Br. 9. Dubrovnik, 23. aprila 1914. . God. XXIII. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu unaprijeda Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje K 16;za Dubrovnik K 10 na godinu na po i četvrt godine surazmjerno, Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- Kkovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 40 paru od 1 em. visine u / stupcu — Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se 65 para od 1em. visine u 1 stupcu. — »ek pošt. šted. u Beču br. 122181. Plativo i utuživo u Dubrovniku, Vlasnik, izdavatelj Kristo P. Dominković. Odgovorni urednik Oskar Vernazza Srpska Dubrovačka Štamparija Dr, M. Gracića i dr. Prikupljajmo snagu JI. I ako smo ovako dugo prepu- šteni sami sebi i samom vremenu, opet naš narodni duh osjeća ne- prestanu potrebu izraza svoje ot- pornosti, jer nas prilike svaki čas dovode u tako nezgodne položaje, da se i bez jače organizacije, ipak osjećamo prisiljeni dati, i ako u manjoj mjeri, znak života i mo- gućnosti samoobrane. Naši neka- dašnji kaponje povukoše se u si- gurniji (1) mirniji i po njih zgodniji život, a narodna masa, među ko- jom ipak ima ljudi, — gotovo samo mlađeg naraštaja, — punih osjećaja i volje za radom, muči se kako zna i može da se odupre svemu onome što je upereno proti našem = nacijonalnom životu. O našim narodnim zastupnicima ne- ćemo ni da govorimo. Vidjesmo ih na djelu i upoznasmo kroz vrijeme prošle krize. Njihovi iz- bornici, koji ih izabraše i kao predstavnike u narodnim željama i kao zaštitnike u narodnim ne- voljama, mnogi od njih još trunu po tamnicama ili su još jednako pod vječitim procesima zbog ne- kakvih velikih uvrijeda ili tobožnje veleizdaje, bez zaštite, bez pomoći, , bez ikakva izgleda na pobjedu Pravde, jer se za njega neće ni da makne onaj zbog kojega se on svađao i borio. Ali vrijeme i prilike ne vode o tome računa, one idu nesmetano naprijed i bezobzirno ruše sve što im se oduprijeti ne može. Tim nemilosnim udarcima vremena i prilika grdno smo izloženi mi Srbi na Primorju i to baš s toga što smo Srbi. Kako živimo bez jače organizacije, tako su i posljedice tih udaraca karakterističnije, jer pojedinci stradaju ali stradaju u velikom broju, da se na taj način ubije jedinstveni duh mase. Ali i pokraj toga opet sa radošću mo- žemo konstatirati, da narodni duh u masi ne samo što nije jenjao, već se jače podigao, jer, pritisnuto jače sve na više skače. Pri ovim prilikama ne možemo da poka- žemo našu potpunu otpornost, jer nijesmo organizovani u jednu cje- linu, pa se ta otpornost ne može da izvede po zakonima organiza- cije cjeline, već svaki pojedinac, svaka grupa i čak svako mjesto odupire se onako kako samo može da se dovine i da zna. Kad smo osuđeni, da se ovako pojedinački branimo, data je na ovaj način viša mogućnost a go- tovo nikakva odgovornost onim, koji nad nama proizvode neke eksperimente, jer ta strana ne vidi pred sobom oni jaki organizovani glas, koji u jačim momentima ipak imponuje. I na ovaj način, usljed naše nesređenosti, vidimo vrlo crnu budućnost, jer ćemo se brzo naći sasvim razbacani i rastrkani, kad će i snaga duha početi da jenja, a o energiji i sposobnosti za rad nema ni govora. U jačim narodnim pitanjima o nama se neće voditi računa, preko nas će se prosto prelaziti. Ipak, sa pravom nam se može kazati: čemu toliki sentimentalizam? udarimo nekim pozitivnim putem, koji će nas ipak sastaviti u neku cjelinu o kojoj se mora voditi računa. — Ovaj prigovor vrlo je opravdan, i mi ćemo da na njega odgovorimo: prikupljajmo snagu. Naš list već je dosta puta za- govarao, predlagao i čak dovodio do skupština, koje su imale za zadaću da se mi Srbi na Primorju organizujemo u političku jedinicu. Nije se uspjelo, a teško da se ikada i uspije. Razloga je tome dosta i u više smo ih prilika i istakli. Sada ćemo da tražimo neki drugi put i način. Kazasmo, da smo osuđeni da se odupiremo pojedinci, grupe ili najviše jedan maleni kraj. U toj borbi samo- obrane uzdržavaju se ili novo- osnivaju: čitaonice, narodne bi- blioteke, sokoli, zemljoradničke za- druge i slične ustanove. Te usta- nove izazvane su usljed osjećaja potrebe i prama prilikama odno- snog mjesta gdje se osnivaju, a stvore ih samo grupa ljudi za sebe, za svoje usko ojačanje. 1 sve te naše ustanove žive svaka za sebe, rastrkano, pobacano. Po našim primorskim gradovima, kao n. pr. u Dubrovniku imamo mno- go naših narodnih ustanova, sve ih je stvorila potreba, a ipak svaka za sebe odjelito žive a po- nekada jedna na štetu druge. A to je sve s toga što tako razba- cano trošimo svoju snagu. Čemu onda da tu snagu pojedinih mje- sta ne prikupimo na praktičniji način. U većim mjestima, gdje imamo više udruženja, moramo svako za sebe da izdržavamo, mješte da budemo toliko praktični, pa da udesimo - Srpski Dom u kome bi se prikupila sva ta mje- sna razbacana snaga. Na taj način manje bi se trošilo a jači bismo bili. Zašto opet svu razbacanu snagu po našim ustanovama na Primorju ne sakupimo u jednu cjelinu osnovavši jedan Savez srpskih narodnih udruženja na Primorju, u kome bi bile sve naše ustanove i političke i kulturne i privredne. Razumljivo je, da to nije baš tako lako na prečac iz- vesti, ali, cijenimo, da nam niko ne može kazati, da se to ne da izvesti, i da ovaj način može vrlo lako da dovede i do potpune or- ganizacije nas Srba na Primorju. Pređimo malo i na političku stranu. Kakav sistem danas vlada i čemu smo izvrgnuti jasno je svakome, Onaj ko bi se za nas imao zala- gati ni brige ga nije. Čemu onda da se u jačim našim središtima ne sastavljaju odbori, koji će vo- diti računa jedino o našim muka- ma koje, naročito pojedinci, trpi- mo, da se sve i svakoga uzme u zaštitu. Čemu mi Srbi na Pri- morju ne bi mogli stvoriti jedan glavni narodni odbor, koji bi za svaku abnormalnost sistema, pro- vedenu na narodu, imao za za- daću, da diže svoj glas sa naj- većeg mjesta, i da se ne ustavi dok ne izvojuje pravicu. Koliko naših ljudi danas na pravdi Boga strada, jer, ili se niko ne zauzimlje za njih ili se čak i ne zna da stradaju. Znamo, ali tih je primjera malo. da se ipak nalazi ljudi, koji su se mnogo žrtvovali i žrtvuju se za žrtve sistema. Prikupljajmo snagu, to je je- dini način da se izvučemo iz da- našnjeg stanja. Kako da tu snagu prikupimo iznijeli smo neke misli, i nećemo da ih okrstimo da su one najbolje. Zna li kogod zgo- dniji i praktičniji način, mi ćemo mu biti zahvalni ako nam ga kaže i iznese pred javnost. Fakat sva- kako postoji, da smo grdno raz- bacani i da našu snagu bez ko- risti, čak na štetu trošimo raspar- čanu. Ako želimo, da se o nama vodi nekog računa onda moramo otpočeti radom kome je osnova: prikupljajmo snagu! Ilacmo u3 3ajpa. 3Zajap, 21. anpuna 1914. H jaBuiie ce. O6ojuua (rocnmojnuH NpBH H FOCNOJLHH NPYTH) NOTyAHLIE Ce UHTABOM CBHjETy, Ja CY HeNpaBeJIHo HananuyTu. Xsasa Bory u ',Dubro- vniku“, INTO ZXOGHCMO OBA BA 1IO- KyMEHTA, HHPHJIHUOM HanuCAHA, LeGe- JIM HMEHHMA NOTNHKCAHA, TE O KOjuMA ce MOXKEMO HaJlATH, Za HHjeCy OL ,Du- brovnika“ mucruukoBaHu, Bam 10- JIHCHHK MMA HOBHHAPCKY JJKHOCT, JA OBA BA BaxHa CNuCa KOMEHTUpa. Ho TpeGa na OJiMAX HCTAKH€, A IbETOBA oco6a uuje HuKaKO HENO3HATA AVKTO- puma Tux cnuca. OH je Guo cnpeman, na panu cBor zornuca xprBjje u cBoj 2KHBOT. CnOoMEHYX y CBOME JOIHCY OHAKO HY3fpe1 uMeHa ]Bajy HAIIHX IIOJIHTH- qapa, Te peKOxX, la CBAKH OJ IbHX IIO HEIITO NOJIHTHUKH MHCJIH. TO Cam pe- Ka0, jep CaM H3 I>HXOBHX pujeuH XTHO CIIJTHTH, NA KAO NOJATHHAPH uMAjy npaBso mucauru. FbuxoBa rmucma He yBjepaBajy, a Ce oHu He CIyKe THM NpaBoM. OH Cy rFOBOpHjiH. TocnojiuH npBu BeJH, za Moj zonuc y ujemumu He OJITOBApa HCTHHH, AJIH Na Ce y cBom peepary norakao 36uJba Tauaka CNOMEHYTHX y MOjeM Jouucy. 3uauu, ga Moj zonuc na6paja (bakTa ucTHHHTA, Ca jeJIHOM H3HHMKOM, O Kojoj kacauje. Ag rocnozuH npBu TBP/IH, Ja Ce OH HHjE CIIJAKHO OHAKBOM apryMeHTauujoM. Beoma TauHo. Ja uu- jecaM HuTu pekao, na ce je om c7ny- HO KAKBOM apryMeHTanujoM. Ja cam HanpaBuo jeguy aprymenrauujy, GuBa, OuekuBao cam, za he Heka rocnmoga OTIJIOBHTH nyT njeckoBuTe JIu6uje. H norpujeniuo caM 1muro npušnajem u xaJIMM. Y Jlu6uju uma TOIOBA, TIy- umaka u caGajba, na KaKO he TaMO oHu, Koju ce Goje u ca6;be? Tocno- NuHH NpBH Ce GyHH, IITO CaM Ka3ao, na je om saroBapao, za Cp6u_umajy nornoMararu u Tajmjanne. Beoma 0- npaBnana cpuća. To je, KaKO BeJIH OH, uuero jeja u8MHNIbOTHHA. HI ja TO KaxeM. Y MojeM ce NomuCy BeJu, za HaM pekolie, e mam 43 CpOuje nopy- uyjy, Ia NMOTNOMAXKeMO POMAHCKY KYJI- TYPy, Tla car #3 Te peuennne, Kojy HH CAM TOCIIOJIHH npsH He mopnue, MMCJIHO CAM, A MOTY H3BECTH 34KJBY- uaK, na nornoMaxeMo u Tazujanne. Naxme cnaGo npouuTao CTaBKy Mor nonmuca. Bjepyjem, za je u oma He- OCNOpHBA peueHuua yTeK7a rOCnonuHy NpBOM, Te je MOxna Guma orpetjena 34 KAKBH CACTaHaK, KOjH Ce HMAO Ip- XaTu npuje nBuje rogue 3a 36u- Xeie CpG6a u Tajujanana. TocnoguH NpBu xohe ga cBakora yBjepu, ma je OH HCTAKAO y CBAKOM NorJEeNy CBoje “oco6Ho ocBjenouewe. To My CBaK H Bjepyje. Au 3amro To uanmacyje? H MHHHCTpH H3pa3yjy, aKO Ce He Orpane BJanuHoM usjasom, cBoje ocoćuo y- sjepeie. 3uu jesuuu 6u MOrJH petu, na je rocnojiuu npBu BHuaH u3pa3HBa- Tu Tyije ocBjenouete, na je oBuje xTuo, na ce sna Bpelo. Ho To ja ue Bjepyjem. TocnonuH upyru je BeoMa KpaTak. On je, Benu, usjaBuo, za ce Cp6u MOpajy paru Hauema CprCKO-XpBaT- CKOT jeguHcTBa, aru na mopajy 6uTu NPHIpABHH HA OTNOp, AKO Gu Ce ca CTAHOBHTE CTPAaH€ TAKJIO Y IbHXOBA HanuoHajiHa npaBa. buaro TreGu, ue- CTHTH By/le, INTO HE MOXKENI UHTATH OBaKBy nNoyky! Men Ha ycruma, a sMuja y ienpuma. HoBu HauuonaJiH- 3aM. TaKBO jeJIHHCTBO GH MOTJIH.HMATH H CXBATHTH H Ca JanaHnjuMa. Ho mase KAKE TOCNOJIHH IPYIH, Za CaM M3- BPHYO iberoBe MsjaBe (!), na mpo- HALIAO V IBHMA ATEHTAT HA CPIICKO- XPBaTCKO jenuHCTBO. VoBOpu_ #4 o a- TeHTaTHMA. AJH areHTaT cMuje Hanpa- BHTH CaMO uOBjek-jyHak. A uoBjek- *KEHA JOXKHBH KOJ ATEHTATA GJIAMAXY, O KOjOj TOBOpH H TOCNOJIHH IPJTH. Tla 6u nu Hnapojiuo jexuHcrBO TprmMJo OJL aTeHTaTa TakBe BpcTH ? Mucum, na 64 ce rum jauajio. TocnojiuH 1upy- TH BEJH, Za CaM GesasneH HM Ja Ce KpujeM 34 3aroHeTHHM C7oBumMa. Ha- mam ce, na je umao npninke, za ce yBjepu u o jendom # O IpyroM, Te MHCIHM, a je najnameruuje oGoje uc- NyCTHTH H3 OBOT KOMEHTApA, H€ PAJIH cBora Bek Tyher cpama. Iyer. OGojuna KJHuy, 341miTO HH- jecaM CBOje MHIIJb€E>e H3HHO HA CaC- TaHliuMa. ETO Ty y/IOBHrie. Cacrannu HaMjepno Hujecy uHMaJIH 3armucHuKa. Tla KkaKO zNa LOKAXKEMO, Na HujecaM Myuao? [lpenyriraM ce rocnojuHy TIpecjenuuKy THX CACTAHAKA, ZA OH KaXe, la JIH CaM 3aCcTyma0 cBoje mu- uiubeibe. Tla unak Gux noGujeljeH. Asu ce panyjemo rocnoju Ha cjajuoj mo- Gjenu, KojuM ce npaBom monoce. H 3aC1y xu cy noGjeny xBaza Heo6u- uHoj cnoco6nocru nojuruukoj. Amu he TO jaMauHo CBa«KH NOoImITeH uOBjeK MOPATH IBA TNYT NPOMHCJIHTH, Npuje HEIO Ce yClHe HA OHe BHCHHG HApO- nHor nmoBjepei»a. Koje cy 3ay3eJiH oHa nBOjuua ca TOJIHKO MyK€, Gopehu ce Ca, KAKO OHH KAY, MOjHM NPHCHHM npujaresuma. EBana um. Anu peso- jyuuja? Uurajre je, na penure, na ju Bac He norcjeha Ha numaoMarcke HoTe u3MeHy uBuje cune, Koje 6u xTjee na jeiua Npyroj «HBOT oHe- Moryhiu. XpBaru Gupajy cBoje u3acja- HuKe Ge3 BeJIHKHX CHMIATHjA, AJIH HM CTABJ/bajy Y J2KHOCT, JA CTBapajy 34- KI6BYUKE BpHjenie 34 crpauke. A Cp6u WIaJBY CA Be/uKHM CuMIaTHjaMA CBOja TPH JIHCTOHOLIC, IA HM NOHECY IITA- Tyr Tora Bujeha, ga ra cBu Cp6u npersnenajy PeHTreHOBuM 3pakama za JIH He CAIpKH OH CTAHOBHTE CTPAHE, Koje Gu TuuaJe y cpricka nanujoHajina npaBa. To Bam je cmucao ropku pe- 30myuuje. TnenaM Harpar 4 nuTaM ce: ,lllro ypanux ?“ JamauHo rocao HešsaxBaJaH. Ila,unaK ce HanaM, za he ce HahH KOTOJ, KO he M H3 OBOF KOMEHTApa BHLjETH, KAKO Ce HENpaBelIHO M 'He- JeanHo Hanaznajy Gopuu 3a Haponuo jemuHcTBO, K40 INTO Cy OHH, uHja njema KOMEHTUpaM. "A moje uMe Heka OCTAH€ NO3HATO CAMO OHHMA, KOju ra jaMauHo Hepano uyjy, aiu Kojuma or CPIA XEJIHM, JA HAM OCTAHY HA IMKY H NOHOC HA OHHM MSJOXKEHHM Mje- CTHMa, Koja Cy mo mMunocru Goxjoj u BOJbH HApOla NOCTHTJIH, u Srbi u Zadru. Zadar, 20 aprila. Politički život zadarskih Srba do- nosi nam odkad dokad zanimljivih iznenađenja. Osvrnemo li za čas po- gled na njihovu brojnu snagu, uvje- rićemo se, da ih nema baš mnogo, možda svega 130 ili 140 njih, koji aktivno ili pasivno učestvuju u stva- ranju i prihvaćanju političkih zaklju- čaka, u biranju društvenih uprava, u podizanju novih ili uzdržavanju opstojećih ustanova. U tom malenom krugu mnogi osjećaju želju, da! se pomalo istaknu; mlađi i ambiciozniji nalaze, da je to zgodan rasadnik bu- dućih narodnih vođa, i stvaraju snove o svojoj velikoj budućnosti. Ta poli- tička je karijera primamljiva i prilično laka: zvučni govori, što dulji i pra- zniji, sačinjavaju glavni zadatak na- rodnog vođe; stvarniji rad prepušta se sitnijim umovima, koji -se nijesu mogli podičiti akademskom titulom. Budući narodni vođa sprema se za svoju važnu ulogu i sastavljanjem što opširnijih programa, a ako nađe do- voljno sredstava, izdavanjem ličnog glasila. U ovom zanimljivom rasadniku raz- lučile su se u zadnje doba tri glavne grupe: Srbi pod navodnim znakovi- ma, Srbi nacionaliste i obični Srbi. U prvu grupu spadaju većinom oni, koji su posvetili ili posvećuju svoje slobodne časove radu oko mjesnih narodnih ustanova. To su pojedinci, koji odani svom poslu, smatraju svo- jom nacionalnom dužnosti, da nese- bičnim i postojanim radom održe i unapređuju one tečevine, koje su pri- mili od starijih. Ne bave se višom politikom, nego u toliko što takova politika predstavlja njihovo lično u- vjerenje; rijetko sazivaju javne ili pouzdane sastanke, jer poznaju svoju najbližu okolinu i ne žele, da se bez potrebe raspiruju lične razmirice, koje su u užim krugovima po nekom pri- rodnom zakonu neizbježive. Znudu, da i među njima može biti razlike u mišljenjima, ali im to ne daje povoda, da se međusobno napadaju, jer se drže načela, da onaj koji je istinski i nesebično odan srpskoj stvari, služi i slavenskim idealima, te da će u svakom konkretnom slučaju naći pra- vi put, koji vodi k zajedničkom cilju. Slažu se u uvjerenju da i najskro- mniji rad u najužem djelokrugu do- prinosi jačanju narodne cjeline, i u tom uvjerenju nalaze zadovoljstvo i nagradu za svoje djelovanje. S nekima, koji spadaju u ovu grupu sada se zanimaju naše pokrajinske novine, te bi se moglo lako pomisliti da su oni postali važnim faktorom budućnosti Slavena, ako ne drugdje a ono barem u Dalmaciji. Ma da ta- kova misao izgleda za njih laskava, oni moraju priznati, da je pretjerana, i da ju je pobudilo miserno indenti- ficiranje narodnih interesa sa nago- nima tjesnogrudnog samoljublja. U drugu grupu zadarskih Srba spa- daju oni, koji vole, da se nazivaju Srbima Nacionalistima. Predvode ih . dva mlada junaka, koji su se borili u prvim redovima srpske vojske, o- borili su vjekovnog neprijatelja Sla- vena i stekli su aureolu slave. Osta- doše neozleđeni, pa kad su vidjeli, da na bojištu nema više potrebe nji- hove mišice, a da se na političkom polju ne cijene dovoljno njihove umne sposobnosti, po svojoj volji ili preko volje povratiše se k nama. Mi ćemo poštovati njihovu skromnost, i kad ne htjedoše da iznesu svoja imena, ostavićemo ih u zasijenku. Oko njih se okupila mala četa, dvojica mladih ljuđi bezazlenih i zanosnih. Možda ih ovi ne slijede iz duboka uvjerenja, '