be prva aj o on Br. 7. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zenije krouna 16; za Dubrovnik kruna 10; na p6 i četvrt godine suragmjerno, Pretplata i oglasi šalju se admini- stračiji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne Primaju se. — s —_—.L Dubrovnik, 18. februara 1913. ' God. XXII. DU DROTNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako ge više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Odgovorni urednik Antonije Benussi. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr Dubrovnik, 12. febr. Poslije primirja prešlo se na drugi dio ratovanja. Svi pregovori između zaraćenih i sva nastojanja velevlasti, — među kojima nije moglo doći do jednodušnosti — | nijesu mogla da obustave dalje ratovanje i da povrate mir. Evropa kao da se je bila pomiriia sa svim događajima što se još imaju odi- grati na Balkanu, ali se je s druge strane grdno plašila od onoga što bi se iz tih događaja moglo izve- sti, a što je prijetilo po opšti mir u Evropi. Sve interesovane vlasti htjele su da iz balkanskog rata izvuču neku korist ili u najmanju ruku da im se ne oštete dosadanji interesi, i baš u tome svome na- stojanju dolazili su u sukob, i to je bio uzrok onom opravdanom neraspoloženju u masama, koja je iz toga nazirala samo zlo i mogu- ćnost jednog evropskog rata, koji se nikome nemili, niti se je mogao militi, jer ne bi bio osnovan na nikakvoj idealnoj podlozi, kao što je onaj balkanskih saveznika, gdje svaki ratnik shvaća i osjeća svoju dužnost da ratuje radi svojih na- cijonalnih osjećaja i ideala, radi oslobađanja svoje potištene braće. Evropa, kad bi zaratovala ne bi - juutaj rat uveli nikakvi idealni osjećaji već računi trgovački i o- svajački, a to narod ne voli, za to rado ne gine. Koja bi to razlika bila između jednog eventualnog evropskog rata, koji bi se mogao nazvati: rat o- limanja o gospodstvo, i današnjeg rata na Balkanu! Tamo bi se kre- nule silne vojske bez jačih osjećaja, pod pritiskom jače naredbe i di- scipline, bez ikakve volje u masi, bez ljubavi za onim za što ratuju. Čak veći dio ne bi shvaćao za što ratuje. Gine jer mu je tako nare- đeno. Na Balkanu pako dolaze sinovi čak tamo iz daleke Amerike, dolaze svi, bez jače naredbe bez ikakvog pritiska. Goni ih osjećaj narodne dužnosti i oni ginu ali i osvajaju, prave čuda od. junaštva, prolaze zemlje i gradove rušeći neprijatelja pred sobom, u napre- dovanju lete. Koja bi samo razlika bila osvajanje kakve provincije sa strane jedne velike države u Ev- ropi samo za to da izvojuje svoj osvajački plan, i, recimo, sadašnje borbe oko Skadra, gdje svjesno ginu hiljade mladih i starih ljudi, jer samo u tome vide oživotvore- nje svojih nacijonalnih ideala, osi- guranje svog narodnog opstanka i vraćanje svoje starine u staro Svoje krilo? Koja razlika između jednog evropskog vojnika, kojega sila gura naprijed u smrt koju on ne razumije niti ima razloga [da razumije, i jednog, recimo, srpskog , Vojnika, koji leti čak na more, na oAdriju, jer mu je do sada tamo Tođeni brat čamio u ropstvu, jer ga tamo starina mila zove? Ovo su razlike koje stvara psi- hološki proces, a on će biti uzrok da Evropa potpuno povuče ruke ksebi i da se zadrži mirna, ili js ako ne udovolji ovome procesu, zapašće u takav rat, koji će u sebi biti potpuno neprirodan a donijeće sasvim prirodnu propast mnogijem, i onda — teško pobijeđenim. Nadvojvoda Hohenlohe povratio se je iz Petrograda, kamo je odnio caru Nikoli ručno pismo austrijskog Monarha. Javnost još ne zna za sadržaj toga pisma niti za sadržaj odgovora cara Nikole. I ako se sa upućenih strana sada mnogo na- glasuje da se u pismu cara i kralja Franje Josipa I. nije radilo o je- dnom od sadašnjih visećih pitanja, nego se pismo ima shvatiti kao spontana izjava prijateljstva, koje je od uvjek postojalo između kuća Habsburga i Romanove, ipak ovaj korak poduzet iz Beča u Petrograd utjecao je mirno na opću današnju situaciju, jer se sada nekako sa višom sigurnošću govori o evrop- skom miru, a balkanski rat manje se dovodi u svezu sa mogućoj pogibli opšteg zapleta. Dignuti carevu pismu svaki zna- čaj i vezu sa opštim današnjim stanjem, već ga jedino pripisati kao izjavi prostog prijateljstva, ne- kako izgleda nevjerojatno. Barem raspoloženje koje je nastalo po “povratku nadvojvode Hohenlohe iz Petrograda, može da dade do- voljan sud i o njegovoj misiji u Petrogragu i da donekle objasni što je moglo u pismu da bude i uz izjavu obijuh vladalačkih kuća. Nastaje još pitanje, da nije pismo bilo samo način, da se dade ma- nje važnosti samom nadvojvodi, kojemu je pismo imalo da olakša izvršenje neke misije, koja je, iz- gleda, uspjela. Svakako, kako bilo, okrenulo se je na dobro. Mi Srbi imamo dosta razloga, da se vese- limo miru oko nas. U Beču su počeli drukčije shva- ćati, i to njihovo drukčije pri- bližuje se ispravnosti. ,N. F. Presse“ od ponedjeljnika ima u- vodni članak u kome između o- stalog kaže, da je politika _dijelje- nja Balkana poslije posljednih do- gađaja propala. Balkan se više ne može dijeliti, on pripada Balkan- cima; čak ni politika dijeljenja utjecajnih sfera ne može se više nastaviti. i Tako sada počinju da misle u Beču. Sve s vremenom. Oko Jedrene pucaju stotine to- povskih grla. Ujedinjene bratske srpske i bugarske vojske biju ovaj gordi grad, koji će brzo morati da klone. Na Čataldži, i ako sa manjom žestinom, ali svakako već je počelo jače mnapadanje čas sa jedne čas sa druge strane. Oko Galipoli bije se boj između Tu- raka i Bugara. Oko Skadra kao da se još najžešće krv lije. Vijesti koje stižu mogu da nas razvesele, jer savezne vojske svuda imaju dobra uspjeha. Sigurno da se ni- kakav uspjeh ne postizava bez ve- ćih žrtava, pa s toga treba biti pri- pravan na to, da će još mnogo hiljada naše braće da svoje živote žrtvuju na oltar_ svoje domovine u ljutoj borbi proti dušmaninu, oslobađajuć svoju potištenu braću. Ona bojna sreća koja ih je do sada pratila, ako Bog da, neće ih ni unaprijed ostaviti. Do sada su stigle ove Vijesti sa ratišta. Borbe oko Skadra. GRUDA, 7. febr. Jutros od 9 sati čuje se topovska paljba sa jugo-isto- čne strane Skadra. Docnije prispjeli izvještaji glase, da se odred srpske vojske počeo kretati prema Bušatiju, čiji je krajnji dio najbliži Brdici, koju bombarduje srpska artiljerija. Turci ne odgovaraju. Borba s većim i ma- njim prekidima traje cio dan, General Vukotić sa štabom otputovao je ju- tros na Kir, gdje će rukovoditi ope- racijama. : MURICANI, 8. febr. Tačno u 10 sati otpočela je kanonada sa svih naših pozicija, počev sa Širočke Gore, pa naokolo od Grude, Boksa, Barda- njola, Bušata, Oblika i _murićanskih glavica. Veličanstven prizor: jeka to- pova nebo prolama; boj bije preko 200 topova naših i turskih. Sa vrha Širočke Gore vide se mali ogrančići dima, počevši od livada pokraj Kira, Bardanjola i Bušata, koje šrapnel baca, Strašna tutnjava iz praha me- lenitnih granata odjekuje po širokoj strani. Sa Širočke Gore. murićanskih glavica, iz Oblika sva -crnogorska artiljerija bije vrh Taraboša i pozicije pred njime. Monitori sa Skadarskog Jezera nakon prva pola sata boja dali su se u bjegstvo: jedan je od njih odmah potopljen, a drugi je jedva uspio da uteče put Skadra. Šančevi se turski, kako izgleda, počinju da sravnjavaju. Svi su izgledi, da je Bardanjol pao, jer se paljba sa šra- pnelom vidi na ovoj strani od Bar- danjola. Danas se opaža, da su brat- ske srbijanske trupe pred Bušatom. Nadamo se, da će ga uskoro zauzeti. Akcija turske artiljerije sasvijem je oslabila. MURIĆANI, 8. febr. Oko podna bratska srbijanska vojska u zajednici s našom desnokrilnom kolonom zauze -Bušat i sprema napad na Brdicu s pleći. Oko 2 sata poslije podne za- uze ernogorska vojska veliki blendi- rani Bardanjol, Muselimovu Glavicu i Gajtan. Borbe oko Jedrene. SOFIJA, 8. febr. Bombardovanje Jedrena provodi se vrlo uspješno. Opsadni krug sve se više sužuje, jer savezne vojske gotovo sa svih strana po malo napreduju. Stanje u Jedre- nima očajno je. A Na Čataldži. SOFIJA, 9. febr. Prama stiglim vijestima na Čataldži još nije došlo do kakve veće borbe. Sve se svodi na manje sukobe predstraža. Koliko jedna toliko druga strana održala je dosađdanje svoje pozicije. Poraz Turaka. SOFIJA, 10. febr. Zvanično se po- tvrđuje, da su Turci oko Galipoli pre- trpili grdan poraz. Glas, pušten iz. Carigrada o tobožnjoj turskoj pobjedi samo je obmana. SOFIJA, 10. Poraz turske vojske pred Galipoli mnogo je veći nego se je u početku. mislilo. Bugarska ko- njica goneći Turke proizvela je među njih grdan strah i zdvojnost, te ih natjerala u divlji bijeg. Sto mrtvih i ranjenih Turci izgubiše do 15.000 ljudi. Uspjeh srpsko-crnogorske vojske. CETINJE, 10. Crnogorci zauzoše mali Brdanjol, koji je bio dobro u- tvrđen. Srbi i Crnogorci poduzeše s uspjehom napadaj na Brdicu. CETINJE, 11. Borba oko Brnja- dola trajala je tri dana. Borilo se je sa svom žestinom. Potpun je uspjeh na strani Crnogoraca. U žestokoj borbi crnogorski gubitci su preko 2000, dok turski dostižu 5000 ljudi. CETINJE, 11. Kod Brdice i Tara- boša borba traje već tri dana. Crno- gorci uspješno napreduju. Već su o- svojili nekoliko važnih pozicija. Gu- bitci nijesu još ustanovljeni ali su osjetljivi i na jednoj i drugoj strani. CETINJE, 11. Posljednji bojevi donijeli su mnogo žrtava, naročito je velik broj ranjenih. Osjeća se osku- dica u ljekarima i sanit. materijalu. Neprestano bombardovanje. | SOFIJA, 11. Jedrene se neprestano bombarduje i to sa vrlo dobrim u- spjehom. Jučer je bombardovanje bilo postiglo svoj vrhunac. Preko stotine topova sipalo je vatru na utvrde i grad sa velikim dejstvom. Jedrene se neće još mnogo moći održati. Puje4 y cBoje Bpujeme. — MooBekeKo GPNGKAM HOBYAHHM 3ANBOJUMA — »BPAHHK“ NOHOCH NOJ TOPI>HM HAT- IHCOM UWJAHAK, KOjH 3aCJAKyje IAKIY H HA HANIHM CTpaHaMa, TE je u Hama ZOomao Kao 3rozina pujeu y cBoje Bpu- jeme. Hanak npeHocumo y ujemuuu TE ra npemopyuyjeMo Ha yBaxeie na- IIHM HOBYAHHM 34BOJLUMA : Hacraje noGa rgaBHux _ ckyrniuruna Nojjesa uucTe noGHTH 4 O/VIYKA, KO- JIKO he HalIH HOBUAHH 3aBO/IH GuTH CPIICK€ JCTAHOB€, 4 H€ CaMO TeueBHA npenyaeha. bBynumo jacauju. AKO HAMe IITEZHOHHUE CaMO y3H- Majy 12, 14, 15 u Buie nponenara, Jiujee Macne nguBujenjie u ranrujeme, OHJIA OH€, HA XAJIOCT, HC 3aCayMYjy HME CPIICKHX yCTAHOBA. Kon nac ce NOuema yBJauHTu oHa ormaka ,60JecT, Koja xohe ga O HOBUAHHX 34BO/A CTBOpH UMCTO TeHeBHA Hpenyseka, a TO je rpnua norpenika. Hain HoBuaHu 3aBO/lH MOpajy GuTH y peny cpneke Hapojiue oS6pan6eue uucrurynuje. He KAXKEMO ZA OH€ HC TpeGajy rsmegaTu KAKO 64 HMAJIC HA VJIOXKEHH HOBAL Npuxo1; TO 6u Guya riynocr; aju 6u MOPAJEe BO/HTH H TV PONOJBYGHBY 6pHry, —a Oz Te 3ac1yre, uucTor 1o- GuTKa, Bpare ormeT u3Bjecan uo Ha- POLJ: Ysmumo jenaH npumjep. IlIIreguona y X. uma 20.000 K uucre 'zoGuTn. Kan on6ujemo 20 nponenara 3a pe- 3ePpBHH_(DOHJIL, 35 IIPOLNEeHATA NHBKJEH- ne (ro je 7 nponenara, jep je nuonu- uka rvaBauna 100.000 K), 12 npomne- HaTa yrpaBHoM on6opy, 3 nponenra HAJILBOPHOM O/IGOpy, 3 TIPOLEHTA CTAJI- HOM UMHOBHHINTBy, OCTAH€ jom 27 npouenara. Ila ao og Tora onG6ujemo jom 7 nponenara ua KaKBe upyre u3- AaTK€, MAK Ham upeocrajy jom 20 npouemara. He heuwo pauynaru Taj 1uo OCTATAK, AJIH 34p je Cax yomiuqre ue- KAKBA XKPTB4, LATH 5 nponenara na- POLY, Kaz je TO 4 TaKO CBE NOGujeno OJ napoja ? Beh npuje Tpu rogune usnecen je npemior, za ce ocuyje cpricku o6pan- Genu dona (ponu maponne onG6pane Ha CKOHOMCKO-KYJITVYPHOM I10JBY). Da- KTHUKH Taj Gu Ce HOBAN TponIHoO 3a Hajipeue mauuOHAJIHE NOTPEGE zOTHUHE rozuue. M ako je ra muCao nauiia na CBeCTpaHO OOGpaBaie, Hamao ce ua- TOBOp, TOGOXe meMa 34 TO morpe6ne oprauušanuje, koja 6u TO pyKOBOJIH- ma. Kao za cy yonke morpe6uu meku onGopu koju ke rmegaru Buie na UACT HETO HA PAZ. Y crsapu Taj je u8roBop 6uo oj- Beh KOMOTAH, AJIH H OJIBHILE CeGuuAH. YXBATHJIO Ce 34 DOPMAJIHOCT, CAMO /LA Ce H€ MOpa ZaBaTH. IIucan oBo penaka namjepaH je KAO CBOje MHLIJBCIE M IIPEJVIOT H3HH- jeTu, na Halu HOBUuaHH 3aBOJIH OBE TOLHH€ yCTyIlE 5 npouenaTa or uucTe NOGuTH CpnckOM COKOJICTBy. lanac Beh u name nesjepue Tome npnsHajy He caMo BaxHocr CoKoJ- CTBA, H€TO M NOTBphyjy a je TO Cpr- CKO COKOJICTBO HajBaxuuja mania y- CTAHOBA. COKOJICKH HJEAJI M HAPOJHH je unean, Coko je ojuueuu Cp6un, OHAKAB, KAKAB MOpa GuTH. Cpncko je CokoJicTBO y 3arpe6y u Ilpary mo- KA34/10 OTPOMHY CHATy H 34TO ra MO- pa cBak He caMo NOINTOBATH, HETO H INOMaraTH. Ilorezajmo zo6po! Cpncko Co- KOJICTBO CE IHIJIO M3 CBOje CHPOTHIĐE. HaGpojre mu zo cana Te Menenć, rje CY My ROMOBH, ruije MHOFOGpOjHO TO- Tpe6Hu yuuTeseu. CBera Tora jom ne- Ma, na unak cy ycnjecu ynpaBo 7u- BOBCKH. ITIOMOTHHMO TO COKOJICTBO jep T4M IIOMAXEMO CeGe, na here Bunjeru jom jauy cHary, jon Behu samax. Ty Ce He MOXEMO H3FOBApHTH HH Ha opmajnocru. HmaMO Oprauu30Ba- He Kyle: OPyIKOTOPCKY, KPAJHIUKY, GOCaHCKO-XEpIETOBAYKY H NPHMOPCKY. Cp6u y Yrapckoj uemajy jom xyne, HO H TOM CE JAJE NOCKOUHTH. Heka CBH CPIICKH HOBUAHH 34BOJIH #3 XpBarcke u CnaBomuje onBoje 5 nponenara on uucror_no6urTKa u rnpe- nany xynama : Kpajutukoj u bpyiuko- ropckoj, a one mno yBuljaBHocru 1o- nujene Mey cBoja 1pyruTBa. XKyne he najGosbe 3naru, rije je no- MOh najnorpe6uuja. Herjije Tpe6a 3a NOM, Herjije 3a cnpaBe, yuHTebe, npe- XOJHHKC HT. Cpneku HoBuaHu 3aBonu us Bocne u XEepueroBuHe Hea Ipenajiy HoBan CBOjOj XYIIH, OHH mak ca Ilpumopja make y Ilagmanuju. Hlro ce THHe CpIICKUX HOBUAHHX 3aBoja y Yrapekoj, omu 6u rpeGanu CBOj HOBAL mocJaTH jeHoM CoKosiy, Ha np. y Hosom Cay, a raj 6u ona nojujeiHo OcrTaJIuMA H OHHMA, KOju Cy Y OCHyTKy. AKO Ce HOBUAHHM 34BOJIH- Ma Uuuu TO MHOrO, jep TaMo je mao APynITaBa, a. OCTA INTEJIHOHA, MOTJIO Gu ce aru moja, a upyra nosa Cpn- CKOM Haponuom Ilosopuniry, «Kome cna6o usjerajy pye. Ho jom Hemro. Ocum Tux _oGyu- raTHux 5 nponenara, Koju Gu ce no- CJIAJIH XKYIIAMA, MOpaAJIA GH CBAKA IITE- uuona nomofiu cBoj sokajuu Coko je- guumM jauum npunorom. IlaxTe ne ca- MO, MITO GH HIP. MHTPOBAUKH CPIICKH HOBUAHH 34BOJH TPEGAJIH IIOCIIATH CBA- KH NO 5 nponenara xyrmu «pyuko- TOpCKOj, HETO Gu OHH MOPAJIH CBAKH jendom oBehoM CBOTOM HIP. ca 1 mpo- HeHTOM uucre noGurTu nomohu cBoj Coko y mjecry. Taj Gu ce moBau yno- Tpe6uo 3a cnercky Gaarajuy, jep oBe FOJlHH€ HMAMO CpNCKH CET y Pana- HHH M CBECIIOBEHCKH y JbyG/baHH. g PauynajMo, na he oBy rozuuy cpn- CKH HOBYaHH 34B0/1H y Aycrpoyrap- CKOj MMATH NpeKO 3 MuJIHjyHAa Kpyna UHCTE NOGHTH, TO Gu oHza nomoh COKOJICTBY NO 5 Nponenara uaHocuja 150.000 Kpyna, Jom Hemro. Kome he ce aru Ho- Bal, H TO je crBap ynpaBHor ojiGopa. Moxna 6u 6umo 1o6po aru uoBan TAMO ruije CY y OCHYTKY COKOJICKH IO- MOBH Ka0 y KapsoBuumMa, Pymu, JIBo- Py uT1., jep ca BehumM npusoromM naje ce Buuie mnocruiiu_ Hero pacnapuaBa- Ib€M HA MHOT€ CTpaH€, HO FJABHO je na ce gaze, a cBe he ro uhiu_na Ko- pucr Hauer _COKOJICTBA, HAIIE HApO- nude ujesune. Benuuuna npunora noKkašake, y KOM ce Kpajy Hare napojne norpe6e npa- BHJIHO npounjet»yjy u KO je ponoby6 Ho Ha njeny a ue caMo Ha je3suky. <