Br. 8. LI \ Dubrovnik, 16. aprila 1914. God, XXIII. il IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu unaprijeda Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje K 16;za Dubrovnik K 10 na godinu na po i četvrt godine surazmjerno, Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 40 para od 1 em. visine u 1 stupcu — Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se 65 para od 1em. visine u 1 stupcu. — ek pošt. šted. u Beču br. 122:181. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. GMpr NBajy nodporeopa, Y Beorpany, 11. anpua. * Jby6omup P. Kpcmanonuh. JyTpoc; npeu 30py, nmpemMuHyo je oBje, nocinje nyre u reiuike 6ojecTu, BONHKH CPIICKH NOGPOTBOp, Jby6omup P. Kpcmanosnuh. OBO HEKOJIHKO pHjeuu noBOJ6HO GH Guo, na Ce OGHIBOKH TEMKHHA FyGH- TKA M BOJIHUHHA NATPHOTK3MA NOKOJ- Hor Jby6omupa, Ila, TO Gu JOBOJEHO Omo, jep nema CpGuHa, ma rzje on uo 4 MA KOME CTAJEXKY IpuNAJAO, a da He 3na 3a Benuka njena Ilokoj- HHKOBA, H la My HHje NO3HATO ume IbETOBO. BacnuTan y uyBemoj cprckoj «Kyhu u y CpnckoMe 1yxy, nokojuu Jby6o- Mup je, KAO CHH TyxHe BccHe, rojuo neusmMjepHy /by6aB npema uujenomM Ha- pony cBome, u Toj cBojoj JByG6aBu oH je, nonuuje, panehu noz cBojom dup- MOM H nujezekiu cBojy sapany, nasao HeCTO BUHA 4 peanna noka3a. Fbe- TOBA J6yGaB npeMa Hapony, u3 uuje je cpenuHe Hukao, Huje umama rpa- Huna, uru je npeMa Ma KOME ZujeJy HApOJHOM GHJIA JMAIb€HA HJIH OKPIbEHA, Kao uoBjek BHCOKE KYJITYpPE, KAO NpakTHuaH, yMjemnan_ 4 NO CABPIIEH- crBa noimreH CpG6un, nokojuuk je za- Bao cao onpje ruje Tpe6a u rnje he €e iberoBa ImoMohi IIpaBHJIHO M KOPH- cHo ynorpeGuru.. YyBao je cBojy 3a- pany i našsuo crporo, na ua nocnuje ruje ne rTpe6a, jep je Ty 3apauy cma- TpaO u uujenmo Kao aponuy csojuuy, Pacnonarao je cBojuM MMAIbEM CaMO Y TOJIHKO, y KOJHKO je, No CMJIH CBOje caBujecru u CBOF IIATPHOTH3MA, HH- CTHKTHBHO IPX40, JA MY je HApOJI, Taj jemuuu CTBApHH COTICTBEHHK, IIO- Bjepuo uMaie Ha uyBaibe M HA TIpa- BHJIHO VlIpaBJbaibe. H3 TOra u3Bupe OHA BEJHKA NAPOXUbUBOCT H OHA HC- TaHuaHa TIPOHHIJBHBOCT, KOTA, KOJIHKO H KOME Tpe6a noMohiu, a My CABH- jecr me npeGauu. A zaBao je uecrTo, naBao je MHOro, zaBao je cBuma; /a- Bao je, jep je 3mao ga cy Hapojine norpe6e Benuke. M nukana ce TOM cBOjoM PO/LOJBYGUBOM H3JALIHOLIhy uuje pašsmeTao. Kozuko je nyra a0, na ce He 3Ha, KO je mao! Y CpncrBy HeMa, TaKO pehu, ycra- uoBe, koja JbyGomupa Kpcmanouha He GHJBEXKH y pelL CBOjux KOGpOTBOpA. Hauie ycraHOB€e, CPIICKE VCTAHOBE HA IIpumopjy, 3Hajy 1o6po, kao u one y Cp6uju, LIpuoj Fopu, Bocuu u Xepue- roBuuu, Crapoj CpGuju u Mahenonnju, XpBarekoj, Banary u Baukoj, KO je u KOJIHKH je goGporsop uo nmokojuu JbyGomHp./ IlocbejubeH paTHH NOJIBH3H CPIICKE BOJCKE, BEJIHKE WeHe noGjege u yc- njecu, TAKJIH Cy y Hajrame xuie Jby- GOMHpOBA IaTpHOTH3MA. PAJLOBAO Ce TOME, paOBaO ce u BeceJiHo, uro je NOXHBHO OCTBapetbe jeidor /ujesa Hapojue muci, ocnoGotjei»e KocoBa. H na Gu mao crsapHOr JOKAa3a CBO- joj panocru, na Gu nocBjenouuo Be- JuKy Bjepy cBojy y Moh cHare CpOnu- HOBe, a Gu Harjacuo naje, Koje no- maxe y cHary Cp6ujuHy, za 6u u O1 CBoje crpae nonpunuo jauai»y u cnpemu Bojcke, Koja je cBujer 3a/iH- Bua u Koja npeu CoG6oM HMa BeJIHKE H TeIIKE 3zanarke, — OH je saBjenirao njenokynuo cBoje umaive, Koje ce 1u- jeu Ha munujyHe, cprickoj Bojciuu, ysnanuuu naponioj. M3 TOF iberoBor donna opyxahe ce, y rpaHmnaMa uH- Tepeci, u cuaGnjesaru norpeć6ama Cp- Gujuna Bojcka, y Cnyuajy BHIIMX NO- Tpe6a, uujeTto uMaie Mohin ie ce oz jemnoM ynorpe6uTu. Tako ce nokojuu Jby6omMup O1y- *KHO CBOM HapOjy, TAKO je OH CBOJj HApOlL 3a1yx«uo! CyTpa, y 3 cara mocnuje nojine, nokojauk he Guru caxpaieH, 6e3 CyMib€ y3 yuemihe uujemor beorpana. Heka je xBaja u capa BeJuKOoMe NOGpoTBOpy cprckOM JbyGomupy P. KpemaHoBuliy ! * Anexca KpcmanoBnii. Ilpuje ner gana npemunyo je y Beuy, a gaHac je Cuo caxpaieH y Beorpany cprncku —oGpoTBop, Auexca Kpcmanosuh, Gpar oj crpuua ok. JbyGomMupy. Bpujenan u IurejiuiaH, noKojuu Anekca je nogurao cBoje umawe /0 orpomHe Bpujenuocru. Buo je y Cpn- CTBy MAib€ No3HAT OJ 1IOK, JbyGoMupa, aJIH TO H& 3HAuH, Ja Ce OH CpricTBa uuje cjehao. Hemajyhu oz cpua mopoja, u Bo- Jeehu CprncrBo uaHaji_cBera, noKojuu Agmekca 3saBjemirao je uujemo cBoje HMatbe, OKO 2!/, MHJIHjYHA NUHAPA, Ha NOGPOTBOpHE LMHje/bH, M THME yillAO y pen najBehux cprckux zoGporBopa. XBaja u CjaBa Anekcu KpcmaHo- Buhy, uuju e npumjep C1y2KuTH 110- KOJbCIBHMA 34 YTJIEJI. Pismo iz Srbije. U Beogradu, 12. aprila. Rekruti iz novih krajeva. Beograd je ovo dana imao rijetku svečanost: sa puno topline dočekao je i primio nove vojnike Kralja Petra, regrute vardarske divizije, mlade si- nove carskoga Skoplja i njegove šire okoline. ere Na prvi glas o dolasku novih bora- . ca, sve beogradske ulice bile su iski- ćene narodnim zastavama, a prijesto- ničko građanstvo povrvjelo je u gla- vne ulice i na željezničku stanicu, da vidi i pozdravi zamjenike heroja, čije su kosti uzidane u temelje njihove slobode. Željeznička stanica bila je, tako reći, blokirana masom svijeta, a na peronu, postrojena četa junaka, oprobanih na. Kumanovu, Priliku i Bitolju, Skadru i Jedrenu, i preka- ljena na Bregalnici, čekala je svoje nove drugove, da im predoči dug, koji duguju rodu svome. Kad su iskićeni vozovi sa regrutima ulazili u stanicu, dvije vojne muzike intonirale su, naizmjenično, narodnu himnu i ,Ej trubaču...!“ Pozdravi razdragane publike: »Živjela nova voj- skal“ ,Živjela narodna uzdanica!“ i otpozdravi regruta: Živio Kralj Pe- tar! ,Živjela velika Srbija!“ miješali gu ge sa jasnim i melodičnim zvuci- ma muzičkih instrumenata. Momenat, koji se često ne doživljuje, i — kad srce silnije kuca, a duša ve- selije poje ! Pošto su se regruti postrojili, upu- tili su se, predvođeni vojnim muzi- kama, sa četom starih vojnika na čelu i pošli glavnim ulicama, prolazeći kroz gusti špalir daka i publike, i pozdra- vljani oduševljenim pozdravima braće i sestara, koji ih raširenih ruku pri- maju. Nešto ranije no što su regruti stigli, raspuštene su bile sve škole, i gvi učenici i učenice raspoređeni su bili duž ulica, kojima su imali proći regruti a nadleštva su momentalno obustavila posao. Tako isto i saobra- ćaj je bio obustavljen. Kad su regruti stigli pred Dvor, na balkonu se pojavio Kralj Petar. U tom momentu, kape su, kao po komandi, popadale, a uzvici novih vojnika: ,Živio nam Oslobodilac !“ i ,Živio kralj velike Srbijel“ prola- mali su vazduh i prodirali do naj- skrivenijih pregrada srea i najvećih dubina duše narodne! Kralj Petar, stojeći na balkonu dok i posljednji rekrut nije pošao, veselo je otpozdra- vljao i radosno i sa neprikrivenim pe zadovoljstvom posmatrao one, koji do- laze, da se pod Njegovom zastavom, u danom času, oduže rodu za svoju slobodu. Prošavši kroz glavnu ulicu, pozdravljani od mase svijeta, raz- mještene uzduž ulice, regruti su od- vedeni u Gornji Grad, gdje su im određene kasarne za stanovanje. Po- slije podne bilo je priređeno veselje. Novi vojnici, još ne presvučeni, u svo- jim šarolikim nošnjama, igrali su, uz svirku, narodna kola. Sutradan su bili ponovo pregledani, pa onda oku- pani i presvučeni u vojnička odijela. Povodom odlaska regruta iz Sko- plja i dolaska u Beograd, predsje- dnik skopske opštine upravio je pred- sjedniku beogradske opštine ovaj te- legram: ,Uz ogromno učešće i neo- pisano oduševljenje građana iz Sko- plja i okoline sa radošću danas is- pratismo za Beograd, prijestonicu ve- like Srbije, naše dične sinove, da vjerno posluže kralju i otačbini.“ — Na ovaj telegram predsjednik beo- gradske opštine poslao je ovaj odgo- vor: ,Oduševljeni što pod pobjedo- nosnom zastavom Nj. V. Kralja Pe- tra vide okupljene dične, Skopljance, Beograđani ih dočekuju s puno brat- ske ljubavi i sa uvjerenjem da će oni i sada slavu srpske zastave prono- siti pred neprijateljem, kao što su je za vrijeme Dušanova Carstva prono- sili. Živjeli Skopljanci! Živjelo ujedi- njeno Srpstvo |“ Novi regruti su već uniformisani. Ko ih je vidio kad su dolazili, pa ih sada pogleda, teško da će ih poznati. Sad se tek vidi, kakav vojnički ele- menat predstavljaju. Razgovarali smo s njihovim starješinama,i oni su nam kazali, da će se od ovih regruta bez teškoća i za relativno vrlo kratko vrijeme izraditi takak vojnički mate- rijal, da mu neće biti ravna. Da je to mišljenje tačno, uvjerili smo se treće večeri po dolasku regruta, kad je je- dan dio prošao kroz varoš, upućen iz Gornjeg Grada u kasarnu, koja se nalazi u varoši. Regruti su tađa pro- šli kroz varoš u stavu i sa korakom starih i izvježbanih vojnika, tako da niko, ko ih je u prolazu vidio, nije mogao misliti, da su to regruti, sa kojima obuka nije ni početa. Držimo da će ovi vojnici regrutovani u novim krajevima, pojačati vojnu snagu Sr- bije mnogo više, no što se to, poslije izvršene regrutacije moglo očekivati. Expose Ministra privrede. Povodom specijalne debate o bu- džetu Ministarstva Narodne Privrede, resortni ministar, g. Dr. Velizar Jan- ković, držao je u Narodnoj Skupštini svoj expose o privrednoj politici Br- bije. U svom govoru, ministar je iznio svoje mišljenje o radu i privre- dnoj politici svojih predhodnika i podvrgao svestranoj analizi i logičnoj ocjeni. Zatim je iznio, šta je on sve učinio za šest mjeseci svoga mini- strovanja, naglasivši, da se sa toli- kim obimom rada malo koji od nje- govih predhodnika može pohvaliti. Najposlije je opširno izložio program svog budućeg rada i svoje privredne politike. Prije svega — izjavio je od prilike ministar — treba izvesti reformu za- kona o ustrojstvu centralne uprave, t.j. treba što prije izvesti podjelu Ministarstva Narodne Privrede u Mi- nistarstvo Zemljoradnje i Ministar- stvo Trgovine. Zatim treba osnovati poljoprivredni fakultet na beograd- skom Univerzitetu i trgovačku aka- demiju podići na stepen visoke trgo- vačke škole. Neophodno je potrebno — rekao je dalje — izvesti reformu u zemljoradničkom kreditu, u sto- čarstvu, industriji i zanatu, izmijeniti zakon o akcionarskim društvima radi smanjivanja interesa, osnovati nove trgovinske agencije, izmijeniti zakon o koneesiji Narodne Banke radi po- većanja kontigenta novčanica, osno- vati i već osnevane reformisati po- ljoprivredne stanice, posvetiti punu pažnju zanatlijskim i trgovačkim ško- lama, po novim krajevima urediti rasadnike i uzorne vinograde i voćnja- ke i upotrebiti sva savremena sred- stva za racionalno obrađivanje zemlje i vođenje narodne privrede. Osvrćući se na nove krajeve, ministar je iz- javio, da jedna od prvih i glavnih državnih briga mora biti riješenje agrarnog pitanja, i da će država osno- vati Centralnu Banku u cilju što bržeg i lakšeg obligatnog otkupa imanja. Govor Ministra Narodne Privrede saslušan je vrlo pažljivo. Na sve je njegov govor izazvao vrlo dobar utisak i živo odobravanje od strane većine. Poslije njegova govora, bio je primljen budžet Ministarstva Narodne Privrede. Narodna Skupština. Dovršena je specialna debata o budžetu za 1914. godinu i budžet je u Narodnoj Skupštini primljen na prvom čitanju. Drugo čitanje doći će na red 18. aprila (31. marta). Vjero- jatno da će budžet biti tada konačno primljen. Za svaki slučaj, vlada je podnijela Narodnoj Skupštini zakon- ski predlog o budžetskoj dvanaestini za mjesec, april, da izbjegne nepri- jatnost slučaja nemogućnesti primanja budžeta do 14. (1.) aprila. Ovo dana izglasan je u specijalnoj debati zakon o potpori invalida i za- kon o Vojnoj Akademiji. Prekjuče je primljena bez debate konvencija iz- među Srbije i Rumunije o podizanju mosta na Dunavu. Glasanje je bilo poimenično, i konvencija je jednogla- sno primljena. Kad se saopštio re- zultat glasanja, poslanici su taj re- zultat pozdravili burnim: Živjela Rumunija! Naše čestitke. I ovo pismo, kao i prošlo, hoćemo da završimo jednom iskrenom čestit- kom, i tu čestitku da uputimo svima Srbima na Primorju. Nastupaju veliki i svjetli praznici Hristova Vaskrsenja, praznici puni glave, puni nad& i vjere. Hristos je svojom božanskom smrću udario osnov duhovnoj slobodi čovječanstva, a svo- jim vaskrsenjem podigao vjeru u moć i snagu, u pobjedu i uspjeh Pravde. On je umro, da bi drugi vaskrsao, a vaskrsao je, da bi dokazao, da se smrću ne umire, Umirali su mnogi, sljedeći primjer Hristov, da bi živjeli drugi; ali oni nijesu pomrli; svojom smrću oni su oživjeli u lijepim, svi- jetlim i trajnim uspomenama. A dok bude onih, koji će biti spremni i svoj život položiti za spasenje roda i va- skresenje njegove slobode, mi nema- mo razloga strahovati za svoje va- skregenje. Bez smrti nema vaskre- genja; ne bojmo se smrti, ako istin- ski želimo vaskrsenje. Ko radosno i s vjerom očekuje ve- liko i svijetlo Vaskrsenje; ko s na- dama i istinski vjeruje u svečani do- lazak našeg Hrista Spasioca, — neka primi naše tople čestitke, koje mu upućujemo sa pozdravom: ,Da vos- kresnet Bog i rastočasja vrazi jego i da bježat ot lica jego... 1“ Hristos Vaskrege | Mir vam! Luguški. Dalmacija u opasnosti. Zagrebačko ,Narodno Jedinstvo“ donosi u posljednjem broju ovaj do- pis od svog bečkog dopisnika: Ako se u vrijeme od par poslje- dnjih godina počelo sa strane države u zapuštenu Dalmaciju investirati neki veći novac, to ne treba shvatiti, kao da se tobože probudila savjest u ovdašnjim krugovima, te da hoće sada popraviti, zašto kroz decenije nijesu marili. Štogod se u Dalmaciji čini, ne čini se radi naroda i radi Dalmacije, nego radi vojne snage, koju kane onamo koncentrirati, radi pomorske vojne granice, koju država želi da ostvari, i zbog koje će u bli- sko vrijeme biti pripravna doprinijeti sve žrtve. To je namisao prijestolo- nasljednika i njegove vojne okoline, koja čini se, da ne smatra Dalmaciju kraljevinom, ili krunovinom, nego nekom naročitom, skoro privatnim domenom. Za to bi i danas ideja sje- dinjenja Dalmacije sa Hrvatskom na- ilazila na najveće poteškoće u IBeču, a osobito u bečkim vojnim krugovi- ma. Za to i samo pitanje reciprociteta sa zagrebačkim sveučilištem zapinje. Znade se, da se primjerice današnji ugarski ministar predsjednik grof Tisza zanosio neko vrijeme s planom, da sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom u smislu ugarskog-hrvatskog nago- dbenog zakona stavi na dnevni red. On je u tom smjeru ovdje i sondirao. Htio je da tim oružjem s jedne strane dotuče mađarsku opoziciju, koja bi pred takim zahtjevom mađarske vlade morala pokleknuti, to više, što je prirodno, da onaj koji imade u svo- jim rukama i Hrvatsku i Dalmaciju, biva gospodarom Bosne. S druge strane je htio, da novom nagodom, koja bi se onda po njegovoj namisli imali praviti između Ugarske i Hr- vatske, sjedinjene _ s Dalmacijom, za budućnost ojača Ugarsku. Međutim mu se ovdje reklo, da u to ne dira, jer se nikad, pod nipošto i pod ni- kojim uvjetima neće dozvoliti sjedi- njenje Dalmacije s Hrvatskom. Stoga je na to odustao od svake akcije u tom smjeru. No kako se ipak pročulo za čim se zanosio Tisza, to se od onda vodi od strane izvjesnih kru- gova upravo nemilice sistematska i ako potajna kampanja protiv njega. Danas 'liszu ovdje smatraju palim, te malo tko vjeruje u to, da će do- čekati zimu. 1 danas se u bečkim mjerodavnim krugovima znade, da je Dalmacija pitanje, kome se nitko, a ma baš nitko ne smije približiti, ako ne će, da se do groba zamjeri Belve- deru. Stoga se gledišta mora prosu- divati i rad dalmatinskog namjesnika grofa Attemsa, njegova tobože pra- vaška, u istinu klerikalna, politika : uniformiranje đaka, uvedenje neke vojničke discipline i vojničkog odgoja po školama, natezanje zbog izborne reforme, protežiranje pravaša i go- njenje slobodoumnih elemenata, pli- jenjenje novina i incidenti na zađar- skoj gimnaziji, gdje je po nalogu Attemsovom dan đacima ukor, što su pjevali iza ,Bože živi“ hrvatsku himnu ,Lijepa naša domovina“, kad je Attems posjetio taj zavod; stoga se gledišta imade prosuđivati zebra- njivanje hrvatskih trobojnica u Splitu it. d:; jednom riječi imade se pro- suđivati sve, štogod Attems radi po po Dalmaciji i štogod se u Beču od- nosno Dalmacije pa i Hrvatske po- duzima. Radi se, da tako kažemo, pokušajima anacijonalizacije Dalma- cije, o njezinom austrijaniziranju. Pravaško klerikalne većine po opći- nama, pravaško-klerikalna većina u dalmatinskom saboru, imale bi da pod krinkom antimađarstva i pod geslom: ,nećemo is Hrvatskom, dok je ona pod Ugarskom“ sigurno ne- hotice, ali sve više otuđe Dalmaciju od Hrvatske i raskinu i ono malo tankih, sitnih veza, koje za sada iz- među jednog i drugog dijela naše domovine još postoje.