Br. 16. Dubrovnik, 17. aprila 1913. God. XXII. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu nu godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostalo zemlje krouna 16; za Dubrovnik kruna 10; na po i četvrt godine surazmjerno, Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Odgovorni urednik Antonije Benussi. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr Sukob dviju rasa. Dubrovnik, 16. aprila. Sa Bizmarkove stolice čula se jaka riječ. Njemački državni kan- celar B. Hollweg izrekao je expo- sče, koji je odjeknuo cijelim svi- jetom. Njegova je riječ bila odlu- čna, energična i jasna+ Govorio je kaonuti vrijedan i uvažen političar. Njemački kancelar. branio je i opravdavao povećanje i naoružanje njemačke vojske. U obranu svoji- jeh navađanja iznio je opšte evrop- ske političke prilike i kombinacije, i bio je, kako gore rekosmo, i jasan. Naravno je, da g. kancelar nije mogao mimoići balkanski rat i važnost koju sada dobiše bal- kanske države. Pai nije mimoišao. U Evropi više nema Turske: ona je nestala. Balkanske su se države iznijele pobjednicama ; pokazale su svoju moć i svoju snagu. Sada poslije pobjeda postale su snažan iaktor o kojem treba voditi računa. I Njemačka, kaže državni kancelar, mora da vodi računa o porastu i napredovanju jugoslovenstva. Po- dizanjem jugoslavenske moći po- digla se i moć slavenstva. Ger- manstvo se — uzvikuje B. Holl- weg — nalazi pred moćnim proti- vnikom, —pred Slavenstvom. Ali germanstvo ugrožava, osim sla- venstva, i francuski šovinizam. Njemački državni kancelar gleda, dakle, pred sobom dva jaka i po- gibeljna protivnika: francuski šovi- nizam i panslavizam. Gledajući ta dva ,strašila“, predviđa on sukob dviju rasa, i kaže, da germanska rasa mora biti prepravna na obranu. šk Govor Hollwegov je odjeknuo. Ma koliko da mu je priznata iskre- nost i jasnost, dižu se i prigovori, da je bio nekorektan. Primjedba o nekorektnosti učinjena je, kako čitamo, od strane austrijske. Njemački državni kancelar, go- voreći o snazi Njemačke, o kom- paktnosti Germanstva, istaknuo je i austrijske Nijemce i naglasio je čvrstoću saveza Njemačke sa Au- strijom. Naravno, da je ta iskre- nost kancelareva po malo uzrujala gospodu koja vode vanjsku poli- tiku monarhije. U tim se krugo- vima ističe, da je B. Hollweg bio netaktičan i nekorektan, kad je u- vukao Austriju u taj sukob dviju rasa, jer je Austrija pretežno sla- venska država. Bečki krugovi na- glasuju, da će Hollwegov govor grubo djelovati na Slavene u mo- narhiji, što nije nikako u korist Austrije. Što je njemački državni kance- lar nagovijestio predstojeći sukob dviju rasa: slavenske i germanske, nije kazao nikakvu političku mu- drost, niti je to događaj koji se je prozreo nekom osobitom po- litičkom pronicavošću, jer to je, obaziruć se na istoriju i prirodni proces događaja, donekle i priro- dna stvar koju su već drugi da- vno predvidjeli, — ma da je to nagovještenje svečano izrečeno sa Bizmarkove stolice. Ali, da je dr- žavni kancelar počinio i priličnu količinu netaktičnosti, mi potpuno dijelimo mišljenje sa vanjskim u- redom monarhije. Nama može biti donekle milo, da se je barem je- dan put i ako formalno, uzelo u obzir i slavenstvo u monarhiji i da se, ma da u momentu iznena- đenja, vodi računa i priznaje sla- venska pretežnost. Kad bi se ta formalnost pretvo- rila u snažan i solidan fakat, onda sigurno nikakav govor s Bizmar- kove stolice, pa bio još jasniji i otvoreniji, ne bi bio kadar da uz- oruja gospodu u vanjskome uredu, Ilucmo u3 Jezpena Yueiihe čpneke BojcKe. (Hapouuru uaBjetiTaj) JEJIPEHE 8. ATIPHIA 1913, Kora je ,cpekia“ NmOocny»uHJa, Kao MCHC, ga ylje y OBy BApOlI, OJIMAX nocauje weuor naja, raj he ce zyro u nyro cjeharu Jenpena “u CBHX OHux cueHa or o Kojux Bac jea croraja. Cnuka CMpru, Gujene, cmpana u na- 3ZAJUbALITBA : CaujeT ce Byue no rp/baBHM JJIH- NaMa HCIHjeH, TJIANAH, OJIPIIAH, HAPO- UuTO KeH€ u njena. Typcku 6asapu H Ge3HuCTAHM OIIJBAUKAHH M 3ATBOPEHH ; cu ce TpoMo Kpehiy No yTuuaMa- ro-< GjecibeJIH O/L TAJLA H CTPAXA OJI TOIIOB- cke jeke. Mnore kyhe nopyiieHe rpa- HATAMA, a M TIO HeKA NaMuja. M3 Kyha u yuna u3Guja crparmaH M HECHOIIJBHB 3a/AX; KyxaH Ba3nyx Guje ca cBux crpaHa; mo nepupepujuma BaponiH Gujecuu KoJrepa, rupyc u apancke 60- TMIb€; VMHPe HX IIPEKO IBAJECET JIHC- BHO; 3apa3a je npenya u y ueHrap Bapoluu. Crpanau He cmuje Hu za jee Hu za muje y OBNani>uM XOTeJuMa 360r 3šapa3e. Ja u MOj KOJIera xpaHuMo ce jajuma u KOHCEpBOM INTO CMO IO- uujegru u3 Beorpana u Couje a npe- HOkHaBAMO IO CPIICKHM JIOTOPHMA, H3a FPauCKHX YTBpljema. M3y3eB uyBeHy CeJHMOBy Iamnjy, Koja je ca cBoje Opurunajine apxHTe- Type u uerupu_BuCOKA MyHapa BpJIo uuTepecanrna, u JON HEKOJIHKO IJaMHja u 3Tpaza, HHINTA Ipyro nema y Je- IpeHy Imro Gu JIHUMJIO HA HEKAJLAIBY Typcky npecronuuy. Baponi ox 100.000 CTAHOBHUKA HHjE HHIITA IPyTO HeTO BeJuKA romuna crpahap4, crujena u Gapaka, ua Koje crprue 6ea6pojuu Taiku Mynapn. Ono 1muro cy Typuu co6omM nonujejimu y oBe KpajeBe, Kar Cy Jenpene rojiuue 1369, ysegiu oj Busanruje u npeuujesiu cBojy mpecrouuuy us Bpyce, To cy nanac u ocraBujiu. Hu 3a KOopak ce HMjeCY MAKJIH, OCHM INTO Cy WaMHje IIOJIHTJIH H CAFPAJIMJIH MOCTOBE H IIY- TeBe — BMI 34 OCBAjauKE NWJBEBE Hero 34 narnpejak uoBjeuanicTBa. Jla oBako. Gujejnio manac uarJeja Jenipene mnuoro je zonpuuujeja imecro- Mjeceuma orncaja cprcko-Gyrapcke ca- Besuuuke Bojeke «oja je ocynua Uly«pu-namiuiy Bojcky u rpaljancrBo Ha Ouajuo craibe. CBE IO TIOCIBEJLIbET uaca BOjcka CC JIP)KAJIA M TJIANOBAJIA. Anu mecrano je Guo Gparuna, nie- hepa u cou. Ilocsbe/ubux zana jeo ce y JeupeHy xbe6 or capkoBa cjemena M CJIAMC, M TO NO KHJOTP. HA 4 JIMIA 3a 24 cara. CO ce. mahana no 20 (bpamaka oka, miekep Tako ucro. Meca je Guo joru npuimuno, a Gparuua ca- CBUM HECTAJIO. Cuporuia no nepupe- pujama Bapoluu jema je TpaBy, a To cy u mnoru Bojuuilu pazim. Ila unak, nopeu cBera Tora, rypcka ce Bojeka y JeIpeHy IpxaJa Bps1o KOPEKTHO Npema xpuuihancTBy, zujenehu € ium cBojy Cy1OuHy — HaluTo je. HapouuTo rmo- JIATAO IbEH BDXOBHH KOMAHJLAHT [llyKpH nama, 34 kora y JenpeHy npuuajy, ga je noGap BojHuk, CTpOr KOMaHJaHT u uecruT u nyineBaH uoBjek. piu, koju Cy y Jexpeny y orpoMnoj Behiunu xBasre MuHoro [lyKpu nany Cca _CBOra KaBa- J6EPCKOT IpKAIA NIpeMA TpaljaucTBy. IIpaBo ga KakeM u HA Mene je Taj uoBjek yuuuuo zoGap yTucak. Bunuo caM ra y Coduju, KAL CY Ta ZOoBeJH u3 Jenpena, y Xore1 ,CnJeHnuny“, ruje cam u ja ca jom Ba nosunapa u3 Beorpana 6uo oncuo. MucJuo cam Guo za ra uHTEepBjYBHNIČM, aJIH Huje- cam ycnuo, jep Illykpu mama Gjeme Ce 3ZATBOpHO y MHOTO YXH NpOCTOp Hero onaj y Jeupeny. Hukora nuuje NpuMA0, HH _C KUM HHje pa3roBapao. KpuBo my je Basa 6ulo iro je zo- INa0 y Gyrapcke pyke B na cy ra Cp6u (XX.u nyk TuMOuKE JuBu3nje) 3ApOGHJIH. i Mopam rnpusnaTu za caM 6uo y36y- jen u ZIHPHYT KAJ CAM FA BHJIHO, JOK je u3 co6e npenasto y 1pyry. Taj Tparuuuu jenpencku jyHaK, crapuuh je OJL CBOjux 59. no 60 ronguHa; maje, CyB; cujena My Gpana Okpyrsa u 6u- jema Kao cHujer; Maje HeKaja xuBe H CBHJETJIE OUM, HY TAMO AMO, HECH- FyPHO, TOTOBO NJIANIHBO.H TYXKHO, KAO na ce ae ma CynGuuny'u BOJby ama- xoBy. lIlykpu nama je caujecau onora iuTa je usry6uo u Imira ce zecujio TypCKOM FOCNOJCTBY Ha BaJiKaHy; OH 3Ha za ce mojymjecen Hehe sacjaru nau rpagomM, Koju je on raxo jynauKku Gpauuo. FberoB je Harsieji TOJIMKO y- TYU€H H IbETFOB NOTE, HCIOJL OHHX BEJIHKHX_ TyCTHX OGPBA, TOJIHKO TY2KAH, pekao Gu uoBjek za My je y 1yuu KOHLEHTpPHCAH MO GOJI TyPCKOFA HA- pona. Amu ja cam ZONao aMo Buie za rjedraM TypeKa yTBphjema u nosnuiuuje cpncke Bojcke Ha cjeBepo-sanajiHoM CEKTOPY, HETO Za Npuuam o Jenpeny. C Tora hy ce orpauuuuTu caMo na onepanuje Il. cpncke apmuje noz Ko- ManuoM ljenepaza CrenanoBuha, za BHJIHTE IuTA je CBe Hauuuuga cprcka Bojeka u Ha oBome Kkpajy Baskana, rnje je ner u IO MjeceniH TpoBeja moji 3EeMJ6OM H CHHjETOM, Y POBOBHMA H zemynunama. Ho o Tome y uapenuom 6pojy. Jlyman_CunoGaji. Kamo nas vode? U ,Hrvaiskoj Kruni“ izašao je članak pod gornjim naslovom, koji je u današnjim ozbiljnim prilikama ozbiljno i napisan. Clanak zaslužuje pažnje i mi ga prenosimo u cjelini, a glasi ovako : Postupak maćuhinih vlada s jedne is druge strane Litave prama Hrvati- ma doveo nasje do današnjeg nesno- snog stanja, do očaja. Godina je dana, da Hrvatskom vlada tama neustava, tlačenja i robswa. Dizali smo se po svim pokrajinama, prosvjedovali smo po svim saborima, sijelima i sa- stancima, javno paleći simbol mađar- skog despotizma — mađarsku zasta- yu, — a vlastodržci se skoro niti ne makoše, dapače ni prolivena krv, ljudske žrtve, nijesu ih ganule, ni- jesu ih uvjerile, da na jugu — žive narod, koji ćuti, boluje, osjeća se čovjekom, a ne krdom nerazumnog blaga. Neđutljivo srce nije se zadovoljilo što je došlo do krvarenja u Banovini, poseglo je i dalje. Nadošao je bal- kanski rat sa svim svojim posljedi- cam. Monarhija počela je, bolje na- stavila svojom neprijateljskom poli- tikom protivnom onim sedam miliju- na balkanskih Slavena, koje mo- narhija ima u svom krilu — Hrvata, Slovenaca i Srba. Monarhija je jasno uvidila i upo- znala što nam je pri šreu i što pri duši; znade jer joj rekosmo, što nas peče, a što nas boli. Bolesnik poka- zao je i naznačio je bol. Pak? Mjesto da mu se zavije rana, da ga se li- ječi, njegova se bol zapušta i zane- maruje, da se rana, koja se veoma lako dala zacijeliti, pretvori u rak ranu, koja bi mogla da bude sudbo- nosna po cijeli organizam. U Dalmaciji su osobito razjareni duhovi, a podjaruje ih se i još više upravo sa strane, odakle bi melem morao doći. Znamenite i epokalne zabrane u Splitu i Šibeniku, glede izvješivanja zastava, kićenja kuća i rasvjete, procesi radi špijunaže u ko- rist malenih balkanskih država, tje- ranje nekih iz monarhije, kao Pero- vića ovo dana iz Dubrovnika, sve to ima karakter podjarivanja do nove napasti, novog očaja, koji bi za nas kao narod, mogao imati veoma lako kobnih i nedoglednih posljedica. Razumna uprava, koja mora da ra- čuna sa svim prilikama i okolnostima, nikada ne bi smjela šta takva pri- puštiti, jer navedeni gornji slučajevi ne koriste joj, a ma baš ni najmanje, već sasma protivno. U svim tim postupcima, naredbama i procesima opažamo opet samo novu napast, nov atentat na razpalivo južno srce. Pa kad bi to srce planulo i kad bi počinilo nešto radi česa bi se imalo poslije i kajati, koga zvati na od- govornost? Još je vrijeme, da odlučujući fa- ktori uvide, da se ovako dalje ne može, da se je sadašnji sistem, kojeg se još monarhija drži, preživio, da je bezsmislen anahronizam, a k tome uz to joši pogibeljan i po nas, ai po samu monarhiju. Današnji je sistem bič, kojim nas se tjera u napast, a taj bič morala bi monarhija sama radi vlastitih interesa u ovome času da odstrani. Uztraje li dalje doći će do uvjerenja, da svaka sila za vremena. Mi tražimo, kao ljudi, i zahtjevamo kao građani, da se jednom bičevat već prestane, da i nama odlane, kad je već i Macedoncima odlanulo. Naš ponos zahtjeva za nas pri- znanje ljudstva, priznanje razumnih stvorova, priznaje slobodna disanja .. . priznanje življenja. To je naša volja, naš zahtjev, tome nam se mora udovoljit! * Vicko Butijer. U petak preminuo je u Spljetu je- dan gotovo zaboravljeni ali uvjek is- trajni radnik iz kola onih Srba, koji nijesu živili ni radili za narodnu stvar samo radi reklame već radi same stvari. To vam je Vicko Butijer. Rodio se u pitomim Kaštelima, i još kao mladićak zanosio se je samo za slobodom i slobodarskim idejama. V'eć osamdesetih godina ušao je u akti- vnu borbu koja je bila razmahana narodnim pokretom. Uvjeren Srbin radio je neumorno, odlučno i kara- kterno u redovima srpske stranke. Njegov rad, koliko čestit i odlučan nije nikada prelazio one granice koje nose na sebi pečat obične reklame i “razmećanja, — bio je skroman, ali čisto patriotski. Ipak ga nije mimo- išla sudbina, a da ne proživi one ča- sove, koji nijesu tako rijetki za sva- kog poštenog i čestitog rodoljuba. Uređujući ,Draškov. Raboš“ bio je optužen radi ,veleizdaje“, te je 11 mjeseci odsio u zatvoru, koji mu je prilično porušio zdravlje. Porotni sud ga je proglasio nevinim. Satrven pa- tnjama dugog tamnovanja, pošao je da služi kao općinski tajnik u K. Sućurac, gdje je za napredak mjesta imao dosta zasluga. Ali ga je bolest jednako mučila, te je pošao u miro- vinu i nastanio se u Spljetu. Do svoje smrti uvijek je vijeran ostao svojim načelima, jednako se zanosio za slobodom i uživanjem pra- tio svaki napredak srpske narodne stvari, zagrijavaćuj se jednako za na- rodno jedinstvo Srba i Hrvata. Uspje- he balkanskog rata osjetio je kao melem svom izmučenom i paćeni- čkom životu, te je smrt dočekao go- tovo sa nekim zadovoljstvom, kad je doživio dio onoga o čemu je u- vijek sanjao. : Ovakovi narodni radnici zaslušuju opće narodno poštovanje. Izrazujući uevijeljenoj rodbini naše iskreno saučešće, čestitom pokojniku kličemo: Slava, i laka ti bila zemlja! ža eona Kratka kronika. U petak su se u ministarstvu fi- nansija u Beču vodili pregovori o novom austrijskom zajmu, te je fi- nansijska uprava ovlaštena da uzme zajam od 130 milijona kruna efekti- vno, a nominalni iznos zajma iznosiće 122 milijona kruna. — U Belgiji se ovo dana sprovodi generalni štrajk. Vlada je mobilizo- vala svu vojsku od 60.000 momaka h 6000 žandara, da sa svom silom dočeka ovaj štrajk. Ovaj štrajk izvodi u Belgijskoj čitavo ratno stanje. — U Ugarskoj su uhapšene mnoge osobe, jer da seje ušlo u trag jednoj vrlo razgranjenoj i dobro organizova- noj špijonaži u korist Rusije. Vode se strogi izvidi i predstoje još mnoga hapšenja. — U sporu između Rumunjske i Bugarske došlo je do potpuna spo- razuma. Rumunjska će dobiti Silistri- ju, a Bugarskoj za naknadu toga biće date znatne kompezacije na drugoj strani. — Ovo dana bio se je razbolio Papa Pio X. Bolest je bila dosta o- zbiljna i zadavala brige. Posljednje vijesti javljaju, da je bolest okrenula mnogo na bolje. — Pok. Kralj Đuro ostavio je po- litičku oporuku pisanu danskim je- zikom. Ovu će oporuku prevesti kralj Konstantin na grčki, te će se iznijeti u službenim novinama. — Po Rusiji se priređuju velike slavenske manifestacije, kojima se pridružuje i vojska. — U Srbiji neovisne firme i tr- govci spremaju bojkoj proti robi iz Austrougarske. Sa strane vlade na- stojaće se, koliko joj to bude moguće da srpske trgovce skloni, da ne pro- vedu taj bojkot. — Prema obaviještenjima, koje je srpska vlada dala narodnim poslani- cima, Srbija izdržava 410.000 voj- nih lica i 140.000 konja i goveda. Do sada je potrošeno 110 mil. dinara. — U Njemačkoj je primljena osno- va o pojačanju vojske, a sada ima još da se primi osnova o pokriću troškova. : — Između Ceha i Njemaca vode ge pregovori, kako bi se našlo načina, da češki sabor uzmogne raditi. Velike diference, koje se pojavljuju između žeha i Nijemaca, a u kojim nijedna strana neće da popusti, učiniće, da se prekinu pregovori bez ikakva u- spjeha. — Ratno evropsko brodovlje pro- vada strogu blokadu uz crnogorske obalu, a jednako i uz jedan dio obale Albanije. — Mnoge novine donose glasove da će usljed jakog slavenofilskog u- pliva, ruski ministar Sazonov morati brzo demisijonirati. — Sa Cetinja najodlučnije poriču proturene glasove, da će Crna Gora i njen vladar primiti 20 milijona kru- na, ako odustane od Skadra. — U Madridu je izveden atentat na španjolskog kralja. Atentator je prama kralju ispalio tri revolverska hitea, ali je promašio,