Br. 3.

Dubrovnik, 12. marta 1914.

God. XXIII.

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK

Cijena je listu unaprijeda
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her-
cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu
Goru K 15; za sve ostale zemlje
K 16; za Dubrovnik K10 na godinu
na p6 i četvrt godine surazmjerno,
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista<a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 20 PARA
Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 40 para od
1 em. visine u / stupcu — Ako
se više puta uvršćuju, onda po ci-
jeniku. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se 65 para
od 1em. visine u 1 stupcu.
eek pošt. šted. u Beču br. 122:181.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik. Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr

r

IluHuK uJiu neuyuuujaHT?“

Enuckon_GOKOKOTOPCKH H ny-
GpoBauku, r. Blanamup Bo6epuh
(š401yxu0 je, Omucra, ga My Hme
HEITO UPRUM CJIOBUMA 3aGuIBe-

«HMO), yupaBuo je ,cBeMy npe-

uACHOM CBEIITeHCTBY  GOKOKOTOp-
CK€ ENapXHje“ OKPYKHHILY O ,HbE-
TOBOM YPENOBHOM  CXBATA4Iby  IlA-
CTUPCKE CT 2KGE“... , TIPHTOJOM N10-
JATAHA_ 3AKJIETBE 34 HOBAKE, GHJIO
Npu CBeuaHHM CryOaMa. y uacT
u cnay Fber. BenuuaHcrTBa 3e-
.Mib€e Bnanapa Mau npu mpocnaBu
KaKBOr_ucropujekor goratjaja, koju
3acjena y HBOT Hame Bojcke“.
Y OOjamibety H NETA/6BHCAHHM y-
IIYTCTBHMA, FT. enucKkorm je Hapouu-
TO ANOCTPOdHPAO IJIAKHOCT  IOT-
UHIB€HHX MY CBCIITeEHHKA — pA-
3yMMje Ce, cpilcKO-ZpaBocna8skux
CBeWuienuka! — na y TakBHM
NpHJuKAMA ,Npo360pe BOjuunuumMa
H MCKYIJBEHOM HAPOLY He CaMO
O 3Hauajy 34KJIETBE HJIH NOTHUHE
CIIABE“ ... ,HO Ja Ce norpyne,
na 3rogHoM pujeujy BpcHa mpo-
NoBjena4Ka HCTAKHY BAKHOCT BOjHe
CHJIe 34 NOGpO HP CHTYPHOCT 0-
Tau6une, 04 ucilakHy 34y Ha-
KAHy) U OlACHKOCIR  aMiluouna-
CiRu4KUX U AHIUMURUINApPUCIHU+
4Kux ilokpetia, Koju ce Ha ia-
JOCT Onakajy, H za Tako 6ma-
zoiueopno yrjeuy pujeujy cBojoM
He CaMO HA BOjHHK€, HETO H Ha
npucyTHe_Bjepne“.

Ily6nukyjyhn, y ujemocru, r.
BoGepuhieBy OKPYXKHHLY, YPe/JHH-
NITBO je usjaBuno, ga jy, 48 ca-
CBHM PA3YM/JBHBHX PA3/OTA, Iy-
liTa 6e3 uKAKBA KOMEHTApA. M
TO, INTO je ypenuHiuTBo u3jaBuJo
H TAKO TIOCTYIIHJIO, NOTNyHO je
Ha cBome mjecry. Au nHac, npa-
BOCJaBHe Cp6e, TO He MOxe za
3410BO/6H. IlorokjeHu, y npBom
peny, OJBPATHOM  OLITPHHOM O-
KPYKHHIIE  ,CBOT  /JLYXOBHOF  IIA-
CTHPA“, MH H€ MOXKEMO H HE CMH-
jeMO TaKO JAKO Npehu npeKo oBe
nojaBe, koja je uynHoBara u Ka-
PaKTepHucTHuKA YAK H 34 CAJAlIHE
Hanie mojiunuujeKo-genyuuujaHTcKo
106a.

Mu HeMaMO HHILITA IPOTHBY F,
BoGepuheBor
Hauuna ua Koju on Taj cBoj ma-
TpuoTu3am mManudecryje; ueMaMO
HMHIITA HAK HH IPOTHBY H3BjeCHHX
IBETOBHX  IIACTHPCKHX MJIH  GOJBE
apxunacT4pckux caBjera ,nmonpy-
UHOM“ CBEIITEHCTBY; H€ MOKEMO
HMATH HHILTA HH NPOTHBY HberO-
BE  NPHBPXKEHOCTH . MMJIHTAPH3MY
H JbyCaBH NpeMa MOJEpHOM ype-

on jemuor mpaBocnaBnor Cp6uua u3-
BdH YPeIHHLITBA, CTHTAO HaM je NpH
3AKIBYUKy IpOolIIOr Gpoja gucTa, Te
CMO Ta MOPAJIH OCTABHTH 34 OBaj Gpoj.

Ma ma mucan = pacnpaBia nocra-
BJBEHO IIHTAIBE Ca OCTA TEMIIEPAMEHTA
H XKY4IbHBOCTH, MH OBAj UIAHAK MITAK
NOHOCHMO, jep je ieroBo rejuiirTe,
Y NpHHIHIIy, ONpaBnlaHO, JIOTKUHO M
TaAuH0.

MuciuMO, Ia TpeGa jegruoM packu-
HyTH Ca CTApOM IIpaKCOM, JA Ce HA-
UHOHAJIHH TIPECTYNH HM 37O04HHH  TIpA-
IuTajy CaMO 34TO MITO HX BPINE /IH-
uHOCTH, KOje CjeNe HA CBETHM MJECTH-
Ma. HekycTBa je CyBuIIE! Ypen1uuWuiTB0.

trke

* ,TIAaTPHOTH3MA“ M.

* OBaj umaHak, KOj4 CMO IIPHMMHJIH

ljetey 3a JeraiHo yGujaime u TH-
jera u IyuIe; He MOXEMO, Hajilo-
CiHje, HMATH HHIITA HH NPOTHBY
IBETOBE TEKIBE. JA ce = ocyjere
+“ ;AHTHAHHACTHHKH H--AHTHMHJIHTA-
PHCTHUKH NOKPETH“, aKO 6H ce
OHH JABHJIH Y IeroBoj emapxnju.
CBe je TO, no HameM Haxofjetsy,
IIHTAHbBe IberOBe CABHjeCTH HP Hb€-
roBa ;muHor yOjeljeta, uu 60e
TIHTAHb€ NOHMAA NyAKHOCTH  je-
IHOF CPiICKO-HPABOCNABHOZ  CTIH-
cKkOna, Koju je zomao Ha Taj mo-
JOxKaj He NO CBOjUM HHTEJEKTY-,
VIHHM MH MOpaiHHM  npeHmyti-
CTBHMA, HerO No kBaadukanujama,
KOje Cy Ce najjaue HCIIOJBMJIE y
uurupaHoj okpya«uuuH. KH MH My,
3a cBe TO, He 6ucMo Hu jezine
pujeuu npeGaunu.

Aj crTBAap Huje CaMO y Tome.
Tuue ce nHajBuiie, oHor rmacyca
OKPyxHHIE, y KOME r. BoGepuh
TOBOpH O nocTojaty ,aniuou-
HACIMU4KUX U Qumumunuinapu-
Cinuikux uokpeina“ y penosuma
Ib€TOBA, HJIH TauHHje IbeMy ,/Z0-
8jepenoza“ GOKOKOTOPCKO-1Y6pO-
BAuKOr H = CPIICKO-IIPABOCIIABHOT
craza; nacyca, Koj4aM ce ou cpi-
CKO-IEDABOCAQBHO2  CBEIITEHCTBA
ilpaxcu Oa 8puwu, y cnyxGu cu-
creMy, KojemMy je r. BoGepuh TaKO
CBECTPAHO NpeNaH, ZO NMUNJCKO-
Oenyuuujanticky y102y; macyca,
Koju u cyeuuwe 3ay0apa na wurpe-
GepcTBO, NPOBOKATOPCTBO H JE-
HuyuuujaHcTBO. 360r Tora, u ca-
Mo 360r Tora nacyca y3e7mu4 cMO
nepo, za ce ca r. bBoGepuhem
oGjacHuMo H Za ra y teeroBoj
NpeTjepaHoj cepBuJIHOCTH KOperH-
PaMO H NO3OBEMO HA OLPOBOPHOCT.

Y cBojoj okpyoxunuu r. BoGe-
puh, Ge3 uKakBe orpane u 6e3
CTBAPHHX JLOKA3A, TBP/IM, IA Ce y
EberoBoj emapxuju onaxajy ainu-
Ounacituuku u anitumunuinapu-
ciluunu aokpeidu. Ha ocHoBy ue-
ra OH TO roBopu ? /JIpxumo, za
HetieMO norpujeliHTH, ako ce aa
uac ycTaBHMO HA JerHjaMa OHHX
npoGneMarTHuHux THIloBa, Koju cy
CBOjuM zeHnynuujaMa 34pa3HMJIM Ha-
ly arMocdepy, 4 Ty NOTpaxKuMO
jemuHdu u NpaBu uH3BOp oBoj r.
BoGepuheBoj TBP/JU6H. CyMIBAMO,
na je r. BoGepuh Guo y-HOopmaJ-
HOM CTAtby, KAL je oHe cBoje pH-
jeuu nanmucao, u za je cxBaruo
CBY TeXKHHY  CBOje NPOH3BOJBHE
KoHcTaTanuje, Kojom oH  oZiiy-
Myje u Oenyuuyupa u napon u
CBeLITEHCTBO CBOje  emapxuje. Y
cBoje BpujeMe, Kar Cy Hani ermu-
CKONH uji OHO INTO CY TpeGaju
GuTH, MH CMO Ce 34je1HO C I>HMA,
H OHM, 3ajenHO C HAMA, GOpHJIH
IpPOTHBy CBAaKOT IPYLITBEHOT 3114,
HAjBHINE  NPOTHBY = APYILTBEHOF
OTPOBA, Koje ce 30Be OJenyuuu-
jaucinso. Nlanac, uaK, Hamu eru4-
CKOTIH, UYBAPH MOpAJA H NpOTIO-
Bjenuuuu Bjepe, cnyturajy ce no
HHBO-4  NpOGJEMATHUHHX THIIOBA
H, MjecTo ga IWuTHTe_ 4 uyBajy,
OHu Ge3 HKAKBHX JIOKABA, OITy-
yjy u nemyuuupajy -— cBojy

NaAcTBy. Ty, OJHCTA, HMA 34 uHM
UOBjeK da a4 H uera ga ce
rHyina !

Okpywxuuna r. boćepuha ckpu-
Ba, MeĐyTHM, y CeĆ6u u Hero
upise, raxuuje u OZBparuuje uaK
4 oz jacme TeHzenuuje eroBux
neuynuujanuja. “oj ce cyrepupa
CBELITEHCTBY ZOCILOjAE AHTHIH-
HACTHUKMX HP AHTHMHJIHTAPHCTH-
UKUX NOKPETA Y IPHXOBHM NApO-
xujaMa u npenopyuyje um ce, za
Te nokpeTe oHeMorylie u yHuiuiTe.
JacHuje peueHo: Tpaxu ce o
CPIICKHX CBELITEHHKA, zA Ce OJ-
METHY OJ HAPOJLA, KAO XAjILYUH OJ
34KOHA, H JA Ce CTABE y CIYAKOY
HE IPXKABH HETO CHCTEMY IIpO-
THBY Hapoga. To Buie Huje uu-
HH34M; TO je NOKBAPEHOCT IIO-
CIBEJEbE BPCTE!

Ilpu oujemu OBe crBapH He
TpeGa ryOHTH H3 BHJA HCTHHJ,
Na NAHALIE>H CHCTEM CMATPA y O-
BHM KpajeuMa CaMO  CpPIICKH HA-
POJ ,AHTHAHHACTHUKH H AHTHMH-
JIATADHCTHUKH“ H CBE HALHOHAJIHC
manuđbecrauuje cprickora napona
HS8JIHB ,BOJeH3ZNAjHHUKHX  IKEJBA,
TOXKIGA H IIOKPETA“, H OHJA, ZA
je okpyxuuua r. BoGepuha yny-
hema caMO CPilCKuM  CBeIITEHH-
uHMa ca jacHoM a1y3ujoM, na cy
CE 4HTHIHHACTHŠKH HM AHTHMHJIH-
TAPUCTHUKH  NOKPEeTH“  JABMJIH y
CPIICKOM HAPO/Ly Hb€eFOBe erapxnje.
H Kan ce TO He H3ryOH _H3 BHJA,
oHna ce jacHo BuHju, iuTa r. bo-
Gepuhi Tpax«u On CpILCKHX  CBE-
luTeHuka. Hu Mare HH BHIIE, OH
OJ IbHX TPAXH, LA CBAKY CPIICKY
HANHOHAJHY MaHHecTANHjY, MA Y
Kojoj ce dopmu oma nojaBua,
TIpeuCTABe CHCTEMY KAO AHTH/IH-
HACTHUKH NOKPET H ONTyKe H
nedyuuupajy cBoje. napoxujaHe Kao
AHTHJHHACTHYHAPE H BEJEH3LAJHHKE.
Mucu u r. BoGepuh, za cpn-
CKH CBeIITeHHuu He ocjehajy 3a-
jemuo ca cBojuM HaponoM u Ja
je y :»uma u3ymMpja CBaka HCKpa
UECTHTOCTH ?

KneBeTe u nenyHuuje r. BoGe-
puleBe MOpAaMO MH IpaBOCIABHH
Cp6u, or6anuru on ceće u 6a-
NHTH HX Y JIHIC KJEBETHHKY H
nenyuuujaHry. M cBemireHunu u
Hapou mMopajy 3ajeguuuKH  yCcTATH
NpOTHBy OJBPATHe H CPIICKOF  €-
nueKkona nenocrojie yore, Kojy
je ua ce yseo r. BoGepuh. Mu
MY H€ CMHjeMO KJIEBETY ONPOCTHTH,
AKO: H€ XKEJIHMO A HAM Ce 1O-
Ganu, za cMo Hezocrojuu cBoje
Hanuje u — ucnpaBHa apxHna-
crupa. MopamMo r. Bo6epuhy 1o-
Ka3aTH: 04 u 6e3 weea MORNeMo
Guitiu Oo6pu xpuuhkanu, Ma na
OH 6e3 Hac, u ako 6e3 naier
yueruha, uje Morao mocTaTu pijaB
EIIHCKOTI.

To je jezuuu smujek, na ce upHo
H OZBPATHO 3/0 Y 3AUETKY VTyNIH.

H. JI; be

Svima Dalmatincima
— Riječ u svoje vrijeme —
Beograd, 7. marta.

Od izvjesnog vremena, _ ili, tačnije,
od drugog balkanskog rata (iz prošle

godine) na ovamo, učestalo je ,emi-
griranje“ Dalmatinaca u Srbiju. U
samom Beogradu ima danas oko pe-
deset novijih dalmatinskih emigranata
— kako se neki od njih sami vole
nazivati, — i toliko isto, ako ne i
više, u unutrašnjosti Srbije, a skoro
svakog drugog dana pristižu novi i
— valjda da se preporuče — obja-
vljuju, kako se još mnogi spremaju
na takav put, da — usreće Srbiju.

Ima ih nekoliko, koji su, silom ra-
znih okolnosti, bili primorani, da o-
stave Dalmaciju i potraže utočišta u
Srbiji, ali je veći dio došao ovamo ili
sa pretjeranim pretenzijama ili sa
lažnim i nekorektnim preporukama
ili sa rđdavim namjerama. Prvi su u
glavnome ispravni i na njih se čo-
vjek ne može potužiti; drugi su se
pokazali i lakomisleni i neozbiljni i
bezobzirni. Nekoliko iz ove druge
grupe vratilo se iz Srbije, vjerovatno
sa ,porušenim idealima“, i sada pri-
čaju o Srbiji bajke, koje su čak i do
naših ušiju doprle; nekolike je poli-
cija ekspedirala, naravno ,bez ikakva
razloga“, samo zato što ih Srbijanci
»Nijesu razumjeli“; nekoliko pak o-
stalo je u Srbiji ne odista da podižu
ugled Dalmaciji.

Dalmacija je, kao ni jedna druga
pokrajina, uživala u Srbiji renome,
koji se ne stiče lako i preko noći.
Mi smo se uvijek ponosili, što smo
odrasli na obalama Plavog Jadrana

i sa gordošću smo isticali, da smo

sinovi siromašne; i čestite Dalmacije.
Danas je, zahvaljujući nekim probi-
svijetima, kojima ime i čast zemlje
služi samo kao maska, da što lakše
plasiraju svoje prljave planove, taj
renome došao u opasnost, da bude
okrnjen.

Znamo, da takvi tipovi ne mogu
predstavljati Dalmaciju i da su oni
najgore trunje našega društva. Ali
to, što mi znamo, ne znaju čestiti i
gostoljubivi Srbijanci. Otuda dolazi
da mnogi počinju s nepovjerenjem
primati i ljude, koji su daleko od o-
vih nesreća, koliko Bog od šeširdžije.
Na svakom se koraku trudimo da
razuvjerimo prevareni i neobaviješteni
svijet. Često u tome uspijevamo, a
često nas desavuišu podvizi ovih ti-
pova, koji izgleda nijesu došli u Sr-
biju da se zaklone i potraže zarade,
nego da na račun drugih žive i da
brukaju svoju zemlju.

Ovome i ovakvome stanju krivi
smo, u prvom redu mi ovamo u Sr-
biji što dozvoljavamo da se i takvi
ljudi baškare i obmanjuju svijet re-
nomeom naše Dalmacije. U drugom
redu krivi su mnogi naši ljudi u Dal-
maciji, koji da bi i takve propalice
skinuli s vrata, 'za njih daju prepo-
ruke i predstavljaju ih kao poštene
građane. U trećem redu kriva je sr-
bijanska policija, koja im mnoge
stvari gleda kroz prste.

Konstatujući ovo otvoreno i bez
ustručavanja, mi se evo laćamo pera
da kažemo nekoliko riječi o emigra-
ciji Dalmatinaca u Srbiju, i da umo-
limo sve Dalmatinoe, da nas do kraja
seslušaju.

Prije svega mi smo kao i svi pa-
metni Srbi i Hrvati odsudno protivni
da iko ostavlja Dalmaciju bez najveće
nevolje. Dalmaciji su sada, više no
ikada ranije potrebni dobri i agilni
javni radnici, koji će svoju zemlju i
dalje voditi putem časti i napretka
u interesu narodne ejeline. I zato,
niko ne treba da ostavlja svoje 0o-
gnjište i time slabi narodne pozicije.
Ko ne umije da čuva ono što ima i
ko neće da brani svoje staro ognjište
kako će znati čuvati i braniti novo
ognjište, za koje ga ne vezuju poro-
dične veze i grobovi predaka ?

Na žalost ima ljudi koji ,zagrijani“
uspjesima Srbije u prošlim ratovima
hitaju ili namjeravaju pohitati u Sr-
biju, računajući valjda da će ovdje
u Srbiji, kad nijesu kroz dugi niz
godina mogli kod svoje kuće doći
lako i preko noći do bogatstva. Ta-
kvi ljudi neće, naravno, da znaju za
najprostiju istinu: da su ovdje po-
trebni samo čestiti i apsolutno radi-
šni ljudi, i to u prvom redu dobri
privrednici i zanatlije. Međutim mnogi
misle da ovdje mogu doći bez naro-
čite spreme, čak i do visokih čino-
vničkih položaja, i to odmah, čim se
pojave na beogradskoj stanici, a ni-
jesu u stanju da razumiju jednu sa-
svim prostu stvar: da Srbijanci, koji
su svoju krv lili za proširenje svoje
Otadžbine, imaju, t. j. trebalo bi da
imaju prvenstvo ispred sviju drugih
sa jednakim kvalifikacijama.

Imamo još nešto da kažemo. Svi
oni, koji valjaju i vrijede, potrebni
su i Dalmaciji, potrebni su joj kao
svakidašnji hljeb, a oni koji ne va-
ljaju i ne vrijede u Dalmaciji ne tre-
baju ni Srbiji. Bolje da ovi drugi
ostaju tamo, nego da dolaze ovamo
i brukaju svoju zemlju.

Nenaseljene krajeve Srbija će na-
seliti našim elementom, koji je za
naše krajeve bio tako reći izgubljen.
Ona neće i ne smije raseljavati ze-
mlje, koje su od davnina u posjedu
našeg dvoimenog naroda. Ako Srbija
učini drugojače, ona će se ogriješiti
i o narod i o svoj položaj. To treba
da se zna i upamti!

Prva dužnost sviju narodnih fak-
tora u Dalmaciji, u ovom pitanju,
treba da bude u spriječavanju iselja-
vanja; druga u nepreporučivanju lju-
di, koji nijesu potpuno i u svakom
pogledu na svome mjestu.

Mi rekosmo svoju, iskreno i otvo-
reno. Na Dalmatincima je sada da se
doenije ne razočaraju.

Jedan Dalmatinac.

Tlacmo u3 CpGuje.
Y Beorpany, 8. MaprTa.

OpujeHTAJICKE IKEIBEZHHLIE.

Cana je Ha IHeBHOM peny jeuo 01
HajBax«Hujux rnuraiwa 3a CpGujy: ru-
TaiIb€ OpHjeHTAJICKHX XKOJBE3HKLA, KOje
npoja3se Kpo3 HoBe repuropnje. O
TOME je u panuje Guo roBopa, aju
je caza iberoBo pnjelieise mocrajo
aKkTyeJiHo. TIperoBopu cy uMaJH no-
ueru y Beuy npekjyue, au cy, Ha
3aXTjeB CPICKHX IeJETATA, OJUIOKEHH
34 HEKOJIHKO IAHA.

IlpeMa IHCaisy HEKHX  CBPOTICKUX
JIHCTOBA, IJIEJIHITA CpIICKE H ayCTPHj-
CKE BJIAJIE Y OBOM IIHTAIĐY_ CKOPO Ce
HCKIbyuyjy. HujecMo, 3a caza, y crTa-
1bY, /la H3HECEMO TAHHO OGA TJICJIHILITA.
Crora heMO Guru IupumMopanu za ce
NOCIyKHMO H3BjeluTajHMA, KOjM H3TJIE-
najy najsjepojaruuju. Hehemo norpu-
jemiu#TH, aKO Ce OBOM IIpHJIHKOM 34-
YCTABHMO HA KOMGuHALHje IMApHCKOF
»Temps-a“, koju y com Gpojy 01 5.
OBOF Mjecena goHocu 0Bo:

»TIperoBopu O MCTOUHHM 2KCJBE3HH-
uaMa noHoBo he ce upeuyseru y beuy.
Aycrpo-yrapcko rjenumre oBo je:
ypeljebe nmuTaiva O HCTOUHHM KEJBE-
3Huuama caMo je jema ememMenar y
OmiiTeM ypeljetby aycrpo-yrapcKux 0J-
HOCA y morgejty cao6Gpahajuux nyTeBa;
Konđepennuje he ce MOpaTH ZOTHILJATH
ujenuHe Tux ogioca. Mopahe ce Ta-'
Kolje nporoBopuTu o rpaljeisy HOBHX
Jiuuuja KAO M CTHIyJIHCATH TAPHOCKE
rapaninuje, koje he ce nujenom 6a3u-
paru Ha nponiupeny KomBenuujy a
quatre, a nujetoM Ha HOBE KOHIIeCHje
cpncke. IIperosopu y Tom normeny
HacTaBuhie ce u3Meljy Braga Aycrpo+