Br. 3. Dubrovnik, 12. marta 1914. God. XXIII. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu unaprijeda Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje K 16; za Dubrovnik K10 na godinu na p6 i četvrt godine surazmjerno, Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista<a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 40 para od 1 em. visine u / stupcu — Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se 65 para od 1em. visine u 1 stupcu. eek pošt. šted. u Beču br. 122:181. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik. Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr r IluHuK uJiu neuyuuujaHT?“ Enuckon_GOKOKOTOPCKH H ny- GpoBauku, r. Blanamup Bo6epuh (š401yxu0 je, Omucra, ga My Hme HEITO UPRUM CJIOBUMA 3aGuIBe- «HMO), yupaBuo je ,cBeMy npe- uACHOM CBEIITeHCTBY GOKOKOTOp- CK€ ENapXHje“ OKPYKHHILY O ,HbE- TOBOM YPENOBHOM CXBATA4Iby IlA- CTUPCKE CT 2KGE“... , TIPHTOJOM N10- JATAHA_ 3AKJIETBE 34 HOBAKE, GHJIO Npu CBeuaHHM CryOaMa. y uacT u cnay Fber. BenuuaHcrTBa 3e- .Mib€e Bnanapa Mau npu mpocnaBu KaKBOr_ucropujekor goratjaja, koju 3acjena y HBOT Hame Bojcke“. Y OOjamibety H NETA/6BHCAHHM y- IIYTCTBHMA, FT. enucKkorm je Hapouu- TO ANOCTPOdHPAO IJIAKHOCT IOT- UHIB€HHX MY CBCIITeEHHKA — pA- 3yMMje Ce, cpilcKO-ZpaBocna8skux CBeWuienuka! — na y TakBHM NpHJuKAMA ,Npo360pe BOjuunuumMa H MCKYIJBEHOM HAPOLY He CaMO O 3Hauajy 34KJIETBE HJIH NOTHUHE CIIABE“ ... ,HO Ja Ce norpyne, na 3rogHoM pujeujy BpcHa mpo- NoBjena4Ka HCTAKHY BAKHOCT BOjHe CHJIe 34 NOGpO HP CHTYPHOCT 0- Tau6une, 04 ucilakHy 34y Ha- KAHy) U OlACHKOCIR aMiluouna- CiRu4KUX U AHIUMURUINApPUCIHU+ 4Kux ilokpetia, Koju ce Ha ia- JOCT Onakajy, H za Tako 6ma- zoiueopno yrjeuy pujeujy cBojoM He CaMO HA BOjHHK€, HETO H Ha npucyTHe_Bjepne“. Ily6nukyjyhn, y ujemocru, r. BoGepuhieBy OKPYXKHHLY, YPe/JHH- NITBO je usjaBuno, ga jy, 48 ca- CBHM PA3YM/JBHBHX PA3/OTA, Iy- liTa 6e3 uKAKBA KOMEHTApA. M TO, INTO je ypenuHiuTBo u3jaBuJo H TAKO TIOCTYIIHJIO, NOTNyHO je Ha cBome mjecry. Au nHac, npa- BOCJaBHe Cp6e, TO He MOxe za 3410BO/6H. IlorokjeHu, y npBom peny, OJBPATHOM OLITPHHOM O- KPYKHHIIE ,CBOT /JLYXOBHOF IIA- CTHPA“, MH H€ MOXKEMO H HE CMH- jeMO TaKO JAKO Npehu npeKo oBe nojaBe, koja je uynHoBara u Ka- PaKTepHucTHuKA YAK H 34 CAJAlIHE Hanie mojiunuujeKo-genyuuujaHTcKo 106a. Mu HeMaMO HHILITA IPOTHBY F, BoGepuheBor Hauuna ua Koju on Taj cBoj ma- TpuoTu3am mManudecryje; ueMaMO HMHIITA HAK HH IPOTHBY H3BjeCHHX IBETOBHX IIACTHPCKHX MJIH GOJBE apxunacT4pckux caBjera ,nmonpy- UHOM“ CBEIITEHCTBY; H€ MOKEMO HMATH HHILTA HH NPOTHBY HberO- BE NPHBPXKEHOCTH . MMJIHTAPH3MY H JbyCaBH NpeMa MOJEpHOM ype- on jemuor mpaBocnaBnor Cp6uua u3- BdH YPeIHHLITBA, CTHTAO HaM je NpH 3AKIBYUKy IpOolIIOr Gpoja gucTa, Te CMO Ta MOPAJIH OCTABHTH 34 OBaj Gpoj. Ma ma mucan = pacnpaBia nocra- BJBEHO IIHTAIBE Ca OCTA TEMIIEPAMEHTA H XKY4IbHBOCTH, MH OBAj UIAHAK MITAK NOHOCHMO, jep je ieroBo rejuiirTe, Y NpHHIHIIy, ONpaBnlaHO, JIOTKUHO M TaAuH0. MuciuMO, Ia TpeGa jegruoM packu- HyTH Ca CTApOM IIpaKCOM, JA Ce HA- UHOHAJIHH TIPECTYNH HM 37O04HHH TIpA- IuTajy CaMO 34TO MITO HX BPINE /IH- uHOCTH, KOje CjeNe HA CBETHM MJECTH- Ma. HekycTBa je CyBuIIE! Ypen1uuWuiTB0. trke * ,TIAaTPHOTH3MA“ M. * OBaj umaHak, KOj4 CMO IIPHMMHJIH ljetey 3a JeraiHo yGujaime u TH- jera u IyuIe; He MOXEMO, Hajilo- CiHje, HMATH HHIITA HH NPOTHBY IBETOBE TEKIBE. JA ce = ocyjere +“ ;AHTHAHHACTHHKH H--AHTHMHJIHTA- PHCTHUKH NOKPETH“, aKO 6H ce OHH JABHJIH Y IeroBoj emapxnju. CBe je TO, no HameM Haxofjetsy, IIHTAHbBe IberOBe CABHjeCTH HP Hb€- roBa ;muHor yOjeljeta, uu 60e TIHTAHb€ NOHMAA NyAKHOCTH je- IHOF CPiICKO-HPABOCNABHOZ CTIH- cKkOna, Koju je zomao Ha Taj mo- JOxKaj He NO CBOjUM HHTEJEKTY-, VIHHM MH MOpaiHHM npeHmyti- CTBHMA, HerO No kBaadukanujama, KOje Cy Ce najjaue HCIIOJBMJIE y uurupaHoj okpya«uuuH. KH MH My, 3a cBe TO, He 6ucMo Hu jezine pujeuu npeGaunu. Aj crTBAap Huje CaMO y Tome. Tuue ce nHajBuiie, oHor rmacyca OKPyxHHIE, y KOME r. BoGepuh TOBOpH O nocTojaty ,aniuou- HACIMU4KUX U Qumumunuinapu- Cinuikux uokpeina“ y penosuma Ib€TOBA, HJIH TauHHje IbeMy ,/Z0- 8jepenoza“ GOKOKOTOPCKO-1Y6pO- BAuKOr H = CPIICKO-IIPABOCIIABHOT craza; nacyca, Koj4aM ce ou cpi- CKO-IEDABOCAQBHO2 CBEIITEHCTBA ilpaxcu Oa 8puwu, y cnyxGu cu- creMy, KojemMy je r. BoGepuh TaKO CBECTPAHO NpeNaH, ZO NMUNJCKO- Oenyuuujanticky y102y; macyca, Koju u cyeuuwe 3ay0apa na wurpe- GepcTBO, NPOBOKATOPCTBO H JE- HuyuuujaHcTBO. 360r Tora, u ca- Mo 360r Tora nacyca y3e7mu4 cMO nepo, za ce ca r. bBoGepuhem oGjacHuMo H Za ra y teeroBoj NpeTjepaHoj cepBuJIHOCTH KOperH- PaMO H NO3OBEMO HA OLPOBOPHOCT. Y cBojoj okpyoxunuu r. BoGe- puh, Ge3 uKakBe orpane u 6e3 CTBAPHHX JLOKA3A, TBP/IM, IA Ce y EberoBoj emapxuju onaxajy ainu- Ounacituuku u anitumunuinapu- ciluunu aokpeidu. Ha ocHoBy ue- ra OH TO roBopu ? /JIpxumo, za HetieMO norpujeliHTH, ako ce aa uac ycTaBHMO HA JerHjaMa OHHX npoGneMarTHuHux THIloBa, Koju cy CBOjuM zeHnynuujaMa 34pa3HMJIM Ha- ly arMocdepy, 4 Ty NOTpaxKuMO jemuHdu u NpaBu uH3BOp oBoj r. BoGepuheBoj TBP/JU6H. CyMIBAMO, na je r. BoGepuh Guo y-HOopmaJ- HOM CTAtby, KAL je oHe cBoje pH- jeuu nanmucao, u za je cxBaruo CBY TeXKHHY CBOje NPOH3BOJBHE KoHcTaTanuje, Kojom oH oZiiy- Myje u Oenyuuyupa u napon u CBeLITEHCTBO CBOje emapxuje. Y cBoje BpujeMe, Kar Cy Hani ermu- CKONH uji OHO INTO CY TpeGaju GuTH, MH CMO Ce 34je1HO C I>HMA, H OHM, 3ajenHO C HAMA, GOpHJIH IpPOTHBy CBAaKOT IPYLITBEHOT 3114, HAjBHINE NPOTHBY = APYILTBEHOF OTPOBA, Koje ce 30Be OJenyuuu- jaucinso. Nlanac, uaK, Hamu eru4- CKOTIH, UYBAPH MOpAJA H NpOTIO- Bjenuuuu Bjepe, cnyturajy ce no HHBO-4 NpOGJEMATHUHHX THIIOBA H, MjecTo ga IWuTHTe_ 4 uyBajy, OHu Ge3 HKAKBHX JIOKABA, OITy- yjy u nemyuuupajy -— cBojy NaAcTBy. Ty, OJHCTA, HMA 34 uHM UOBjeK da a4 H uera ga ce rHyina ! Okpywxuuna r. boćepuha ckpu- Ba, MeĐyTHM, y CeĆ6u u Hero upise, raxuuje u OZBparuuje uaK 4 oz jacme TeHzenuuje eroBux neuynuujanuja. “oj ce cyrepupa CBELITEHCTBY ZOCILOjAE AHTHIH- HACTHUKMX HP AHTHMHJIHTAPHCTH- UKUX NOKPETA Y IPHXOBHM NApO- xujaMa u npenopyuyje um ce, za Te nokpeTe oHeMorylie u yHuiuiTe. JacHuje peueHo: Tpaxu ce o CPIICKHX CBELITEHHKA, zA Ce OJ- METHY OJ HAPOJLA, KAO XAjILYUH OJ 34KOHA, H JA Ce CTABE y CIYAKOY HE IPXKABH HETO CHCTEMY IIpO- THBY Hapoga. To Buie Huje uu- HH34M; TO je NOKBAPEHOCT IIO- CIBEJEbE BPCTE! Ilpu oujemu OBe crBapH He TpeGa ryOHTH H3 BHJA HCTHHJ, Na NAHALIE>H CHCTEM CMATPA y O- BHM KpajeuMa CaMO CpPIICKH HA- POJ ,AHTHAHHACTHUKH H AHTHMH- JIATADHCTHUKH“ H CBE HALHOHAJIHC manuđbecrauuje cprickora napona HS8JIHB ,BOJeH3ZNAjHHUKHX IKEJBA, TOXKIGA H IIOKPETA“, H OHJA, ZA je okpyxuuua r. BoGepuha yny- hema caMO CPilCKuM CBeIITEHH- uHMa ca jacHoM a1y3ujoM, na cy CE 4HTHIHHACTHŠKH HM AHTHMHJIH- TAPUCTHUKH NOKPEeTH“ JABMJIH y CPIICKOM HAPO/Ly Hb€eFOBe erapxnje. H Kan ce TO He H3ryOH _H3 BHJA, oHna ce jacHo BuHju, iuTa r. bo- Gepuhi Tpax«u On CpILCKHX CBE- luTeHuka. Hu Mare HH BHIIE, OH OJ IbHX TPAXH, LA CBAKY CPIICKY HANHOHAJHY MaHHecTANHjY, MA Y Kojoj ce dopmu oma nojaBua, TIpeuCTABe CHCTEMY KAO AHTH/IH- HACTHUKH NOKPET H ONTyKe H nedyuuupajy cBoje. napoxujaHe Kao AHTHJHHACTHYHAPE H BEJEH3LAJHHKE. Mucu u r. BoGepuh, za cpn- CKH CBeIITeHHuu He ocjehajy 3a- jemuo ca cBojuM HaponoM u Ja je y :»uma u3ymMpja CBaka HCKpa UECTHTOCTH ? KneBeTe u nenyHuuje r. BoGe- puleBe MOpAaMO MH IpaBOCIABHH Cp6u, or6anuru on ceće u 6a- NHTH HX Y JIHIC KJEBETHHKY H nenyuuujaHry. M cBemireHunu u Hapou mMopajy 3ajeguuuKH yCcTATH NpOTHBy OJBPATHe H CPIICKOF €- nueKkona nenocrojie yore, Kojy je ua ce yseo r. BoGepuh. Mu MY H€ CMHjeMO KJIEBETY ONPOCTHTH, AKO: H€ XKEJIHMO A HAM Ce 1O- Ganu, za cMo Hezocrojuu cBoje Hanuje u — ucnpaBHa apxHna- crupa. MopamMo r. Bo6epuhy 1o- Ka3aTH: 04 u 6e3 weea MORNeMo Guitiu Oo6pu xpuuhkanu, Ma na OH 6e3 Hac, u ako 6e3 naier yueruha, uje Morao mocTaTu pijaB EIIHCKOTI. To je jezuuu smujek, na ce upHo H OZBPATHO 3/0 Y 3AUETKY VTyNIH. H. JI; be Svima Dalmatincima — Riječ u svoje vrijeme — Beograd, 7. marta. Od izvjesnog vremena, _ ili, tačnije, od drugog balkanskog rata (iz prošle godine) na ovamo, učestalo je ,emi- griranje“ Dalmatinaca u Srbiju. U samom Beogradu ima danas oko pe- deset novijih dalmatinskih emigranata — kako se neki od njih sami vole nazivati, — i toliko isto, ako ne i više, u unutrašnjosti Srbije, a skoro svakog drugog dana pristižu novi i — valjda da se preporuče — obja- vljuju, kako se još mnogi spremaju na takav put, da — usreće Srbiju. Ima ih nekoliko, koji su, silom ra- znih okolnosti, bili primorani, da o- stave Dalmaciju i potraže utočišta u Srbiji, ali je veći dio došao ovamo ili sa pretjeranim pretenzijama ili sa lažnim i nekorektnim preporukama ili sa rđdavim namjerama. Prvi su u glavnome ispravni i na njih se čo- vjek ne može potužiti; drugi su se pokazali i lakomisleni i neozbiljni i bezobzirni. Nekoliko iz ove druge grupe vratilo se iz Srbije, vjerovatno sa ,porušenim idealima“, i sada pri- čaju o Srbiji bajke, koje su čak i do naših ušiju doprle; nekolike je poli- cija ekspedirala, naravno ,bez ikakva razloga“, samo zato što ih Srbijanci »Nijesu razumjeli“; nekoliko pak o- stalo je u Srbiji ne odista da podižu ugled Dalmaciji. Dalmacija je, kao ni jedna druga pokrajina, uživala u Srbiji renome, koji se ne stiče lako i preko noći. Mi smo se uvijek ponosili, što smo odrasli na obalama Plavog Jadrana i sa gordošću smo isticali, da smo sinovi siromašne; i čestite Dalmacije. Danas je, zahvaljujući nekim probi- svijetima, kojima ime i čast zemlje služi samo kao maska, da što lakše plasiraju svoje prljave planove, taj renome došao u opasnost, da bude okrnjen. Znamo, da takvi tipovi ne mogu predstavljati Dalmaciju i da su oni najgore trunje našega društva. Ali to, što mi znamo, ne znaju čestiti i gostoljubivi Srbijanci. Otuda dolazi da mnogi počinju s nepovjerenjem primati i ljude, koji su daleko od o- vih nesreća, koliko Bog od šeširdžije. Na svakom se koraku trudimo da razuvjerimo prevareni i neobaviješteni svijet. Često u tome uspijevamo, a često nas desavuišu podvizi ovih ti- pova, koji izgleda nijesu došli u Sr- biju da se zaklone i potraže zarade, nego da na račun drugih žive i da brukaju svoju zemlju. Ovome i ovakvome stanju krivi smo, u prvom redu mi ovamo u Sr- biji što dozvoljavamo da se i takvi ljudi baškare i obmanjuju svijet re- nomeom naše Dalmacije. U drugom redu krivi su mnogi naši ljudi u Dal- maciji, koji da bi i takve propalice skinuli s vrata, 'za njih daju prepo- ruke i predstavljaju ih kao poštene građane. U trećem redu kriva je sr- bijanska policija, koja im mnoge stvari gleda kroz prste. Konstatujući ovo otvoreno i bez ustručavanja, mi se evo laćamo pera da kažemo nekoliko riječi o emigra- ciji Dalmatinaca u Srbiju, i da umo- limo sve Dalmatinoe, da nas do kraja seslušaju. Prije svega mi smo kao i svi pa- metni Srbi i Hrvati odsudno protivni da iko ostavlja Dalmaciju bez najveće nevolje. Dalmaciji su sada, više no ikada ranije potrebni dobri i agilni javni radnici, koji će svoju zemlju i dalje voditi putem časti i napretka u interesu narodne ejeline. I zato, niko ne treba da ostavlja svoje 0o- gnjište i time slabi narodne pozicije. Ko ne umije da čuva ono što ima i ko neće da brani svoje staro ognjište kako će znati čuvati i braniti novo ognjište, za koje ga ne vezuju poro- dične veze i grobovi predaka ? Na žalost ima ljudi koji ,zagrijani“ uspjesima Srbije u prošlim ratovima hitaju ili namjeravaju pohitati u Sr- biju, računajući valjda da će ovdje u Srbiji, kad nijesu kroz dugi niz godina mogli kod svoje kuće doći lako i preko noći do bogatstva. Ta- kvi ljudi neće, naravno, da znaju za najprostiju istinu: da su ovdje po- trebni samo čestiti i apsolutno radi- šni ljudi, i to u prvom redu dobri privrednici i zanatlije. Međutim mnogi misle da ovdje mogu doći bez naro- čite spreme, čak i do visokih čino- vničkih položaja, i to odmah, čim se pojave na beogradskoj stanici, a ni- jesu u stanju da razumiju jednu sa- svim prostu stvar: da Srbijanci, koji su svoju krv lili za proširenje svoje Otadžbine, imaju, t. j. trebalo bi da imaju prvenstvo ispred sviju drugih sa jednakim kvalifikacijama. Imamo još nešto da kažemo. Svi oni, koji valjaju i vrijede, potrebni su i Dalmaciji, potrebni su joj kao svakidašnji hljeb, a oni koji ne va- ljaju i ne vrijede u Dalmaciji ne tre- baju ni Srbiji. Bolje da ovi drugi ostaju tamo, nego da dolaze ovamo i brukaju svoju zemlju. Nenaseljene krajeve Srbija će na- seliti našim elementom, koji je za naše krajeve bio tako reći izgubljen. Ona neće i ne smije raseljavati ze- mlje, koje su od davnina u posjedu našeg dvoimenog naroda. Ako Srbija učini drugojače, ona će se ogriješiti i o narod i o svoj položaj. To treba da se zna i upamti! Prva dužnost sviju narodnih fak- tora u Dalmaciji, u ovom pitanju, treba da bude u spriječavanju iselja- vanja; druga u nepreporučivanju lju- di, koji nijesu potpuno i u svakom pogledu na svome mjestu. Mi rekosmo svoju, iskreno i otvo- reno. Na Dalmatincima je sada da se doenije ne razočaraju. Jedan Dalmatinac. Tlacmo u3 CpGuje. Y Beorpany, 8. MaprTa. OpujeHTAJICKE IKEIBEZHHLIE. Cana je Ha IHeBHOM peny jeuo 01 HajBax«Hujux rnuraiwa 3a CpGujy: ru- TaiIb€ OpHjeHTAJICKHX XKOJBE3HKLA, KOje npoja3se Kpo3 HoBe repuropnje. O TOME je u panuje Guo roBopa, aju je caza iberoBo pnjelieise mocrajo aKkTyeJiHo. TIperoBopu cy uMaJH no- ueru y Beuy npekjyue, au cy, Ha 3aXTjeB CPICKHX IeJETATA, OJUIOKEHH 34 HEKOJIHKO IAHA. IlpeMa IHCaisy HEKHX CBPOTICKUX JIHCTOBA, IJIEJIHITA CpIICKE H ayCTPHj- CKE BJIAJIE Y OBOM IIHTAIĐY_ CKOPO Ce HCKIbyuyjy. HujecMo, 3a caza, y crTa- 1bY, /la H3HECEMO TAHHO OGA TJICJIHILITA. Crora heMO Guru IupumMopanu za ce NOCIyKHMO H3BjeluTajHMA, KOjM H3TJIE- najy najsjepojaruuju. Hehemo norpu- jemiu#TH, aKO Ce OBOM IIpHJIHKOM 34- YCTABHMO HA KOMGuHALHje IMApHCKOF »Temps-a“, koju y com Gpojy 01 5. OBOF Mjecena goHocu 0Bo: »TIperoBopu O MCTOUHHM 2KCJBE3HH- uaMa noHoBo he ce upeuyseru y beuy. Aycrpo-yrapcko rjenumre oBo je: ypeljebe nmuTaiva O HCTOUHHM KEJBE- 3Huuama caMo je jema ememMenar y OmiiTeM ypeljetby aycrpo-yrapcKux 0J- HOCA y morgejty cao6Gpahajuux nyTeBa; Konđepennuje he ce MOpaTH ZOTHILJATH ujenuHe Tux ogioca. Mopahe ce Ta-' Kolje nporoBopuTu o rpaljeisy HOBHX Jiuuuja KAO M CTHIyJIHCATH TAPHOCKE rapaninuje, koje he ce nujenom 6a3u- paru Ha nponiupeny KomBenuujy a quatre, a nujetoM Ha HOBE KOHIIeCHje cpncke. IIperosopu y Tom normeny HacTaBuhie ce u3Meljy Braga Aycrpo+