Br. 13. —_———.— a ER aL IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu nu godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje krouna 18; Za Dubrovnik kruna 10; na pd i četvrt godine surazmjerno, Pretplata i oglasi šalju se admini straciji lista a dopisi uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne Primaju se. — Dubrovnik, 27. marta 1918. DUBROVNIK God. XXII, POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, račuuska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova), Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za Priposluna, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog reika 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku, Odgovorni urednik Antonije Benussi. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr Pa3r0BOp ca r. Cmaug- arom femajoBuhem. YPeAHHK HAIIET JIHCTA TNOXOJIHO je jyuep r. Cmanji-ary Remajio- Buha, NO3HATOF M yrgejHor Boby NEMOKPATCKE My CJIHMAHCKE CTPAHKKE y Bocuu u XEPHErOBHHH, BJIACHHKA »Cpricke OmjanuHe“ u jenHor 07 Haj CHMNATHUHHjUX UPENCTABHHKA Mlialje MyCauMaHcKe HHTEJIHrennuje. I. BemajoBnh, KOju ce cara GaBu y lly6poBuuky, umao je 1OGporTy, la ZANE HEKOJIHKO BPJIO ZAHHMJBH- BHX OOjalnibeiba u CBOjuX CxBATA- ba O Zamanimoj ioimruukoj cu- Tyanuju. Yuurau, kako je ujenoBao Gaj- KAHCKH par Ha Gocancke Mycan- MaH€, OH je OAFOBOpHO C myHo IBEMY CBOJCIBEHe — HCKPEHOCTH : »AljenoBao je nopasno. Ham je cBujer umao joni yeuje« najre, a he ce Typcka ojauaru u nomoknu My MA Kaj. Jeuna uiysuja, jeza BPJIO BeJuKa_Mayauja, am nopen CBera Tora urak rmojmibuBa. Bu 3HAJIETE, MA CY He CAMO MyCIM- MAHCKH AMO, HETFO H OCTAJIH €JIC- MEHTH Haller napona y Bocuu u XEepueroBHHu Ha HHCKOM CTENEHY npase nauujonaine kyarype. Haj- jaua_norspna BaM je 3a TO y Tome, -—IUTO CE y HAC jOHI CBE yrpaBiba . Wpema Kkonecujama — yarpeji peueHo, jegua crBap, koja je Biraju BIO NOGpO zomia, — u iuro je uaK M nauujonajino ocjekae ue- CTO NYTA VCIOBJBEHO y H0j. Uak HY NOJHTHUKOM KHBOTY, rje HMA TOJIHMKO PA3HHX H pa3HOpO- UHHX HHTEPECA, MH CE CTAJIHO FPy- IMIeMO caMO mo Konqpecujama“. HacraBibajyh nasbe, OH HAC je yro- 30pMo Ha OBy crBap: ,OBaj par ynorpe6uje cy jesyure, koju, kao ITO_ ZOGPO 3HA/LETE, JIOBE CAMO Y MYTHOM, y CBOjy KOpuCT, pauy- Hajyhu HajBuiie c rum BjepckuM ocjehajuma Hanrer_egemeHra, Ouu Cy, Hue rajehu 3a/ub>ux Hamjepa, HacTojajiu pacnasinru Bjepcky Mp- *KIbY HaLIHX . MycumMaHa rnpema Cp6uma, rjaBuum (bakropoM Bam- KAHCKOF CaBe34, H HOKYLIAJIH IO- KH/ATH CBE INPpHpojine Be3se, Koje Hac cnajajy c tbuma. Xrjenu cy a NpencraBe Cp6e He npoTuBHHuumMa Typcke, nero nporuBuunuma Hc- JaMa. H na Bam HcrHHy peuem, OHH Cy y TOME HMAJIH IIpHJIMUHA yenjexa. Maca je maca, oma He BH/AH HHKAJI /LAJ6BE OL HEKOJIHKO Kopauaja. MebyruM KON HHTOIH- TeHumuje, KOJI OHE IITO NPECTABIBA CHAry H ILOHOC HApOLHH, HACTOJA- Ib€ HM je OCTAJIO NOTNYHO jaJLOBO. Ja me 3naM, za je u jeza oji T0- JIHKO MeHH 1OOpO ITO3BHATHX Cp6a MycaumMaHa, NoBogoM oBora para NOCTAO KOJIEĆI6HB y CBOM HALIHjO- naiuomM ocjekai»y. H Gynure yBje- PeHu, ra ce M4 HH MAJIO HE ILIA- WHMO TOr HXOBOr ycnjexa. Ilo- JIHTHUKH Cy yciljecH Bilo mpojra- 3H€ BPHjeIHOCTH, JOK CY ycrijecu HAIIH, OCHOBAHH HA COJIMJIHOM TE- M€&iby, ycnjecu uanujona/musupaa KYJITypHe TeKOBHH€ Tpajue Bpuje- auocru. Ham je pax npuimuHo HOBOT NATyMA, 4 MH HIAK HMAMO Beh HEKOJIHKE CTOTHHE baka ca "HCTO CPICKHM OcjekateM, u ne- uro ycujexa u mehy rpatanuma. Mu ce ue heMo ma OGMarbyjeMo u upu3najeMo, za jom WwemamMo NpaBux, Kpyruux ycnjexa; metjy- THM CMO yBjepenu, za HeMO KHBO PazekiH name y OBOM NpABILy KPO3 HEKOJI4KO TOJHHA HMATH TOJIHKO norpe6uux cHara, ga heMo moku Curu curypuu 34 6ynyhuocr“. Ha name nurame: iro ou Mu- CIM O Gyuyhuocra_ Mycaumana_y CpGuju, ogroBopuo nam je oBo: »Ja caM ysjepeu, za he Mycm- maHu y HoBoj Cp6uju Kao Bjepcka IPyNA KUBHTH KAO H O Cama. Onu, INTO Ce Tuue Bjepe, neke uu Hajmate ocjeruTu, ga ce ne na- ase nog CyuraHoM, jep KoJuKO ja. mosnajem omryuyjyhe (pakrope y CpOuju, omu ce cBu npxe Bu- COKO KYJITYPHOF Npuuuuna: 6par je Mmuo koje Bjepe 6uo. Oj _iux uujenan_nuje Bjepcku (anaruk. Ja caM NpeMa TOM Buie Hero ysje- peH, na he Myemumauuma y Cp- Ouju Guru Bpsto zo6po, uapouuro MyenuMaHuma, Koju roBope cpricku H upeucraB/bajy jexaH 1uo naimer HApOJa“. Ilocnuje oBora ani ypenuuk yuurao je r. BemamloBuka. Kao BPJIo 1o6po uudbopmucana uonjeka, O ješ3uuHoM rmuray y Bocuu u XepueroBuuu. T. Bemaropuh je C MHOFO uponuje ojmMaxiyo py- KOM: ,Je3HuHo muraie? Iocro- NuHe ypenuuue, rgaBy najeM, ra hy y ,waky nmorouuTu: Bnaga he uoGuTu Behuny. XpBaru Befi cara npnnpaBsbajy cBojy my6juKy sa OTCTYN, M, CA H3y3eTKOM TpOjHIE nucunjrenara, 6Guhe Moxjua cBu 3a BJIa/L4HYy OCHOBY, Mycaumanu te Nohu 34 IbHMA; jexguHu nocaaHuk name rpyne /Ip. M. Capuh 6Guke NpoTuB u moxna /Ip. Xamnuja KapamexmezoBuh. Hak ke u oj Cp6a npaBocjaBaux Guru BeJuK nuo 3a. CBjecuoj u mpaBoj omo- 3uuuju ja ce HauaM KOJI IbHX CAMO Ox ,HaponoBe“ u = Kouukene rpyne“. I. DeMaloBuh je y TOM ro- TJIeLY NABAO yTHCAK uOBjeka, Koju je HeCYMIbHBO yBjepeH, a ce Hehe Molim npeBapuTu, Megju srpskom vojskom pod Brdicom, * Srpska vojska — ma da je već dosta dugo ispred Skadra — još u- vijek je jedan, od najsimpatičnijih razgovora u ovim krajevima. Neko- liko dana proživio sam u njihovom logoru; više puta pratio sam ih u njihovim kretnjama amo tamo oko turskih pozicija; zadržao sam se pred njihovim šatorima ispod Brdice; za- nimao sam se za sve i najmanje si- tnice njihovog dnevnog rada pa i od- mora, uvjeravajući se sve više i više, da su oni vanredni vojnici i da za- služuju potpune simpatije, kojima ih ge sugreće od prvog dana njihovog dolaska pod Skadar na Bojani. Po- znam ih dobro već sve i kudagod dolazim svi me primaju srdačno i gostoljubivo, 7% Hrv. Pokret“ donosi ovaj interesantni dopis. od svog dopisnika g. I. G-6. Da stranac piše o njima, mogao bi opravdano nazvat ih čudnovatim lju- dima, koji vam odmah na prvi po- gled pružaju sliku snage i gile; do ovih susrećete tu i tamo po logoru dobar broj mladih malenih i nježnih poput odraslih dječaka, velikih crnih i slatkih očiju, djevojačkih usana pa i onda kada su te usne obrasle bra- dom, izgledaju vam opet djevojačke i kao za šalu priljepljenom bradom. Ovi mali srbijanski vojnici toliko su me zanimali, da sam najviše svoju pozornost posvetio njima. Dječaci vam to izgledaju samo dotle, dok se u njima ne prene onaj tajni borbeni instinkt. Tada se njihov slatki pogled preobrazi od časa u tvrdi — skoro divlji pogled, njihovo: djevojačko lice poprimi muževan izraz, a nestašno se mladenačko tijelo, u kojem na- brekne svaka mišica, protegne — i vi opet pred sobom gledate sliku snage i moći jednake onoj njihovih visokih i jakih drugova. Jutros prije zore, dok sam tvrdo spavao, prenu me žestoki tra-tra-tra mitraljeza; neprijatelj je pokušao is- pad sa strane Vukatana i jedan odjel ovih malenih vojnika dobije nalog, da na ispad odgovori. Nije prošo ni sat vremena, neprijatelja nije više bilo — bježao je uz planinu nazad k utvrđenima ko stado blaga pred čoporom bijesnih vukova. Kada su se naši vojnici vraćali, opet su izgledali kao malo prije u šatoru 1 jedan _ča- snik mi reče: ,Sada se uvjeriste, kako se ova naša »djeca“ bore!“ Oko devete izašao je jedan odred iz logora i veselo, pjevajući svoje li- jepe bojne pjesme, uputio se prama šančevima neprijateljskim, ali netom je odmakao na kakvih sto koračaja, od prvoga reda naših opkopa, te mu prva planinska kosa skrila pogled na naš logor, nastao je u odredu muk ; one hridine probudiše u našoj vojsci osjećaj borbe; odred se raširi i voj- ska je koracala oprezno dalje odmje- renim korakom lovačkih pasa kada nanjuše zvjerku, njihovi koraci po- staju maleni, nervozni i tihi skokovi. Rekoše im na odlasku, da možda na- idu na neprijatelja, ali du se podni- pošto ne upuštaju u boj, nego samo da izvide položaj; taj nalog teško je vršiti srpskoj vojsci, jer ona mrzi neprijatelja mržnjom, koju još istorija ne zabilježi između dviju neprijatelj- skih vojska, pa se teškim samopre- gorom pokorava disciplini. Ali i to — samo dok ona vidi neprijatelja, a ovaj nju ne vidi. Kada bi naša voj- ska bila tako izložena, da je turska ugleda, onda nema zapovijedi, koja bi mogla naložiti Srbinu, da se po- vuče. To mi je pripovijedao i jedan časnik upravo dok smo razgovarali o današnjoj ekspediciji. Naloženo im je bilo, da u nikakvom slučaju ne zameću borbe; ali to je isto, kao za- povijediti djetetu, da ne kliče od ra- dosti, kada ugleda igračku koju je dugo želio, Navalili bina neprijate- lja bez ikakve zapovijedi — kao da je, jedan drugome sugerirao misao, pjevajući bojnu pjesmu i slijedili bi ga, kad bi ovaj bježao čak do tvr- dave samo da se povrate pobjedom, Sjećam se slične ekspedicije pred nekoliko dana. Četa je bila mnogo manja i nalog joj je bio izdan samo da izvidi, pa da se povrati. Ostavili su logor mirni u dvoredima i šuteći slijedili su četovođu; gledasmo ih, kako se penju uz brdo, na kojemu se nalazi tvrdava Vukatani, dok nam ih zapletene hridine ne oteše vidu; i za nekoliko sati o njima ni glasa, To zakašnjenje počelo je uzrujavati komandanta i bojeći se za njihovu sudbinu, upravo je htio qa pošalje drugu četu za njima, kad odjednom čujemo iz daljine melodiju bojne pje- sme i vesele pobjedonosne poklike. Ceta se vraćala. Naišla je na dva jaka odjela neprijateljska i protiv zabrane zametnula s njima boj; potukla ih i sada se pobjedonosno vraćala. Srpska je vojska diseiplinovana i komandant je kaznio strogo neposlušne vojnike, ali oni mirno podnose tu kaznu, mir- nije, no da se sastaše s neprijateljem i ne ogledaše s njim. Ali danas neprijatelj se nije poka- zao i odred se mirno vratio u logor na odmor. *k Srpski vojnik ima u svojoj psihi nešto neobična, snaga njegove volje vas zapanjuje, on ne pojmi povlače- nja, ide dalje, dokle ne pobjedi, pa ne znam kakove bile žrtve. Tek iza rata moći ćemo znati, koliko su ih Žrtava stajale pobjede na Kosovu, kod Kumanova, Skoplja, Bitolja i Skadra, za to je i ova zadnja njihova borba oko Skadra umotana u najdublji mi- sterij. Srpska vas vojska u svoj taj- novitosti i ćutanju podsjeća na osva- jače Port-Artura. Mi smo evo ovdje na bojištu i ne znamo planove srpske vojske ni njihovu situaciju. Poznato nam je samo, da Srbi pobjeđuju, ali nemamo ni pojma o rasporedbi vojske. Interesantno je, da ni sami časnici ne znadu, gdje se nalaze njihovi viši zapovjednici. Moramo se i pod silu zadovoljiti nagađanjem i suhim po- dacima boljih znanaca, jer bi nam se inače moglo dogoditi, da nas otpuše sa bojišta, kao što se to dogodilo mnogim našim indiskretnijim kole- gama u Draču. Ali moramo priznati, ma da to ide na našu štetu — Srbi ratuju na divan način umotavajući svoje bojne operacije u plašt ozbilj- nosti, strogosti i nedokučive tajnovi- tosti. Ovim Srbija, poput Bugarske, daje svijetu primjer — kako se mora voditi jedan rat. Ma kako svršio rat, Srbija može biti zadovoljna uspjehom, jer je njime afirmirala svoju jaku nacijonalnu zrelost i svijest. * Međutim ovamo u naš logor stižu neprestano nove srpske čete, da po- pune konačne praznine u opsadnom krugu i pruže jaku pomoć bratskoj Grnogorskoj vojsci u zadnjoj akciji ispred Skadra. Dok su sokolovi crnih Sora samo junaci, srbijanska je voj- ska vanredno uređena i opskrbljena svim potrebitim materijalom, pa nije nikakvo čudo, da uspjeh opsade iz- gleda sasma drugačiji sada no prije. Opsadni topovi su smješteni na svoje pozicije i dejstvovanje njihovo je iz- vanredno. Već se glasa, da je sa tvr- dave ponuđena predaja, ali ne znam koliko je istine u ovoj vijesti. Stari grad već je u plamenu, a po ostalim djelovima grada lepršaju bijele za- stave — to su možda prvi znakovi, da je tvrđava u agoniji. Sva ova srbijanska vojska, koja dnevno ovamo stiže, ne dolazi iz ka- sarna domovine, da se po prvi put ogleda s neprijateljem — to je vojska te je pobjedonosno prošla kroz Staru Srbiju i Macedoniju. Lijepo je ovo bratsko oružje i sud- bina dviju bratskih država! Lijepa je ovo gesta Srbije, što pruža na raspo- laganje Crnoj Gori svoju vojsku i svoje topove, da dođe do svoga cilja — i Crna Gora joj je zahvalna; tu zahvalnost već u logoru iskazuje nje- zina vojska srbijanskoj, susrećući je svagdje i u svemu bratskom srda- čnošću. Jučer se pod _Brdicom kod objeda između srbijanskih časnika razgova- ralo o ponuđenom posredovanju ve- lesila, da dode do mira. — Skadar mora biti crnogorski — rekoše skoro jednoglasno. I oni sim- patijom pozdravljaju korak velevlasti, ali vedrom odlučnošću, koja proističe iz svijesti njihove snage, srbijanski časnici izjavljuju, da ne odlažu oru- žja, ako se Skadar ne zajamči nji- hovoj bratskoj susjedi. Sa Balkana. Kako smo u prošlom broju javili u Solunu je ubijen grčki kralj. Na prve vijesti, koje su obično vrlo kra- tke i nejasne, stvarale su se razne kombinacije. Kod , prijateljske“ štampe događaj je bio izvršen onako kako bi oni bili najradiji. Gotovo sa nekom sigurnošću, na prvi glas o tragičnoj smrti, izniješe da je Kralja ubio je- dan Bugarin. To je imalo svoje ten- dencije, da, ako i za kratko vrijeme, podigne malko raspoloženje kod pri- jatelja i braće turske i arnautske, a drugo da se izazove i ponovi stara mržnja između Bugara-i Grka, kako bi oslabio balkanski savez. — Kratko veselje brzo je prestalo. Ubojica je rodeni Grk, svoje djelo počinio je u poremećenom stanju svog uma. I tako braća turska i arnautska, koja u o- vom ratu iskočiše da dokumentiraju svoje humane osjećaje za pitome i ugrožene Arnaute pred ,divljim“ i »razbojničkim“ balkanskim savezom, više se ožalostiše što ubojica nije bio Bugarin nego što je poginuo grčki kralj. — I ovi zahtijevaju da _presta- vljaju humanu Evropu !! * Pobjede balkanskog saveza, a na- ročito srpske vojske, učinilo je jedno- me dijelu Evrope da izgubi glavu. Sa ovim pobjedama nekome grdno propadaše računi, pa sve nastoji, da iz najmanjih sitnica stvara krupne dogadaje, koji prijete samo ratom. U tome se ide do skrajnosti koje svr- šavaju sa potpunom blamažom. Tako je bilo sa prohaskinom aferom, a tako se sada ponova svršava sa sukobom austrijsko crnogorskim. Bečka štampa u ovakovim prilikama jedinstvena je, naročito ona koja je bliže vladinim krugovima. Razmahaju se grdno, prijete, navaljuju a na svrhu se po- kunje dok se cio ton ratobornog pi- sanja okrene, te se počnu tješiti, kako je pogibelj najveće opasnosti prošla, dok napokon ne počnu da zamjeraju načinu postupanja i same vlade, isti- čući kako se time ubija ugled države, a ne ustručavaju se čak ni da ista- knu jačinu blamaže. Tako obično Sviršavaju sve afere, što ih bečko- peštanske-čifutske novine iz početka objese na veliko zvono. Ali ipak sve ove blamaže ništa ne smetaju, da se »radi mira“ jednako troše milijuni, zemlja upropašćuje i narod iskopava. * Tresla se brda, a kad tamo izmilio miš. Gordi Beč zaprijetio sitnom Ce- tinju, u pomoć zove čak Rim i Ber- lin. Crna Gora počinila težak grijeh, i to onaj strašni grijeh povrjede me- đunarodnog prava. Prisilila jednu ma- lu običnu putničku i trgovačku ladu »Skodra,“ da spasava srpske vojnike, kad su bili u opasnosti života pred navalom turske ratne lađe ,Hamidie“. Iz dužnosti koju je morao parobrod »Skodra“ u tom slučaju da radi, a ne iz nikakva siljenja koje bi tobože imalo povrijediti međunarodno pravo, izvela je bečka štampa čitave bajke poput one prohaskine afere. I oni u Beču uzeše te bajke za gotovu istinu, zagalamiše silom i ordijom, pak se na svrhu pokunjiše, jer su se zatre- sla brda i — izmilio tugaljivi miš. Uz ovaj ,teški“ grijeh nadovezalo ih se je još nekoliko. Pronašla ih