Dubrovnik, 30. januara 1913. God. XXII. ll | IZLAZI SVAKI ČETVRTAK li Cijena je listu na godinu: : | Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- | | cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu | | Goru K 15; za sve ostale zen:lje Rt ; : | krouna 16; za Dubrovnik kruna 10; \ nap6 i četvrt godine surazmjerno, 3 ž || Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- i ti kovna pisma na primsiu se. — : POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i. javne zahvale plača se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Odgovorni urednik Antonije Benussi. e : Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr Kritično stanje. Dubrovnik, 29. jan. Kada su balkanske savezne dr- žave jednog te istog časa objavile potpunu mobilizaciju svoje ratne snage i kad je odmah zatim Crna Gora prva zagazila u rat, zatala- sala se je čitava Evropa. Dok je u slavenskom srcu nastao neki čudni osjećaj koji je uzimao uče- šća u ljutoj i krvavoj borbi između malenili balkanskih država i velike turske imperije, dotle je Evropa samu sebe mirila izjavljujući se za neutralnost i za lokalizovanje rata. Te izjave održale su donekle onaj mir koji je bio potrebit, jer se je od vajkada strahovalo od rata na Balkanu i teško ga je bilo zami- sliti bez jačih posljedica a da se ne dovede u pitanje opšti evrop- ski mir. Neutralnost i neograničenje rata naročito je isticao trojni savez, a ta neka vrsta , miroljubivosti“ izvi- rala iz toga, što je neko sa veli- kom, gotovo matematičnom, sigur- nošću cijenio, da će balkanske dr- žave izvući grdnih batina, te se je računalo na sve one koristi, koje im je imao donijeti poraz balkan- skih saveznika. Međutim, račun je bio vrlo rdavo napravljen. “Ratna sreća bila je potpuno na strani balkanskih saveznika, svaki im je dan donosio pobjedu za pobjedom, a vojske su u trku osvajale. Srpska vojska izvojevala je naročito veli- kih pobjeda i kroz kratko vrijeme osvanula je na obalama plavog Jadrana. Time su bili pomršeni računi jednog dijela Evrope. Tre- balo je ipak nešto spasavati iz starog plana. Iskrsoše afere i ne- kakvi predlozi. Dođe na tapet pi- tanje srpske luke i Albanije. To je uznemirilo Evropu i ona se je, podijeljena u dva tabora, počela malnito da naoružava. Mir je tim već doveden u kritično stanje. Ali se ipak ne prestaje govoriti o miru i tobože raditi za mir. Turska pri- tisnuta pri zid počne da se obraća velesilama i traži njihovu interven- ciju, ali ne uspjeva. Napokon je morala da zaključi primirje sa bal- kanskim saveznicima. Pregovori počeše. Držali su se u Londonu. U isto vrijeme u Londonu okupiše se predstavnici velikih sila, da rje- šavaju ona pitanja, koja su pogi- beljna po opšti mir. Najglavnije pi- ianje bilo je ono o Albaniji i nje- nim granicama. Gotovo puna dva mjeseca vodili su se pregovori. Bilo je otezanja, nejasnih odgovora, prijetnja i popuštanja. Svaki dan imao drugu figzijonomiju političkog stanja. Zavladala je neka neizvje- snost, koja je grdno morila Evropu. Nekad je izgledalo vrlo kritično, a nekada se opet moglo da oda- hne, jer se je predskazivalo mirno riješenje. I tako se je išlo i živilo iz dana u dan, dok se je napokon uspjelo uplivisati na Tursku da popusti u zahtjevima balkanskih saveznika. Posljedno tursko vijeće izjavilo se pripravno za mir, a u isto vrijeme i pitanje granica Al- banije između velesila išlo je go- tovo kraju. Ovakav razvoj bio je ulio gotovo stalnu nadu, da je opšti. mir osiguran. I Evropa je nekako mirnije, i ako uvijek u neizvjesnosti živila. Ali baš u času, kada se je sa nekom stalnom sigurnošću govo- rilo i isticalo, da je napokon ot- klonjena svaka opasnost većih ev- ropskih zapletaja, nastao je u je- dnom momentu takav preokret, koji je Evropu bacio u tako kri- tično i osjetljivo stanje, da sada stojimo pred događajima od mnogo veće zamašitosti, nego što smo dosada ikada bili za cijelo vrijeme ovog balkanskog rata. U četvrtak veče, naglo i silno, dogodio se je u Carigradu preo- kret. Mladoturska stranka uspjela je da nasilno zbaci dosadanju tur- sku vladu, koju su sačinjavali sta- roturci. Mladoturci su ona stranka koju potpomaže trojni savez, a koja nikako neće da popusti u pitanju zahtjeva saveznih balkan- skih država, Iz Tripolisa došao je Enver-beg, poznati tamošnji junak. Obišao je liniju Čataldže, pregle- dao tursku vojsku i stvorio sud, da Turci još mogu da izvojuju us- pjeha. Vrati se u Carigrad, gdje je veliko vijeće, koje se je već izjavilo pripravno za mir, raspra- vljalo o konačnom odgovoru na notu velesila. Fanatizovao je masu, te je provalio u vijeće, prisilio staru vladu da odstupi, i za čas je bila stvorena vlada mladoturaka. Sigurno, da ovakav preokret nije prošao bez krvi. Glavom je platio i sam Nazim-paša, a članovi stare vlade nalaze se i danas u zatoče- nju. Ovaj i ovakav preokret nači- nio je u cijeloj Evropi vrlo velik utisak, jer se sada svak pita: A što će sada da bude? Poznato je, da je stara vlada više simpatisala trojnom sporazu- mu, toliko da se je čak najviše pod uplivom Rusije izjavila gotova za mir. Mladoturci i njihova stranka uživaju veliku naklonost i gotovu potporu od strane trojnog saveza. Ta stranka izjavljuje, da će prije Svi izginuli nego dopustiti, da Turska iz ovoga rata izađe onako oslabljena, kako joj diktuju zahtjevi pobjedonosnih saveznika. | Pitanje je samo, da li je ovaj nagli preokret doista posljedica iskrenog uvjerenja mladoturaka, da spasavaju čast turske imperije, ili je on posljedica podstrekavanja sa strane. Svakako ovo posljednje izgleda vrlo vjerojatnije. I baš u tome leži ona pogibao po evropski mir. Tu ponova vidimo jaki duel između trojnog saveza i trojnog sporazuma. Trojni savez je pobi- jedio u tome što je na tursku vladu doveo svoje miljenike _mla- doturke. | kada oni neće mira, već sile svojim držanjem nastavak rata i sve ono što može vrlo lako da iz toga nastavka iskrsne, znači, da je i trojni savez s njima soli- daran, da i on ima nekog računa govoriti o miru i raditi proti njemu. Po vijestima koje stižu iz Cari- grada, sadašnja vlada nije ni pod koji uvjet sklona da napusti Dri- nopolje Bugarima, a to svakako znači, da će do koji dan ponova zagrmljeti topovi na Čataldži. U toliko Rusija je odlučno izjavila, da ako Turska izazove nastavak rata, da ona dalje neće ostati ne- utralna. Sa Rusijom su Engleska i Francuska, te su među sobom već stvorile plan kako će u tom slu- čaju da rade. Sigurno, da tada ni trojni savez neće stajati skrštenih ruka, tim manje kad ovo on done- kle i izazivlje. Svakako prevrat u Carigradu bacio je čitavu Evropu u jedno tako kritično stanje, gdje za sada sve moguće kombinacije i najjačih optimista, ne mogu nikako da dadu bilo kakav rezultat, koji bi govorio u prilog mira. Idemo u susret vrlo teških dana. Kako će sve da svrši to nije niko u stanju da predvidi, ali da bi najbolje bilo da se cijela stvar već jednom, bilo na koji način, sviši, o tome nema spora. Dosadanja neizvjesnost gotovo gore ubija nego sami rat. Kad se računi potpuno rasčiste i ljubav će sigurnija i trajnija da bude. Narodima je “notreba mira. Ako se on može steći samo ratom, onda neka se ratuje. H3 OMJAJHHCKHX KPYTOBA, 3ANAP, 9 (22) jasyapa 1913. »Kanocuo je 4 NnpexaJocHo — a u TEIIKO NpOMATpATK = TIpHIIHKE, KOje Buanajy y oryhjemom u crpanaukum Gopćama momaaBieiom 3azpy, mely 3agapckum Cp6uma. 3agap je mamac rpan y xojem ce umaka Cp6a meky co6oM sasupe. 3agap Gu mopao y »CA LANI H>HM TIPHJIHKAMA“ GUTH CTOXKE, OKOJIO KOjer Gu ce MOPAJIH OKYIHTH cBu Cp6u. OBo 6u Mopao 6HTH, aJIH je uu y crapu? He, uuje croxep, seh cujame pasnopa usMeljy oBe make Cp6a, Koju 6u mMOpaH na cy jena nyia, jemuo rujeso. Pa31op, Be1uKH pa3nop Brana metjy saapckuM CpGuma. CrBapajy ce cBa- KOjaK€ CTpaHK€: pau nmapoxa, panu TyTOpa, pau BnanuKke u T. ze. TluraMo HX, a 3A1ITO CBE TO, TOCNOJLO ? Bap Ce MHPHHM NyTEM H 34jeNHHUKHM CKJIA- NOM CBE H€ MOXK€ M3BPIIHTH? Moe, FOCnIOJO, MOXe! CnoroM cBe ce Moxe! Kojy ycranoBy umajy saapcku Cp6u? Mmajy_uuraonuuy, Koja panu Hekux JIHUHHX CBalja M HEyTOJHOCTU nana C JaHa HA zan cBe TO BHIE. FyGu CBOje umaHoBe a 1pyre He 1oGuBa. Tko je Tome cBeMy KPHB? Mucumumo, Na CY KPHBU H UTAHOBH NOCAJNANIIHC ynpaBe. Onu mjecro na cas0By ua GpaTeku_noroBop Cp6e samapeke, za u3a6epy Bpujenue Bolje u yrgenue NpeJICTABHHK€, OHH CAMH H3MEly CeGe Y pymurBy on 10—12 ocoGa 6upajy ynpaBy oBora npynirsa. 3ap ce oBa- KOBHM IOCTYNKOM H3BPIUHJIA NYKHOCT? He, uuje ce usBpiunsa, Beh ce je MHoro u Hauikojujo jasnoj crBapu, jep Bpsio MAJIO MMA JBYIH, KOjH CY 341OBOJbHH Ca CATANIH:OM VIPABOM UHTAOHHIIE, TE Ja yTONe CBOMe HYBCTBy uCTynHime uu he ucrynuTu 43 ,oBora jeunor upyuurBa“. Tocnono, je au oBo narpe- NaK MJIH HaZANAK y HajJIABHHjEM TpPAJLY noKpajune ? : Kao Niro uHTaoHuHna uze c gada ua naH yHnašsan, TaKo je jeuuako u ca njeBaukum upylurBoM ,Bpanko“, a To CBE pai... A ueMy TO ? A ruje je ,llo6porsopna 3aupyra 3anapekujex Cprnkuiba? Jlamu ce je PA3BprJIa Ha BeJHKY HeCpehy Hecperne u y6ore njene, koja um je Guya majka »oljejauuja“. TlokyruaT fieMO ux 3anATaTu, 3a1uTo ce Huje oBuije ocHoBao ,Cpricku Coko“ NOPEJ BEJIHKOT Mapa HEKOJIHUHHE Cp6a? Moxna 3aTo, jep ,Hema uuregurenuuje“ (oBako ce je uajaBHo jegaH CMYT/6HBAII), Uyjre! Cox6 ce MOXe OTBOpHTH CaMO onnje, ruje uma uureurenuuje! Je gu TAKO? CauuwaBa gu uurezureHiuja coKoJ ? Boxe, npocBujerju um nameT! Huje Gam uacHo, na sagap. Cp6n He CxBahajy MH Heli€ da CXBATE TIO- Tpe6y cokoJicke uzreje, BOKA-KOTOpCKA, neTu guo /lammanuje ma uma cemam CpricKuX cokoma. lllro ro 3Huauu? CxBaruna je morpeGy cokojcke uzeje. 3aro joj ua uacr Gy. 3aT0, Hama rocrniogo, Mmopare ce je- AHOM NO3BAaTU CBHjeCTH; norpeGa je H3MHP€HA CBHX HANIHX JBYJIH y OBOME HECpeTHOM rpany. A TO Hek ce yuuuu THM, JA Ce NO303€ CBEYKYIIHH CACTAHAK CBHX 341A4pCKuXx Cp6a, na Ce cBH OKyIC Y CPIICKY UHTAOHHLY, TE JA Ce IOKAKE APYTHMA, JA MOKEMO HEIITO YUHHMTH, na CMO CTOXHH M jenaH upyrome Io- Bjep/buBH. llocan ce oz cruzra uuje morao Cp- GuH ucrakHyTu oBuje na je Cp6un. UumM Ce je MOFa0 IOHOCHTH H NOXBA- JIHTH PY nameM JIOKAJIy UuTaoHune Huje Ce MOTAO H CAJL Ce HE MOXE Npu- MHTH HHKAKAB FOCT pa/lH Hepela, He- uucrohe;- pagu HENOCTATKA HOBHHA. Cpncka uuraonuua! a uma caMo Tpu Cpricke HoBune? 3ap uuje oBo nocra?! lla ce Goe Bujiru KaKOBA je ynpaBa cpn. uuTaomune, naj6obe ce je noka- 3a1a y nenjeby, na gad BorojaB;betba, kaza Huje xrjema usBjecuru 3acraBy. Zouekanu 6u cMo, na Gu guruja npo- WIJIA HCNOJ YUHTAOHHIE, a za HA Hoj HeGu Buujema u3Bjenieny sacraBy, pra Huje CJABHA yrpaBa zgouyna ma ce cBujer Gyuu_u mura: ,Ilpeg kum u 3aniro ce ue Buje sacraBa Ha uurao- Huuu ?“ ]la ymupu (peBonyuuonapne) uaBjecua jy je HeKOJIHKO uaCaka i1pez JurujoM. XBana joj? 3ap ce cazanima yripaBa cruz u cBoje 3acraBe ? Oso je upyru cayuaj rije omrajruna nporecrupa nporTuB neuaBjeniewa 3a- craBe. Cjehajy gu ce rocnona napa- croca, koja ce je OGupxaBao rajmuM xepojuma Gajikanckor para? Jecy Jiu Ce OHza CjerHjiu rocrona oKo yrpase, zna um nojazy uacr u3Bjememwem 3a- crase ? 3ap cy ce Gojan Bezenanaje? HemojMO Labe OBAKO = TOCNOJIO ! lHosoBuMo ce cBujecru u ojGanuMo JiHune aMGunuje a nocrapajmo ce sa no6po u yrez ujemuHe. CJoxumMo ce, jep ,CuoroM pacry u maze crBapu Hoese u Heka yBaxu oBaj raac rpujenmuux ynpaBa cpn. uuTaodnue, Hexa iro upnje CA30B€_ CBEYKYIIHH CaCTAHAK H HeKa nperopu cBoje uacTu Ha zo6po CBHX_CpGa. Tocnono nana, nek Bac Huiura ne uygu oBa nama onomena, jep je oma uajiujeB uHcrux cprickux ocjehaja, ua- ponora no6pa u Ranperka, cpnickora VIJIEZA M CBHX OCTAJIHX IIPABEJIHUX 3aXTJeBA HADOJLHHX JBYJIH, A HHKAKAB usnujeB «KaKBe Jiuune Mpxibe. Mu He- MaMO Hmiuira nporu Bama guuno, je- NuHHO CMO paCTyKeHu miro panu Ba- NIHX JIHUHHX PA3MHPHNA Naja yTJLEJI 3anap. Cp6a u nponanajy cprcke y- CTAHOBE. Hemojre TAKO BuIE rocnojo!TIpo- CaujenuTe JM Tako orijra here uaBoje- BarH He moGjeny Beh nopa3. Crasure PyK€ Hua cpua, mak 3anurajre ce, je JIH MpABeJIHO HM TIOITEHO za panu Ba1uHx JIHUHHX CTBAPH Nana HAM VIJIEJI. Tocnogo, snajre na ,cnoxna 6paha u Opna Bajbajy“. Cyoxure ce max here oz uujenor CpncrBa goGuTu npusnawe H NOIITOBAIE, 3aTO nama rocnojo, a ocoGuTo Bu, KOjH Ce npenepasucre rjenajyhu oBo HECpeTHO CTaH€, KOje BJaJLA MEtjy 34- napckum Cp6uma, noBparure ce y KOJIO CTApO, mOMarajre cpneke ycra- HOB€, PALHTE H XKPTBYjTE Ce 34 IbHX nak heMmo Bam Guru xapuu /o rpoća. OBa naina xe;pa Hek He 6yge rac BanujyHer y mycrmiu, Bei nek ce YIOBOJBH H0j, JA He Gyze Gramaxke npeu cBujerom. TpaxuMO J6YJIH, TIPABHX Cp6a, 1o- Gpux NaTpHOTa, NOKPTBOBAHHX JbY/IH a HOmajBuimie cnoco6Hux. HeKOJIHKO OMJIAJLHHANA. Srpski memorandum. Memorandum, koji je u ime srpske misije S. Novaković predao E. Greyu i ambasadorima sila, opravdava srp- ske zahtjeve u pitanju granica Al- banije. U memorandumu su prvo iz- ložena istorijska prava Srbije i Crne Gore na krajeve, koje vindiciraju za sebe. Prva srpska država bila je Zeta, na obali Jadranskog mora. Donja Zeta ne samo da je išla do Drina, nego je obuhvatala i velika teritorija na njegovoj lijevoj obali. Skadar je bio prijestolnica te države. Kroz ci- jeli XIV, vijek ta je zemlja bila srp- ski dofinet, t. j. zemlja srpskih pri- jestolonasljednika. Osim ovih historijskih prava, ima Srbija i Crna Gora u potporu svojih zahtjeva i mnogo jače argumente, etnografske: pošto su Srbi živjeli na obadvije obale Drima, sadašnji tamo- šnji Arnauti su većinom srpskog pori- jekla. Oko Ulcinja i danas živi musli- mansko arnautsko pleme Mrkojevići, kome već samo ime dokazuje srpsko porijeklo. Masa primjera mogla bi se navesti o srpskom porijeklu dana- šnjih arnautskih porodica. Dalje, osim Skadra, svi ovi krajevi su zaposjednuti danas vojskom Srbije i Crne Gore, i stanovnici njihovi ne samo da su ovu okupaciju pomogli svojim dobrovoljnim pristankom, ne- go i pružili pomoć. Drugi dio memoranduma govori o teritoriju Skadra i Bijelog Drima i današnje crnogorske granice. Glavni gradovi u ovom kraju su Peć i Dja- kovica. Danas izgleda, da Arnauti čine većinu stanovništva ovih kraje- va. Ali od XIV. vijeka do XVII, ovi su krajevi bili eminentno srpski ; oni su bili na tolikom stepenu civiliza- cije, da su Srbi odabrali Peć za re- zidenciju patrijeršije. U okolini Peći je podignut manastir Dečani, koji predstavlja najvažniji i najinteresan- tniji spomenik srpske arhitekture i pobožnosti XIV. vijeka. Nije moguće dopustiti da Peć bude sjedište Patrijaršije i da bi Dečani bili podignuti u kraju koji ne bi bio Srpski. Krajevi u kojima su Peć, Dečani i Djakovica uvijek su bili smatrani kao ,sveta zemlja“ srpska, Nema srpske i crnogorske vlade; koja bi smjela odstupiti ovu svetu srpsku zemlju srpskog naroda Arbanasima ili ma kome drugome. To bi bilo apsolutno nedopustivo danas, kad su srpske vojske s oružjem od Turaka i Arnauta otele taj teritorij. U ovoj tački srpski narod neće i ne može dati nikakvih koncesija, ne može se upuštati ni u kakve transakcije, ni u kakve kompromise i nema srpske vlade koja bi se na to usudila. Istina je, danas su tu. Arnauti u većini. Ali i u tim krajevima, kao i oko Ohrida, oni prestavljaju koloniju skorog datuma, ili bolje invaziju. Po- slije velikih seoba srpskih u 17, vi-