Br. 14. “a ZLE OR IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu nu godinu; g Za Austro-Ugarsku, Bosau i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zenilje krouna 16; za Dubrovnik kruna 10: napo i četvrt godine surazmjerno, Pretplata i oglasi Šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma no primaju ge. — ——— Dubrovnik, 3. Aprila 1913, UBROVNIK he God. XXII. POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po potituom retku (sitnijeh slova). Ako ge više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjava i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku, Odgovorni urednik Antonije Benussi. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. DUBROVNIK, 2. aprila. Po padu Jedrena. Balkanski rat može se smatrati gotovo kao svr- šen. Palo je silom junačkog juriša i tvrdo Jedrene, koje se je od . početka rata opsijedalo. Savezničke vojske srpska i bugarska nijesu čekali da se ovo najutvrđenije mje- sto prosto predade usljed glada i iznemoglosti, već su poduzeli po- sljedni udarac, junački navalili i junački ga osvojili. Prolilo se je istina dosta junačke krvi pod zi- dinama tvrdog Jedrena, ali je za to i priznanje jače. Potankosti koje stižu o navali i zauzimanju Jedrena, naročito ističu junaštvo i jakost srpske vojske koje je pri navali "bilo do 50 hiljada. I sama braća Bugari ne mogu dovoljno da po- junaštvo i iskazujuć im dostojno priznanje. Naročito mnogo ističu srpsku artiljeriju, koja je pri osva- janju Jedrena igrala veliku ulogu i učinila najveće usluge. I tako je srpska vojska, pomažući na sve strane svoje saveznike i pod Je- drenom pokazala svoju priznatu vrijednost u potpunoj mjeri. Sa padom Jedrena situacija se je na Balkanu znatno izmijenila. Bugarima je sada put slobodniji prama Carigradu. Teški topovi i ostala artiljerija prenijeće se prama utvrđenjima Čataldže, koja se neće moći održati. Jednako i pješadija, koje sada ima na raspoloženju za više od 50 hiljada poći će da po- puni redove vojske koja je opko- lila posljednje utvrde pred Cari- gradom. Turska, koja je znala o- nako i onoliko, a na svoju štetu da oteže sa mirovnim pregovorima, sada se ponova nalazi na raskršću, ili da_ primi zahtjeve balkanskog saveza, ili će bugarska vojska brzo da osvane pred Carigradom i pri- sili Tursku da potpuno kapitulira. oMladoturci, i ako su potpuno više svjesni o gotovoj propasti turskog gospostva u Evropi, ipak pokazuju posljednje trzaje, da se još barem neko vrijeme, i ako više iluzorno, održe na vladi. Velevlasti pak mo- raju sada da računaju na gotove činjenice, te više nijesu u stanju da za Tursku spase onoliko koliko bi im to bilo moguće, kad Jedrene ne bi bile osvojene, a ne mogu na saveznicima u mnogome da osporavaju u nekim njihovim za- htjevima. Granice Albanije. Barem prama f vijestima, koje stižu iz Londona, velesile se nalaze na putu potpuna sporazuma u pitanju granice nove države na Balkanu biva Albanija. Predstavnici sila bili su kod srpske i crnogorske vlade, te im podni- jeli odluku londonske reumije, u kojoj im javljaju, koje su granice između Albanije Srbije i Crne Gore, zahtijevajući da Srbija povuče svoje čete sa jadranskog primorja, a da Crna Gora obustavi bombardova- nje Skadra. Kolikogod se javljalo da su velesile potpuno složne u Pitanju granica. Albanije, ipak _iz- gleda da to ne odgovara istini, jer hvale držanje Srba i ističući njihovo: Se opet jasno vidi da između njih postoji jošosjetljivih razlika, i pita- nje se granica Albanije ne može još nikako uzeti kao potpuno uređe- nja stvar, koja nije više u stanju da dade Evropi glavobolje. Najveća smetnja je tome Skadar. Poznato je da je london- ska reunija odlučila, da će Jedrene pripasti Bugarima i ako ga ne o- svoje, a Skadar da neće doći pod Crnu Goru i kad bi ga osvojili. Ovdje se vide dvije mjere, koje ne idu ni malo u prilog sređenju balkanskog pitanja, te se već una- prijed mogu predvidjeti prirodne posljedice ove dvojake mjere. Pod tvrdim Tarabošem oko Skadra već je proliveno mnogo krvi srpske i crnogorske. Tu je palo na hiljade mladih života. Teške žrtve podne- sene oko Skadra ne mogu niti smiju dopustiti, da se na račun njihove krvi neko drugi širi i raz- meće. Kralj Nikola je izjavio, da on neće pustiti Skadra, pa se Evropa opirala tome koliko hoće. A ni sama vojska nije voljna da se vraća kući a da ne svrši zapo- četo djelo, za koje je već dosta krvi prolila. Dok je pala Janjina i Jedrene, dotle je još ostao jedini Skadar, i on će baš da zadade Evropi po- najviše jada. Jer dok velesile idu za time da Skadar pripane Alba- niji, dotle Crna Gora _ voli radije da ostavi mrtve živote svih svojih sinova oko Skadra nego da se vrate kući ne osvojivši grada. Pad Skadra može vrlo lako, a posi- gurno i hoće, izazvati malo jače komplikacije u koje će upasti Ev- ropa sama, ako ne bude vodila računa da li jedan Skadar ima baš toliko vrijednosti, da se radi njega zamuti cijela Evropa i poremeti evropski mir. Kad je već nekome na srcu da Skadar pripane Alba- niji, onda bi mnogo praktičnije uradio, da gdjegod u Albaniji dade sagradit jedan novi grad, mnogo veći i ljepši od Skadra, jer bi time mnogo manje potrošio nego što je to do sada uradio i što će još potrošiti na suvišno mobilizovanje i ratno spremanje. Kroz prošlu nedjelju nije bilo nikakve akcije oko Skadra, jer se je dalo vremena da civilno gra- đanstvo ostavi grad. U to je na- pravljen korak na Cetinju da se mora ostaviti bombardovanje i juriš na Skadar, jer tako velevlasti hoće. Međutim stižu glasovi, da se je ponova počelo sa bombar- dovanjem. Svakako smo vrlo blizu posljednim i odlučnim danima. Vijesti sa ratišta. Hrabrost srpske vojske kod zauzi- manja Jedrena. : BEOGRAD, 20. marta. Prema zva- ničnom izvješću sa srpske strane, kod Jedrena najveću vatru izdržao je srpski 18. puk, čija dva bataljuna, treći i četvrti, imali su zadatak, da zajedno sa 59, bugarskim pukom iz- među 924. i 25. ov. mjeseca napadnu “utvrđene Juttepelar. Turci su odgo- varali takovom vatrom iz utvrđenja, da se bugarski puk morao povući, a srpskim bataljunima naređeno je bilo da pod svaku cijenu zadrže položaje prema tome utvrđenju. Pomenuta dva srpska bataljuna ne samo da su u- spjela zadržati položaje, nego su 25, ujutro jurišem zauzeli Juttepelar. Srpski su gubitci veliki. BEOGRAD, 29. mar. Prema vije- stima od vrhovne komande iz Sofije cjelokupna kavalerija pred Jedrenama sastojala se od kavalerije dvaju srp- skih divizija, svake po 600 konjanika ukupno 1200 srpskih i 120 bugarskih jer je ostala bugarska kavalerija pred Čataldžom i Bulairom. U varoš je u- šla prvo srpska kavalerija. Ispred Jedrena poslano je od početka rata svega 62.000 srpskih vojnika, u sa- mom napadaju broj je bio manji jer mnogo je poginulo i ranjeno a naj- više oboljelo. Sudjelovalo ih je do 50.000, Bugarske čete i ako podijelje- ne u tri divizije ne veće od srpskih jer srpske divizije imale su preko 25.000 a bugarske 18.000. Papas Tepe koje se proglasivalo neosvojivom tvr- davom, brilantnim jurišem osvojila je dunavska divizija uževši veliki plijen. Najvećeg učešća uzeli su pri osvaja- nju Jedrena od srpskih pukova 13., koji je više nego prepolovljen i 20. koji je prodro u varoš do Šukri paše pritisnuv ga tako, da je komandantu ponudio prvom predaju. Nadalje su se istakli četvrti prekobrojni puk i sedmi drugog poziva, prvi bataljon sedmog puka. Prvi je ušao u Kara- gač od njega ostaše. samo jadni o- staci. Srpska artiljerija igrala je'odlu- čujuću ulogu. Pred mjesec dana pod komandom Mirka Milovanovića po- slano je na Jedrene šest srpskih ba- terija, opsadnih topova sa najboljim topdžijama i komandantima. General Ivanov odredio je pet baterija pozici- jama bugarske tundžanske divizije a šestu ostavio je srpskim divizijama. U odlučnoj noćnoj borbi koju je vo- dila tundžanska divizija srpski topovi osigurali su nastupanje Bugarima ra- zarajući strahovitim djejstvom turska utvrđenja; srpske haubice su odmah prvi dan borbe razorile prvim meci- ma tri teška turska topa. Pred borbu nagomilane su ogromne mase muni- cije na pozicijama. Borbe su se vo- dile i ručnim bombama. Zanimljivo je da su generali Stepanović i Rašić odmah poslije primirja predlagali ju- riš dokazujući da je moguće osvoje- nje Jedrena za tri dana. Kralj Fer- dinand nije htio toliko žrtava i odla- gao juriš. Žrtava ni onda ne bi bilo mnogo više, jer je u međuvremenu bolest i zima u velike poharala vojsku. Zapljenjeno 600 topova pred Jedre- nima, SOFIJA, 29. marta. Tvrdi se da je u Jedrenima zaplijenjeno do 600 to- pova. Plijen će se dijeliti u razmjeru srpsko-bugarskih sila. Razmjer pre- ma divizijama je 2 prema 3 a po broju vojske na pola. Plijen srpski. MUSTAFA PAŠA, 30. Srpska vojska pred Jedrenima zarobila: dva generala, 22 viša oficira, 150 nižih oficira i 17.000 vojnika. Medu zaro- bljenicima bio je i Sukri paša koji je predan sutra dan Ivanovu, Srpski vladin list o Skadru. BEOGRAD, 80. Večerašnja ,Sa- mouprava“ prispodabljajući sudbinu Jedrena i Skadra kaže: Jedrene je bilo dosuđeno Bugarskoj, pa makar ga saveznička vojska i ne osvojila, a Skadar je diplomatki dosuđen Al- baniji pa makar ga saveznici i osvo- jili. Isti forum stvara ove dvije mjere. Crna Gora dozvoljava izlaz gradan- skog stanovništva iz Skadra, pa ma- kar da je izlaz tražen za to, da se posada Skadra može dulje držati, ali Esad paša odbija ernogorski predlog, koji je u stvari zahtjev Evrope, mo- tivirajući, da nema naredenja svoje vlade, i Evrppa ne pravi presiju na njega i njegovu vladu, nego traži o- bustavu bombardovanja i to sve za volju Albanije, koja predstavlja ja- buku razdora za one silej koje ju forsiraju i time hrabre Tursku u od- poru. Dao bog, da se nepravde u dvanaestom času poprave | Juriš na Skadar. BEČ, 1. aprila. Amo su stigle vi- jesti, kojima se poklanja vjerovatnost da je srpska i crnogorska vojska po- nova počela bombardovanjem Skadra i utvrda. Kralj Nikola izdaće nalog na juriš. Parne cJuuuie I. Pa3roBop upuoropckux Bojuuka npej .CxaupoM 0 CKaupy. Ilonropuna, 10-II. 1913. LIpuoropcku Bojuunu He zajy uu za Ce NOMHIIJBA O TOME, LA GH Ckanap Morao npunacru AnGanuju, a HeKMo Ju na Bjepyjy y Morphuocr ocrBapeia TOTA. JeJIHOTA NAHA CACTAJIH CE HEKOJIHLLUHA IBHX_ HHTEJIMTEHTHHjHX, NA NOBCJIH pa- 3TOBOp O TOME, za Ju he ce Cxanap npenaru npuje rgaBuor jypuina uji H€. — Y KAKBY MOTyliHOCT OJIP)KAIbA Cxazpa nocauje šajenuuuKor upuorop- CKO-CPIICKOT jypHuIa OHM O TOME H HC Catbajy. — Jegan og sux pehu he: Buzure, Mu He Bjepyjemo za Cxanap MOXe GHTH uuju Apyru 1o Hani, a »CaMoynpaBa“ Brani Jiucr y CpGuju peue Ty cKOpo y jeguoMe yBOJIHOMC UJIAHKY — KAKO CY IO CAL CBH H3- rei, nga he EBpona maru Cxazap AnGanuju. — O, jecr, jecr ojroBapa Ipyru, aiu Bu'mi ja me caMo imuro Bjepyjem,, na je To peka ,CamoynpaBa“ ja Bje- pyjem za je TO pera u CpGujancka BJajla, na ga Gu TO MOTJA H nana Brana pekiu, na eBo u ja TO BeJmumM, na he Cxanap npunacru AgGanuju, aJIH 3HaI CaMO Ipe Kal? Ona KAJ JIHCTOM CBH _ UPHOTOPIIH IOJIOXKE y Ckanpy ua ogmrap orauGune cBoje — »«uBore cBoje. ETO Taja ie u Guru Cxanap npaBe, Koja ce CHJIOM CTBapa, Za 6u nouuuje nocIy»KuJa 30/10 KAO Heuuja npliuja, a TaKO HCTO MHCJIC H y Beorpany u ua Ileruioy, jep Mu- CJIHTH ApyKUHje TO Gu Gulla HEKA Bp- cra usnajcrBa npeMa CpricrBy. — 3ap He? — Okpehe ce Tpehemy. — Bora Mu 1oGpo 36opuui. H ja TAaMAH TAKO MHCJIHM : DHTH HJI' He GHTH a na kako! Hero 3Hamu IuTo caM uyo. Kasa MH HKO KaKO Ce je HABJALI pa36o7uo amGacanop pycku y Jlon- NOHy, TE CHPOMAX CMJIOM JIEAKH Y IIO- CTCJBH. — Ja To He pa3šymujeM; uu ja; Hu ja — NOBHKAIIC OCTAJIM. — Ma xako He pa3symujeTe? — Pa360Jb€TH CE CHJIOM 3HAUH HCTO TO IITO HM Kan Ce jenaH bak 31paB pa36onu u ne zolje — peuuMo — y Cy60Ty y INKOJy, Be ocraHe a ce y cyGoTy u Hele/by GoJbe npunpeMmu — Y3MHMO 43 reorpauje, crpaxyjytin, na ne 6u Guo nosBau_ za y cy6ory OJLFOBApA #3 TOF IIPCMETA. — Pa3y- MujeTe JIH can? — He mu TO ijaBoJbe — OJroBapa jenan 3a cBe. Pa3yMujeMO TO IITO HaM ucnpuua, anu Gozan ue pašsymujeMo 3a1uTo ce pa36071uo pycku amGacanop y Jloujony. — TuxkBauu! EBO, ua BAM KAXKEM 3AIMTO : Pa3Gojino ce 3saro u GomoBalie_cBe NOK MH y3MeEMO CKazap, a ra 3ammTo upyro? A onga uu Bor — Boxe me onpocru — ne uchepa nac u3 Ckazpa. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Oracića i dr — Ha oBo cy My ce cBH IpyroBu Becejo Hacmujajiu, TBpno Bjepyjyhu IBETOBHM HaBOjIuMAa, a jenau he oz IbHX 34BpiiHTH: la 3HaM e je y uc- THHH TAKO HE HX KAJIHO Cala Ce njemiku KpeHyTu, ga GojecHoM aMGa- canopy y Jloujrouy nonecem jezran uaj. II. Mnaju npenpenewak. Ilonropuna, 14-II. 1913. Bpno cy uurepecaiTHu pasroBopu OHHX HAIIHX BOjnuKA, KOju Cy CNy- *KOOM YJAJBEHH OJ GOjHOrTA NOJbA, mA Ce HAJA3C IO VHYTPAIIEOCTH y paZHHM mjecruMa cBaKH Ha cBOj ojipeljenu My nocao. Kako TIlogropuua Jexu ua 10- MAKY parHux_ onepanuja ojgakje ce uyje CBAKH TONOBCKH TIYIAIb HCNAJBEH ca: TapaGoma, Bapnamora umu My- CeJIHMOBE_TJIABHILE, TO Cy H OBH pa3r0- BOpH y Tlogropuuu MHOTO KHBJBH H uciihiu Hero su rje apyro, jep ux H3BYKYjy TOIIOBCKH METIIH, . Heko momuene, u3 Ilogropuue rno- UIO y JIOTOp, Na HA THTAIHA BOjHHKA: iiTa HMa HOBO 43 Ilogropune, — oT- noueno je u la, IIpeMa CBOME MJIA/IO- J6ETHOM HCKYCTBY, KAPAKTEPHIE mOje- AuH€ JIHUHOCTH, KAO H y OmuTE, KOje cy Ha cnyx6u _y Ilogropuuu. Momue Ce HANNO GHCTpO H CACBHM 2KHBOF TeMIIEpaMEHTA, TAKO IA _Cy Ce BOjHHLIH IbETOBHM HOBOCTHMA 43 Ilogropuue nyro 3aGaBbaju npoBojekiu Bpujeme y pasnum masama. OBo je nošsnao u KOMAHNAHT JIOTOpA, Na je MOME TIpH- 3B40 K CeOH M ynuTao ra: — UNlra cu TH TO npuuao mMehy Bojuuuuma ? — Huiura rocnojuHe KOMAHJAHTY, IAJIHJIH CE. — Kaxu, KAKH CIIOGOJIHO. — Ilpuuao cam HM KaKO HeKH y Tloxropuuu cxBahajy curyauujy oncje- nuyror Ckapa. — Ila ena, na uyjeM u ja. — Bujame TO jejiiora zana oko 11 caxaru_npuje moje, Cacrajiu ce wux HEKOJIHNUHA y jeIHOM NOATOPHUKOM Xoregy. Xohe majo na ce okpujene BOJIOM KHBOTA. 3A3ZBAJIH CY OJIMAX KeJIHepa, Te he My jena OL Ibux: Ilaj nam no jejuy mMyueuuuy (,Myue- HHNOM“ Ha3uBajy pakujy). Kenuep ux je oimax pa3ymuo. Tlpunuo je uame, na GonyH c pakujoM u uanie HaBpniuo. Kyuuyin cy ce ca uamama, kojuma je JIHO OJIMAX 3ACYLIMJIO. — ,XoheMo Ju jom no jeguy ua HCKATI“ — 3ANIHTAJIH CY Ce. Ž — Kako na H€, ,LOHECH MAJIO“ 3a- BuKa jean O/i Ibux. : HekarnsbeHa TH je u NO oBa u Tako ce je yuanpujez peljano mok je ,My- ueHuna“ ynpua y smune u npenujena ux Ha 6ojHy nmosbany. — Ma inra ce OBo Bule He ynapa ua Taj CKagapp, HMIICDATHBHHM TOHOM, IIOCTABJbA TIHTAIBC jeJLAH OL IBHX H 3AHOCH CE Y BPNO O3GHJBHHM MHCJIHMA. — 36muba, OBO je Fpo3HO, y»«acHo, CTpalliHO, OBO je 3B€K, JBYTHTO HAJLO- naje npyru. Onna he rpehu: Ma uuje GpaTe 3B€K, HETO 3BEK Y OUH KALITHTA, — TOBOP je uenpecraHo npekujlao 30- ByhH KCJIHEpA ga HANyIbA uame, — KAKO Za HHje 3BCK €BO TOJIHKO Bpe- MCHA- IPKHMO TE TYPCKC MpluHHE y OTICAJIH, Na HM HNC MOXKEMO HHLITA. Ma rpeGa Gpare, TpeGa jejiHomM na HM IIOKAXKEMO KO CMO H IITO CMO, jep KO he Buie OBaKO XHBjETH y OBOM FpO- 3HHUABOM CTAIby ! ? UerBprTu Koju je uenpecraHo 1oBu- KHBAO KCJIHEPA NA HaNyibA UAE OJI cBujex ce najsume Gujame pacropo- NajiHO_IiTO ce Ckanap Buie ne ocBaja, na he TH Cp/IMTO: Jypuu! Be3 Jypuua uuimura! Tpe6a za jypumuuamo, na bor! Ma ura Bek uuHe TH Hanu KOMAH- nanTu? Ax, za Mu je nohu Tamo! Ma | o