m A RE SaO ne Br. 9. _—_——— IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu nu godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje krouna 16; za Dubrovnik kruna 10; na po i četvrt godine surazmjerno, Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se, — Dubrovnik, 27. februara 1913. God. XXII. DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA -Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova), Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od Petitnog retka 20 para, Plativo i utuživo u Dubrovniku. Odgovorni urednik Antonije Benussi. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr Čudno stanje. Objava rata sa strane balkanskih saveznika izazvala je u svoje vri- jeme iznenađenje kod većeg dijela evropske diplomacije, koja nije bila upućena da je među balkanskim državama utvrđen onako solidan savez, a nije se ni nadala da će balkanske države onako nenadano, brzo i spremno da zagaze u rat. Još veće iznenađenje po tu istu diplomaciju bile su velike pobjede saveznih vojska, koje su odmah u početku zadivile cio svijet. Baš ove pobjede kao i one kasnije uzrokom su da se u cijeloj Evropi stvori neko čudno stanje, puno straha i neizvjesnosti. Da slučajno, kojom nesrećom, nije savezno 0o- ružje. pobijedilo već da je ta sreća poslužila moderno uređenu i izvje- žbanu von der Goltz pašinu vojsku, kako što je jedan dio humane Evrope posigurno i cijenio, onda bi se prama saveznicima brzo po- kazalo lažno milosrđe i zaštita, jer sa porazom balkanskog saveza, a naročito srpske vojske, plan Dranga osjetio bi sigurniju osnovu i brzo svoje ostvarenje. Ali poraz Turaka u isto vrijeme bilo je i uništenje ovoga plana prodiranja na Istok. Taj poraz toliko je bio osjetljiviji, što su njegovi tvorci bili sigurni da će savezne vojske, naročito srpska, da grdno stradaju. Za čas su bili svi snovi uništeni. Trebalo je spasavati čast. Ali kako? Iskr- soše pitanja koja su cijelu Evropu uzmutila. Najprije je iskrslo pitanje srpske luke, pa ono avtonomne Albanije i njenih granica, dok sada, na svrhu, nije došlo u akutni stadiji pitanje rumunjsko-bugarsko. Sva ova pitanja povukla su za sobom jaka oružanja velikih sila, koje su se grupisale u dva tabora: irojnog saveza i trojnog sporazuma. Prvi zagovara interese Turske, drugi interese balkanskog saveza. Jedno od glavnih načela koje se ističe i iz jednog i drugog tabora jest: održanje mira pod svaku ci- jenu. I da se taj mir održi počelo se je sa poklisarskim sjednicama, koje su svaki dan bacale u masu drugo raspoloženje; čas se govo- rilo o sigurnom mirnom riješenju sporova, čas o kritičnom političkom stanju. Nikad nije bilo neke stalne izvjesnosti. Baš u momentima, kada se je najviše garantovalo za mir, onda se je najenergičnije pro- vodila mobilizacija vojska. Dok su se jednog dana sa sigurnošću kroz javnost pronosili glasovi, kako je između trojnog saveza i trojnog sporazuma nestalo svih diferenaca koje bi mogle biti opasne po mir, dotle je drugi dan donosio izvje- štaj sa poklisarskih sjednica, prama kome među velesilama vlada ne- suglasica, pa čak i prijetnje. Uprav čudno stanje, bez i najmanje odre- đenosti, bez truna izvjesnosti, U toliko se je kroz čitavo ovo “vrijeme javnost varalo i danas se vara kako ne postoji nikakva u- zroka za evropski rat, a međutim troše se stotine milijona na odr- žanje vojske u ratnoj spremi. Ve- like sile toliko su sigurne da mir neće biti porušen, da su izdale nove zakone o svojoj vojski a prama tim zakonima kontigent je vojske za trećinu veći. Votiraju se grdne sume, nameću se još gr- dniji porezi, narod se dovodi u očajanje a sve — jer je mir osi- guran. Ovakovo čudno stanje mo- že se jedino da objasni kao jedan diplomatski rat, za kojim stoji pri- pravna vojska. Ako diplomaciji ne uspije da na svoj diplomatski na- čin podvaljivanja pobjedi u oču- vanju i obrani državne časti, onda će to da uradi vojska, samo ako se za to osjeti kadra i ako odno- sna država uzima dovoljno novaca za tako poduzeće. Hoće li uspjeti diplomatima da među sobom svrše rat ili će napred maknuti vojsku, to je baš ona neizvjesnost koja današnje stanje pravi nekako ču- dnim. Po najnovijim vijestima izgleda kao da će se naći način za mirno riješenje svih pitanja koja su na- stala za vrijeme ovog rata a koja prijete cijeloj Evropi ratom. Ali danas je čudno stanje, pa su čudne i vijesti; jer dok se s jedne strane uvjerava masu kako je došlo do sporazuma između Austrije i Ru- sije u isto vrijeme pronosi se kroz štampu vijest kako će Rusija ovo dana zvanično da objavi mobili- zaciju od dva nova kora; dok ja- vna štampa vidi susretljivost i pri- jateljsko raspoloženje ostalih sila, u isto se vrijeme iz raznih prije- stonica javlja o novim vojnim zako- nima, povećavanjima vojske, novim oružanjima, vojnim kreditima itd. Kada nastane ovako vrenje i ključanje ili mora da prekipi ili lonac da prsne. Nešto od to dvoje mora da donese ovo sadanje ču- dno stanje. Kronika. Francuskim poslanikom na ruskom carskom dvoru imenovan je Deleassć. U današnjem vremenu, u ovakoj međunarodnoj situaciji to je imeno- novanje veliki politički dogagjaj. A to dokazuje i odjek, kojeg je ovo ime- novanje prouzročilo u cijeloj evrop- skoj štampi. Ruska štampa pozdra- vlja novoga poslanika najvećim en- tuziazmom, a franceska se opet na- tječe s ruskom. 1 Rusi i Francuzi su zadovoljni. SS njima dijele i veselje i zadovoljstvo takode i Englezi. A ima i nezadovoljnika. Megju te treba u prvom redu ubrojiti — bečke novine. Bečka je štampa kao mahni- ta. Donose se čitavi uvodni članci o Deleassć-ovu imenovonju; jednom ri- ječju: njemačka bečka štampa drži ovo imenovanje francusko-ruskom demon- stracijom protiv Njemačke i Austrije, a osobito protiv prve. O uzrocima koji su prouzrokovali ovo naglo naimenovanje piše se mno- go, ali se vazda ističe, da je ruski dvor htio Deleassća. jj * Delcassč u Petrogradu, Izvoljski u Parizu ! I jedan i drugi bili su ministri spo- ljašnih poslova. Deleassć je demisirao g. 1905 a Izvoljski g. 1908. Prvi pri- likom maročkog spora, a drugi pri- godom aneksije Bosne i Hercegovine. Deleassć je poznat kao nepomirljivi neprijatelj Njemačke i u malo, da 1905, kad je bio ministrom spoljašnih po- slova, nije buknuo rat. Nijemci ga ge vrlo dobro sjećaju. * Svi posljedni događaji jasno poka- zuju, da je savez između Rusije i Francuske s dana na dan, sve čvrš- ći i solidniji. Kad je tu skoro Poincarč zauzeo predsjedničko mjesto u svom prvom programnog govoru, istaknuo je čvr- ste veze izmegju Francuske i Rusije. Telegrami koji su se tom prilikom izmijenili između njega i ruskoga cara najsrdačniji su i najtopliji. Odmah za- tim slijedilo je imenovanje Deleassća poslanikom na ruskom dvoru. Poin- carč hoće jaku Francusku; Francusku koja će moći da se brani i obrani; Francusku dostojnu i imena i civili- zatornih tradicija. Poincarč hoće Fran- cusku ojačanu, jaku i snažnu, Fran- cusku koja će biti sposobna braniti i obraniti civilizaciju. Zato je potrebno povećanje vojske. Vojska ne mora biti samo povećana, nego i izvježba- na, pa je stoga potrebno uvesti oba- veznu trogodišnju vojnu službu. Sve ovo ne da njemačkoj štampi mira. X H Poslije Fremdemblatt-ova comuni- que-a, bečka se štampa razglagoljala, da na Balkanu više ne smije da bude «nikakve druge politike, -osim-—— bal-- kanske! Valjda!? To po riječniku bečkom znači: Rusija više nema što s Balkanom, kad su se Balkanci sami oslobodili. Novoje Vremja ustalo je protiv takog pisanja sa svom ener- gijom. Petrogradski list kaže, da su to samo bečke smicalice, bačene, da bi nekako djelovale na rusku diplo- maciju, koja se je do sada više puta dala sugestionisati. Petrogradski list opominje rusku diplomaciju, neka radi onako kako ruski narod osjeća za svoju balkansku braću. Rusija — kaže — neće, ne može i ne smije da so odreče svoje istoričke misije na Balkanu. Neue Hreu Presse dobila je iz Ber- lina telegrafsku vijest, da je u izgledu mogućnost zbliženja između Austrije i Rusije, jer predstoji ,mogućnost«“, da Rusija pristane da se Skadar pri- poji Alabniji. Na temelju tog nejasnog telegrama ; na temelju telegrama koji govori sa- mo o mogućnosti, Newe Frei _Pvesse, u istom broju, u kojemu donosi taj telegram ,mogućnosti“, piše uvodni članak o tome, kao da je to već go- tova činjenica. Razumije se onda, da sve postavke i svi zaključci u to me članku ne mogu biti drugo nego mlaćenje prazne slame. Nije se tome ipak čuditi, jer je to onaj list koji je u svoje vrijeme bio donio uvodni članak, kako su Turci osvojili Podgoricu | njena vojska. TH Do pred sami početak rata, pa čak i do onih dana prvih sjajnih pobjeda srpskog ubojnog oružja, naše dušman- ske, švapske novine, donosili su o Srbiji a naročito o njenoj vojsci ta- kova gadna mnijenja i tobože sigu- “ran sud, kao o kakvom najgorom vojsci na svijetu. Prama tim. listovi- ma, to je bila vojska prostih ušlji- vaca, gladna, jadna, bosa, nedisciplo- vana. Nije se davalo nikakve važno- sti počam od Kralja Petra pa do po- sljednjih redova. Šaljivi listovi nala- Srbija i zili su dovoljno materijala, da na najuvrjedljiviji način predstavljaju srpskog Kralja, njegove porodične članove i srpsku vojsku. Bilo je do- sta slučajeva, da je ovakvo gadno držanje imalo u sebi ipak nešto u- spjeha po naše dušmane, jer je u jednom dijelu našeg dvoimenog na- roda ulilo gotovo neku vjeru, da srp- ska vojska i ako ne baš onako kako ju Beč i Pešta predstavljaju, ali ipak da nema biti ni malo dobra, barem ne onoliko koliko se Srbi s njome »razmeću“. Bilo je i toga, da su se neki, i ako vrlo rijetki, domaći listo- vi, potpuno poveli za ovom bečkom i peštanskom štampom, te su u svo- joj mržnji proti Srbima davali jedna- ke ocjene (?) Srbiji i njenoj vojsci, kao i oni u Beču i Pešti. Mi, i ako smo imali prilike da se uvjerimo o velikom naprednom radu u Srbiji, koji se razvijao bez buke ali sigurno i u velikim dimensijama, i ako smo imali prilike da se uvje- rimo u nekim zgodama što je i ka- kva je srpska vojska, ipak na sve one ispade, naročito nekih domaćih listova nijesmo mogli dostojno da od- govaramo već.smo radije premučavali, prosto stoga, što bi to neki bili u- potrebili u svoje neke svrhe, a druga bi strana bila jedva dočekala, da dade lekciju nama ,veleizdajnicima“ i ,bun- tovnicima“. Takove su naše prilike, koje su nas u tome priječile, ali smo za to bili mirni, sretni i spokojni s druge strane, da ćemo dočekati o- no što evo dočekasmo i što je naj- bolji edgovor-na ono što smo mi bili - prisiljeni ćutati. Ostajao nam je uz to ipak jedan način, da naše čitaoce tačnije informirano o radu u Srbiji i o njenom napretku. To smo bili prepustili našem redovnom dopisniku, koji nije gotovo ni jedan broj propu- stio, a da našem listu poslao svog dopisa većinom informativne sadržine. U tim dopisima govorilo se je o spre- mi i pripremama srpske. vojske, kao i o njenom kolosalnom napretku, još mnogo prije rata, a o ratu se je u našem listu govorilo gotovo pozitivno za dva mjeseca prije nego je i bu- knuo, kad o tome drugi ćutahu, jer u to nije niko vjerovao. Ti dopisi kroz naš list prolazili su gotovo ne- opaženi u toliko, što im se je više pripisivalo neko bombastično, fanta- stično i čak fanatično razlaganje i izvještivanje, a nije im se davalo one vjere koju su zaslužili i što se tek sada, poslije svih ovih događaja i uspjeha srpske vojske može tačno da ocijeni. To je bilo stoga što je naš dopisnik bio potpuno upućen u unu- trašnji razvoj Srbije, te je prema to- me mogao da nas i izvješćuje, nara- vno opet u granicama koje ne mogu biti po opštu stvar od kakve štete. Strana svjetska štampa malo je vo- dila računa o Srbiji i o njenom na- pretku putem direktnih informacija, već se je opet oslanjala na bečku i peštansku štampu, koja je uživala da o našem narodu u Srbiji iznese sa- mo ono što ponizuje. Došao je bal- . kanski rat i otkrio je svu onu grdnu snagu, koja se je onako skromno i tiho razvila u mladoj kraljevini, koja je zaprepastila cio svijet i ubila u po- jam srpske dušmane, koji su samo računali na slabost Srbinovu, te se izrugavali sa svim onim te je sva- kom Srbinu milo i sveto. . Dok su neki u Evropi i zgotovili plan svoje agresivne politike, prama kojem je Srbija imala da bude most prama istoku i u isto vrijeme da po- stane nečiji pašaluk ; dok su neki pri spomenu srpske vojske odmahivali rukom, govoreći da ona nema ni fi- šeka za borbu; da je dovoljno 24 sata da se Srbija pregazi; da ju se # može osvojiti uz svirku muzike; itd. itd. dotle se je ova malena država spremala svjesna svoje dužnosti i svoga zvanja, te je svoju vojsku tako uredila i na toliku jefvisinu digla, da na glasove nekih srpskih “pobjeda nijesu i neki austrijski generali mo- gli da se sustegnu a da se ne usta- nu, skinu kapu i odadu čast takovoj vojsci. Čast takovoj vojsci! morali su da uskliknu. Kad je počeo rat, stiglo je! na bo- jište mnogo stranih vojnih atašeja i dopisnika. Neki, od ,prijateljske“ strane, došli su da se unaprijed smiju i izrugavaju srpskoj vojsci, i već su zamišljali kakve će izvještaje slati o slomljenoj ižpobijenoj srpskoj armiji, prama kojoj je stajala silna, izvjež- bana i moderno uređena turska voj- ska. Ali kakvo razočaranje, kakav preokret! Već prvi čas ratovanja po- čeo je srpsku vojsku kititi bojnim uspjehom, a kad je armija hrabrog prestolonasljednika Aleksandra pala pod Kumanovo i iznijela onako sjaj- nu pobjedu i za čas se našla u car- skom Skoplju, i cinička Evropa stala je i skinula kapu pred srpskom voj- skom: čast takovoj vojsci ! Pregled. Novi predsjednik iranc. republike i njegova poruka. Izbor novoga pred- *sjednika francuske republike g. Poin- carć-a dočekan je po cijeloj Francu- skoj najvećim oduševljenjem. Novi, predsjednik rođen je Lotrinžanin ito mu pribavlja još veće simpatije. U svim gradovima bilo je na dan izbora manifestacija; narod je prolazio uli- cama pod zastavama, sa muzikom i bakljama, kličući u slavu Poincarća, Lothringije i republike. Prošle! se-- dmice pročitana je u parlamentu po- ruka novoga predsjednika, u kojoj izjavljuje da će! vršeći svoju visoku službu, uvijek lojalno sjećati, kako je njegov predšasnik vršio savjesno svo- je dužnosti. Zatim je naglasio potrebu jake vlade, predsjednik će bditi nad tim, da vlada pod nadzorom! pučkoga sabora očuva svoj autoritet. Poruka zatim naglasuje, da su potrebite! re- forme: izbornog prava i reforme u socijalnom zakonodastvu. Uspješno'se može voditi politika mira, naglašuje poruka, samo ako je država uvijek na rat pripravna. Umanjena francu- ska ne bi bila više Francuska, i bio bi zločin na civilizaciji, da se napusti vojna snaga Francuske, dok je ona sa svih strana okružena vlastima, koje neprestano razvijaju svoje vojne silne. Zato se ne smije prezati ni pred kojom žrtvom, da se Francuska što više ojača. Što budemo bolje naoru- žani i što smo spremniji za rat, to će se naše riječi o miru i čovječnosti više uvažavati. Već više mjeseca ra- dimo na tom, da svladamo pogibelj jedne strašne krize. Jaka po povje- renju naroda i sabora, sigurna vjer- nosti svojih saveznika i prijatelja, vlada će stalno voditi politiku iskre- nosti, mudrosti i stalnosti. Svu svoju energiju upotrebiću na to, da osigu- ram budućnost toj politici. Obje ko- more saslušale su predsjednikovu po- ruku oduševljenim odobravanjem, je- dino što su se sami socijaliste u ko-- mori držali vrlo reservirano. Ovom prigodom Poincara je primio množinu čestitaka od mnogih vladara, a ona ruskoga cara glasi: »U času, kad Vi nastupate svoju visoku službu, na koju Vas je po- zvalo povjerenje Irancuskoga naroda, goni me moje srce, da Vam pono- vno izrazim one dobre i srdačne želje, koje sam Vam zaželio na dan Ž