Str:221

DUBROVNIK“

Opsada Drinopolja.
— Iz pisma jednog srpskog oficira —

Kad sam stigao do naših položaja,
prošao sam kroz njih i došao do pred-
straža. Tamo smotrim jednog vojnika
gdje nešto čačka oko svojih opanaka,

— Šta radiš to, upitah ga.

— Doterujem opanke, g. potporu-
čnice. Malo se isejepali, pa poturam
krpu ozdo. :

— Pa zar nijesi dobio cijele opan-
ke kad ih ima u izobilju ?

— Još nisam, ali dobiću ih. Nego
ja bi volio da dobijem otuda, — i
pokaza rukom u pravcu turskih pred-
straža.

— Kako da ih otuda dobiješ ?

— Pa g. potporučniče, ja sam sva-
ko drugo ili treće veče na predstraži.
Stojim u rovu sa puškom na gotovo
i gledam u predstraže turske. Noću
se pojavi po neki turski vojnik, ja
ga uzmem na oko, opalimi on pane.
Pričekam malo, pa se puzeći prikra-
dem hjemu, te ga dohvatim i dovu-
čem ovamo i onda skinem njegove
opanke sa nogu i uzmem za sebe.
Ali me oni Turci iz rova primjetiše
i počnu pucati, te moram da se
vratim.

Već triput sam ove pokušaje činio,
ništa! A vala skinuću sa Turčina 0-
panke il mi glava neće biti na ramenu.

— Pa kako smiješ noću da pucaš
i uznemirivaš predstražu kad je to
zabranjeno ? :

— Ja znam da je to zabranjeno g.
potporučniče, ali mi se na predstraži
ne bunimo mnogo i od više puenjave.
Oguglali smo, i kad čujemo po koji
pucanj, mi se nasmijemo i kažemo :
eno, neki od naših ulovi Turčina.
Jedno zbog opanaka, a drugo zbog
toga da se ma čim zanimam, te da
mi lakše prođe vrijeme, ja gađam
"Turke i pokušavam da do ubijenoga
Turčina dođem.

— "To nemoj drugi put da radiš,
jer možeš biti strogo kažnjen.

— A kako oni (Turci) g. potpo-
ručnik?! Čim vide ma jednog vojnika
ili oficira, da se iz rova pojavi, oni
gađaju iz topa. Maj... njihovu!

Nasmijah se ovoj srdžbi ovog hra-
brog vojnika, koji ,lovi“ Turke iz
zabave i taman htjedoh poći, kad
odjednom zagrmi jedan topovski hi-
tac od strane turskih utvrđenja,

— Lezi, gospodine, — povika u-
plašeno vojnik — to tebe gađaju, ne
rekoli li ti ja!

Kako sam po zvuku topa ocjenio,
da dolazi sa daljine, a prema desnom
krilu našem — u pravcu Papaz-Tepe
— nisam htio poslušati vojnika, već
ge okretoh, i seizu, koji je sa konjima
stajao straga na 4-500 metara, dadoh
znak, da se povuče iza grebena sa
konjima. Po tom rekoh vojniku, koji
me plašljivim pogledom promatraše:

— Ne mari ništa, ne će me pogo-

diti! A zatim dodadoh: A što si se
uplašio ?

— Ja se nisam uplašio — čisto u-
yrjeđenim tonom odgovori vojnik. —
Ja sam se samo uznemirio zbog vas,
jer ja volim naše oficire, pa se bojah
da ne poginete!

I kao da je htio dokazati da se ne
plaši, on kako je sjedio na zemlji,
uspravi se i stojeći gledaše u pravcu
u kome poče grmljavina topova da
biva sve jača i jača.

Borba na našem desnom krilu po-
stajaše sve žešća i žešća. Artilerija
naša otvori paklenu vatru na pro-
tivnika, koji je u ovom slučaju po-
kušao ispad iz Jedrena, u namjeri
da se probije.

U ovoj užasnoj grmljavini topova,
koju su pratili složni hici pješadijske
brze vatre, čovjek se osjeća kao u
prostoru, u kome jakim akordima
svira ,blehmuzika“ u kojoj bubanj
najveću ulogu igra i najjače se čuje!

Dunavska divizija ovog dana odbi-
jala je ispad Turaka.

. Promatrajući u pravcu, gdje se
borba vodila, vidio sam lijepo, kako
se šrapneli turski, upravljeni upravo
na našu pješadiju i artileriju, raspr-
skavaju u visini preko 150 i 200 me-
tara, a na 2—300 metara ispred po-
ložaja naših trupa!

.— Da ,vještih“ nišandžija i ,ta-
čnog“ ocjenjivanja udaljenosti i tem-
piranja od strane turskih oficira, —
prošaptah poluglasno, kao da sam se
trudio, da ne primijetim ,melodiju“
grmeža topovskih i puščanih hitaca!

— Lezi, gospodine, trže me iz ovih
misli glas vojnika, koji pored mene
stajaše.

U isti mah, kad do mojih ušiju
dopriješe gornje riječi vojnikove, više
nas se začu fijuk i pištanje turske
granate. Mahinalno se okrenuh na-
tra& u pravcu, gdje je bio moj seiz
sa konjima, i vidjeh, gdje se turska
granata izbaciv poveću količinu ze-
mlje, zari u nju, ali nije eksplodirala.

— Nuto jada, gdje će mi ,Zelenko“
(konj koga jašem) poginuti, pomislih
u sebi, i taman sam mislio, da se
vratim nazad, te da naredim seizu,
da se dalje skloni, kad ja ugledah
mog ,Zelenka“ i seiza, gdje se uz
drugu kosu penju. Moj seiz uošio je
sam opasnost, pa se povukao nazad,
što je sasvim pametno bilo. Uskoro
je poslije ovoga nastala opća kanonada
na cijelom frontu i naša artilerija us-
pjela je, da poslije izbačenih 200 hi-
taca, koji su, po kasnijem saznanju,
dosta jada Turcima zadali, nagna
tursku artileriju da ućuti.

Čim je prestala artilerijska vatra
sa turske strane, prestala je i naša
artilerija da puca.

Na desnom krilu, gdje je dunav-
ska divizija, borba je trajala još po-
la sata, pa se je sve umirilo, da bi
poslije nekoliko sati nanovo otpočela |

I pri ovom pokušaju ispada od stra-
ne Turaka, naši su prošli tako reći
bez gubitaka, dok su Turci kao i
uvjek imali osjetne gubitke.

Po svršenoj borbi, za koje su vri-
jeme mase granatai šrapnela turskih
letjele preko naše predstraže i bate-
rijskih položaja bez ikakvog štetnog
djelovanja po naše trupe, vratio sam
se na položaj baterije, i po tom uzja-
hao konja i krenuo natrag za Musta-
fa pašu. Uz put sam razmišljao o mom
prijatelju vojniku, koji se tako brinuo
da ne poginem.

Koliko plemenitosti, koliko prise-
bnosti i koliko ljubavi prema svojim
starješinama imaju naši i u momen-
tima opasnosti, u kojima se nalaze!?

Vraćajući ge s položaja, sretoh ko-
moru naše braće Bugara. Njihova ko-
mora, odnosno njihove komordžije, i-
maju neki naročiti i markantni tip.

Ljudi jedri, zdravi, a prosijedjeli,
sjede u kolima i pomoću ,dizgina“
od konopaca, koji su privezani za
desni rog dešnjaka vola i lijevi rog
lijevaka vola: upravljaju ovima po-
vlačeći čas lijevi čas desni ,dizgin“
kamo kad im treba. Mahom su na-
vikli da drže lijevu stranu puta (u
mjesto desnu, kao što je pravilo kod
nas), te se usljed toga stvara čitav
metež na drumu, kad se susretnu s
našom komorom, koja uvijek drži
desnu stranu puta.

Jedan od ovih komordžija braće
Bugara, upitaše me:

— Od kuda ideš, gospodina ?

— Sa položaja naših.

— A? Kakvo? Od kuda Odrin li
ideš (Bugari Jedrene zovu Odrin).

— Jes, otkude Odrin, odgovorih ja,
udešavajući da me bolje razumiju.

— E, tam? bješe podir malo čas
(malo prije) straženije (sukob). Az
polučih, še sg Odrin še padne!

igo padne, mahinalno odgovorih
i osmjehnuv se. Ovaj dobroćudni brat
Bugarin, podsjeti me na nekolicinu
Bugara iz Gjustendila, koji su mi
prije mjesec dana, kad sam polazio
u Mustafpašu, govorili;

— Odrin me zemame i še padne
po pre neg" što vi stignete u Musta-
fapašu !

Ljudi dobroćudni i ne mogu da
shvate sa koliko se teškoća otima i
osvaja jedan grad moderno utvrđen.

Domaće vijesti.

M3 Pucna. IIroBanu r. ypezumue!
Ja, Kao jenaH OJL OHHX, KOjM Cy CTA-
BHJIH  NOTIIHCE. HA NOSHATE — NONuCE
»HEKOJIHIIHIBE PHIJIBAHA“ TIPOTHB NE-
narpuorcKkor nocrynka oni. VrpaBu-
TeJBCTBA y Pucniy, a Koje je Bani nu-
jeibeHH JIHCT M3BOJIHO IITAMNATH, TIPH-
HyhjeH caM u3aliu_OTBOpeHO Ca Malo
pujeuu.

Onfi. YnpaBuTe.bcrTBo y Pucuy nuje
HHKAJLA HH NOKYINAJIO NOGHTH HAIIC

TBpjuee, Te je amac jacno Kao cyuue
na jer. koMecap Byxap nNoTrnyno y-
cruo y csojoj mucnju. Azu olili. Npu-
cjenu r. Mujo B. KoBauuhi cmarpao
je sa norpeGHo, za ce oGa3pe na je-
NHy CACBHM CNOpC/IHY TBP/UBY Y NA:
IEM NONHCY, LOK NPEKO IJIABHOT UHHA
sa Koju M ou Kao wan orih. YrpaBu-
TCJBCTBA HOCH OJITOBOPHOCT, TIpeJIAZH
MyKOM! Bani je Jucr, Haume, Guo t0-
Huo usjasy r. KoBauuha, nornucany
jom og onk. rajuuka r. B. IlerkOBHha,
y kojoj ce Benu, za je nana TBpJuba,
na je r. npucjenuuk KoBauuhi Ka3a0
jezuom NnpHukoM r. TajHuKy : »OTA-
Bure Kao uro je pekao r. Byxap! Mu
Beh 3maMo KAaKBU CMO Cp6u!“ jema
nipocra usmuuuboruna.“  ]la ue Gu
KOTOJI NPOMHCJIHO, JA CMO-MH 3/OHA:,
MjepHO MCKPHBMJIH  HCTHHY, IO3HBAM
ce Ha r. Bnanumupa JoBanoBnha, rpa-
BuiHKA y Pucuy, koju je cnyuajHo cBo-
juM yruuMa uyo pasroBop r. KoBauuha
M HAC, ZONMCHHKC, OBJACIHO, ZA TA
Kao cBjeoka go norpeće cromMenemMo.

Jipxum, za je r. JosanoBuli ue«ao
OK FA HEKO OL OHHX, KOjH Cy IHCAJIH
NONHC OTBOPEHO IIO30BE, NA pau Tora
Huje, MOLA, JLO CAL OATOBOPMO CBO-
joj ILyXKHOCTH.

Kopucreliu ce OBOM IIpMJIHKOM MO-
paM, y ume cBoje u y Hume ocrajix
noTnucHuKa, OgGuTH 37106HH NIpHrOBOp
HEKHX JIHUHMX IIPOTHBHUKA I. CJIABO-
Mupa PanoBuha, kao a je Taj Tocnmo-
JIHH HMAO KAKBA yTHLAjA HA HAILE IIH-
came. Jlajem cBojy uacuy pujeu, za
r. Can. PanoBuh y TOM norjeny uuje
HMAO C HAMA HHTH  IHPeKTHE  HHTH
HHJHPEKTHC BE3€.

IIpumuTe u3pa3 OCOGHTOT IITOBAIbA.
3arpe6, 15. II. 1913.

Boxunap Muuyuop, npaBHuk.
+e

Y 4, Gpojy Dubrovnika usamao je
ucnpaBak rr. M. KoBauuka u B. Iler-
KOBHkaA Ha ,Huananaj“ ca crpane nHe-
KOJIHKO PHINIbAHA Y ZOINHCY IITAMIIA-
HOM Y UpyromM Gpojy NomMeHTOr JIHCTA.
Y Tome ucrpaBky rocnoja onGanyjy
,»CBaKH TAKBH Hananaj, u3jaB/byjyhu,
na je uaHerueHna npocra H38MHILJDOTHHA“,
TlomiTo ce Ta CrTBap MEH€ THUH€, MOpPAM
usnujeru na jaBuocr, na caM ja onaj,
Koju je Te pujeun, yrnpaBibeHe r. Taj-
HHKY uy0. CrBap je y oBome:  Jlana
23. noBem6pa 1912. T. j. Ha au, Kaji
ce HMAJOo cakyrnuru ornhuucko Bujehe,
Na 34y3M€ CTAHOBHIITE NpPOTH pacny-
cry onhuna Crbera u  IlluGenuka,
Guo caM oko 10 caru y jyrpo y On-
HiuHH H FOBOpHO Ca FT. TajđHKOM. Mao
nocjuje nomao je u r. Muxaun Ko-
Bauuhionhiuucku  npucjenuuk, Te je
u3Meljy ocrajora pekao r. rajiHKy 0-
Be pujeuu: ,/logajre B4 M OHO, IITO
je pekao r. Byxap, MH Beh 3HaMO Ka-
KBH CMO Cp6u“, onpaBnajyiu TO 0-
BHM: ,4KO Cy Ce 36HJbA OlIhuHe Crisbe-
ra u llIuGenuka orpujeninne 0 34KOH,
Npupoido je, ga ce MH He MOXeMOo
C IHMA y CBCMY CITAT H THME Came
ce6e ynponacruT.“  OcraBibajyhin Ha

crpaHy, Ja JIM cy Tpucjenanuu nyauun |
naBaru najore TajmuKy M za sm je
TajHHK OBJALITEH NpHMATH TAKBE na.
ore, ja CaMO HCTHHH HA BOJBY H3HQ-
CHM OHO IITO CaM 4Y0. TO CAM MHO-
roMe jaBHO npuuao, na cy Moryhe ro
uyJH H CACTABIBAHH LONKCA NOTNHCA-
HOT OJ ,HeKOJIHKO PuIlibpaHa“ u To

yNoTpeGuu, NITO y OCTAJOM HH MAO
u He xaguM. Ila je HaBeneno ucru-
HHTO, jaMuuM cBojom TIOLITEHOM pu-
jeuu. Ocum TOFA NMOSHBAM CE Ha BulIE
cBjegoka, KojuMa caM TO ucnpuuao
10 MuHyTa #34 KAKO CAM 4YO pasro.
BOp u3Mely rr. KoBauuha u IlerkoBuha,
Ca IuTOBaIbeM “28
Bjagumup JOoBaHOBHH, NpaBuuk,

oBe uBuje usjaBe, yripaB pasjatiieiva
Ha ONnuce miro cy rmpuje usamu y
OBOM JIHC1y, 4 O KOjuM je roBopa y
ropi»uM  pasjami»eiumMa. = JloHocumo
ux u najemo um mjecra crTora iro
onu uujecy oGuuna JIHUHA CTBAp, Beh
3agupy y jemuiy pauy Koja je mo Bo-
KH-KOTOPCKOj HALIIA NPHJIHUHO OCTA
3rojiHa TepeHa 4 rpu3e cprcku Hapo-
Hu KHBOT. Y BOKH, HA 2KAJOCT, Ha-
Ja3u ce ocjeT/buBu 14O jaBHor u npu-
BATHOT IIPY1IUTBA, KOjE Ipe duHancon,
IAHJLAPMOM H TIOJIHLHJCKHM - BHNIHM u
HHKHM ANApATOM CBE IOJIYINTA, uaK
u Hapojuu moHoc. To ce ne emuje
NONyITATH, B€Eh Ce TAKOBE paHe mMO-
pajy 34 BpeMena JiMjeuuTu.

KucTawe, 16. peGpyapa 1913. —
Cunoh cMO NPOXKHBHJIH jeJlaH OJ OHHX
pujerkux uacoBa, Koju, npu «pyroj
3OHJbH XKHBOTA, M3A3HBJBY Y NLYIIH y-
rojia ocjehaima u OCTABJbAjy :Y iboj
jujeny u nupary ycnomeHy. Taj uac
Ipupenua cy nam nama njema, Taj
HajMHJIMjH  IIPEIMET Halle  JbYGABH,
najnpaxa Gpura naniera KuBOTa, Haj-
JBETIIIA Hana Hane GynyhHocrTu. Tpy-
NOM H 34y3HMAI€M F.H€ YUHTEJBHIE
30yuauhese, y upocropujama ,Cpricke
UuraoHuue“ npupetjeno je GuJIO ,/je-
UHIb€ 346aBHO Beue“ OI HEKOJIKKO
NporpaMHux TauaKka, 3F0/1Ho usa6pa-
HMX, Bjeluro u Tauno u3Bezenux. Huje
norpe6a kasuBaru za je cBe oTmjenuje
HAII€ IPYIITBO GHJIO Ty. OKYINBEHO, a
KaKO M KOJIHKO je Guo pasiparano
M 3aH€LICHO CBJELONH CY OHM BEJIHKH
anJiay3u, Kojuma je Guyra mosnpaB/bena
H3BeLGA CBAKE TAUKE, KAO H CBAaKO
OHO CuMnaruuHo njeBojue u uijeuak,
Koju jy je omurpao. He ucruuemo rio-
ce6uue HujeiHora OL IbHX, HHTH HM
H3pHUeMO XBAJIY ; TO 34 IbHX jOlI Huje,
a HH OHM TO OL HAC HE MlITy. OHu
cy 3a ce6e HALIJIH HAjJBENINIY NOXBANy
y OHOMC CBOMC HEIATBOPEHOME 34/10-
BOJbCTBY, KOje HM ce ojipa3šyje na ije-
THIb€M JIHLY, IHTO CY JIAKHOCT CBOJY
OHAKO  JIHjeno  HBBpIIMJIH, Te THjeM
M343BAJIH PAJLOCT M BECEJbE KOJI CBOJUX
POJIHTCJBA H KOJI HAC, CBOjuX NpujaTe-
Jba. MopaMo nak ojaru rnyHy xBaly.
M NpH3HaIb€ F.NH JUHTEJBHIH 34 CAB
ycnjex, koju je oBa jijeuuiba 3aGaBa

SRPSKI OLIMP.
svršetak).

,Od Ivanovih korita, deset minuta
dalje, otvori se, u sred šume, velika
poljana. Pri dnu toga čudnog  zele-
nila crne se neke starinske zidine.
To se mjesto zove Crkvine. Od. Ko-
tora, Njeguša i Cetinja dotle se može
doći na konju. Kad ste se dotle, po
mučnom putu, ispeli, činilo vam se,
da ste sve visine prošli; ali tek 0o-
datle, kao neku piramidu više sebe
vidite Jezerski vrh. Dva puna sata
treba vam još, da se uz tu golu sti-
jenu penjete. Pod samim vrhom mo-
rate se objema rukama pridržavati,
dok se uspužete na onu visinu gdje
je vladičin grob. Štirovnik i Jezerski
vrh, stoje jedan prema drugom; to
su dva najveća visa lovćenske pla-
nine. Jezerski vrh završen je kao
kakvo sljeme od sto koraka dužine
devet koraka širine. Kad tuda hodite
čini vam se, da koračate po nekoj
gredi koja je na oblake naslonjena.
Na sredini toga čudnog vrha stoji
mala kapela od kamena, i u njoj
grobnica vladike pjesnika. Ista ka-
pela samo je dva koraka duža od
grobnice, koja nije ukopana, jer je
02g0 sam cjelokupan kamen, nego
je izidana ozdo, u visinu do više po-
jasa. Tu je položeno tijelo vladičino,

zg širokim kamenjem popločano,

“

x

To je mjesto sa svih strana visoko,
a najljepše se vidi sa Cetinja. U sred
ljeta tu osjećate hladnoću, a često
iznenada sklope se oko nas oblaci,
sve se pretvori u plamen : ispod svake
vaše stope munje sijevaju, a straho-
viti gromovi pucaju vam oko glave.

Između toliko čudnovatih mjesta -

na Lovćenu, još ću vam .samo jedno
spomenuti. Od Ivanovih korita, za
trideset minuta, dođete na samu ivi-
cu prostrane lovćenske planine, na
ovom mjestu što se zove vjetreni
mlin. To je kameniti odsjek, koji se
strmo, kao zid, spustio pravo do sa-
mog ravnog primorja. Prvi pogled
odatle zbuni vas: sa te omčite visine
vidite pod sobom dolje u ravnici sela
i kuće kao sitno crveno kamenje,
kao gomilice bijelog iverja, a more
gledate kao kakvo snježno polje, i
ono je izgubilo svoju veličinu. To
sve stoji i ćuti. Ni po čem ne biste
mogli reći da ima dolje života. Malo
za tim tanak oblačak prede preko
njih; poslije njega učini vam se da
ge to sve miče: zelene ravnice kreću
se, sela i crkve trče, more diže se,
da i ono za onim oblakom ide.
Uklonite se brzo nekoliko koraka
natrag sa te strmenite ivice, sjedite
odmah na te glatke stijene, zatvorite
oči nekoliko trenutaka: može vas taj
pogled povući da se i vi naprijed

krenete, može vam nesvjestica na-
stupiti, možete se survati niz to stra-
hovito ždrjelo, u taj vjetreni mlin
gdje se samo morski i gorski vje-
trovi biju i melju. Šatobrijan,
daroviti francuski književnik, kad je
prvi put pogledao, kako se rijeka
Nijagara stropoštava niz visoki ka-
meniti brijeg, umalo nije i on ozgo
skočio i survao se u taj bezdan, u
tu zapjenurenu vodu. Takve veličine
u prirodi privlače sebi veličine izmed
ljudi. Atomi velike duše bezobzirce
polete, da se sjedine sa velikim stvo-
rovima prirode. Ko će -sebi izmed
nas moći predstaviti onu trenutnu
misao onoga Engleza, kad je skočio
u ognjeni krater Vezuva!

Na lovćenskim visinama ima pro-
stranih dolova i brda, ima urvina i
šuma, ima pećina i dubokih provala,
u kojima vječiti snijeg stoji. Zimi ri-
jetko ko izlazi na Lovćen; ljeti ri-
jetko ko slazi sa Lovćena. Primorci,
koji od teške vrućine ne mogu da
dišu, često kažu: ko jedno ljeto na
planini provede, dva ljeta sebi pro-
duži života. — Po čitavom Lovćenu
možete svuda ići, od katuna do _ka-
tuna, od kolibe do kolibe, svuda ćete
lijepo i veselo biti dočekani, svuda
ćete naći razgovora i zabave, svuda
ćete biti ponuđeni različitim bijelim
smokom i gustim ovčim mljekom u

koje obično metnu grudu snijega.

Tu je vladika Rade proveo one
dane, što se u svakom životu broje
među srećne; tu je on, kao car Da-
vid, paso ovce oca svojega. Puška
mu je bila prva zabava, a gusle su
mu bile prvi učitelj; srpska slava
bila mu je prva ljubav, a nebo sa
svojim zvjezdama prva zagonetka. Sa
visina lovćenskih kao dijete, gledao
je neizbrojno puta, kako se sunceliza
udaljenih, snježnih planina podiže, a
uz gusle slušao je pjesmu, koja mu
je kazivala, da je za onim bregovima
Kosovo i Prizren, da onamo kroz li-
jepe i plodne zemlje teče Lab i Si-
tnica. Neizbrojno puta gledao je kako
se sunce spušta u valove sinjega
mora, a pjesma mu je kazivala, da
iza toga mora žive Latini. Sa visina
lovćenskih mogao je vidjeti sve gra-
nice malene Crne Gore, a gusle su
mu pominjale daleke i nepregledne
granice prostranog srpskog carstva.
Vidio je Crnogorce stiješnjene u ove
krševe, a pjesma mu je kazivala, da
su uzeli Turci polje, a Latini more,
a njima ostale samo ove kamenite i
neplodne gore. Ni pomišljao nije, da
će on negda biti vladika, vladalac
ovog posljednjeg nezavisnog ognjišta
velike Dušanove države. Lovćen je
bio njegov, pa što drugo može pože-
ljeti njeguški djetić?! Stanovi njego-

e

vog oca bili su pod samim vrhom
Lovćena. Tu je bilo prostrano carstvo
njegove slobode i njegove radosti. Ni
pomisliti nije mogao kakve brige i
strasti u svjetskim ravnicama stanuju.
Srećan i zadovoljan, radovao se svu-
kom danu svoga života, jer mu je
svaki dan donosio nove zabave, pune
radosti i veselja. Lovćenski orlovi
jedini su bili, kojima je zavidio što
imaju krila...“

Bolje od proslavljenog našeg čika-
Ljube niko nije pisao o Crnogorcima
i Lovćenu, s toga mislimo, da bi:
svaka dalja naša riječ, ili ičija drugo,
bila suvišna i bez vrijednosti. Jedino
ćemo nadodati ono, što je kralj crno-
gorski Nikola, odgovorio dopisniku
pariškog ,Temps-a“ a u Petrogradu,
kad mu se ovaj brzojavno bio obra-
tio radi razjašnjenja, kad su neke
ruske novine prve bile donijele vijest,
da kralj Nikola crnogorski kani, da
ustupi Austriji brdo Lovćen. Evo nje-
govijehi riječi: ,Brdo Lovćen je Olimp
srpski, spomenik je podignut božjom
rukom slobodi i njezinim braniteljima,
kolijevka je to naše slavne dinastije,
podnožje je to mauzolija pepela Petra
Petrovića Njeguša. Lovćen se odupro
i onda kad su divlji Azijati bili stigli
do pred zidove Beča. Tako će se 0-
duprijeti i u buduće. Svojim visokim
vrhuncima Lovćen nam je mio, i Za
nas je dragocjeniji, nego kad bi bio
jedan veliki, ogromni dijamant!“