Str:221 DUBROVNIK“ Opsada Drinopolja. — Iz pisma jednog srpskog oficira — Kad sam stigao do naših položaja, prošao sam kroz njih i došao do pred- straža. Tamo smotrim jednog vojnika gdje nešto čačka oko svojih opanaka, — Šta radiš to, upitah ga. — Doterujem opanke, g. potporu- čnice. Malo se isejepali, pa poturam krpu ozdo. : — Pa zar nijesi dobio cijele opan- ke kad ih ima u izobilju ? — Još nisam, ali dobiću ih. Nego ja bi volio da dobijem otuda, — i pokaza rukom u pravcu turskih pred- straža. — Kako da ih otuda dobiješ ? — Pa g. potporučniče, ja sam sva- ko drugo ili treće veče na predstraži. Stojim u rovu sa puškom na gotovo i gledam u predstraže turske. Noću se pojavi po neki turski vojnik, ja ga uzmem na oko, opalimi on pane. Pričekam malo, pa se puzeći prikra- dem hjemu, te ga dohvatim i dovu- čem ovamo i onda skinem njegove opanke sa nogu i uzmem za sebe. Ali me oni Turci iz rova primjetiše i počnu pucati, te moram da se vratim. Već triput sam ove pokušaje činio, ništa! A vala skinuću sa Turčina 0- panke il mi glava neće biti na ramenu. — Pa kako smiješ noću da pucaš i uznemirivaš predstražu kad je to zabranjeno ? : — Ja znam da je to zabranjeno g. potporučniče, ali mi se na predstraži ne bunimo mnogo i od više puenjave. Oguglali smo, i kad čujemo po koji pucanj, mi se nasmijemo i kažemo : eno, neki od naših ulovi Turčina. Jedno zbog opanaka, a drugo zbog toga da se ma čim zanimam, te da mi lakše prođe vrijeme, ja gađam "Turke i pokušavam da do ubijenoga Turčina dođem. — "To nemoj drugi put da radiš, jer možeš biti strogo kažnjen. — A kako oni (Turci) g. potpo- ručnik?! Čim vide ma jednog vojnika ili oficira, da se iz rova pojavi, oni gađaju iz topa. Maj... njihovu! Nasmijah se ovoj srdžbi ovog hra- brog vojnika, koji ,lovi“ Turke iz zabave i taman htjedoh poći, kad odjednom zagrmi jedan topovski hi- tac od strane turskih utvrđenja, — Lezi, gospodine, — povika u- plašeno vojnik — to tebe gađaju, ne rekoli li ti ja! Kako sam po zvuku topa ocjenio, da dolazi sa daljine, a prema desnom krilu našem — u pravcu Papaz-Tepe — nisam htio poslušati vojnika, već ge okretoh, i seizu, koji je sa konjima stajao straga na 4-500 metara, dadoh znak, da se povuče iza grebena sa konjima. Po tom rekoh vojniku, koji me plašljivim pogledom promatraše: — Ne mari ništa, ne će me pogo- diti! A zatim dodadoh: A što si se uplašio ? — Ja se nisam uplašio — čisto u- yrjeđenim tonom odgovori vojnik. — Ja sam se samo uznemirio zbog vas, jer ja volim naše oficire, pa se bojah da ne poginete! I kao da je htio dokazati da se ne plaši, on kako je sjedio na zemlji, uspravi se i stojeći gledaše u pravcu u kome poče grmljavina topova da biva sve jača i jača. Borba na našem desnom krilu po- stajaše sve žešća i žešća. Artilerija naša otvori paklenu vatru na pro- tivnika, koji je u ovom slučaju po- kušao ispad iz Jedrena, u namjeri da se probije. U ovoj užasnoj grmljavini topova, koju su pratili složni hici pješadijske brze vatre, čovjek se osjeća kao u prostoru, u kome jakim akordima svira ,blehmuzika“ u kojoj bubanj najveću ulogu igra i najjače se čuje! Dunavska divizija ovog dana odbi- jala je ispad Turaka. . Promatrajući u pravcu, gdje se borba vodila, vidio sam lijepo, kako se šrapneli turski, upravljeni upravo na našu pješadiju i artileriju, raspr- skavaju u visini preko 150 i 200 me- tara, a na 2—300 metara ispred po- ložaja naših trupa! .— Da ,vještih“ nišandžija i ,ta- čnog“ ocjenjivanja udaljenosti i tem- piranja od strane turskih oficira, — prošaptah poluglasno, kao da sam se trudio, da ne primijetim ,melodiju“ grmeža topovskih i puščanih hitaca! — Lezi, gospodine, trže me iz ovih misli glas vojnika, koji pored mene stajaše. U isti mah, kad do mojih ušiju dopriješe gornje riječi vojnikove, više nas se začu fijuk i pištanje turske granate. Mahinalno se okrenuh na- tra& u pravcu, gdje je bio moj seiz sa konjima, i vidjeh, gdje se turska granata izbaciv poveću količinu ze- mlje, zari u nju, ali nije eksplodirala. — Nuto jada, gdje će mi ,Zelenko“ (konj koga jašem) poginuti, pomislih u sebi, i taman sam mislio, da se vratim nazad, te da naredim seizu, da se dalje skloni, kad ja ugledah mog ,Zelenka“ i seiza, gdje se uz drugu kosu penju. Moj seiz uošio je sam opasnost, pa se povukao nazad, što je sasvim pametno bilo. Uskoro je poslije ovoga nastala opća kanonada na cijelom frontu i naša artilerija us- pjela je, da poslije izbačenih 200 hi- taca, koji su, po kasnijem saznanju, dosta jada Turcima zadali, nagna tursku artileriju da ućuti. Čim je prestala artilerijska vatra sa turske strane, prestala je i naša artilerija da puca. Na desnom krilu, gdje je dunav- ska divizija, borba je trajala još po- la sata, pa se je sve umirilo, da bi poslije nekoliko sati nanovo otpočela | I pri ovom pokušaju ispada od stra- ne Turaka, naši su prošli tako reći bez gubitaka, dok su Turci kao i uvjek imali osjetne gubitke. Po svršenoj borbi, za koje su vri- jeme mase granatai šrapnela turskih letjele preko naše predstraže i bate- rijskih položaja bez ikakvog štetnog djelovanja po naše trupe, vratio sam se na položaj baterije, i po tom uzja- hao konja i krenuo natrag za Musta- fa pašu. Uz put sam razmišljao o mom prijatelju vojniku, koji se tako brinuo da ne poginem. Koliko plemenitosti, koliko prise- bnosti i koliko ljubavi prema svojim starješinama imaju naši i u momen- tima opasnosti, u kojima se nalaze!? Vraćajući ge s položaja, sretoh ko- moru naše braće Bugara. Njihova ko- mora, odnosno njihove komordžije, i- maju neki naročiti i markantni tip. Ljudi jedri, zdravi, a prosijedjeli, sjede u kolima i pomoću ,dizgina“ od konopaca, koji su privezani za desni rog dešnjaka vola i lijevi rog lijevaka vola: upravljaju ovima po- vlačeći čas lijevi čas desni ,dizgin“ kamo kad im treba. Mahom su na- vikli da drže lijevu stranu puta (u mjesto desnu, kao što je pravilo kod nas), te se usljed toga stvara čitav metež na drumu, kad se susretnu s našom komorom, koja uvijek drži desnu stranu puta. Jedan od ovih komordžija braće Bugara, upitaše me: — Od kuda ideš, gospodina ? — Sa položaja naših. — A? Kakvo? Od kuda Odrin li ideš (Bugari Jedrene zovu Odrin). — Jes, otkude Odrin, odgovorih ja, udešavajući da me bolje razumiju. — E, tam? bješe podir malo čas (malo prije) straženije (sukob). Az polučih, še sg Odrin še padne! igo padne, mahinalno odgovorih i osmjehnuv se. Ovaj dobroćudni brat Bugarin, podsjeti me na nekolicinu Bugara iz Gjustendila, koji su mi prije mjesec dana, kad sam polazio u Mustafpašu, govorili; — Odrin me zemame i še padne po pre neg" što vi stignete u Musta- fapašu ! Ljudi dobroćudni i ne mogu da shvate sa koliko se teškoća otima i osvaja jedan grad moderno utvrđen. Domaće vijesti. M3 Pucna. IIroBanu r. ypezumue! Ja, Kao jenaH OJL OHHX, KOjM Cy CTA- BHJIH NOTIIHCE. HA NOSHATE — NONuCE »HEKOJIHIIHIBE PHIJIBAHA“ TIPOTHB NE- narpuorcKkor nocrynka oni. VrpaBu- TeJBCTBA y Pucniy, a Koje je Bani nu- jeibeHH JIHCT M3BOJIHO IITAMNATH, TIPH- HyhjeH caM u3aliu_OTBOpeHO Ca Malo pujeuu. Onfi. YnpaBuTe.bcrTBo y Pucuy nuje HHKAJLA HH NOKYINAJIO NOGHTH HAIIC TBpjuee, Te je amac jacno Kao cyuue na jer. koMecap Byxap nNoTrnyno y- cruo y csojoj mucnju. Azu olili. Npu- cjenu r. Mujo B. KoBauuhi cmarpao je sa norpeGHo, za ce oGa3pe na je- NHy CACBHM CNOpC/IHY TBP/UBY Y NA: IEM NONHCY, LOK NPEKO IJIABHOT UHHA sa Koju M ou Kao wan orih. YrpaBu- TCJBCTBA HOCH OJITOBOPHOCT, TIpeJIAZH MyKOM! Bani je Jucr, Haume, Guo t0- Huo usjasy r. KoBauuha, nornucany jom og onk. rajuuka r. B. IlerkOBHha, y kojoj ce Benu, za je nana TBpJuba, na je r. npucjenuuk KoBauuhi Ka3a0 jezuom NnpHukoM r. TajHuKy : »OTA- Bure Kao uro je pekao r. Byxap! Mu Beh 3maMo KAaKBU CMO Cp6u!“ jema nipocra usmuuuboruna.“ ]la ue Gu KOTOJI NPOMHCJIHO, JA CMO-MH 3/OHA:, MjepHO MCKPHBMJIH HCTHHY, IO3HBAM ce Ha r. Bnanumupa JoBanoBnha, rpa- BuiHKA y Pucuy, koju je cnyuajHo cBo- juM yruuMa uyo pasroBop r. KoBauuha M HAC, ZONMCHHKC, OBJACIHO, ZA TA Kao cBjeoka go norpeće cromMenemMo. Jipxum, za je r. JosanoBuli ue«ao OK FA HEKO OL OHHX, KOjH Cy IHCAJIH NONHC OTBOPEHO IIO30BE, NA pau Tora Huje, MOLA, JLO CAL OATOBOPMO CBO- joj ILyXKHOCTH. Kopucreliu ce OBOM IIpMJIHKOM MO- paM, y ume cBoje u y Hume ocrajix noTnucHuKa, OgGuTH 37106HH NIpHrOBOp HEKHX JIHUHMX IIPOTHBHUKA I. CJIABO- Mupa PanoBuha, kao a je Taj Tocnmo- JIHH HMAO KAKBA yTHLAjA HA HAILE IIH- came. Jlajem cBojy uacuy pujeu, za r. Can. PanoBuh y TOM norjeny uuje HMAO C HAMA HHTH IHPeKTHE HHTH HHJHPEKTHC BE3€. IIpumuTe u3pa3 OCOGHTOT IITOBAIbA. 3arpe6, 15. II. 1913. Boxunap Muuyuop, npaBHuk. +e Y 4, Gpojy Dubrovnika usamao je ucnpaBak rr. M. KoBauuka u B. Iler- KOBHkaA Ha ,Huananaj“ ca crpane nHe- KOJIHKO PHINIbAHA Y ZOINHCY IITAMIIA- HOM Y UpyromM Gpojy NomMeHTOr JIHCTA. Y Tome ucrpaBky rocnoja onGanyjy ,»CBaKH TAKBH Hananaj, u3jaB/byjyhu, na je uaHerueHna npocra H38MHILJDOTHHA“, TlomiTo ce Ta CrTBap MEH€ THUH€, MOpPAM usnujeru na jaBuocr, na caM ja onaj, Koju je Te pujeun, yrnpaBibeHe r. Taj- HHKY uy0. CrBap je y oBome: Jlana 23. noBem6pa 1912. T. j. Ha au, Kaji ce HMAJOo cakyrnuru ornhuucko Bujehe, Na 34y3M€ CTAHOBHIITE NpPOTH pacny- cry onhuna Crbera u IlluGenuka, Guo caM oko 10 caru y jyrpo y On- HiuHH H FOBOpHO Ca FT. TajđHKOM. Mao nocjuje nomao je u r. Muxaun Ko- Bauuhionhiuucku npucjenuuk, Te je u3Meljy ocrajora pekao r. rajiHKy 0- Be pujeuu: ,/logajre B4 M OHO, IITO je pekao r. Byxap, MH Beh 3HaMO Ka- KBH CMO Cp6u“, onpaBnajyiu TO 0- BHM: ,4KO Cy Ce 36HJbA OlIhuHe Crisbe- ra u llIuGenuka orpujeninne 0 34KOH, Npupoido je, ga ce MH He MOXeMOo C IHMA y CBCMY CITAT H THME Came ce6e ynponacruT.“ OcraBibajyhin Ha crpaHy, Ja JIM cy Tpucjenanuu nyauun | naBaru najore TajmuKy M za sm je TajHHK OBJALITEH NpHMATH TAKBE na. ore, ja CaMO HCTHHH HA BOJBY H3HQ- CHM OHO IITO CaM 4Y0. TO CAM MHO- roMe jaBHO npuuao, na cy Moryhe ro uyJH H CACTABIBAHH LONKCA NOTNHCA- HOT OJ ,HeKOJIHKO PuIlibpaHa“ u To yNoTpeGuu, NITO y OCTAJOM HH MAO u He xaguM. Ila je HaBeneno ucru- HHTO, jaMuuM cBojom TIOLITEHOM pu- jeuu. Ocum TOFA NMOSHBAM CE Ha BulIE cBjegoka, KojuMa caM TO ucnpuuao 10 MuHyTa #34 KAKO CAM 4YO pasro. BOp u3Mely rr. KoBauuha u IlerkoBuha, Ca IuTOBaIbeM “28 Bjagumup JOoBaHOBHH, NpaBuuk, oBe uBuje usjaBe, yripaB pasjatiieiva Ha ONnuce miro cy rmpuje usamu y OBOM JIHC1y, 4 O KOjuM je roBopa y ropi»uM pasjami»eiumMa. = JloHocumo ux u najemo um mjecra crTora iro onu uujecy oGuuna JIHUHA CTBAp, Beh 3agupy y jemuiy pauy Koja je mo Bo- KH-KOTOPCKOj HALIIA NPHJIHUHO OCTA 3rojiHa TepeHa 4 rpu3e cprcku Hapo- Hu KHBOT. Y BOKH, HA 2KAJOCT, Ha- Ja3u ce ocjeT/buBu 14O jaBHor u npu- BATHOT IIPY1IUTBA, KOjE Ipe duHancon, IAHJLAPMOM H TIOJIHLHJCKHM - BHNIHM u HHKHM ANApATOM CBE IOJIYINTA, uaK u Hapojuu moHoc. To ce ne emuje NONyITATH, B€Eh Ce TAKOBE paHe mMO- pajy 34 BpeMena JiMjeuuTu. KucTawe, 16. peGpyapa 1913. — Cunoh cMO NPOXKHBHJIH jeJlaH OJ OHHX pujerkux uacoBa, Koju, npu «pyroj 3OHJbH XKHBOTA, M3A3HBJBY Y NLYIIH y- rojia ocjehaima u OCTABJbAjy :Y iboj jujeny u nupary ycnomeHy. Taj uac Ipupenua cy nam nama njema, Taj HajMHJIMjH IIPEIMET Halle JbYGABH, najnpaxa Gpura naniera KuBOTa, Haj- JBETIIIA Hana Hane GynyhHocrTu. Tpy- NOM H 34y3HMAI€M F.H€ YUHTEJBHIE 30yuauhese, y upocropujama ,Cpricke UuraoHuue“ npupetjeno je GuJIO ,/je- UHIb€ 346aBHO Beue“ OI HEKOJIKKO NporpaMHux TauaKka, 3F0/1Ho usa6pa- HMX, Bjeluro u Tauno u3Bezenux. Huje norpe6a kasuBaru za je cBe oTmjenuje HAII€ IPYIITBO GHJIO Ty. OKYINBEHO, a KaKO M KOJIHKO je Guo pasiparano M 3aH€LICHO CBJELONH CY OHM BEJIHKH anJiay3u, Kojuma je Guyra mosnpaB/bena H3BeLGA CBAKE TAUKE, KAO H CBAaKO OHO CuMnaruuHo njeBojue u uijeuak, Koju jy je omurpao. He ucruuemo rio- ce6uue HujeiHora OL IbHX, HHTH HM H3pHUeMO XBAJIY ; TO 34 IbHX jOlI Huje, a HH OHM TO OL HAC HE MlITy. OHu cy 3a ce6e HALIJIH HAjJBENINIY NOXBANy y OHOMC CBOMC HEIATBOPEHOME 34/10- BOJbCTBY, KOje HM ce ojipa3šyje na ije- THIb€M JIHLY, IHTO CY JIAKHOCT CBOJY OHAKO JIHjeno HBBpIIMJIH, Te THjeM M343BAJIH PAJLOCT M BECEJbE KOJI CBOJUX POJIHTCJBA H KOJI HAC, CBOjuX NpujaTe- Jba. MopaMo nak ojaru rnyHy xBaly. M NpH3HaIb€ F.NH JUHTEJBHIH 34 CAB ycnjex, koju je oBa jijeuuiba 3aGaBa SRPSKI OLIMP. svršetak). ,Od Ivanovih korita, deset minuta dalje, otvori se, u sred šume, velika poljana. Pri dnu toga čudnog zele- nila crne se neke starinske zidine. To se mjesto zove Crkvine. Od. Ko- tora, Njeguša i Cetinja dotle se može doći na konju. Kad ste se dotle, po mučnom putu, ispeli, činilo vam se, da ste sve visine prošli; ali tek 0o- datle, kao neku piramidu više sebe vidite Jezerski vrh. Dva puna sata treba vam još, da se uz tu golu sti- jenu penjete. Pod samim vrhom mo- rate se objema rukama pridržavati, dok se uspužete na onu visinu gdje je vladičin grob. Štirovnik i Jezerski vrh, stoje jedan prema drugom; to su dva najveća visa lovćenske pla- nine. Jezerski vrh završen je kao kakvo sljeme od sto koraka dužine devet koraka širine. Kad tuda hodite čini vam se, da koračate po nekoj gredi koja je na oblake naslonjena. Na sredini toga čudnog vrha stoji mala kapela od kamena, i u njoj grobnica vladike pjesnika. Ista ka- pela samo je dva koraka duža od grobnice, koja nije ukopana, jer je 02g0 sam cjelokupan kamen, nego je izidana ozdo, u visinu do više po- jasa. Tu je položeno tijelo vladičino, zg širokim kamenjem popločano, “ x To je mjesto sa svih strana visoko, a najljepše se vidi sa Cetinja. U sred ljeta tu osjećate hladnoću, a često iznenada sklope se oko nas oblaci, sve se pretvori u plamen : ispod svake vaše stope munje sijevaju, a straho- viti gromovi pucaju vam oko glave. Između toliko čudnovatih mjesta - na Lovćenu, još ću vam .samo jedno spomenuti. Od Ivanovih korita, za trideset minuta, dođete na samu ivi- cu prostrane lovćenske planine, na ovom mjestu što se zove vjetreni mlin. To je kameniti odsjek, koji se strmo, kao zid, spustio pravo do sa- mog ravnog primorja. Prvi pogled odatle zbuni vas: sa te omčite visine vidite pod sobom dolje u ravnici sela i kuće kao sitno crveno kamenje, kao gomilice bijelog iverja, a more gledate kao kakvo snježno polje, i ono je izgubilo svoju veličinu. To sve stoji i ćuti. Ni po čem ne biste mogli reći da ima dolje života. Malo za tim tanak oblačak prede preko njih; poslije njega učini vam se da ge to sve miče: zelene ravnice kreću se, sela i crkve trče, more diže se, da i ono za onim oblakom ide. Uklonite se brzo nekoliko koraka natrag sa te strmenite ivice, sjedite odmah na te glatke stijene, zatvorite oči nekoliko trenutaka: može vas taj pogled povući da se i vi naprijed krenete, može vam nesvjestica na- stupiti, možete se survati niz to stra- hovito ždrjelo, u taj vjetreni mlin gdje se samo morski i gorski vje- trovi biju i melju. Šatobrijan, daroviti francuski književnik, kad je prvi put pogledao, kako se rijeka Nijagara stropoštava niz visoki ka- meniti brijeg, umalo nije i on ozgo skočio i survao se u taj bezdan, u tu zapjenurenu vodu. Takve veličine u prirodi privlače sebi veličine izmed ljudi. Atomi velike duše bezobzirce polete, da se sjedine sa velikim stvo- rovima prirode. Ko će -sebi izmed nas moći predstaviti onu trenutnu misao onoga Engleza, kad je skočio u ognjeni krater Vezuva! Na lovćenskim visinama ima pro- stranih dolova i brda, ima urvina i šuma, ima pećina i dubokih provala, u kojima vječiti snijeg stoji. Zimi ri- jetko ko izlazi na Lovćen; ljeti ri- jetko ko slazi sa Lovćena. Primorci, koji od teške vrućine ne mogu da dišu, često kažu: ko jedno ljeto na planini provede, dva ljeta sebi pro- duži života. — Po čitavom Lovćenu možete svuda ići, od katuna do _ka- tuna, od kolibe do kolibe, svuda ćete lijepo i veselo biti dočekani, svuda ćete naći razgovora i zabave, svuda ćete biti ponuđeni različitim bijelim smokom i gustim ovčim mljekom u koje obično metnu grudu snijega. Tu je vladika Rade proveo one dane, što se u svakom životu broje među srećne; tu je on, kao car Da- vid, paso ovce oca svojega. Puška mu je bila prva zabava, a gusle su mu bile prvi učitelj; srpska slava bila mu je prva ljubav, a nebo sa svojim zvjezdama prva zagonetka. Sa visina lovćenskih kao dijete, gledao je neizbrojno puta, kako se sunceliza udaljenih, snježnih planina podiže, a uz gusle slušao je pjesmu, koja mu je kazivala, da je za onim bregovima Kosovo i Prizren, da onamo kroz li- jepe i plodne zemlje teče Lab i Si- tnica. Neizbrojno puta gledao je kako se sunce spušta u valove sinjega mora, a pjesma mu je kazivala, da iza toga mora žive Latini. Sa visina lovćenskih mogao je vidjeti sve gra- nice malene Crne Gore, a gusle su mu pominjale daleke i nepregledne granice prostranog srpskog carstva. Vidio je Crnogorce stiješnjene u ove krševe, a pjesma mu je kazivala, da su uzeli Turci polje, a Latini more, a njima ostale samo ove kamenite i neplodne gore. Ni pomišljao nije, da će on negda biti vladika, vladalac ovog posljednjeg nezavisnog ognjišta velike Dušanove države. Lovćen je bio njegov, pa što drugo može pože- ljeti njeguški djetić?! Stanovi njego- e vog oca bili su pod samim vrhom Lovćena. Tu je bilo prostrano carstvo njegove slobode i njegove radosti. Ni pomisliti nije mogao kakve brige i strasti u svjetskim ravnicama stanuju. Srećan i zadovoljan, radovao se svu- kom danu svoga života, jer mu je svaki dan donosio nove zabave, pune radosti i veselja. Lovćenski orlovi jedini su bili, kojima je zavidio što imaju krila...“ Bolje od proslavljenog našeg čika- Ljube niko nije pisao o Crnogorcima i Lovćenu, s toga mislimo, da bi: svaka dalja naša riječ, ili ičija drugo, bila suvišna i bez vrijednosti. Jedino ćemo nadodati ono, što je kralj crno- gorski Nikola, odgovorio dopisniku pariškog ,Temps-a“ a u Petrogradu, kad mu se ovaj brzojavno bio obra- tio radi razjašnjenja, kad su neke ruske novine prve bile donijele vijest, da kralj Nikola crnogorski kani, da ustupi Austriji brdo Lovćen. Evo nje- govijehi riječi: ,Brdo Lovćen je Olimp srpski, spomenik je podignut božjom rukom slobodi i njezinim braniteljima, kolijevka je to naše slavne dinastije, podnožje je to mauzolija pepela Petra Petrovića Njeguša. Lovćen se odupro i onda kad su divlji Azijati bili stigli do pred zidove Beča. Tako će se 0- duprijeti i u buduće. Svojim visokim vrhuncima Lovćen nam je mio, i Za nas je dragocjeniji, nego kad bi bio jedan veliki, ogromni dijamant!“