m A RE SaO ne

Br. 9.

_—_———

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK

Cijena je listu nu godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her-
cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu
Goru K 15; za sve ostale zemlje
krouna 16; za Dubrovnik kruna 10;
na po i četvrt godine surazmjerno,
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se, —

Dubrovnik, 27. februara 1913.

God. XXII.

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 20 PARA

-Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova), Ako
se više puta uvršćuju, onda po ci-
jeniku. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od Petitnog
retka 20 para,

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Odgovorni urednik Antonije Benussi.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr

Čudno stanje.

Objava rata sa strane balkanskih
saveznika izazvala je u svoje vri-
jeme iznenađenje kod većeg dijela
evropske diplomacije, koja nije bila
upućena da je među balkanskim
državama utvrđen onako solidan
savez, a nije se ni nadala da će
balkanske države onako nenadano,
brzo i spremno da zagaze u rat.
Još veće iznenađenje po tu istu
diplomaciju bile su velike pobjede
saveznih vojska, koje su odmah
u početku zadivile cio svijet. Baš
ove pobjede kao i one kasnije
uzrokom su da se u cijeloj Evropi
stvori neko čudno stanje, puno
straha i neizvjesnosti. Da slučajno,
kojom nesrećom, nije savezno 0o-
ružje. pobijedilo već da je ta sreća
poslužila moderno uređenu i izvje-
žbanu von der Goltz pašinu vojsku,
kako što je jedan dio humane
Evrope posigurno i cijenio, onda
bi se prama saveznicima brzo po-
kazalo lažno milosrđe i zaštita, jer
sa porazom balkanskog saveza, a
naročito srpske vojske, plan Dranga
osjetio bi sigurniju osnovu i brzo
svoje ostvarenje. Ali poraz Turaka
u isto vrijeme bilo je i uništenje
ovoga plana prodiranja na Istok.
Taj poraz toliko je bio osjetljiviji,
što su njegovi tvorci bili sigurni
da će savezne vojske, naročito
srpska, da grdno stradaju. Za čas
su bili svi snovi uništeni. Trebalo
je spasavati čast. Ali kako? Iskr-
soše pitanja koja su cijelu Evropu
uzmutila.

Najprije je iskrslo pitanje srpske
luke, pa ono avtonomne Albanije
i njenih granica, dok sada, na
svrhu, nije došlo u akutni stadiji
pitanje rumunjsko-bugarsko.

Sva ova pitanja povukla su za
sobom jaka oružanja velikih sila,
koje su se grupisale u dva tabora:
irojnog saveza i trojnog sporazuma.
Prvi zagovara interese Turske,
drugi interese balkanskog saveza.
Jedno od glavnih načela koje se
ističe i iz jednog i drugog tabora
jest: održanje mira pod svaku ci-

jenu. I da se taj mir održi počelo

se je sa poklisarskim sjednicama,
koje su svaki dan bacale u masu
drugo raspoloženje; čas se govo-
rilo o sigurnom mirnom riješenju
sporova, čas o kritičnom političkom
stanju. Nikad nije bilo neke stalne
izvjesnosti. Baš u momentima,
kada se je najviše garantovalo za
mir, onda se je najenergičnije pro-
vodila mobilizacija vojska. Dok su
se jednog dana sa sigurnošću kroz
javnost pronosili glasovi, kako je
između trojnog saveza i trojnog
sporazuma nestalo svih diferenaca
koje bi mogle biti opasne po mir,
dotle je drugi dan donosio izvje-
štaj sa poklisarskih sjednica, prama
kome među velesilama vlada ne-
suglasica, pa čak i prijetnje. Uprav
čudno stanje, bez i najmanje odre-
đenosti, bez truna izvjesnosti,

U toliko se je kroz čitavo ovo

“vrijeme javnost varalo i danas se

vara kako ne postoji nikakva u-

zroka za evropski rat, a međutim
troše se stotine milijona na odr-
žanje vojske u ratnoj spremi. Ve-
like sile toliko su sigurne da mir
neće biti porušen, da su izdale
nove zakone o svojoj vojski a
prama tim zakonima kontigent je
vojske za trećinu veći. Votiraju se
grdne sume, nameću se još gr-
dniji porezi, narod se dovodi u
očajanje a sve — jer je mir osi-
guran. Ovakovo čudno stanje mo-
že se jedino da objasni kao jedan
diplomatski rat, za kojim stoji pri-
pravna vojska. Ako diplomaciji ne
uspije da na svoj diplomatski na-
čin podvaljivanja pobjedi u oču-
vanju i obrani državne časti, onda
će to da uradi vojska, samo ako
se za to osjeti kadra i ako odno-
sna država uzima dovoljno novaca
za tako poduzeće. Hoće li uspjeti
diplomatima da među sobom svrše
rat ili će napred maknuti vojsku,
to je baš ona neizvjesnost koja
današnje stanje pravi nekako ču-
dnim.

Po najnovijim vijestima izgleda
kao da će se naći način za mirno
riješenje svih pitanja koja su na-
stala za vrijeme ovog rata a koja
prijete cijeloj Evropi ratom. Ali
danas je čudno stanje, pa su čudne
i vijesti; jer dok se s jedne strane
uvjerava masu kako je došlo do
sporazuma između Austrije i Ru-
sije u isto vrijeme pronosi se kroz
štampu vijest kako će Rusija ovo
dana zvanično da objavi mobili-
zaciju od dva nova kora; dok ja-
vna štampa vidi susretljivost i pri-
jateljsko raspoloženje ostalih sila,
u isto se vrijeme iz raznih prije-
stonica javlja o novim vojnim zako-
nima, povećavanjima vojske, novim
oružanjima, vojnim kreditima itd.

Kada nastane ovako vrenje i
ključanje ili mora da prekipi ili
lonac da prsne. Nešto od to dvoje
mora da donese ovo sadanje  ču-
dno stanje.

Kronika.

Francuskim poslanikom na ruskom
carskom dvoru imenovan je Deleassć.

U današnjem vremenu, u ovakoj
međunarodnoj situaciji to je imeno-
novanje veliki politički dogagjaj. A
to dokazuje i odjek, kojeg je ovo ime-
novanje prouzročilo u cijeloj evrop-
skoj štampi. Ruska štampa pozdra-
vlja novoga poslanika najvećim en-

tuziazmom, a franceska se opet na-

tječe s ruskom. 1 Rusi i Francuzi su
zadovoljni. SS njima dijele i veselje i
zadovoljstvo takode i Englezi.

A ima i nezadovoljnika. Megju te
treba u prvom redu ubrojiti — bečke
novine. Bečka je štampa kao mahni-
ta. Donose se čitavi uvodni članci o
Deleassć-ovu imenovonju; jednom ri-
ječju: njemačka bečka štampa drži ovo
imenovanje francusko-ruskom demon-
stracijom protiv Njemačke i Austrije,
a osobito protiv prve.

O uzrocima koji su prouzrokovali
ovo naglo naimenovanje piše se mno-
go, ali se vazda ističe, da je ruski
dvor htio Deleassća.
jj *

Delcassč u Petrogradu, Izvoljski u
Parizu !

I jedan i drugi bili su ministri spo-
ljašnih poslova. Deleassć je demisirao

g. 1905 a Izvoljski g. 1908. Prvi pri-
likom maročkog spora, a drugi pri-
godom aneksije Bosne i Hercegovine.

Deleassć je poznat kao nepomirljivi
neprijatelj Njemačke i u malo, da 1905,
kad je bio ministrom spoljašnih po-
slova, nije buknuo rat. Nijemci ga ge
vrlo dobro sjećaju.

*

Svi posljedni događaji jasno poka-
zuju, da je savez između Rusije i
Francuske s dana na dan, sve čvrš-
ći i solidniji.

Kad je tu skoro Poincarč zauzeo
predsjedničko mjesto u svom prvom
programnog govoru, istaknuo je čvr-
ste veze izmegju Francuske i Rusije.
Telegrami koji su se tom prilikom
izmijenili između njega i ruskoga cara
najsrdačniji su i najtopliji. Odmah za-
tim slijedilo je imenovanje Deleassća
poslanikom na ruskom dvoru. Poin-
carč hoće jaku Francusku; Francusku
koja će moći da se brani i obrani;
Francusku dostojnu i imena i civili-
zatornih tradicija. Poincarč hoće Fran-
cusku ojačanu, jaku i snažnu, Fran-
cusku koja će biti sposobna braniti i
obraniti civilizaciju. Zato je potrebno
povećanje vojske. Vojska ne mora
biti samo povećana, nego i izvježba-
na, pa je stoga potrebno uvesti oba-
veznu trogodišnju vojnu službu.

Sve ovo ne da njemačkoj štampi
mira.

X H

Poslije Fremdemblatt-ova comuni-
que-a, bečka se štampa razglagoljala,
da na Balkanu više ne smije da bude

«nikakve druge politike, -osim-—— bal--

kanske! Valjda!? To po riječniku
bečkom znači: Rusija više nema što
s Balkanom, kad su se Balkanci sami
oslobodili. Novoje Vremja ustalo je
protiv takog pisanja sa svom  ener-
gijom. Petrogradski list kaže, da su
to samo bečke smicalice, bačene, da
bi nekako djelovale na rusku diplo-
maciju, koja se je do sada više puta
dala sugestionisati. Petrogradski list
opominje rusku diplomaciju, neka radi
onako kako ruski narod osjeća za
svoju balkansku braću. Rusija —
kaže — neće, ne može i ne smije da
so odreče svoje istoričke misije na
Balkanu.

Neue Hreu Presse dobila je iz Ber-
lina telegrafsku vijest, da je u izgledu
mogućnost zbliženja između Austrije
i Rusije, jer predstoji ,mogućnost«“,
da Rusija pristane da se Skadar pri-
poji Alabniji.

Na temelju tog nejasnog telegrama ;
na temelju telegrama koji govori sa-
mo o mogućnosti, Newe Frei _Pvesse,
u istom broju, u kojemu donosi taj
telegram ,mogućnosti“, piše uvodni
članak o tome, kao da je to već go-
tova činjenica. Razumije se onda, da
sve postavke i svi zaključci u to me
članku ne mogu biti drugo nego
mlaćenje prazne slame.

Nije se tome ipak čuditi, jer je to
onaj list koji je u svoje vrijeme bio
donio uvodni članak, kako su Turci
osvojili Podgoricu |

njena vojska.
TH
Do pred sami početak rata, pa čak
i do onih dana prvih sjajnih pobjeda
srpskog ubojnog oružja, naše dušman-
ske, švapske novine, donosili su o
Srbiji a naročito o njenoj vojsci ta-
kova gadna mnijenja i tobože sigu-
“ran sud, kao o kakvom najgorom
vojsci na svijetu. Prama tim. listovi-
ma, to je bila vojska prostih ušlji-
vaca, gladna, jadna, bosa, nedisciplo-
vana. Nije se davalo nikakve važno-
sti počam od Kralja Petra pa do po-
sljednjih redova. Šaljivi listovi nala-

Srbija i

zili su dovoljno materijala, da na
najuvrjedljiviji način predstavljaju
srpskog Kralja, njegove porodične
članove i srpsku vojsku. Bilo je do-
sta slučajeva, da je ovakvo gadno
držanje imalo u sebi ipak nešto u-
spjeha po naše dušmane, jer je u
jednom dijelu našeg dvoimenog na-
roda ulilo gotovo neku vjeru, da srp-
ska vojska i ako ne baš onako kako
ju Beč i Pešta predstavljaju, ali ipak
da nema biti ni malo dobra, barem
ne onoliko koliko se Srbi s njome
»razmeću“. Bilo je i toga, da su se
neki, i ako vrlo rijetki, domaći listo-
vi, potpuno poveli za ovom bečkom
i peštanskom štampom, te su u svo-
joj mržnji proti Srbima davali jedna-
ke ocjene (?) Srbiji i njenoj vojsci,
kao i oni u Beču i Pešti.

Mi, i ako smo imali prilike da se
uvjerimo o velikom naprednom radu
u Srbiji, koji se razvijao bez buke
ali sigurno i u velikim dimensijama,
i ako smo imali prilike da se uvje-
rimo u nekim zgodama što je i ka-
kva je srpska vojska, ipak na sve
one ispade, naročito nekih domaćih
listova nijesmo mogli dostojno da od-
govaramo već.smo radije premučavali,
prosto stoga, što bi to neki bili u-
potrebili u svoje neke svrhe, a druga
bi strana bila jedva dočekala, da dade
lekciju nama ,veleizdajnicima“ i ,bun-
tovnicima“. Takove su naše prilike,
koje su nas u tome priječile, ali smo
za to bili mirni, sretni i spokojni
s druge strane, da ćemo dočekati o-
no što evo dočekasmo i što je naj-

bolji edgovor-na ono što smo mi bili -

prisiljeni ćutati. Ostajao nam je uz
to ipak jedan način, da naše čitaoce
tačnije informirano o radu u Srbiji
i o njenom napretku. To smo bili
prepustili našem redovnom dopisniku,
koji nije gotovo ni jedan broj propu-
stio, a da našem listu poslao svog
dopisa većinom informativne sadržine.
U tim dopisima govorilo se je o spre-
mi i pripremama srpske. vojske, kao
i o njenom kolosalnom napretku, još
mnogo prije rata, a o ratu se je u
našem listu govorilo gotovo pozitivno
za dva mjeseca prije nego je i bu-
knuo, kad o tome drugi ćutahu, jer
u to nije niko vjerovao. Ti dopisi
kroz naš list prolazili su gotovo ne-
opaženi u toliko, što im se je više
pripisivalo neko bombastično, fanta-
stično i čak fanatično razlaganje i
izvještivanje, a nije im se davalo one
vjere koju su zaslužili i što se tek
sada, poslije svih ovih događaja i
uspjeha srpske vojske može tačno da
ocijeni. To je bilo stoga što je naš
dopisnik bio potpuno upućen u unu-
trašnji razvoj Srbije, te je prema to-
me mogao da nas i izvješćuje, nara-
vno opet u granicama koje ne mogu
biti po opštu stvar od kakve štete.
Strana svjetska štampa malo je vo-
dila računa o Srbiji i o njenom na-
pretku putem direktnih informacija,
već se je opet oslanjala na bečku i
peštansku štampu, koja je uživala da
o našem narodu u Srbiji iznese sa-
mo ono što ponizuje. Došao je bal-

. kanski rat i otkrio je svu onu grdnu

snagu, koja se je onako skromno i
tiho razvila u mladoj kraljevini, koja
je zaprepastila cio svijet i ubila u po-
jam srpske dušmane, koji su samo
računali na slabost Srbinovu, te se
izrugavali sa svim onim te je sva-
kom Srbinu milo i sveto.

. Dok su neki u Evropi i zgotovili
plan svoje agresivne politike, prama
kojem je Srbija imala da bude most
prama istoku i u isto vrijeme da po-
stane nečiji pašaluk ; dok su neki pri
spomenu srpske vojske odmahivali
rukom, govoreći da ona nema ni fi-
šeka za borbu; da je dovoljno 24
sata da se Srbija pregazi; da ju se

#

može osvojiti uz svirku muzike; itd.
itd. dotle se je ova malena država
spremala svjesna svoje dužnosti i
svoga zvanja, te je svoju vojsku tako
uredila i na toliku jefvisinu digla, da
na glasove nekih srpskih “pobjeda
nijesu i neki austrijski generali mo-
gli da se sustegnu a da se ne usta-
nu, skinu kapu i odadu čast takovoj
vojsci. Čast takovoj vojsci! morali su
da uskliknu.

Kad je počeo rat, stiglo je! na bo-
jište mnogo stranih vojnih atašeja i
dopisnika. Neki, od  ,prijateljske“
strane, došli su da se unaprijed smiju
i izrugavaju srpskoj vojsci, i već su
zamišljali kakve će izvještaje slati o
slomljenoj ižpobijenoj srpskoj armiji,
prama kojoj je stajala silna, izvjež-
bana i moderno uređena turska voj-
ska. Ali kakvo razočaranje, kakav
preokret! Već prvi čas ratovanja po-
čeo je srpsku vojsku kititi bojnim
uspjehom, a kad je armija hrabrog
prestolonasljednika Aleksandra pala
pod Kumanovo i iznijela onako sjaj-
nu pobjedu i za čas se našla u car-
skom Skoplju, i cinička Evropa stala
je i skinula kapu pred srpskom voj-
skom: čast takovoj vojsci !

Pregled.

Novi predsjednik iranc. republike
i njegova poruka. Izbor novoga pred-

*sjednika francuske republike g. Poin-

carć-a dočekan je po cijeloj Francu-

skoj najvećim oduševljenjem. Novi,

predsjednik rođen je Lotrinžanin ito
mu pribavlja još veće simpatije. U
svim gradovima bilo je na dan izbora
manifestacija; narod je prolazio uli-
cama pod zastavama, sa muzikom i
bakljama, kličući u slavu Poincarća,
Lothringije i republike. Prošle! se--
dmice pročitana je u parlamentu po-
ruka novoga predsjednika, u kojoj
izjavljuje da će! vršeći svoju visoku
službu, uvijek lojalno sjećati, kako je
njegov predšasnik vršio savjesno svo-
je dužnosti. Zatim je naglasio potrebu
jake vlade, predsjednik će bditi nad
tim, da vlada pod nadzorom! pučkoga
sabora očuva svoj autoritet. Poruka
zatim naglasuje, da su potrebite! re-
forme: izbornog prava i reforme u
socijalnom zakonodastvu. Uspješno'se
može voditi politika mira, naglašuje
poruka, samo ako je država uvijek
na rat pripravna. Umanjena francu-
ska ne bi bila više Francuska, i bio
bi zločin na civilizaciji, da se napusti
vojna snaga Francuske, dok je ona
sa svih strana okružena vlastima,
koje neprestano razvijaju svoje vojne
silne. Zato se ne smije prezati ni pred
kojom žrtvom, da se Francuska što
više ojača. Što budemo bolje naoru-
žani i što smo spremniji za rat, to
će se naše riječi o miru i čovječnosti
više uvažavati. Već više mjeseca ra-
dimo na tom, da svladamo pogibelj
jedne strašne krize. Jaka po povje-
renju naroda i sabora, sigurna vjer-
nosti svojih saveznika i prijatelja,
vlada će stalno voditi politiku iskre-
nosti, mudrosti i stalnosti. Svu svoju
energiju upotrebiću na to, da osigu-
ram budućnost toj politici. Obje ko-
more saslušale su predsjednikovu po-
ruku oduševljenim odobravanjem, je-
dino što su se sami socijaliste u ko--
mori držali vrlo reservirano. Ovom
prigodom Poincara je primio množinu
čestitaka od mnogih vladara, a ona
ruskoga cara glasi:

»U času, kad Vi nastupate svoju
visoku službu, na koju Vas je po-
zvalo povjerenje Irancuskoga naroda,
goni me moje srce, da Vam pono-
vno izrazim one dobre i srdačne
želje, koje sam Vam zaželio na dan

Ž