Br. 14.

“a ZLE OR

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK
Cijena je listu nu godinu;
g Za Austro-Ugarsku, Bosau i Her-
cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu
Goru K 15; za sve ostale zenilje
krouna 16; za Dubrovnik kruna 10:
napo i četvrt godine surazmjerno,
Pretplata i oglasi Šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma no primaju ge. —

——— Dubrovnik, 3. Aprila 1913,

UBROVNIK

he

God. XXII.

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
potituom retku (sitnijeh slova). Ako
ge više puta uvršćuju, onda po ci-
jeniku. — Za priposlana, izjava i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku,

Odgovorni urednik Antonije Benussi.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

DUBROVNIK, 2. aprila.
Po padu Jedrena. Balkanski rat
može se smatrati gotovo kao svr-
šen. Palo je silom junačkog juriša

i tvrdo Jedrene, koje se je od
. početka rata opsijedalo. Savezničke
vojske srpska i bugarska nijesu
čekali da se ovo najutvrđenije mje-
sto prosto predade usljed glada i
iznemoglosti, već su poduzeli po-
sljedni udarac, junački navalili i
junački ga osvojili. Prolilo se je
istina dosta junačke krvi pod zi-
dinama tvrdog Jedrena, ali je za
to i priznanje jače. Potankosti koje
stižu o navali i zauzimanju Jedrena,
naročito ističu junaštvo i jakost
srpske vojske koje je pri navali

"bilo do 50 hiljada. I sama braća

Bugari ne mogu dovoljno da po-

junaštvo i iskazujuć im dostojno
priznanje. Naročito mnogo ističu
srpsku artiljeriju, koja je pri osva-
janju Jedrena igrala veliku ulogu
i učinila najveće usluge. I tako je
srpska vojska, pomažući na sve
strane svoje saveznike i pod Je-
drenom pokazala svoju priznatu
vrijednost u potpunoj mjeri.

Sa padom Jedrena situacija se
je na Balkanu znatno izmijenila.
Bugarima je sada put slobodniji
prama Carigradu. Teški topovi i

ostala artiljerija prenijeće se prama

utvrđenjima Čataldže, koja se neće
moći održati. Jednako i pješadija,
koje sada ima na raspoloženju za
više od 50 hiljada poći će da po-
puni redove vojske koja je opko-
lila posljednje utvrde pred Cari-

gradom. Turska, koja je znala o-

nako i onoliko, a na svoju štetu
da oteže sa mirovnim pregovorima,
sada se ponova nalazi na raskršću,

ili da_ primi zahtjeve balkanskog

saveza, ili će bugarska vojska brzo

da osvane pred Carigradom i pri-
sili Tursku da potpuno kapitulira.
oMladoturci, i ako su potpuno više
svjesni o gotovoj propasti turskog
gospostva u Evropi, ipak pokazuju
posljednje trzaje, da se još barem
neko vrijeme, i ako više iluzorno,
održe na vladi. Velevlasti pak mo-
raju sada da računaju na gotove
činjenice, te više nijesu u stanju
da za Tursku spase onoliko koliko
bi im to bilo moguće, kad Jedrene
ne bi bile osvojene, a ne mogu
na saveznicima u mnogome da
osporavaju u nekim njihovim za-
htjevima.
Granice Albanije. Barem prama

f

vijestima, koje stižu iz Londona,
velesile se nalaze na putu potpuna
sporazuma u pitanju granice nove
države na Balkanu biva Albanija.
Predstavnici sila bili su kod srpske
i crnogorske vlade, te im podni-
jeli odluku londonske reumije, u
kojoj im javljaju, koje su granice
između Albanije Srbije i Crne Gore,
zahtijevajući da Srbija povuče svoje
čete sa jadranskog primorja, a da
Crna Gora obustavi bombardova-
nje Skadra. Kolikogod se javljalo
da su velesile potpuno složne u
 Pitanju granica. Albanije, ipak _iz-
gleda da to ne odgovara istini, jer

hvale držanje Srba i ističući njihovo:

Se opet jasno vidi da između njih
postoji jošosjetljivih razlika, i pita-
nje se granica Albanije ne može još
nikako uzeti kao potpuno uređe-
nja stvar, koja nije više u stanju
da dade Evropi glavobolje. Najveća
smetnja je tome

Skadar. Poznato je da je london-
ska reunija odlučila, da će Jedrene
pripasti Bugarima i ako ga ne o-
svoje, a Skadar da neće doći pod
Crnu Goru i kad bi ga osvojili.
Ovdje se vide dvije mjere, koje
ne idu ni malo u prilog sređenju
balkanskog pitanja, te se već una-
prijed mogu predvidjeti prirodne
posljedice ove dvojake mjere. Pod
tvrdim Tarabošem oko Skadra već
je proliveno mnogo krvi srpske
i crnogorske. Tu je palo na hiljade
mladih života. Teške žrtve podne-
sene oko Skadra ne mogu niti
smiju dopustiti, da se na račun
njihove krvi neko drugi širi i raz-
meće. Kralj Nikola je izjavio, da
on neće pustiti Skadra, pa se
Evropa opirala tome koliko hoće.
A ni sama vojska nije voljna da
se vraća kući a da ne svrši zapo-
četo djelo, za koje je već dosta
krvi prolila.

Dok je pala Janjina i Jedrene,
dotle je još ostao jedini Skadar,
i on će baš da zadade Evropi po-
najviše jada. Jer dok velesile idu
za time da Skadar pripane Alba-
niji, dotle Crna Gora _ voli radije
da ostavi mrtve živote svih svojih
sinova oko Skadra nego da se
vrate kući ne osvojivši grada. Pad
Skadra može vrlo lako, a posi-
gurno i hoće, izazvati malo jače
komplikacije u koje će upasti Ev-
ropa sama, ako ne bude vodila
računa da li jedan Skadar ima baš
toliko vrijednosti, da se radi njega
zamuti cijela Evropa i poremeti
evropski mir. Kad je već nekome
na srcu da Skadar pripane Alba-
niji, onda bi mnogo praktičnije
uradio, da gdjegod u Albaniji dade
sagradit jedan novi grad, mnogo
veći i ljepši od Skadra, jer bi time
mnogo manje potrošio nego što
je to do sada uradio i što će još
potrošiti na suvišno mobilizovanje
i ratno spremanje.

Kroz prošlu nedjelju nije bilo
nikakve akcije oko Skadra, jer se
je dalo vremena da civilno  gra-
đanstvo ostavi grad. U to je na-
pravljen korak na Cetinju da se
mora ostaviti bombardovanje i
juriš na Skadar, jer tako velevlasti
hoće. Međutim stižu glasovi, da
se je ponova počelo sa bombar-
dovanjem. Svakako smo vrlo blizu
posljednim i odlučnim danima.

Vijesti sa ratišta.

Hrabrost srpske vojske kod zauzi-
manja Jedrena. :
BEOGRAD, 20. marta. Prema zva-
ničnom izvješću sa srpske strane,
kod Jedrena najveću vatru izdržao je
srpski 18. puk, čija dva bataljuna,
treći i četvrti, imali su zadatak, da
zajedno sa 59, bugarskim pukom iz-
među 924. i 25. ov. mjeseca napadnu

“utvrđene Juttepelar. Turci su odgo-

varali takovom vatrom iz utvrđenja,

da se bugarski puk morao povući, a
srpskim bataljunima naređeno je bilo
da pod svaku cijenu zadrže položaje
prema tome utvrđenju. Pomenuta dva
srpska bataljuna ne samo da su u-
spjela zadržati položaje, nego su 25,
ujutro jurišem zauzeli  Juttepelar.
Srpski su gubitci veliki.
BEOGRAD, 29. mar. Prema vije-
stima od vrhovne komande iz Sofije
cjelokupna kavalerija pred Jedrenama
sastojala se od kavalerije dvaju srp-
skih divizija, svake po 600 konjanika
ukupno 1200 srpskih i 120 bugarskih
jer je ostala bugarska kavalerija pred
Čataldžom i Bulairom. U varoš je u-
šla prvo srpska kavalerija. Ispred
Jedrena poslano je od početka rata
svega 62.000 srpskih vojnika, u sa-
mom napadaju broj je bio manji jer
mnogo je poginulo i ranjeno a naj-
više oboljelo. Sudjelovalo ih je do
50.000, Bugarske čete i ako podijelje-
ne u tri divizije ne veće od srpskih
jer srpske divizije imale su preko
25.000 a bugarske 18.000. Papas Tepe
koje se proglasivalo neosvojivom tvr-
davom, brilantnim jurišem osvojila je
dunavska divizija uževši veliki plijen.
Najvećeg učešća uzeli su pri osvaja-
nju Jedrena od srpskih pukova 13.,
koji je više nego prepolovljen i 20.
koji je prodro u varoš do Šukri paše
pritisnuv ga tako, da je komandantu
ponudio prvom predaju. Nadalje su
se istakli četvrti prekobrojni puk i
sedmi drugog poziva, prvi bataljon
sedmog puka. Prvi je ušao u Kara-
gač od njega ostaše. samo jadni o-
staci. Srpska artiljerija igrala je'odlu-
čujuću ulogu. Pred mjesec dana pod
komandom Mirka Milovanovića po-
slano je na Jedrene šest srpskih ba-
terija, opsadnih topova sa najboljim
topdžijama i komandantima. General
Ivanov odredio je pet baterija pozici-
jama bugarske tundžanske divizije a
šestu ostavio je srpskim divizijama.
U odlučnoj noćnoj borbi koju je vo-
dila tundžanska divizija srpski topovi
osigurali su nastupanje Bugarima ra-
zarajući strahovitim djejstvom turska
utvrđenja; srpske haubice su odmah
prvi dan borbe razorile prvim meci-
ma tri teška turska topa. Pred borbu
nagomilane su ogromne mase muni-
cije na pozicijama. Borbe su se vo-
dile i ručnim bombama. Zanimljivo je
da su generali Stepanović i Rašić
odmah poslije primirja predlagali ju-

riš dokazujući da je moguće osvoje-

nje Jedrena za tri dana. Kralj Fer-
dinand nije htio toliko žrtava i odla-
gao juriš. Žrtava ni onda ne bi bilo
mnogo više, jer je u međuvremenu
bolest i zima u velike poharala vojsku.
Zapljenjeno 600 topova pred Jedre-
nima,

SOFIJA, 29. marta. Tvrdi se da je
u Jedrenima zaplijenjeno do 600 to-
pova. Plijen će se dijeliti u razmjeru
srpsko-bugarskih sila. Razmjer pre-
ma divizijama je 2 prema 3 a po
broju vojske na pola.

Plijen srpski.

MUSTAFA PAŠA, 30. Srpska
vojska pred Jedrenima zarobila: dva
generala, 22 viša oficira, 150 nižih
oficira i 17.000 vojnika. Medu  zaro-
bljenicima bio je i Sukri paša koji
je predan sutra dan Ivanovu,
Srpski vladin list o Skadru.

BEOGRAD, 80. Večerašnja ,Sa-
mouprava“ prispodabljajući sudbinu
Jedrena i Skadra kaže: Jedrene je
bilo dosuđeno Bugarskoj, pa makar
ga saveznička vojska i ne osvojila,
a Skadar je diplomatki dosuđen Al-
baniji pa makar ga saveznici i osvo-
jili. Isti forum stvara ove dvije mjere.
Crna Gora dozvoljava izlaz gradan-
skog stanovništva iz Skadra, pa ma-
kar da je izlaz tražen za to, da se

posada Skadra može dulje držati, ali
Esad paša odbija ernogorski predlog,
koji je u stvari zahtjev Evrope, mo-
tivirajući, da nema naredenja svoje
vlade, i Evrppa ne pravi presiju na
njega i njegovu vladu, nego traži o-
bustavu bombardovanja i to sve za
volju Albanije, koja predstavlja ja-
buku razdora za one silej koje ju
forsiraju i time hrabre Tursku u od-
poru. Dao bog, da se nepravde u
dvanaestom času poprave |

Juriš na Skadar.

BEČ, 1. aprila. Amo su stigle vi-
jesti, kojima se poklanja vjerovatnost
da je srpska i crnogorska vojska po-
nova počela bombardovanjem Skadra
i utvrda. Kralj Nikola izdaće nalog
na juriš.

Parne cJuuuie
I.
Pa3roBop upuoropckux Bojuuka npej

.CxaupoM 0 CKaupy.

Ilonropuna, 10-II. 1913.
LIpuoropcku Bojuunu He zajy uu za
Ce NOMHIIJBA O TOME, LA GH Ckanap
Morao npunacru AnGanuju, a HeKMo
Ju na Bjepyjy y Morphuocr ocrBapeia
TOTA.

JeJIHOTA NAHA CACTAJIH CE HEKOJIHLLUHA
IBHX_ HHTEJIMTEHTHHjHX, NA NOBCJIH pa-
3TOBOp O TOME, za Ju he ce Cxanap
npenaru npuje rgaBuor jypuina uji
H€. — Y KAKBY MOTyliHOCT OJIP)KAIbA
Cxazpa nocauje šajenuuuKor upuorop-
CKO-CPIICKOT jypHuIa OHM O TOME H HC
Catbajy. — Jegan og sux pehu he:
Buzure, Mu He Bjepyjemo za Cxanap
MOXe GHTH uuju Apyru 1o Hani, a
»CaMoynpaBa“ Brani Jiucr y CpGuju
peue Ty cKOpo y jeguoMe yBOJIHOMC
UJIAHKY — KAKO CY IO CAL CBH H3-
rei, nga he EBpona maru Cxazap
AnGanuju.

— O, jecr, jecr ojroBapa Ipyru,

aiu Bu'mi ja me caMo imuro Bjepyjem,,

na je To peka ,CamoynpaBa“ ja Bje-
pyjem za je TO pera u CpGujancka
BJajla, na ga Gu TO MOTJA H nana
Brana pekiu, na eBo u ja TO BeJmumM,
na he Cxanap npunacru AgGanuju,
aJIH 3HaI CaMO Ipe Kal? Ona
KAJ JIHCTOM CBH _ UPHOTOPIIH IOJIOXKE
y Ckanpy ua ogmrap orauGune cBoje
— »«uBore cBoje. ETO Taja ie u Guru
Cxanap npaBe, Koja ce CHJIOM CTBapa,
Za 6u nouuuje nocIy»KuJa 30/10 KAO
Heuuja npliuja, a TaKO HCTO MHCJIC H
y Beorpany u ua Ileruioy, jep Mu-
CJIHTH ApyKUHje TO Gu Gulla HEKA Bp-
cra usnajcrBa npeMa CpricrBy. — 3ap
He? — Okpehe ce Tpehemy.

— Bora Mu 1oGpo 36opuui. H ja
TAaMAH TAKO MHCJIHM : DHTH HJI' He GHTH
a na kako! Hero 3Hamu IuTo caM uyo.
Kasa MH HKO KaKO Ce je HABJALI
pa36o7uo amGacanop pycku y Jlon-
NOHy, TE CHPOMAX CMJIOM JIEAKH Y IIO-
CTCJBH.

— Ja To He pa3šymujeM; uu ja; Hu
ja — NOBHKAIIC OCTAJIM.

— Ma xako He pa3symujeTe?

— Pa360Jb€TH CE CHJIOM 3HAUH HCTO
TO IITO HM Kan Ce jenaH bak 31paB
pa36onu u ne zolje — peuuMo — y
Cy60Ty y INKOJy, Be ocraHe a ce y
cyGoTy u Hele/by GoJbe npunpeMmu —
Y3MHMO 43 reorpauje, crpaxyjytin,
na ne 6u Guo nosBau_ za y cy6ory
OJLFOBApA #3 TOF IIPCMETA. — Pa3y-
MujeTe JIH can?

— He mu TO ijaBoJbe — OJroBapa
jenan 3a cBe. Pa3yMujeMO TO IITO HaM
ucnpuua, anu Gozan ue pašsymujeMo
3a1uTo ce pa36071uo pycku amGacanop
y Jloujony. — TuxkBauu! EBO, ua
BAM KAXKEM 3AIMTO :

Pa3Gojino ce 3saro u GomoBalie_cBe
NOK MH y3MeEMO CKazap, a ra 3ammTo
upyro? A onga uu Bor — Boxe me
onpocru — ne uchepa nac u3 Ckazpa.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Oracića i dr

— Ha oBo cy My ce cBH IpyroBu
Becejo Hacmujajiu, TBpno Bjepyjyhu
IBETOBHM HaBOjIuMAa, a jenau he oz
IbHX 34BpiiHTH: la 3HaM e je y uc-
THHH TAKO HE HX KAJIHO Cala Ce
njemiku KpeHyTu, ga GojecHoM aMGa-
canopy y Jloujrouy nonecem jezran uaj.

II.
Mnaju npenpenewak.
Ilonropuna, 14-II. 1913.

Bpno cy uurepecaiTHu  pasroBopu

OHHX HAIIHX BOjnuKA, KOju Cy CNy-
*KOOM YJAJBEHH OJ GOjHOrTA NOJbA, mA
Ce HAJA3C IO VHYTPAIIEOCTH y paZHHM
mjecruMa cBaKH Ha cBOj ojipeljenu My
nocao. Kako TIlogropuua Jexu ua 10-
MAKY parHux_ onepanuja ojgakje ce
uyje CBAKH TONOBCKH TIYIAIb HCNAJBEH
ca: TapaGoma, Bapnamora umu My-
CeJIHMOBE_TJIABHILE, TO Cy H OBH pa3r0-
BOpH y Tlogropuuu MHOTO KHBJBH H
uciihiu Hero su rje apyro, jep ux
H3BYKYjy TOIIOBCKH METIIH,
. Heko momuene, u3 Ilogropuue rno-
UIO y JIOTOp, Na HA THTAIHA BOjHHKA:
iiTa HMa HOBO 43 Ilogropune, — oT-
noueno je u la, IIpeMa CBOME MJIA/IO-
J6ETHOM HCKYCTBY, KAPAKTEPHIE mOje-
AuH€ JIHUHOCTH, KAO H y OmuTE, KOje
cy Ha cnyx6u _y Ilogropuuu. Momue
Ce HANNO GHCTpO H CACBHM 2KHBOF
TeMIIEpaMEHTA, TAKO IA _Cy Ce BOjHHLIH
IbETOBHM HOBOCTHMA 43 Ilogropuue
nyro 3aGaBbaju npoBojekiu Bpujeme
y pasnum masama. OBo je nošsnao u
KOMAHNAHT JIOTOpA, Na je MOME TIpH-
3B40 K CeOH M ynuTao ra:

— UNlra cu TH TO npuuao mMehy
Bojuuuuma ?

— Huiura rocnojuHe KOMAHJAHTY,
IAJIHJIH CE.

— Kaxu, KAKH CIIOGOJIHO.

— Ilpuuao cam HM KaKO HeKH y
Tloxropuuu cxBahajy curyauujy oncje-
nuyror Ckapa.

— Ila ena, na uyjeM u ja.

— Bujame TO jejiiora zana oko 11
caxaru_npuje moje, Cacrajiu ce wux
HEKOJIHNUHA y jeIHOM NOATOPHUKOM
Xoregy. Xohe majo na ce okpujene
BOJIOM KHBOTA. 3A3ZBAJIH CY OJIMAX
KeJIHepa, Te he My jena OL Ibux:
Ilaj nam no jejuy mMyueuuuy (,Myue-
HHNOM“ Ha3uBajy pakujy). Kenuep ux
je oimax pa3ymuo. Tlpunuo je uame,
na GonyH c pakujoM u uanie HaBpniuo.
Kyuuyin cy ce ca uamama, kojuma je
JIHO OJIMAX 3ACYLIMJIO.

— ,XoheMo Ju jom no jeguy ua
HCKATI“ — 3ANIHTAJIH CY Ce. Ž

— Kako na H€, ,LOHECH MAJIO“ 3a-
BuKa jean O/i Ibux. :

HekarnsbeHa TH je u NO oBa u Tako
ce je yuanpujez peljano mok je ,My-
ueHuna“ ynpua y smune u npenujena
ux Ha 6ojHy nmosbany.

— Ma inra ce OBo Bule He ynapa
ua Taj CKagapp, HMIICDATHBHHM TOHOM,
IIOCTABJbA TIHTAIBC jeJLAH OL IBHX H
3AHOCH CE Y BPNO O3GHJBHHM MHCJIHMA.

— 36muba, OBO je Fpo3HO, y»«acHo,
CTpalliHO, OBO je 3B€K, JBYTHTO HAJLO-
naje npyru. Onna he rpehu: Ma uuje
GpaTe 3B€K, HETO 3BEK Y OUH KALITHTA,
— TOBOP je uenpecraHo npekujlao 30-
ByhH KCJIHEpA ga HANyIbA uame, —
KAKO Za HHje 3BCK €BO TOJIHKO Bpe-
MCHA- IPKHMO TE TYPCKC MpluHHE y
OTICAJIH, Na HM HNC MOXKEMO HHLITA.
Ma rpeGa Gpare, TpeGa jejiHomM na HM
IIOKAXKEMO KO CMO H IITO CMO, jep KO
he Buie OBaKO XHBjETH y OBOM FpO-
3HHUABOM CTAIby ! ?

UerBprTu Koju je uenpecraHo 1oBu-
KHBAO KCJIHEPA NA HaNyibA UAE OJI

cBujex ce najsume Gujame pacropo-
NajiHO_IiTO ce Ckanap Buie ne ocBaja,
na he TH Cp/IMTO:

Jypuu! Be3 Jypuua uuimura! Tpe6a
za jypumuuamo, na bor!

Ma ura Bek uuHe TH Hanu KOMAH-
nanTu? Ax, za Mu je nohu Tamo! Ma

|

o