S za) m Br. 10. Dubrovnik, 6. marta 1913. God. XXII, IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje krouna 16; za Dubrovnik kruna 10; na po i četvrt godine surazmjerno, Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju s&. — DROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (gitnijeh slova), Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Odgovorni urednik Antonije Benussi. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. 1613—1913 Trinaeste godine XVII. vijeka, u martu mjesecu, na današnji dan, rodio se veliki Dubrovčanin Stijepo Gradi. Danas se navršuje tristota obljetnica rogjenja tog ve- likog naučenjaka, političara, diplo- mata i patriote. Nije pretjerano kazano, da uz ime Gradićevo, u našoj domaćoj istoriji, samo ime Boškovićevo kadro je da se u uspomeni izdiže do uza nj. Ime koje je Gradi uživao, i sada uživa, u nauci, veliko je, a njegove su sposobnosti i njegova veličina to- lika, da je njegov rad usko bio skopčan sa sudbinom dubrovačke republike. Mi se_danas. skromno sjećamo dana rogjenja ovog velikog Du- brovčanina. Sjećamo se, jer mo- .ramo; sjećamo se, jer imamo ra- zloga za to; sjećamo ga se, jer nam je dužnost. Dubrovčani će i danas shvatiti, zašto je Dubrovnik bio onako ve- lik, onako bogat; bogat i u novcu iuznanju; bogat i u moći i u kulturi; — shvatiće, zašto je Du- brovnik bio obilat i u broju veli- kih i znamenitih ljudi, bilo drža- vnika i političara, bilo književnika i naučenjaka, bilo trgovaca i po- mioraca. Shvatiće, da su to bili samo plodovi Slobode. Radi toga i mi danas ističemo ovu obljetnicu. Zato doduše imamo svu silu primjera u istoriji i sadašnjici, ali na ovim uspomenama mi možemo sve to mnogo lakše i opaziti i shvatiti, jer nam je blizu; pred očima još uvijek imamo i gledamo porušene ili ostavljene, ako i kr- žljavo, velike spomenike, koji to- liko govore sa svojim mirom i mr- ivilom, svojim izglodanim stijena- ma i zarđalim bojama, da nas sile promišljati na veličinu i bogatstvo prošlosti. Kao uopšte u danima uspomene, lako i danas, mi smo veseli kad možemo preporučiti našoj omla- dini, neka se samo pomnjivo pro- šeta od Sv. Mihajla do Sv. Jakoba, od Dvora do Sponze, od Sv. Vlaha do Sv. “Spasa i Onofrijeve česme; neka samo okom prebaci preko veličanstvene skalinate na Jezuitima do bivšeg Collegiuma Ragusinum, — pa onda, — e, dovoljno je to, da dobije smisao za ljepotu i — slobodu. To je eto, zašto mi poklanjamo osobitu pažnju ovim obljetnicama. Mi se danas samo sa ovo par riječi, na ovome mjestu, sjećamo ovog velikog dana, a u jednom od narednih brojeva donijećemo glavnije iz života i rada Stijepa Gradi. Jugoslavenska Akademija u Za- grebu održaće danas svečanu po- men-sjednicu na uspomenu Stijepa Oradi. Srbija i njena vojska. is Turskoj je bio objavljen rat. Prva je zagazila malena ali junačka Crna Gora. Ovi srpski sokolovi, ne samo na svome domu nego i u tudini, za- boraviše na sve i pohitaše pod pušku. Odmah u početku zaredalo se sa u- spjesima. Mi smo im se veselili. Ve- selio im se svak našeg imena i jezi- ka, ali opet nekako masa narodna nikako da shvati, čemu sama Crna Gora, dok se ostale države još ne miču. Napokon, poslije deset dana navijestiše rat: Srbija, Bugarska i Grčka. Tako je bilo uređeno, za to su bili neki razlozi. — Netom je o- bjavljen rat i od strane ostalih save- znika, odmah je nekako bilo lakše. To je unutarnji osjećaj krvi, jezika, narodnosti, bratstva. Proti tome osje- ćaju nema ni zakona ni sile, jer je prirodan a priroda je najjači i najsa- vršeniji zakon. Našem narodu srpskog i hrvatskog imena zadrhtalo je srce, uzbudio se osjećaj. Krv nije voda! Dočekasmo rat u kom se bije naša rođena krv, ne da otimlje, da zaradi, da prevari, da podjarmi, da aprofitira itd. itd, već da oslobodi svoje od tuđeg jarma, bezakonja, jada i muke. Započeo je rat idealne slobode proti gadnom rop- stvu. I taj idealni rat navijestila je krv naše krvi. U tome je bio onaj i onoliki osjećaj. Mogli smo se krviti nebratski u bilo kojoj mjeri, ali je taj sam fakat rata naš osjećaj tako visoko podigao, da smo pred njim bili prisiljeni da zaboravimo, uprav uništimo, sve one naše mizerije koje su nas sputavale. Sloboda i naša lu- da trvenja!? Čemu? Zašto? Sve se je okrenulo, i mi slušajući glasove o pobjedama junaka naše krvi zanosili- smo se i izgledalo nam je kao da Turci ginu i divlji bježe pod udarcem naše rođene ruke. 'To je osjećaj koji se je svakome od nas zametnuo u prve glasove sjajnih pobjeda i koji je jednako i unaprijed ostao.i neće ni- kada nestati. Osjećaj, za koji bi se možda lako moglo naći paragrafa da ga teško kazne, ali nikad ni do vi- jeka paragrafa, da ga ubiju. Ubijati takav osjećaj značilo bi raditi proti prirodi, a to se najgrdnije osvećuje. Ali i pokraj svega ovoga moramo istaknuti psihološku stranu događaja, “jek oni najviše utječu na osjećaje, na- ročito mase, a nadasve one mase koja gotovo nekako instiktivno osjeća onu istu dužnost svoje braće boraca, ali ima uza se mnogo razloga viših i manjih koji ju priječe, da se odazove pozivu svog srca, svoje volje i napo- kon neke svoje osjećajne dužnosti. A to je masa našeg naroda na ovim stranama, koja duševno radi, učestvu- je, pada i diže se, a koju vežu mnoge obaveze da samo čuvstvuje, jer kad bi prešla te granice onda..... Ko se ne sjeća onog dana, kad je došao glas da je i Srbija objavila Turskoj rat i da je makla svoju voj- sku? Crnogorci zagaziše prvi i na- šem narodu, ne samo Srbima i Hr- Hrvatima, već svim Slavenima u mo- narhiji srce je nekako, gotovo nera- zumljivo, ali ipak jače zakucalo. Kre- nula se i Srbija i srce je odmah po- čelo jače da bije, ne bogzna s čega, već s toga što je u smrt pošla naša rodena krv, naša rodena braća. Tome se niko nije mogao oteti, niti to iko može da nam istrgne, pa ma; kakvi zapleti nastali, jer je to nešto unu- tarnje, prirodno, čemu ne mogu da sude umjetni zakoni. [ ako na žalost naša narodna masa nije toliko nacijonalno izobražena, da neke = narodno -istorijske — dogoduje shvati onako kako treba, to ona s druge strane ima u sebi tvrdo u- sađenu jednu drugu naobrazbu, koja je možda mnogo jača, sigurnija i čvr- šća nego kod same inteligencije, a to je s toga što je ta narodna naobrazba prosto naivna i iskrena, dok kod in- teligencije više počiva na osnovi ko- liko računjanja toliko i sugestije. Kod našeg seljaka više je ulio vjere meg- dan Marka Kraljevića sa Musom Ke- sedžijom ; junaštvo Miloša Obilića, Toplice Milana, Kosaničić Ivana, Ba- nović Strahinje i drugih, nego što su kod inteligencije moglo da uliju vjere sve one nesuglasice, boz kojih se na- pokon nije moglo biti, u raznom radu za narodnu stvar. Dok je naš seljak, gledao, ko pred svojim očima, razna junaštva starih srpskih vitezova, do- tle je inteligencija pravila razne kom- binacije iz političkih događaja. Dok je narodna: masa, uprav naš seljak slušao da mu se čita ili pjeva naro- dna pjessma, koja slavi srpske vla- dare i vojevode, dotle je naš pismen čovjek čitao ili naše domaće novine, u kojima grdimo sami sebe ili je či- tao tuđe novine, u kojima o Srbiji i srpskom narodu nije mogao ni lijepe riječi da čuje. I tako, kad je Srbija navjestila Turskoj rat, naša čisto na- rodna duša vidjela je u srpskoj voj- sei samo Miloše i Marke, dok je in- teligentnija strana stenjala pod pri- tiskom sugestije, ulivene nam sa dušmanske strane, da bi Srbija i nje- na vojska lako mogla da strada, jer su bečke i peštanske pa i ostale švap- ske, a po njima i niif6ge naše doma- će, donosile kako je Srbija propala zemlja, a njena vojska bez ikakve vrijednosti. Naša inteligenea nije i- mala a i danas vrlo malo ima one dopuštene veze sa tim krajevima, pa ih i ne pozna, te je za to strana su- gestija na nju imala više utjecaja. Zar je iko od srpske inteligencije i- mao i hiljaditi dio vjere od onoga što je srpska vojska učinila kroz ovo vrijeme rata? Još i danas neće niko zaboraviti onaj osjećaj te ga je obuzeo, kad je stigla prva vijest, da su Turci i Arnauti provalili preko granice u Srbiju. Tad je nastao onaj Kratki ali teški momenat, kad je gotovo svak u sebi dao pravo našem dušmaninu, koji se decenijama na naše uši dere, da Srpstvo i Srbin ne vrijedi ni lule duhana. Kratak je to bio momenat, kad duh, i ako ne bi trebalo, za čas malaksa, kad se osjećaj zbuni i tjera gotovo u pomoć. Nije potrajalo dugo i dodoše gla- sovi istiniti: slave i pobjede. Pred nama se ukaza slobodna ona nesretna i potištena raja, a srpsku vojsku vi- djesmo gdje leti poput Markova šarca, te i mi uz austrijskog generala digo- smo se na noge i skidajuć kapu kli- knusmo: čast takovoj vojsci ! GNOMEHHK CPIICKUM OCBETKHLLUMA. »Hapog Koju uujenu cBoje geiukane nocrojan je 14 ux uma.“ »Ko. goBujek xKuBH ,»MMao ce para u pojuru. »ŠPHO TO 3pHO — Noraua, ,»KaMeH TIO KAMEH — raJAYA.“ Ose roguHe y JarojiuHu npocsaBuo je Kpcuo Hme, cB. JoBana, Hani ue- cruru cyrpajauu Muxauio J. Koco- BIbAHHH, NO3HATH HH/LYCTPHjAJAL, HA yoGuuajeuu uauuH, CKPOMHO KAO ILTO Ce OBE MyuH€ PATHC TO/IHHE TAKO NPO- cnaB;ba Kpcuo Mme uiupom cBera mpo- crpaHor CpricrBa. TJABH4 uo npo- cnaBe Guo je y 6oraTomM mocnarky pa- 3HWX jecruBa u HjakoHuja OB/aNIHoj Boguuuu, ruro je cse Gamo Bpujennux PYKY u ymjeruuiuTBa r.lje KocoBuba: uuHoBe. Tocm. KocoB;eanuny, «koju je y«Ka3a0 CBOjy Naxiby TIIpema Bojuuuu- VIIL. Ilyxa ll, Tlosuna Hapojwe Boj- ce cBojom Hanojuuuom o Boxuhy, uecTuTa0 je CnaBy komauzanr o Ilyka NOTNyKOBHUK r. MujiyTuH MuxajnoBuhi Ca KOMaHjaHTuMA Gara/6OHa, pesep- BHHM KaneTanumMa 1. Kzace rr. Tono- pom MujanoButiem, EBcrarujem Ilerpo- Buhem, Jlykom JloGpi;nem u Aranacu- jem M. IlonoBukieM. JbyGasuu oma- huu 3aup»kao je rr. KOMaH/anTe u ua PYUKY, HA KOME CY, IIO CPIICKOM OGH- uajy, Gu u noBu ykyhauu r. Koco- BJbAHHHOBH, IPCFOBH CApAanHHIH Ha HHNJCTPHjeCKOM NOCIY, Hama Gpaha Uecu. CBojom yc1yaHoluitiy npu pyuky HAJMETAJIH Cy Ce /byGa3HH NOMAhUH H noMakiuua ca cBojuM nBjema Hepkama u cuuomM. Ilano je u gujenux 31pa- BHILA 34! 3APABIBE, JIYT XKHBOT H Cpehy yKyliana, 3a ycnjex_ uanie ysnannije BOjcke u CpeliHO KPYHHCAHC H>EHMX JIHBOBCKHX HAIIOpA H BEJIUKHX ycnjexa. Y Cpej »«uBora roBopa u. pasnpara- Hocru rocrujy, CBOjuM NyFHM hyTaIbeM u 3amunubenomhy, ckpeuyo je ma ce- 6e rmaxiby Kaneran_ Aranacuje-Taca IlonoBuki. TakO pelin uasa3BaH ycTao je Kaneran_ Taca Te gra u OH KaXe 31pa- BHlLy, A/IH TO HHjE Guja 3ApaBuua y UPABOM CMHCIIy, Bel CMHIIbEH, IIYH ocjekaja narpuorcku roBop, Koju je TEKAO M3 NyGHHC IBETOBC, BHTELIKE cprcke zyiie. FberoB roBop, Koju je H343B40 Cy3€ KOJI CBHX NPHCYTHHKA, 3nauajau je u no caMoj 3saMuCJIH M IO cBojuM gujenum rnocenunama. lIrera 6u Guo za ce ue npena jaBnocTu. On je Om npHjuke roBopHo OBako: ,lparu noMaliuie_ u = zomatinio, Gpaho u cecrpe 1;Moj nyk 6uo je cpe- han za oumax y nouerky: nobje na260- jumure kao 3saruruTuuna III. apmuje be- Hepaja JaukoBuha, koju je ca cBojom Xxpa6pomM Bojekom Ha jypHmu u y Tpu- jymy ocBojuo KocoBo. Y cBojcrTBy 3AINTHTHHN€ MH CMO HMAJIH NPHJIKKC na npeljemo uujeo KocoBo u_noljemo zo npecrouune napa JlyiwaHa — CKo- OHO IITO HAM je noujesbeHo. Ycyz je, BAJBJLA, XTHO LA Taj IYK, NO NOBPATKY u3 HoBe Cp6uje, zolje y Jaronuuy u na MH OQuuupu Tora nyKa npBH TyT GyneMo rocru y kyliu KocoB/baHuHa. KOpucTuM OBy IpHJIHKY A Gani y KY- hu KocoB;banuua uckaKeM cBojy 3a- MuCao Koja ce y Menu sauena jom y HoBoj Cp6uju rek KOJIHKO Ja nocujeM HEKO IIJIEMCHHTO 3PHLE Hy CPILA BALA. »Ilo nomacky ca paruiura_oBuje y JarojiuHy, ja cam ce, c onoGpet»eM KOMaHnaura [lyka, nocrapao Te crBo- PHO NpHJuuKy za CBH BOjHHLIH MOra GaraJboHa_ujiy cBojum KyhaMa y 34- Fpibaj CBOj4M MMJIHM. CBaKH Ce Bpa- biao 3aO0BOJbBAH M pajocran nurajyhu : — Kal here Bu, r. Kanerane ? — Ila ja nehy Nok ce He cBpuiu par — ojroBapao caM CBaKkome. Toe CaM OJFOBOpMO H KOMAHJAHTY Ilya KAJA MC Ip NOBpATKY Ca BjexGaia nurao npeg cam Boxuh. MehyrumM y KpyroBuma ouuupa, koju cy roroBo CBU OMJIH NO HCKH NAH KOJI CBOjHX Kyhia, CTBOPMJIO Ce uHTABO yOjeljeme O MEHH KAO HEKOM OJUbY/IY M HEMAPKY npema cBojoj nopoJmiu. — KakaB Cu TH HOBjEK, KAKAB CH MY H OTA Ja HE MApHNI 34 Kyhy ? — TOBOpHJIH Cy MH jarumune 1py- TOBH OGHLHPH. — Ila 34p Tu yuuHHo- a CBH TBOjH BOjuuuu uy KyhaMa Hu Bule ce ca cBojama a Tu za He ujrem ? Ila KakaB hem, Gojan Gpare, H3r1e/1aTu y ouuma CaMHX CBOjHX BOjHHKA — FOBOPHJIH CY neku. Ha kpajy kpajepa ymjenia ce u KomannaHr Ilyka u ja MOpajuemM uhu Kyliu ša Boxuhi Ha Tpu zana. — Joga3ak Moj 6uo je uaneHajan. PanocrTu ene u ujene nuuje Guo Kpaja. ljena cy ce orumana koje he npuje nocnjeru y napyuje. Mopao cam JA HX y3HMAM H IPKUM jEJLHOBPEMETIO oG6oje. /ljćua cy ce panoBaja a ja caM Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr maKa0... Kena je hyTaJa u y nyimu Ce IiuTaJa 3a mro rmjaueM. Tako je 6uJIo npBor, Ipyror na u rpeher za- ua. HanocibeTKy he pehu: — [la ru Goe ga nam Hucu uu NOJIA3HO KAJ HAM PAJOCT HHCH JO- Hujeo Hero rmuau! Penu MH, MOJIHM Te, 34IUTO njaueni ? — E, na €B0 za TH KAKIIM 34IUTO NmiaueM. Tu BHJIHII KAKO CE OBO JiBOje njene panyjy come ouy. A _KOJIHKO je cupore njeuuue Koja uukajia Buie Hehe MOhiu 3arpjiuTu cora ona! Ebe- ra HeMa, oH je nao y 60jy Miu moji JIETAO TEIIKHM paHaMA uu GOJecTH, OH HM CE Hehe HuKajra BparuTn. — ]la, na! Cax Te pasymujeM. Tu Cu noGap, Tu HuCH CeGuuaH, TH ce u Te njene cjehani — pehu he mu ena ryiuehu ce m cama y cysaMa. - Tako zakste, para 6pako u cecrpe HACTAB/BA LAJBE TIPOdECOp Taca, MHOTa H MHOra ljeuuna ocrama cy 6e3 oue- Ba y OBOM HalleM CBeTom Pazy. Asu no oHoj Myupoj. sapojioj uspeli, o njemu ce Bor crapa, crapajy ce u 1o- Opu /6yuu u ponGuHa, nocrapahe ce u Cpnexa_ JipxaBa, na ero uyjeM y Gparekoj uam Pycuju, y MockBu, OJI- peljeu je napouuTu Beguku lom 3a N3APXKABAH€e M BaCIIHTABAHE CHPOTE njene najiux paruuka. Huuuhe ce cBe na ce oJakuia TEmikH yzec zjene aju IB€HHX POJIHTCJBA BHLIC GuTH Hehe. Ouu cy maju 3a CnaBy, c1o6ony u BeJuuuuy csoje Orau6une! H mu he- MO Ce, KO pauuje KO nouuuje, nyTy- jyhu uacnaljuBaru JbENOTAMA HEKAJLA- nue Ilpase a nanac Hose CpGuje, noHnocutieMo ce ocBetenum KocoBom CBETOM KPBJbY IbHXOBOM, 34HOCHli€MO Ce HANIHM TIJIABHM CPIICKHM MOPEM, a onu he, ocroGojimonu KocoBa, moun- Baru BujeuHuM CHOM THXO H HeUuyYjHO Ha mjecruma rije je koju jyuauKu rao MJIH NOJIJICTAO TEIIKHM paHAMA MJIH GoJjecru. Ila za JIH CMO 1J2KHH 34 CBE OBO TIAJIHM XKPTBAMA M UWHMC GH ce MH MOTJIH ONY2KUTH M3FHHYJIHM MH NO- yMpluM jynanuma, Koju ceće 2«prBo- Bale u CTBOpHILIE jaK H noysajan re- Me&b Gynyhoj Benukoj Cp6uju?!... Y uusy MmHoroGpojuux paToBa, narua Gpaha Pycu, par u3 1812. rogi. nasu- Bajy OrauacrBeium Parom. 3a crmomMeH Iajux 6opaua y pary sa cmac Ora- u6une, Pycu cy nonurau y MockBu xpam XTucTy CnacuTesby.. Ilujena y- HYTPAIIIOCT OBOT FOpOCTACHOF H Be- JIHUAHCTBEHOT XpaMa OGnOMKeHa je naj- ckyrionjenujum MepMepoM. Ha mepme- PHHM IJIOHAMA ypeBaHa_Cy 3J/ATHHM CJIOBHMA, NO OGJaCTUMA H NoKpajuna- Ma, HMeHA CBHX IIAJIHX_ OPALA Y OBOM CBETOM parTy oj ljenepaja no pe/oBa. Hama Gpaha Pycu umMaju cy cBeru OrauacrBeuu Par npuje cro rojuuna 1812. A sap 6u ce morao nupyxuuje Ha3BAaTH OBaj Hall CBeTH par 1912. rojuHe?! OBaj cjerao npumjep ame Gpahe Pyca rpeGano 6u za IocnyKu H HAMA TE ZAH MH HA HCTH HAUHH OBjeKOBjeUMMO HMEHA IIAJIHX M YMPJIHX jyuaka y Hamem cprickom OrauacrBe- HoM Pary. Mu uMaMO XuBHOT M CKY- nonjenor cprckor Mepmepa za oGn1o- XKAMO TOpPOCTACHY HP BEJIHYAHCTBENY UPKBY XpucrTy CmacuTeJ6y, peruMo Gamu ua camom KocoBy ruje je uap Jlasap noruHyo, u za y TOj upkBH na MEPMEpHHM IIJIOHAMA, IIO OGJACTHMA H NoKpajuHaMa, 3IAaTHHM CIIOBHMA ype- XKEMO HMCHA NAJIHX jyHAKA KAO BHJLAH CILOMEHHK GJLAFOLAPHHX CyBPEMCHHKA 34 noyky nonuujuM napanirajuMa: Ka- KO Ce mpe 34 cBoj Hapon u OrauG6uuiy ! »ETO, para Gpaho u cecrpe, To je Ta 3aMHCA0. KOjOM Ce HOCHM INOLIAB Ca" cnoG6ojinor_KocoBa u, iro 6ux Kpuo, Menu je MMJIO IITO CaM NpBO CjeMe Te samucnu, 6anuo Gamu y kyhu Koco- BibaHuMa. Ja TBpulo BjepyjeM y M3B0- ljembe Te saMuc/iH. ParHu IpyroBu na- JIHX H VMpPJIHX paruuka, yBjepen cam,