Br. 16.

Dubrovnik, 17. aprila 1913.

God. XXII.

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK

Cijena je listu nu godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her-
cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu
Goru K 15; za sve ostalo zemlje
krouna 16; za Dubrovnik kruna 10;
na po i četvrt godine surazmjerno,
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po ci-
jeniku. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Odgovorni urednik Antonije Benussi.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr

Sukob dviju rasa.

Dubrovnik, 16. aprila.

Sa Bizmarkove stolice čula se
jaka riječ. Njemački državni kan-
celar B. Hollweg izrekao je expo-
sče, koji je odjeknuo cijelim  svi-
jetom. Njegova je riječ bila odlu-
čna, energična i jasna+ Govorio je
kaonuti vrijedan i uvažen političar.
Njemački kancelar. branio je i
opravdavao povećanje i naoružanje
njemačke vojske. U obranu svoji-
jeh navađanja iznio je opšte evrop-
ske političke prilike i kombinacije,
i bio je, kako gore rekosmo, i

jasan. Naravno je, da g. kancelar

nije mogao mimoići balkanski rat
i važnost koju sada dobiše bal-
kanske države. Pai nije mimoišao.
U Evropi više nema Turske: ona
je nestala. Balkanske su se države
iznijele pobjednicama ; pokazale su
svoju moć i svoju snagu. Sada
poslije pobjeda postale su snažan
iaktor o kojem treba voditi računa.
I Njemačka, kaže državni kancelar,
mora da vodi računa o porastu i
napredovanju jugoslovenstva. Po-
dizanjem jugoslavenske moći po-
digla se i moć slavenstva. Ger-
manstvo se — uzvikuje B. Holl-
weg — nalazi pred moćnim proti-
vnikom, —pred  Slavenstvom. Ali
germanstvo ugrožava, osim  sla-
venstva, i francuski šovinizam.
Njemački državni kancelar gleda,
dakle, pred sobom dva jaka i po-
gibeljna protivnika: francuski šovi-
nizam i panslavizam. Gledajući ta
dva ,strašila“, predviđa on sukob
dviju rasa, i kaže, da germanska
rasa mora biti prepravna na obranu.
šk

Govor Hollwegov je odjeknuo.
Ma koliko da mu je priznata iskre-
nost i jasnost, dižu se i prigovori,
da je bio nekorektan. Primjedba
o nekorektnosti učinjena je, kako
čitamo, od strane austrijske.

Njemački državni kancelar, go-
voreći o snazi Njemačke, o kom-
paktnosti Germanstva, istaknuo je
i austrijske Nijemce i naglasio je
čvrstoću saveza Njemačke sa Au-
strijom. Naravno, da je ta iskre-
nost kancelareva po malo uzrujala
gospodu koja vode vanjsku poli-
tiku monarhije. U tim se krugo-
vima ističe, da je B. Hollweg bio
netaktičan i nekorektan, kad je u-
vukao Austriju u taj sukob dviju
rasa, jer je Austrija pretežno sla-
venska država. Bečki krugovi na-
glasuju, da će Hollwegov govor
grubo djelovati na Slavene u mo-
narhiji, što nije nikako u korist
Austrije.

Što je njemački državni kance-
lar nagovijestio predstojeći sukob
dviju rasa: slavenske i germanske,
nije kazao nikakvu političku mu-
drost, niti je to događaj koji se
je prozreo nekom osobitom po-
litičkom  pronicavošću, jer to je,
obaziruć se na istoriju i prirodni
proces događaja, donekle i priro-
dna stvar koju su već drugi da-
vno predvidjeli, — ma da je to

nagovještenje svečano izrečeno sa
Bizmarkove stolice. Ali, da je dr-
žavni kancelar počinio i priličnu
količinu netaktičnosti, mi potpuno
dijelimo mišljenje sa vanjskim u-
redom monarhije. Nama može biti
donekle milo, da se je barem je-
dan put i ako formalno, uzelo u
obzir i slavenstvo u monarhiji i
da se, ma da u momentu iznena-
đenja, vodi računa i priznaje sla-
venska pretežnost.

Kad bi se ta formalnost pretvo-
rila u snažan i solidan fakat, onda
sigurno nikakav govor s Bizmar-
kove stolice, pa bio još jasniji i
otvoreniji, ne bi bio kadar da uz-

oruja gospodu u vanjskome uredu,

Ilucmo u3 Jezpena
Yueiihe čpneke BojcKe.

(Hapouuru uaBjetiTaj)
JEJIPEHE 8. ATIPHIA 1913,

Kora je ,cpekia“ NmOocny»uHJa, Kao
MCHC, ga ylje y OBy BApOlI, OJIMAX
nocauje weuor naja, raj he ce zyro
u nyro cjeharu Jenpena “u CBHX OHux
cueHa or o Kojux Bac jea croraja.
Cnuka CMpru, Gujene, cmpana u na-
3ZAJUbALITBA :

CaujeT ce Byue no  rp/baBHM JJIH-
NaMa HCIHjeH, TJIANAH, OJIPIIAH, HAPO-
UuTO KeH€ u njena. Typcku 6asapu H
Ge3HuCTAHM OIIJBAUKAHH M 3ATBOPEHH ;
cu ce TpoMo Kpehiy No yTuuaMa- ro-<
GjecibeJIH O/L TAJLA H CTPAXA OJI TOIIOB-
cke jeke. Mnore kyhe nopyiieHe rpa-
HATAMA, a M TIO HeKA NaMuja. M3 Kyha
u yuna u3Guja crparmaH M HECHOIIJBHB
3a/AX; KyxaH Ba3nyx Guje ca cBux
crpaHa; mo nepupepujuma  BaponiH
Gujecuu KoJrepa, rupyc u apancke 60-
TMIb€; VMHPe HX IIPEKO IBAJECET JIHC-
BHO; 3apa3a je npenya u y ueHrap
Bapoluu. Crpanau He cmuje Hu za jee
Hu za muje y OBNani>uM XOTeJuMa
360r 3šapa3e. Ja u MOj KOJIera xpaHuMo
ce jajuma u KOHCEpBOM INTO CMO IO-
uujegru u3 Beorpana u Couje a npe-
HOkHaBAMO IO CPIICKHM JIOTOPHMA, H3a
FPauCKHX YTBpljema.

M3y3eB uyBeHy CeJHMOBy  Iamnjy,
Koja je ca cBoje Opurunajine apxHTe-
Type u uerupu_BuCOKA MyHapa BpJIo
uuTepecanrna, u JON HEKOJIHKO IJaMHja
u 3Tpaza, HHINTA Ipyro nema y Je-
IpeHy Imro Gu JIHUMJIO HA HEKAJLAIBY
Typcky npecronuuy. Baponi ox 100.000
CTAHOBHUKA HHjE HHIITA IPyTO HeTO
BeJuKA romuna crpahap4, crujena u
Gapaka, ua Koje crprue 6ea6pojuu Taiku
Mynapn.

Ono 1muro cy Typuu co6omM nonujejimu
y oBe KpajeBe, Kar Cy Jenpene rojiuue
1369, ysegiu oj Busanruje u npeuujesiu
cBojy mpecrouuuy us Bpyce, To cy
nanac u ocraBujiu. Hu 3a KOopak ce
HMjeCY MAKJIH, OCHM INTO Cy WaMHje
IIOJIHTJIH H CAFPAJIMJIH MOCTOBE H IIY-
TeBe — BMI 34 OCBAjauKE NWJBEBE
Hero 34 narnpejak uoBjeuanicTBa.

Jla oBako. Gujejnio manac uarJeja
Jenipene mnuoro je zonpuuujeja imecro-
Mjeceuma orncaja cprcko-Gyrapcke ca-
Besuuuke  Bojeke «oja je ocynua
Uly«pu-namiuiy Bojcky u rpaljancrBo
Ha Ouajuo craibe. CBE IO TIOCIBEJLIbET
uaca BOjcka CC JIP)KAJIA M TJIANOBAJIA.
Anu mecrano je Guo Gparuna, nie-
hepa u cou. Ilocsbe/ubux zana jeo ce
y JeupeHy xbe6 or capkoBa cjemena
M CJIAMC, M TO NO KHJOTP. HA 4 JIMIA
3a 24 cara. CO ce. mahana no 20
(bpamaka oka, miekep Tako ucro. Meca
je Guo joru npuimuno, a Gparuua ca-
CBUM HECTAJIO. Cuporuia no nepupe-
pujama Bapoluu jema je TpaBy, a To
cy u mnoru Bojuuilu pazim. Ila unak,
nopeu cBera Tora, rypcka ce Bojeka y

JeIpeHy IpxaJa Bps1o KOPEKTHO Npema
xpuuihancTBy, zujenehu € ium cBojy
Cy1OuHy — HaluTo je. HapouuTo rmo-
JIATAO IbEH BDXOBHH KOMAHJLAHT [llyKpH
nama, 34 kora y JenpeHy npuuajy, ga
je noGap BojHuk, CTpOr KOMaHJaHT u
uecruT u nyineBaH uoBjek. piu, koju
Cy y Jexpeny y orpoMnoj Behiunu xBasre
MuHoro [lyKpu nany Cca _CBOra KaBa-
J6EPCKOT IpKAIA NIpeMA TpaljaucTBy.

IIpaBo ga KakeM u HA Mene je Taj
uoBjek yuuuuo zoGap yTucak. Bunuo
caM ra y Coduju, KAL CY Ta ZOoBeJH
u3 Jenpena, y Xore1 ,CnJeHnuny“,
ruje cam u ja ca jom Ba nosunapa
u3 Beorpana 6uo oncuo. MucJuo cam
Guo za ra uHTEepBjYBHNIČM, aJIH Huje-
cam ycnuo, jep Illykpu mama Gjeme
Ce 3ZATBOpHO y MHOTO YXH NpOCTOp
Hero onaj y Jeupeny. Hukora nuuje
NpuMA0, HH _C KUM HHje  pa3roBapao.
KpuBo my je Basa 6ulo iro je zo-
INa0 y Gyrapcke pyke B na cy ra
Cp6u (XX.u nyk TuMOuKE JuBu3nje)
3ApOGHJIH. i

Mopam rnpusnaTu za caM 6uo y36y-
jen u ZIHPHYT KAJ CAM FA BHJIHO, JOK
je u3 co6e npenasto y 1pyry. Taj
Tparuuuu jenpencku jyHaK, crapuuh je
OJL CBOjux 59. no 60 ronguHa; maje,
CyB; cujena My Gpana Okpyrsa u 6u-
jema Kao cHujer; Maje HeKaja xuBe
H CBHJETJIE OUM, HY TAMO AMO, HECH-
FyPHO, TOTOBO NJIANIHBO.H TYXKHO, KAO
na ce ae ma CynGuuny'u BOJby ama-
xoBy. lIlykpu nama je caujecau onora
iuTa je usry6uo u Imira ce zecujio
TypCKOM FOCNOJCTBY Ha BaJiKaHy; OH
3Ha za ce mojymjecen Hehe sacjaru
nau rpagomM, Koju je on raxo jynauKku
Gpauuo. FberoB je Harsieji TOJIMKO y-
TYU€H H IbETFOB NOTE, HCIOJL OHHX
BEJIHKHX_ TyCTHX OGPBA, TOJIHKO TY2KAH,
pekao Gu uoBjek za My je y 1yuu
KOHLEHTpPHCAH MO GOJI TyPCKOFA HA-
pona.

Amu ja cam ZONao aMo Buie za
rjedraM TypeKa yTBphjema u nosnuiuuje
cpncke Bojcke Ha cjeBepo-sanajiHoM
CEKTOPY, HETO Za Npuuam o Jenpeny.
C Tora hy ce orpauuuuTu caMo na
onepanuje Il. cpncke apmuje noz Ko-
ManuoM  ljenepaza CrenanoBuha, za
BHJIHTE IuTA je CBe Hauuuuga cprcka
Bojeka u Ha oBome Kkpajy Baskana,
rnje je ner u IO MjeceniH TpoBeja moji
3EeMJ6OM H CHHjETOM, Y POBOBHMA H
zemynunama. Ho o Tome y uapenuom
6pojy. Jlyman_CunoGaji.

Kamo nas vode?

U ,Hrvaiskoj Kruni“ izašao je
članak pod gornjim naslovom, koji
je u današnjim ozbiljnim prilikama
ozbiljno i napisan. Clanak zaslužuje
pažnje i mi ga prenosimo u cjelini,
a glasi ovako :

Postupak maćuhinih vlada s jedne
is druge strane Litave prama Hrvati-
ma doveo nasje do današnjeg nesno-
snog stanja, do očaja. Godina je dana,
da Hrvatskom vlada tama neustava,
tlačenja i robswa. Dizali smo se
po svim pokrajinama, prosvjedovali
smo po svim saborima, sijelima i sa-
stancima, javno paleći simbol mađar-
skog despotizma — mađarsku zasta-
yu, — a vlastodržci se skoro niti ne
makoše, dapače ni prolivena krv,
ljudske žrtve, nijesu ih ganule, ni-
jesu ih uvjerile, da na jugu — žive
narod, koji ćuti, boluje, osjeća se
čovjekom, a ne krdom nerazumnog
blaga.

Neđutljivo srce nije se zadovoljilo
što je došlo do krvarenja u Banovini,
poseglo je i dalje. Nadošao je bal-
kanski rat sa svim svojim posljedi-
cam. Monarhija počela je, bolje na-
stavila svojom neprijateljskom  poli-
tikom protivnom onim sedam miliju-
na balkanskih Slavena, koje  mo-

narhija ima u svom krilu — Hrvata,
Slovenaca i Srba.

Monarhija je jasno uvidila i upo-
znala što nam je pri šreu i što pri
duši; znade jer joj rekosmo, što nas
peče, a što nas boli. Bolesnik poka-
zao je i naznačio je bol. Pak? Mjesto
da mu se zavije rana, da ga se li-
ječi, njegova se bol zapušta i zane-
maruje, da se rana, koja se veoma
lako dala zacijeliti, pretvori u rak
ranu, koja bi mogla da bude sudbo-
nosna po cijeli organizam.

U Dalmaciji su osobito razjareni
duhovi, a podjaruje ih se i još više
upravo sa strane, odakle bi melem
morao doći. Znamenite i epokalne
zabrane u Splitu i Šibeniku, glede
izvješivanja zastava, kićenja kuća i
rasvjete, procesi radi špijunaže u ko-
rist malenih balkanskih država, tje-
ranje nekih iz monarhije, kao Pero-
vića ovo dana iz Dubrovnika, sve
to ima karakter podjarivanja do nove
napasti, novog očaja, koji bi za nas
kao narod, mogao imati veoma lako
kobnih i nedoglednih posljedica.

Razumna uprava, koja mora da ra-
čuna sa svim prilikama i okolnostima,
nikada ne bi smjela šta takva pri-
puštiti, jer navedeni gornji slučajevi
ne koriste joj, a ma baš ni najmanje,
već sasma protivno.

U svim tim postupcima, naredbama
i procesima opažamo opet samo novu
napast, nov atentat na razpalivo južno
srce. Pa kad bi to srce planulo i kad
bi počinilo nešto radi česa bi se imalo
poslije i kajati, koga zvati na od-
govornost?

Još je vrijeme, da odlučujući fa-
ktori uvide, da se ovako dalje ne
može, da se je sadašnji sistem, kojeg
se još monarhija drži, preživio, da je
bezsmislen anahronizam, a k tome
uz to joši pogibeljan i po nas, ai po
samu monarhiju. Današnji je sistem
bič, kojim nas se tjera u napast, a
taj bič morala bi monarhija sama
radi vlastitih interesa u ovome času
da odstrani. Uztraje li dalje doći će
do uvjerenja, da svaka sila za vremena.

Mi tražimo, kao ljudi, i zahtjevamo
kao građani, da se jednom bičevat
već prestane, da i nama odlane, kad
je već i Macedoncima odlanulo.

Naš ponos zahtjeva za nas pri-
znanje ljudstva, priznanje razumnih
stvorova, priznaje slobodna disanja
.. . priznanje življenja.

To je naša volja, naš zahtjev, tome
nam se mora udovoljit!

* Vicko Butijer.

U petak preminuo je u Spljetu je-
dan gotovo zaboravljeni ali uvjek is-
trajni radnik iz kola onih Srba, koji
nijesu živili ni radili za narodnu
stvar samo radi reklame već radi
same stvari. To vam je Vicko Butijer.
Rodio se u pitomim Kaštelima, i još
kao mladićak zanosio se je samo za
slobodom i slobodarskim idejama. V'eć
osamdesetih godina ušao je u akti-
vnu borbu koja je bila razmahana
narodnim pokretom. Uvjeren Srbin
radio je neumorno, odlučno i kara-
kterno u redovima srpske stranke.
Njegov rad, koliko čestit i odlučan
nije nikada prelazio one granice koje
nose na sebi pečat obične reklame i

“razmećanja, — bio je skroman, ali

čisto patriotski. Ipak ga nije mimo-
išla sudbina, a da ne proživi one ča-
sove, koji nijesu tako rijetki za sva-
kog poštenog i čestitog rodoljuba.
Uređujući ,Draškov. Raboš“ bio je
optužen radi ,veleizdaje“, te je 11
mjeseci odsio u zatvoru, koji mu je
prilično porušio zdravlje. Porotni sud
ga je proglasio nevinim. Satrven pa-

tnjama dugog tamnovanja, pošao je
da služi kao općinski tajnik u K.
Sućurac, gdje je za napredak mjesta
imao dosta zasluga. Ali ga je bolest
jednako mučila, te je pošao u miro-
vinu i nastanio se u Spljetu.

Do svoje smrti uvijek je vijeran
ostao svojim načelima, jednako se
zanosio za slobodom i uživanjem pra-
tio svaki napredak srpske narodne
stvari, zagrijavaćuj se jednako za na-
rodno jedinstvo Srba i Hrvata. Uspje-
he balkanskog rata osjetio je kao
melem svom izmučenom i paćeni-
čkom životu, te je smrt dočekao go-
tovo sa nekim zadovoljstvom, kad
je doživio dio onoga o čemu je u-
vijek sanjao. :

Ovakovi narodni radnici zaslušuju
opće narodno poštovanje.

Izrazujući uevijeljenoj rodbini naše
iskreno saučešće, čestitom pokojniku
kličemo: Slava, i laka ti bila zemlja!

ža eona
Kratka kronika.

U petak su se u ministarstvu fi-
nansija u Beču vodili pregovori o
novom austrijskom zajmu, te je fi-
nansijska uprava ovlaštena da uzme
zajam od 130 milijona kruna efekti-
vno, a nominalni iznos zajma iznosiće
122 milijona kruna.

— U Belgiji se ovo dana sprovodi
generalni štrajk. Vlada je mobilizo-
vala svu vojsku od 60.000 momaka
h 6000 žandara, da sa svom silom
dočeka ovaj štrajk. Ovaj štrajk izvodi
u Belgijskoj čitavo ratno stanje.

— U Ugarskoj su uhapšene mnoge
osobe, jer da seje ušlo u trag jednoj
vrlo razgranjenoj i dobro organizova-
noj špijonaži u korist Rusije. Vode
se strogi izvidi i predstoje još mnoga
hapšenja.

— U sporu između Rumunjske i
Bugarske došlo je do potpuna spo-
razuma. Rumunjska će dobiti Silistri-
ju, a Bugarskoj za naknadu toga biće
date znatne kompezacije na drugoj
strani.

— Ovo dana bio se je razbolio
Papa Pio X. Bolest je bila dosta o-
zbiljna i zadavala brige. Posljednje
vijesti javljaju, da je bolest okrenula
mnogo na bolje.

— Pok. Kralj Đuro ostavio je po-
litičku oporuku pisanu danskim je-
zikom. Ovu će oporuku prevesti kralj
Konstantin na grčki, te će se iznijeti
u službenim novinama.

— Po Rusiji se priređuju velike
slavenske manifestacije, kojima se
pridružuje i vojska.

— U Srbiji neovisne firme i tr-
govci spremaju bojkoj proti robi iz
Austrougarske. Sa strane vlade na-
stojaće se, koliko joj to bude moguće
da srpske trgovce skloni, da ne pro-
vedu taj bojkot.

— Prema obaviještenjima, koje je
srpska vlada dala narodnim poslani-
cima, Srbija izdržava 410.000  voj-
nih lica i 140.000 konja i goveda.
Do sada je potrošeno 110 mil. dinara.

— U Njemačkoj je primljena osno-
va o pojačanju vojske, a sada ima
još da se primi osnova o pokriću
troškova. :

— Između Ceha i Njemaca vode ge
pregovori, kako bi se našlo načina,
da češki sabor uzmogne raditi. Velike
diference, koje se pojavljuju između

žeha i Nijemaca, a u kojim nijedna
strana neće da popusti, učiniće, da
se prekinu pregovori bez ikakva u-
spjeha.

— Ratno evropsko brodovlje pro-
vada strogu blokadu uz crnogorske
obalu, a jednako i uz jedan dio obale
Albanije.

— Mnoge novine donose glasove
da će usljed jakog slavenofilskog u-
pliva, ruski ministar Sazonov morati
brzo demisijonirati.

— Sa Cetinja najodlučnije poriču
proturene glasove, da će Crna Gora
i njen vladar primiti 20 milijona kru-
na, ako odustane od Skadra.

— U Madridu je izveden atentat
na španjolskog kralja. Atentator je
prama kralju ispalio tri revolverska
hitea, ali je promašio,