Br. 9.

Dubrovnik, 23. aprila 1914. .

God. XXIII.

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK

Cijena je listu unaprijeda
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her-
cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu
Goru K 15; za sve ostale zemlje
K 16;za Dubrovnik K 10 na godinu
na po i četvrt godine surazmjerno,
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
Kkovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 40 paru od
1 em. visine u / stupcu — Ako
se više puta uvršćuju, onda po ci-
jeniku. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se 65 para
od 1em. visine u 1 stupcu. —
»ek pošt. šted. u Beču br. 122181.

Plativo i utuživo u Dubrovniku,

Vlasnik, izdavatelj Kristo P. Dominković.

Odgovorni urednik Oskar Vernazza

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr, M. Gracića i dr.

Prikupljajmo snagu
JI.

I ako smo ovako dugo prepu-
šteni sami sebi i samom vremenu,
opet naš narodni duh osjeća ne-
prestanu potrebu izraza svoje ot-
pornosti, jer nas prilike svaki čas
dovode u tako nezgodne položaje,
da se i bez jače organizacije, ipak
osjećamo prisiljeni dati, i ako u
manjoj mjeri, znak života i mo-
gućnosti samoobrane. Naši neka-
dašnji kaponje povukoše se u si-
gurniji (1) mirniji i po njih zgodniji
život, a narodna masa, među ko-
jom ipak ima ljudi, — gotovo
samo mlađeg naraštaja, — punih
osjećaja i volje za radom, muči
se kako zna i može da se odupre
svemu onome što je upereno proti
našem = nacijonalnom životu. O
našim narodnim zastupnicima ne-
ćemo ni da govorimo. Vidjesmo
ih na djelu i upoznasmo kroz
vrijeme prošle krize. Njihovi iz-
bornici, koji ih izabraše i kao
predstavnike u narodnim željama
i kao zaštitnike u narodnim ne-
voljama, mnogi od njih još trunu
po tamnicama ili su još jednako
pod vječitim procesima zbog ne-
kakvih velikih uvrijeda ili tobožnje

veleizdaje, bez zaštite, bez pomoći, ,

bez ikakva izgleda na pobjedu
Pravde, jer se za njega neće ni
da makne onaj zbog kojega se on
svađao i borio.

Ali vrijeme i prilike ne vode o
tome računa, one idu nesmetano
naprijed i bezobzirno ruše sve što
im se oduprijeti ne može. Tim
nemilosnim udarcima vremena i
prilika grdno smo izloženi mi Srbi
na Primorju i to baš s toga što
smo Srbi. Kako živimo bez jače
organizacije, tako su i posljedice
tih udaraca karakterističnije, jer
pojedinci stradaju ali stradaju u
velikom broju, da se na taj način
ubije jedinstveni duh mase. Ali i
pokraj toga opet sa radošću mo-
žemo konstatirati, da narodni duh
u masi ne samo što nije jenjao,
već se jače podigao, jer, pritisnuto
jače sve na više skače. Pri ovim
prilikama ne možemo da poka-
žemo našu potpunu otpornost, jer
nijesmo organizovani u jednu cje-
linu, pa se ta otpornost ne može
da izvede po zakonima organiza-
cije cjeline, već svaki pojedinac,
svaka grupa i čak svako mjesto
odupire se onako kako samo
može da se dovine i da zna.

Kad smo osuđeni, da se ovako
pojedinački branimo, data je na
ovaj način viša mogućnost a go-
tovo nikakva odgovornost onim,
koji nad nama proizvode neke
eksperimente, jer ta strana ne vidi
pred sobom oni jaki organizovani
glas, koji u jačim momentima ipak
imponuje. I na ovaj način, usljed
naše nesređenosti, vidimo vrlo
crnu budućnost, jer ćemo se brzo
naći sasvim razbacani i rastrkani,
kad će i snaga duha početi da
jenja, a o energiji i sposobnosti
za rad nema ni govora. U jačim

narodnim pitanjima o nama se
neće voditi računa, preko nas će
se prosto prelaziti.

Ipak, sa pravom nam se može
kazati: čemu toliki sentimentalizam?
udarimo nekim pozitivnim putem,
koji će nas ipak sastaviti u neku
cjelinu o kojoj se mora voditi
računa. — Ovaj prigovor vrlo je
opravdan, i mi ćemo da na njega
odgovorimo: prikupljajmo snagu.

Naš list već je dosta puta za-
govarao, predlagao i čak dovodio
do skupština, koje su imale za
zadaću da se mi Srbi na Primorju
organizujemo u političku jedinicu.
Nije se uspjelo, a teško da se
ikada i uspije. Razloga je tome
dosta i u više smo ih prilika i
istakli. Sada ćemo da tražimo neki
drugi put i način. Kazasmo, da
smo osuđeni da se odupiremo
pojedinci, grupe ili najviše jedan
maleni kraj. U toj borbi samo-
obrane uzdržavaju se ili novo-
osnivaju: čitaonice, narodne bi-
blioteke, sokoli, zemljoradničke za-
druge i slične ustanove. Te usta-
nove izazvane su usljed osjećaja
potrebe i prama prilikama odno-
snog mjesta gdje se osnivaju, a
stvore ih samo grupa ljudi za
sebe, za svoje usko ojačanje. 1
sve te naše ustanove žive svaka
za sebe, rastrkano, pobacano. Po
našim primorskim gradovima, kao
n. pr. u Dubrovniku imamo mno-
go naših narodnih ustanova, sve
ih je stvorila potreba, a ipak
svaka za sebe odjelito žive a po-
nekada jedna na štetu druge. A
to je sve s toga što tako razba-
cano trošimo svoju snagu. Čemu
onda da tu snagu pojedinih mje-
sta ne prikupimo na praktičniji
način. U većim mjestima, gdje
imamo više udruženja, moramo
svako za sebe da izdržavamo,
mješte da budemo toliko praktični,
pa da udesimo - Srpski Dom u
kome bi se prikupila sva ta mje-
sna razbacana snaga. Na taj način
manje bi se trošilo a jači bismo
bili. Zašto opet svu razbacanu
snagu po našim ustanovama na
Primorju ne sakupimo u jednu
cjelinu osnovavši jedan Savez
srpskih narodnih udruženja na
Primorju, u kome bi bile sve
naše ustanove i političke i kulturne
i privredne. Razumljivo je, da to
nije baš tako lako na prečac iz-
vesti, ali, cijenimo, da nam niko
ne može kazati, da se to ne da
izvesti, i da ovaj način može vrlo
lako da dovede i do potpune or-
ganizacije nas Srba na Primorju.
Pređimo malo i na političku stranu.
Kakav sistem danas vlada i čemu
smo izvrgnuti jasno je svakome,
Onaj ko bi se za nas imao zala-
gati ni brige ga nije. Čemu onda
da se u jačim našim središtima
ne sastavljaju odbori, koji će vo-
diti računa jedino o našim muka-
ma koje, naročito pojedinci, trpi-
mo, da se sve i svakoga uzme u
zaštitu. Čemu mi Srbi na Pri-
morju ne bi mogli stvoriti jedan
glavni narodni odbor, koji bi za

svaku abnormalnost sistema, pro-
vedenu na narodu, imao za za-
daću, da diže svoj glas sa naj-
većeg mjesta, i da se ne ustavi
dok ne izvojuje pravicu. Koliko
naših ljudi danas na pravdi Boga
strada, jer, ili se niko ne zauzimlje
za njih ili se čak i ne zna da
stradaju. Znamo, ali tih je primjera
malo. da se ipak nalazi ljudi, koji
su se mnogo žrtvovali i žrtvuju
se za žrtve sistema.
Prikupljajmo snagu, to je je-
dini način da se izvučemo iz da-
našnjeg stanja. Kako da tu snagu
prikupimo iznijeli smo neke misli,
i nećemo da ih okrstimo da su
one najbolje. Zna li kogod zgo-
dniji i praktičniji način, mi ćemo
mu biti zahvalni ako nam ga kaže
i iznese pred javnost. Fakat sva-
kako postoji, da smo grdno raz-
bacani i da našu snagu bez ko-
risti, čak na štetu trošimo raspar-
čanu. Ako želimo, da se o nama
vodi nekog računa onda moramo
otpočeti radom kome je osnova:
prikupljajmo snagu!

Ilacmo u3 3ajpa.

3Zajap, 21. anpuna 1914.

H jaBuiie ce. O6ojuua (rocnmojnuH
NpBH H FOCNOJLHH NPYTH) NOTyAHLIE
Ce UHTABOM CBHjETy, Ja CY HeNpaBeJIHo
HananuyTu. Xsasa Bory u ',Dubro-
vniku“, INTO ZXOGHCMO OBA BA 1IO-
KyMEHTA, HHPHJIHUOM HanuCAHA, LeGe-
JIM HMEHHMA NOTNHKCAHA, TE O KOjuMA
ce MOXKEMO HaJlATH, Za HHjeCy OL ,Du-
brovnika“ mucruukoBaHu, Bam 10-
JIHCHHK MMA HOBHHAPCKY JJKHOCT, JA
OBA BA BaxHa CNuCa KOMEHTUpa. Ho
TpeGa na OJiMAX HCTAKH€, A IbETOBA
oco6a uuje HuKaKO HENO3HATA AVKTO-
puma Tux cnuca. OH je Guo cnpeman,
na panu cBor zornuca xprBjje u cBoj
2KHBOT.

CnOoMEHYX y CBOME  JOIHCY OHAKO
HY3fpe1 uMeHa ]Bajy HAIIHX  IIOJIHTH-
qapa, Te peKOxX, la CBAKH OJ IbHX IIO
HEIITO NOJIHTHUKH MHCJIH. TO Cam pe-
Ka0, jep CaM H3 I>HXOBHX pujeuH XTHO
CIIJTHTH, NA KAO NOJATHHAPH uMAjy
npaBso mucauru. FbuxoBa rmucma He
yBjepaBajy, a Ce oHu He CIyKe THM
NpaBoM. OH Cy rFOBOpHjiH.

TocnojiuH npBu BeJH, za Moj zonuc
y ujemumu He OJITOBApa HCTHHH, AJIH
Na Ce y cBom peepary norakao
36uJba Tauaka CNOMEHYTHX y MOjeM
Jouucy. 3uauu, ga Moj zonuc na6paja
(bakTa ucTHHHTA, Ca jeJIHOM H3HHMKOM,
O Kojoj kacauje. Ag rocnozuH npBu
TBP/IH, Ja Ce OH HHjE CIIJAKHO OHAKBOM
apryMeHTauujoM. Beoma TauHo. Ja uu-
jecaM HuTu pekao, na ce je om c7ny-
HO KAKBOM apryMeHTanujoM. Ja cam
HanpaBuo jeguy aprymenrauujy, GuBa,
OuekuBao cam, za he Heka rocnmoga
OTIJIOBHTH nyT  njeckoBuTe  JIu6uje.
H norpujeniuo caM 1muro npušnajem u
xaJIMM. Y Jlu6uju uma TOIOBA, TIy-
umaka u caGajba, na KaKO he TaMO
oHu, Koju ce Goje u ca6;be? Tocno-
NuHH NpBH Ce GyHH, IITO CaM Ka3ao,
na je om saroBapao, za Cp6u_umajy
nornoMararu u Tajmjanne. Beoma 0-
npaBnana cpuća. To je, KaKO BeJIH OH,
uuero jeja  u8MHNIbOTHHA. HI ja TO
KaxeM. Y MojeM ce NomuCy BeJu, za
HaM pekolie, e mam 43 CpOuje nopy-
uyjy, Ia NMOTNOMAXKeMO POMAHCKY KYJI-
TYPy, Tla car #3 Te peuennne, Kojy
HH CAM TOCIIOJIHH npsH He mopnue,
MMCJIHO CAM, A MOTY H3BECTH 34KJBY-
uaK, na nornoMaxeMo u Tazujanne.

Naxme cnaGo npouuTao CTaBKy Mor

nonmuca. Bjepyjem, za je u oma He-
OCNOpHBA peueHuua yTeK7a rOCnonuHy

NpBOM, Te je MOxna Guma orpetjena
34 KAKBH CACTaHaK, KOjH Ce HMAO Ip-
XaTu npuje nBuje rogue 3a 36u-
Xeie CpG6a u Tajujanana. TocnoguH
NpBu xohe ga cBakora yBjepu, ma je
OH HCTAKAO y CBAKOM NorJEeNy CBoje

“oco6Ho ocBjenouewe. To My CBaK H

Bjepyje. Au 3amro To uanmacyje? H
MHHHCTpH H3pa3yjy, aKO Ce He Orpane
BJanuHoM usjasom, cBoje ocoćuo y-
sjepeie. 3uu jesuuu 6u MOrJH petu,
na je rocnojiuu npBu BHuaH u3pa3HBa-
Tu Tyije ocBjenouete, na je oBuje xTuo,
na ce sna Bpelo. Ho To ja ue Bjepyjem.

TocnonuH upyru je BeoMa KpaTak.
On je, Benu, usjaBuo, za ce Cp6u
MOpajy paru Hauema CprCKO-XpBaT-
CKOT jeguHcTBa, aru na mopajy 6uTu
NPHIpABHH HA OTNOp, AKO Gu Ce ca
CTAHOBHTE CTPAaH€ TAKJIO Y IbHXOBA
HanuoHajiHa npaBa. buaro TreGu, ue-
CTHTH By/le, INTO HE MOXKENI UHTATH
OBaKBy nNoyky! Men Ha ycruma, a
sMuja y ienpuma. HoBu HauuonaJiH-
3aM. TaKBO jeJIHHCTBO GH MOTJIH.HMATH
H CXBATHTH H Ca JanaHnjuMa. Ho mase
KAKE TOCNOJIHH IPYIH, Za CaM M3-
BPHYO iberoBe MsjaBe (!), na mpo-
HALIAO V IBHMA ATEHTAT HA CPIICKO-
XPBaTCKO jenuHCTBO. VoBOpu_ #4 o a-
TeHTaTHMA. AJH areHTaT cMuje Hanpa-
BHTH CaMO uOBjek-jyHak. A uoBjek-
*KEHA JOXKHBH KOJ ATEHTATA GJIAMAXY,
O KOjOj TOBOpH H TOCNOJIHH IPJTH.
Tla 6u nu Hnapojiuo jexuHcrBO TprmMJo
OJL aTeHTaTa TakBe BpcTH ? Mucum,
na 64 ce rum jauajio. TocnojiuH 1upy-
TH BEJH, Za CaM GesasneH HM Ja Ce
KpujeM 34 3aroHeTHHM C7oBumMa. Ha-
mam ce, na je umao npninke, za ce
yBjepu u o jendom # O IpyroM, Te
MHCIHM, a je najnameruuje oGoje uc-
NyCTHTH H3 OBOT KOMEHTApA, H€ PAJIH
cBora Bek Tyher cpama.

Iyer. OGojuna KJHuy, 341miTO HH-
jecaM CBOje MHIIJb€E>e H3HHO HA CaC-
TaHliuMa. ETO Ty y/IOBHrie. Cacrannu
HaMjepno Hujecy uHMaJIH 3armucHuKa.
Tla KkaKO zNa LOKAXKEMO, Na HujecaM
Myuao? [lpenyriraM ce  rocnojuHy
TIpecjenuuKy THX CACTAHAKA, ZA OH
KaXe, la JIH CaM 3aCcTyma0 cBoje mu-
uiubeibe. Tla unak Gux noGujeljeH. Asu
ce panyjemo rocnoju Ha cjajuoj mo-
Gjenu, KojuM ce npaBom monoce. H
3aC1y xu cy noGjeny xBaza Heo6u-
uHoj cnoco6nocru  nojuruukoj. Amu
he TO jaMauHo CBa«KH NOoImITeH uOBjeK
MOPATH IBA TNYT NPOMHCJIHTH, Npuje
HEIO Ce yClHe HA OHe BHCHHG HApO-
nHor nmoBjepei»a. Koje cy 3ay3eJiH oHa
nBOjuua ca TOJIHKO MyK€, Gopehu ce
Ca, KAKO OHH KAY, MOjHM NPHCHHM
npujaresuma. EBana um. Anu peso-
jyuuja? Uurajre je, na penure, na
ju Bac He norcjeha Ha numaoMarcke
HoTe u3MeHy uBuje cune, Koje 6u
xTjee na jeiua Npyroj «HBOT oHe-
Moryhiu. XpBaru Gupajy cBoje u3acja-
HuKe Ge3 BeJIHKHX CHMIATHjA, AJIH HM
CTABJ/bajy Y J2KHOCT, JA CTBapajy 34-
KI6BYUKE BpHjenie 34 crpauke. A Cp6u
WIaJBY CA Be/uKHM CuMIaTHjaMA CBOja
TPH JIHCTOHOLIC, IA HM NOHECY IITA-
Tyr Tora Bujeha, ga ra cBu Cp6u
npersnenajy PeHTreHOBuM 3pakama za
JIH He CAIpKH OH CTAHOBHTE CTPAHE,
Koje Gu TuuaJe y cpricka nanujoHajina
npaBa. To Bam je cmucao ropku pe-
30myuuje.

TnenaM Harpar 4 nuTaM ce: ,lllro
ypanux ?“ JamauHo rocao HešsaxBaJaH.
Ila,unaK ce HanaM, za he ce HahH
KOTOJ, KO he M H3 OBOF KOMEHTApa
BHLjETH, KAKO Ce HENpaBelIHO M 'He-
JeanHo Hanaznajy Gopuu 3a Haponuo
jemuHcTBO, K40 INTO Cy OHH, uHja
njema KOMEHTUpaM. "A moje uMe Heka
OCTAH€ NO3HATO CAMO OHHMA, KOju ra
jaMauHo Hepano uyjy, aiu Kojuma or
CPIA XEJIHM, JA HAM OCTAHY HA IMKY
H NOHOC HA OHHM MSJOXKEHHM Mje-
CTHMa, Koja Cy mo mMunocru Goxjoj u
BOJbH HApOla NOCTHTJIH, u

Srbi u Zadru.

Zadar, 20 aprila.

Politički život zadarskih Srba do-
nosi nam odkad dokad zanimljivih
iznenađenja. Osvrnemo li za čas po-
gled na njihovu brojnu snagu, uvje-
rićemo se, da ih nema baš mnogo,
možda svega 130 ili 140 njih, koji
aktivno ili pasivno učestvuju u stva-
ranju i prihvaćanju političkih zaklju-
čaka, u biranju društvenih uprava,
u podizanju novih ili uzdržavanju
opstojećih ustanova. U tom malenom
krugu mnogi osjećaju želju, da! se
pomalo istaknu; mlađi i ambiciozniji
nalaze, da je to zgodan rasadnik bu-
dućih narodnih vođa, i stvaraju snove
o svojoj velikoj budućnosti. Ta poli-
tička je karijera primamljiva i prilično
laka: zvučni govori, što dulji i pra-
zniji, sačinjavaju glavni zadatak na-
rodnog vođe; stvarniji rad prepušta
se sitnijim umovima, koji -se nijesu
mogli podičiti akademskom titulom.
Budući narodni vođa sprema se za
svoju važnu ulogu i sastavljanjem što
opširnijih programa, a ako nađe do-
voljno sredstava, izdavanjem ličnog
glasila.

U ovom zanimljivom rasadniku raz-
lučile su se u zadnje doba tri glavne
grupe: Srbi pod navodnim znakovi-
ma, Srbi nacionaliste i obični Srbi.
U prvu grupu spadaju većinom oni,
koji su posvetili ili posvećuju svoje
slobodne časove radu oko mjesnih
narodnih ustanova. To su pojedinci,
koji odani svom poslu, smatraju svo-
jom nacionalnom dužnosti, da nese-
bičnim i postojanim radom održe i
unapređuju one tečevine, koje su pri-
mili od starijih. Ne bave se višom
politikom, nego u toliko što takova
politika predstavlja njihovo lično u-
vjerenje; rijetko sazivaju javne ili
pouzdane sastanke, jer poznaju svoju
najbližu okolinu i ne žele, da se bez
potrebe raspiruju lične razmirice, koje
su u užim krugovima po nekom pri-
rodnom zakonu neizbježive. Znudu,
da i među njima može biti razlike u
mišljenjima, ali im to ne daje povoda,
da se međusobno napadaju, jer se
drže načela, da onaj koji je istinski
i nesebično odan srpskoj stvari, služi
i slavenskim idealima, te da će u
svakom konkretnom slučaju naći pra-
vi put, koji vodi k zajedničkom cilju.
Slažu se u uvjerenju da i najskro-
mniji rad u najužem djelokrugu do-
prinosi jačanju narodne cjeline, i u
tom uvjerenju nalaze zadovoljstvo i
nagradu za svoje djelovanje.

S nekima, koji spadaju u ovu grupu
sada se zanimaju naše pokrajinske
novine, te bi se moglo lako pomisliti
da su oni postali važnim faktorom
budućnosti Slavena, ako ne drugdje
a ono barem u Dalmaciji. Ma da ta-
kova misao izgleda za njih laskava,
oni moraju priznati, da je pretjerana,
i da ju je pobudilo miserno indenti-

ficiranje narodnih interesa sa nago-

nima tjesnogrudnog samoljublja.

U drugu grupu zadarskih Srba spa-
daju oni, koji vole, da se nazivaju
Srbima Nacionalistima. Predvode ih .
dva mlada junaka, koji su se borili
u prvim redovima srpske vojske, o-
borili su vjekovnog neprijatelja Sla-
vena i stekli su aureolu slave. Osta-
doše neozleđeni, pa kad su vidjeli,
da na bojištu nema više potrebe nji-
hove mišice, a da se na političkom
polju ne cijene dovoljno njihove umne

sposobnosti, po svojoj volji ili preko

volje povratiše se k nama. Mi ćemo
poštovati njihovu skromnost, i kad
ne htjedoše da iznesu svoja imena,
ostavićemo ih u zasijenku. Oko njih
se okupila mala četa, dvojica mladih
ljuđi bezazlenih i zanosnih. Možda ih
ovi ne slijede iz duboka uvjerenja,

'