana metjy
saapckuM CpGuma. CrBapajy ce cBa-
KOjaK€ CTpaHK€: pau nmapoxa, panu
TyTOpa, pau BnanuKke u T. ze. TluraMo
HX, a 3A1ITO CBE TO, TOCNOJLO ? Bap
Ce MHPHHM NyTEM H 34jeNHHUKHM CKJIA-
NOM CBE H€ MOXK€ M3BPIIHTH? Moe,
FOCnIOJO, MOXe! CnoroM cBe ce Moxe!

Kojy ycranoBy umajy saapcku Cp6u?
Mmajy_uuraonuuy, Koja panu Hekux
JIHUHHX CBalja M HEyTOJHOCTU nana
C JaHa HA zan cBe TO BHIE. FyGu
CBOje umaHoBe a 1pyre He 1oGuBa.
Tko je Tome cBeMy KPHB? Mucumumo,
Na CY KPHBU H UTAHOBH NOCAJNANIIHC
ynpaBe. Onu mjecro na cas0By ua
GpaTeku_noroBop Cp6e samapeke, za
u3a6epy Bpujenue Bolje u yrgenue
NpeJICTABHHK€, OHH CAMH H3MEly CeGe
Y pymurBy on 10—12 ocoGa 6upajy
ynpaBy oBora npynirsa. 3ap ce oBa-
KOBHM IOCTYNKOM H3BPIUHJIA NYKHOCT?
He, uuje ce usBpiunsa, Beh ce je MHoro
u Hauikojujo jasnoj crBapu, jep Bpsio
MAJIO MMA JBYIH, KOjH CY 341OBOJbHH
Ca CATANIH:OM VIPABOM UHTAOHHIIE, TE
Ja yTONe CBOMe HYBCTBy uCTynHime
uu he ucrynuTu 43 ,oBora jeunor
upyuurBa“. Tocnono, je au oBo narpe-
NaK MJIH HaZANAK y HajJIABHHjEM TpPAJLY
noKpajune ? :

Kao Niro uHTaoHuHna uze c gada ua
naH yHnašsan, TaKo je jeuuako u ca

njeBaukum upylurBoM ,Bpanko“, a To
CBE pai... A ueMy TO ?

A ruje je ,llo6porsopna 3aupyra
3anapekujex Cprnkuiba? Jlamu ce je
PA3BprJIa Ha BeJHKY HeCpehy Hecperne
u y6ore njene, koja um je Guya majka
»oljejauuja“.

TlokyruaT fieMO ux 3anATaTu, 3a1uTo
ce Huje oBuije ocHoBao ,Cpricku Coko“
NOPEJ BEJIHKOT Mapa HEKOJIHUHHE Cp6a?
Moxna 3aTo, jep ,Hema uuregurenuuje“
(oBako ce je uajaBHo jegaH CMYT/6HBAII),
Uyjre! Cox6 ce MOXe OTBOpHTH CaMO
onnje, ruje uma uureurenuuje! Je gu
TAKO? CauuwaBa gu uurezureHiuja
coKoJ ? Boxe, npocBujerju um nameT!

Huje Gam uacHo, na sagap. Cp6n
He CxBahajy MH Heli€ da CXBATE TIO-
Tpe6y cokoJicke uzreje, BOKA-KOTOpCKA,
neTu guo /lammanuje ma uma cemam
CpricKuX  cokoma. lllro ro 3Huauu?
CxBaruna je morpeGy cokojcke uzeje.
3aro joj ua uacr Gy.

3aT0, Hama rocrniogo, Mmopare ce je-
AHOM NO3BAaTU CBHjeCTH; norpeGa je
H3MHP€HA CBHX HANIHX JBYJIH y OBOME
HECpeTHOM rpany. A TO Hek ce yuuuu
THM, JA Ce NO303€ CBEYKYIIHH CACTAHAK
CBHX 341A4pCKuXx Cp6a, na Ce cBH OKyIC
Y CPIICKY UHTAOHHLY, TE JA Ce IOKAKE
APYTHMA, JA MOKEMO HEIITO YUHHMTH,
na CMO CTOXHH M jenaH upyrome Io-
Bjep/buBH.

llocan ce oz cruzra uuje morao Cp-
GuH ucrakHyTu oBuje na je Cp6un.
UumM Ce je MOFa0 IOHOCHTH H NOXBA-
JIHTH PY nameM JIOKAJIy UuTaoHune
Huje Ce MOTAO H CAJL Ce HE MOXE Npu-
MHTH HHKAKAB FOCT pa/lH Hepela, He-
uucrohe;- pagu HENOCTATKA HOBHHA.
Cpncka uuraonuua! a uma caMo Tpu
Cpricke HoBune? 3ap uuje oBo nocra?!

lla ce Goe Bujiru KaKOBA je ynpaBa
cpn. uuTaomune, naj6obe ce je noka-
3a1a y nenjeby, na gad BorojaB;betba,
kaza Huje xrjema usBjecuru 3acraBy.
Zouekanu 6u cMo, na Gu guruja npo-
WIJIA HCNOJ YUHTAOHHIE, a za HA Hoj
HeGu Buujema u3Bjenieny sacraBy, pra
Huje CJABHA yrpaBa zgouyna ma ce
cBujer Gyuu_u mura: ,Ilpeg kum u
3aniro ce ue Buje sacraBa Ha uurao-
Huuu ?“ ]la ymupu (peBonyuuonapne)
uaBjecua jy je HeKOJIHKO uaCaka i1pez
JurujoM. XBana joj? 3ap ce cazanima
yripaBa cruz u cBoje 3acraBe ?

Oso je upyru cayuaj rije omrajruna
nporecrupa nporTuB neuaBjeniewa 3a-
craBe. Cjehajy gu ce rocnona napa-
croca, koja ce je OGupxaBao rajmuM
xepojuma Gajikanckor para? Jecy Jiu
Ce OHza CjerHjiu rocrona oKo yrpase,
zna um nojazy uacr u3Bjememwem 3a-
crase ? 3ap cy ce Gojan Bezenanaje?

HemojMO Labe  OBAKO = TOCNOJIO !
lHosoBuMo ce cBujecru u ojGanuMo
JiHune aMGunuje a nocrapajmo ce sa
no6po u yrez ujemuHe. CJoxumMo ce,
jep ,CuoroM pacry u maze crBapu
Hoese u

Heka yBaxu oBaj raac rpujenmuux
ynpaBa cpn. uuTaodnue, Hexa iro
upnje CA30B€_ CBEYKYIIHH  CaCTAHAK H
HeKa nperopu cBoje uacTu Ha zo6po
CBHX_CpGa.

Tocnono nana, nek Bac Huiura ne
uygu oBa nama onomena, jep je oma
uajiujeB uHcrux cprickux ocjehaja, ua-
ponora no6pa u Ranperka, cpnickora
VIJIEZA M CBHX  OCTAJIHX  IIPABEJIHUX
3aXTJeBA HADOJLHHX JBYJIH, A HHKAKAB
usnujeB «KaKBe Jiuune Mpxibe. Mu He-
MaMO Hmiuira nporu Bama guuno, je-
NuHHO CMO paCTyKeHu miro panu Ba-
NIHX JIHUHHX PA3MHPHNA Naja yTJLEJI
3anap. Cp6a u nponanajy cprcke y-
CTAHOBE.

Hemojre TAKO BuIE rocnojo!TIpo-
CaujenuTe JM Tako orijra here uaBoje-
BarH He moGjeny Beh nopa3. Crasure
PyK€ Hua cpua, mak 3anurajre ce, je
JIH MpABeJIHO HM TIOITEHO za panu
Ba1uHx JIHUHHX CTBAPH Nana HAM VIJIEJI.
Tocnogo, snajre na ,cnoxna 6paha u

Opna Bajbajy“. Cyoxure ce max here
oz uujenor CpncrBa goGuTu npusnawe
H NOIITOBAIE,

3aTO nama rocnojo, a ocoGuTo Bu,
KOjH Ce npenepasucre rjenajyhu oBo
HECpeTHO CTaH€, KOje BJaJLA MEtjy 34-
napckum  Cp6uma, noBparure ce y
KOJIO CTApO, mOMarajre cpneke ycra-
HOB€, PALHTE H XKPTBYjTE Ce 34 IbHX
nak heMmo Bam Guru xapuu /o rpoća.

OBa naina xe;pa Hek He 6yge rac
BanujyHer y mycrmiu, Bei nek ce
YIOBOJBH H0j, JA He Gyze Gramaxke
npeu cBujerom.

TpaxuMO J6YJIH, TIPABHX Cp6a, 1o-
Gpux NaTpHOTa, NOKPTBOBAHHX JbY/IH
a HOmajBuimie cnoco6Hux.

HeKOJIHKO OMJIAJLHHANA.

Srpski memorandum.

Memorandum, koji je u ime srpske
misije S. Novaković predao E. Greyu
i ambasadorima sila, opravdava srp-
ske zahtjeve u pitanju granica Al-
banije. U memorandumu su prvo iz-
ložena istorijska prava Srbije i Crne
Gore na krajeve, koje vindiciraju za
sebe. Prva srpska država bila je Zeta,
na obali Jadranskog mora. Donja
Zeta ne samo da je išla do Drina,
nego je obuhvatala i velika teritorija
na njegovoj lijevoj obali. Skadar je
bio prijestolnica te države. Kroz ci-
jeli XIV, vijek ta je zemlja bila srp-
ski dofinet, t. j. zemlja srpskih pri-
jestolonasljednika.

Osim ovih historijskih prava, ima
Srbija i Crna Gora u potporu svojih
zahtjeva i mnogo jače argumente,
etnografske: pošto su Srbi živjeli na
obadvije obale Drima, sadašnji tamo-
šnji Arnauti su većinom srpskog pori-
jekla. Oko Ulcinja i danas živi musli-
mansko arnautsko pleme Mrkojevići,
kome već samo ime dokazuje srpsko
porijeklo. Masa primjera mogla bi se
navesti o srpskom porijeklu dana-
šnjih arnautskih porodica.

Dalje, osim Skadra, svi ovi krajevi
su zaposjednuti danas vojskom Srbije
i Crne Gore, i stanovnici njihovi ne
samo da su ovu okupaciju pomogli
svojim dobrovoljnim pristankom, ne-
go i pružili pomoć.

Drugi dio memoranduma govori o
teritoriju Skadra i Bijelog Drima i
današnje crnogorske granice. Glavni
gradovi u ovom kraju su Peć i Dja-
kovica. Danas izgleda, da Arnauti
čine većinu stanovništva ovih kraje-
va. Ali od XIV. vijeka do XVII, ovi
su krajevi bili eminentno srpski ; oni
su bili na tolikom stepenu civiliza-
cije, da su Srbi odabrali Peć za re-
zidenciju patrijeršije. U okolini Peći
je podignut manastir Dečani, koji
predstavlja najvažniji i najinteresan-
tniji spomenik srpske arhitekture i
pobožnosti XIV. vijeka.

Nije moguće dopustiti da Peć bude
sjedište Patrijaršije i da bi Dečani
bili podignuti u kraju koji ne bi bio
Srpski. Krajevi u kojima su Peć,
Dečani i Djakovica uvijek su bili
smatrani kao ,sveta zemlja“ srpska,
Nema srpske i crnogorske vlade; koja
bi smjela odstupiti ovu svetu srpsku
zemlju srpskog naroda Arbanasima
ili ma kome drugome. To bi bilo
apsolutno nedopustivo danas, kad su
srpske vojske s oružjem od Turaka
i Arnauta otele taj teritorij. U ovoj
tački srpski narod neće i ne može
dati nikakvih koncesija, ne može se
upuštati ni u kakve transakcije, ni
u kakve kompromise i nema srpske
vlade koja bi se na to usudila.

Istina je, danas su tu. Arnauti u
većini. Ali i u tim krajevima, kao i
oko Ohrida, oni prestavljaju koloniju
skorog datuma, ili bolje invaziju. Po-
slije velikih seoba srpskih u 17, vi-