Br. 10. Dubrovnik, 30. aprila 1914. : God. XXIII. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu unaprijeda Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje K 16; za Dubrovnik K 10 na godinu na po i četvrt godine surazmjerno, Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 40 paru od 1 em. visine u / stupcu — Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se 65 para od 1em. visine u 1 stupcu. — ek pošt. šted. u Beču br. 122:181. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj Kristo P. Dominković, Odgovorni urednik Oskar Vernazza Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Izuzetak. Vlada g. grofa Attemsa prema srp- skom sokolskom društvu Dušanu Silnom u Dubrovniku. Dubrovnik, 29. aprila. Gimnastično društvo Dusan Silni u Dubrovniku postoji od pred kakvih sedam godina. Društvo je imalo du- šanovska odijela i tim se razlikovalo od ostalih svih sokolova, Da se i Dušan Silni izjednači sa drugim sgo- kolskim društvima, uprava je na- umila da društvo pretvori u Sokola, što je bila želja svih članova i što je u interesu sokolstva. Društvena je skupština odobrila, da društvo pro- mijeni i ime i odijela, dušanovske uniforme da zamijeni sa sokolskim. Za to je bila potrebna izmjena dru- štvenih pravila i da tu izmjenu dal- matinska vlada odobri. Od društvene skupštine usvojena nova pravila bila su u svoje vrijeme poslata vladi u Zadru na odobrenje. Nova pravila nijesu drugo nego tačan prepis pra- vila pojedinih srpskih sokola na Pri- morju, a ta su, razumije se od vlasti odobrena. Po tome, svak je mislio, aisada će svak na strani misliti, da su ta pravila bila odmah odobrena i za dubrovačko društvo. Ali, nijesu. To je, nesumnjivo, jedan egzemplarni izuzetak za naš grad. Pravila su bila odbivena, i to ne jedan put, nego i po drugi. Svaki se put našlo nešto što vlada dalmatinska nije mogla dopustiti. To nedopušteno, ako se ne varamo, sastoji se u.nekim značkama i dijelovima na uniformi. Vo. bi..se sve moglo pretpostaviti, da vlada ne dopušta nešto što misli da ne smije dopustiti, osobito naša, koja kao da se plaši svake sjene, svake riječi, i u svemu nazrijeva nešto tuđe. Ali, kuriozum sastoji u tome, da dalma- tinska vlada zabranjuje srpskom so- kolu u Dubrovniku ono, podvlačimo, ono što je dopustila drugim srp- skim sokolima na Primorju! Kad bismo mi ono nazvali pravim ime-. nom koje se za ovo postupanje do- likuje, možda bismo se izložili plavoj olovci. Stoga mi najprostije nazivlje- mo ovo izuzetkom. * Pravila srpskog sokola u Dubro- vniku, poslije dugog i dugog pute- šestvija od Iruda do Pilata, poslije nego su dva puta mijenjana, dobila su, na koncu konca, odobrenje. Ali ni to nije išlo tako glatko. I tu je bilo prigovora i zamjeraka. I tu je jedna vlast upozorila drugu, da je još na odijelu ostao jedan znak, koji sliči nekom takvom sličnom znaku na nekakvim uniformama neke strane države i t. d. I eto pogibli, da se još jednom povrate pravila natrag, ne- odobrena. Čudnim čudom našao se valjda neko na vladi, pa istumačio, kako taj znak imaju i drugi sokoli na Pri- morju. I to je spaslo pravila, ali ne s mjesta, jer je trebalo čuti što Beč govori. Beč, naravno, odobrio je. Ja- Vili su nam međutim iz Beča, da su se tamo čudom čudili svemu što se događalo u Zadru, jer, kažu u Beču: Kad su odobrili pravila i odijela Dušana Silnoga, tim prije se mogu odobrili sokolska pravila i odijela. Šteta, da se toga prije nijesu sjetili u Zadru, jer bi možda tim bila ušte- dena i ona karakteristična bečka primjedba. * Mi smo ovo napisali samo onako opisno, a niješmo uzeli ton koji bi možda dobro pristojao, jer, ponavlja- mo, hoćemo da izbjegnemo sudbinu cenzorove olovke. Dosta je, nek ja- ynosti predočimo, kako vlada grofa Attemsa pravi izuzetke sa našim gradom i jednom srpskom ustanovom u Dubrovniku. A zašto taj izuzetak? — To će valjda znati samo gospoda na na- mjesništvu ! Pismo iz Srbije. U Beogradu, 26. aprila Godišnjica pada Skadra. Prošle srijede, 9. (22.) aprila _na- vršila se godina dana od dana kad je pao i posljednji bedem, posljednji ostatak turske vlasti i turskog go- spodstva u Evropi, kad je pod udar- cima silnog napada srpskih junaka, dičnih crnogorskih sokolova, pala u srpske ruke stara srpska prijestonica, podignuta na vjeri mlade Gojkovice; kad je gordi Skadar na Bojani, ozi- dan na žrtveniku srpske majke, po- novo postao srpski, da bi ga nešto doenije mržnja prema |svemu što je srpsko i strah od svega što se srp- skim zove predala varvarima, koji za njegovo novo podizanje imaju da blagodare žrtvama srpskoga naroda. Drugovi palih, saborioci poginulih sjetili su se toga dana žrtava naro- dnih, i kao nekada što su zidinama Skadra donosili čedo mlade Gojkovice, tako su sada drugovi i borci, povo- dom godišnjice pada ,nepobjedime“ i ,nezauzimljive“ tvrđave, prinijeli svoj zavjet, da će žrtve osvetiti, da će njihove grobove osloboditi. U ovdašnjoj Vaznesenskoj Crkvi priređen je bio parastos i prinesena topla molitva za dušu i vječan spo- men ,palih za vjeru i otečestvo“. Crkva je bila prepuna najotmenije publike. Prestolonasljednik Aleksan- dar, mnogi viši i niži oficiri, neki članovi Vlade i predstavnici sviju nadleštva došli su i prisustvovali momentu sjećanja i pijeteta, polaga- nju zakletve i davanju zavjeta. Velik je taj momenat bio, silnu je snagu on imao, strašnu je on prijetnju du- šmaninu u sebi zadržavao. I kad je sveštenik, poslije dirljive besjede o veličini i moći srpskog patriotizma, uzviknuo: neka je slava palim he- rojima! — onda je u dušama sviju prisutnika, uz molitvu Bogu za dušu poginulih junaka, prinesena i zakle- tva narodu za oslobođenje njihovih grobova i osvećenje plodova njihovih žrtava. Taj momenat govorio je više nego se kazati moglo ! Stojeći pred jednim svršenim činom, stojeći pred strašnom istinom, da je kulturna Evropa oduzela u ime kul- ture od jednog čestitog i kulturnog naroda tekovine ogromnih žrtava, da bi podigla i postavila na sopstvene noge najvarvarskije ostatke varvar- stva, razbojnike i zvjerove, čije je očuvanje diktirala samo divljačka že- lja, da se neredi ne prekinu, da se nevina krv i dalje proljeva, — mi se pridružujemo molitvi srpskoj, molitvi opštoj, i odazivljući se indentičnim osjećajima novih heroja i budućih osvetnika, kličemo: Slava junacima skadarskim! Slava žrtvama velikih narodnih tekovina! Rumuni u Beogradu. Prije pet dana stiglo je u Beograd rumunjsko pjevačko društvo iz Kra- jove sa mnogim izletnicima iz većih rumunjskih varoši. Dolazak njihov u srpsku prijestonicu nije običan do- lazak. On prestavlja snaženje jednog pokreta, koji se odavno nametao i koji je tek u posljednje vrijeme dobio realnijeg izražaja. Otuda je i doček u Beogradu dobio naročitu primam- ljivost i pretvorio se u najljepšu ma- | nifestaciju solidarnosti dvaju susje- dnih naroda, čiji se interesi susreću na istom terenu. Srdačnijeg dočeka rijetko je kada Beograd priredio, oduševljenije manifestacije solidarnosti dvaju naroda malo je kada bilo! Rumuni su stigli po programu oko 9 sati u veče zasebnom lađom. Na savskom pristaništvu dočekao ih je predsjednik beogradske opštine sa naročitim odborom, pjevačkim dru- štvom i muzikom. Masa svijeta spu- stila se do pristaništa da pozdravi i vidi odlične goste, a i naročita lađa izaslata je bila u susret gostima. Kada se lađa sa izletnicima voja- vila, muzika je intonirala rumunsku himnu, sa Kalemegđana su puštane razne umjetničke vatre, a narod, koji se okupio na pristaništu, oduševljeno je klicao odličnim gostima. Pošto su izmijenjani pozdravni govori i otpje- vane obe himne, rumunska i srpska, jedna nepregledna povorka, predvo- đena muzikom, uputila se u varoš, gdje su gostima bila spremljena pre- noćišta. Varoš je bila iskićena i lu- minirana kao rijetko kada. Kud god su gosti prošli, svuda su bili oduše- vljeno pozdravljani od mase građana, koji su se okupili i rasporedili po ulicama. Sutradan oko podne Rumuni su, odazivajući se svojim osjećajima, u- činili jedan gest, koji je postigao o- sobit uspjeh. Predvođeni muzikom došli su sa svojom zastavom pred dvor i priredili Kralju oduševljene ovacije, koje su bile takove, da su na kraju izazvale i samog kralja. Kad se je kralj pojavio na balkonu, poklici: Živio 1“ i ,Žuwio naš Savez- nik!“ dostigli su svoj vrhunac. Na dat znak poklici su prekinuti, a tada je rumunsko pjevačko društvo otpje- valo srpsku himnu. Kralj Petar se zadovoljno osjećao i radosno otpo- zdravljao. Ove ovacije nijesu bile obične; one su pojačane još i time, što su poslije bile priređene i pred rumunskim po- slanstvom. Cijelo vrijeme svoga boravka, Ru- munji su bili gosti Beograđana, svuda oduševljeno pozdravljani i radosno primani. Povodom koncerata, koje su u Beogradu priredili (jedan u korist Invalidskog fonda), dobili su od Be- ogradana nekoliko vijenaca. Ovaj izlet Rumunja u Beograd, ma da je čisto zabavne prirode, nije i bez političkog karaktera. On u sebi sadrži i želju sviju i težnju i namjeru samih izletnika, da se međusobnim upoznavanjem učvrste i ustale one prijateljske veze, koje su u vremenu posljednjeg rata i bukureških prego- vora o miru onako stvarno usposta- vljene. Zbog toga smo i našli za po- trebno da o ovom izletu koju više kažemo. Sastanak u Opatiji. Kako je čitaocima poznato, u Opa- tiji su se sastali Di San Giuliano, italijanski ministar spoljašnjih poslo- va, i grof Berchtold, ministar spo- ljašnjih poslova Austro-Ugarske. Nji- hov sastanak nosi čisto politički ka- rakter, a prema autentičnim vijestima sastanak su izazvali nesporazum u izvjesnim balkanskim pitanjima. I u prkos toga, ovdje njihov sastanak ni- koga ne uznemiruje, prvo s toga, što je takve prirode, da njegov cilj ne može biti nikako sporazum za zado- | voljenje imperijalističkih savezničkih | prohtjeva, koji se na svakom koraku sukobljavaju; drugo stoga, što su oni pozvani da privremeno — stalno neće nikada! — izglade međusobne razlike i nesporazume, da bi se izbjegao za neko vrijeme međusobni sukob ; treće, najposlije, i stoga, što bi, i kad bi nešto drugo riješili, pravili račun bez krčmara. Luguški, lip. KpaMap)« NpoTHB TpHaJIH3MA. 3acr. Jlp. Kpamapx oGjemojganuo je jenaH umamak o TOM rmuTatsy. Ip. KpaMapx usjaBibyje y TOM UWJAHKY, la upxaBa Kao iuro je Aycrpo-Yrap- cKa He cmuje ce jejiuHO OJI IbeMAUKO-MA- hapckux HacTojai»a naTH BOJIHTH, IIPO- crehyjyhu cBoje IOJIHTHUKE IIMJbEBE. »Hajseha je morpenika omiyuyjyhux KpyroBa y Aycrpuju_ u Yrapckoj, na Ce CIIABEHCKHM HApO/lHMA y OGuM TIO- JIaMA MOHAPKHjE NAJIO CAMO OHOJIHKO IIpaBa, KOJIHKO CY MOTJIH H 3HAJIH CA- MH H3BOJILTHTH. Jy2KHO-CJABEHCKO je nuTawe nospeno, aiu Hecu ue cmujy HHKAKO NONYCTHTH Na Ce OHO pHjeliH y cMucriy Tpunajusma. tecu cy Ba3na cnpemuu na jyxHe CoraBeHe, Bas3na u CBY/a NOMOTHY, IA NOCETHY IME TIO- JIATHUKE y3ajaMHOCTH H CAMOCTAJIHOCTH y OKBHpy MOHapkuje. Amu Hecu mo- pajy ce cacBuM CPeJCTBuMA ONupaTH IIpoTHB TOTa, za Gu Guu H3BprHyTH ibeMauKoj BehuHu, Koja Gu Hacraza YCIBEIL TpHaJiu3Ma. Y OKBHpy jele begeparuBHe MOHAapKHje MOXe Ce Ha Haj6osebu Hauuu pujeriuTu jyx«HO CJA- BeHCHO nuTate. HakoH GaJiKAaHCKOT para HapaBHo je CJIABEHCKO IIHTAIb€ H IBETOBO pHjenilebe y MOHApKHjH 1O- IMO Ha NpBO Mjecro. AKO cMO zo6pu CnaBeHu MH AKO TO XOheMO OCTATH, MOpaMO y ce6u ocjehaTu npaBo, za ce iwemauKo-Maljapcku KapakTep Ay- crpuje, Ha KOju Cy C/roBeHu 3aMp3Hy- JIH, OJICTpaHH, a Aycrpujy nomMorne y TOME, JJA MAKHEMO OHO HETIOBjepetbe, Koje OHO YXKHBA Y CPIIHMA CBHX CJa- Bena. .Mu HeheMQO. HHKAKOBH .4YCTPO- CJIABH3AM, HMKAKOBY CJABEHCKY Ay- crpujy. Mu xoheMo camo Aycrpnujy, Koja he cnpaM cBux CraBena Guru npaBenia, jep cnaBencka Aycrpuja Guga Gu Gari TAaKOBA JAK, IIpeMA He- CJIABEHCKHM HApOJIuMA MOHAPKHjE, KAO IuTO je aycrpo-yrapcka MOHApKHjA JI nipeMma ouma HapojnumMa, Koju uujecy Hujemuu u Matjapu.“ HoBa Banana y lipuoj Topu. Brana y Lpuoj Topa zana je oc- TaBKy, KOjy je Kpab yBaxuo. Kpa- J6EBHM yKa30M je ucTONOGHO mocTA- BIBEHA HOBA BJIAJA MH TO: 3a Tlpencjenuuka Munucrapckor Ca- Bjera u Muuucrpa_Bojuor, TeHepaji- Abyraur, NuBusujapa, Cepnapa Janka Bykoruha, IIpencjenuuka MunucTap- ckor CaBjera Ha pacimoJIoetby ; 3a Munucrpa Dunancuja u Tpalje- BuHa, Pucra IlonoButia, Muuucrpa Ha PACITOJIOKEIY ; 3a Munucrpa TlpaBne, Jby6omupa A. Bakuha, MuHucTpa Ha pacnojic- IKEIbY ; 3a Munucrpa Huocrpanux ]ljema, Ilerpa IlnaMeuna, MuHucrpa Ha pa- CITOJIOKEEY ; 3a Munucrpa_ Yuyrpanli»nx, Jljea CaBa Il. Byneruha, IpixaBHOr KOME- capa 3a Bapcko JIpyuurBo u MoHonoji IlyBana ; 4 3a Munucrpa IIpocBjere u lIpxBe- Hujex IlocnoBa, TaBpuna IlepoBuka, IIpencjezuuka OGnacHor Cyna ua LleTHtby. Kratka poučenja. XXII. Bilo je žimi, kad su kratki dani a veoma duge noći. Stari djed — neki dan u jutro rano — zazva svojega malog unuka, i upita ga: Mali, daždi li? Daždi, odgovori unuk, i mnogo daždi. A reci, mali, čija je ono voda što pada s neba? Ona je onoga što je umije primiti u svoje sudove, odgo- vori dijete. Mali, dobro si, pametno si odgovorio, nastavi djed. Nema više onoga djeda a nema ni unuka; oba prodoše. Tijelo vratiše zemlji a duh Bogu koji im ga bi- jaše dao. Čudnovat je naš ulazak u svijet, čudnovat je izlazak iz utrobe u svi- jet, iz svijeta u zemlju. A duh lebdi i nad utrobom i nad zemljom, što nije ni od ove ni od one. Ah što si mi milo, o more, divno zrcalo neba i zvijezda! Još za svo- jega djetinstva ja od tebe naučih da se vasiono suglasje sastavlja od oluje i tišine. Ove su dvije kajde, oluja. tišina, zabilježene na svakome listu, bio on od trave, bio od evijeća, bio od lovora. Divno more, ja te gledam i ne mogu da te se nagledam! Neizmjerno si, ali tvoja neizmjernost nije zaista ni kaplja u neizmjernosti moje duše. Ja tebe, o meni drago more, ja nebo već shvatih, i bolje ću duhovnom mogućnošću sve shvatiti kad uzbu- dem savršeniji. : Čovjek se u sebi vjerom uzdiže put božanstvene savršenosti, i u njemu je tolika mogućnost kolika je snaga njegove vjere. Prošlo je vijekova da se je onamo pod Taborom čula ova vijest: Sve je moguće onome koji vjeruje. Čija je voda što pada s neba ? Ona je onoga što je umije primiti u svoje sudove. A čije su zemaljske, naravne, vasione ljepote ? One su onoga što ih umije vidjeti i primiti u svoju dušu. Dakle nijesu svačije one ljepote ? Ne, one nijesu svačije, ne mogu biti sva- čije, jerbo ima oči što sve gledaju, i ništa ne mogu da vide. Ah koliko ovo boli u srcu osjetljiva čovjeka! Ti žudiš, ti hoćeš da ti pri- jatelj, da ti rođeni brat, da ti žena (mati tvoje djece) vide ljepotu one livade, onoga evijeta, one gore; ti hoćeš da i njima bude lijepo i milo ono kao i tebi, ali je to zaludu. Nji- ma se ono ne čini kao tebi, oni onoga * i ne vide. Ono što tebe slatko tegne u srce njih neće nigda. Ovo je jama široka, duboka među tobom i njima. Nesrećni slikaru, veoma nesrećni pjesniče, ti nijesi vjenčao nešto živo što vidi, što osjeća i ćuti; tebi je tvoja žena od mesa ili posve od drva. Biće vas načelnik sastavio, biće pop, ali doista nije Bog, što Bog sastavlja duše po srcu sestre, koje se razumiju i ćute. Pred ničijem mi nijesmo jednaci ; svak vidi na svoj način, svak osjeća i ćuti na svoj način, a neki, a mnogi ne vide, ne osjećaju, ne ćute na ni- jedan način. Ako su nam ovi blizu smetaju, ako su nam svoji velika je žalost. Viče sveti, viče božanstveni: ,Blago »onima koji slušaju riječ Božiju.“ Ova riječ zove čovjeka, što je zna čuti i primiti u dušu, da uđe u se, da sebe u sebi nauči gledati, i da (kad uzbude naučio sebe gledati) sebe shvati i popravi. Duh te ove riječi najprije u tebi blago širi, pak te blago i slatko put svakog drugog čovjeka, put svakog stvora širi, i ti ovako počmeš gubiti opasnu, sebičnu savjest, koja čini da misliš, da ćutiš da si sam i sve na svijetu, da je svak i sve za tebe a ti za nikoga. Ova te riječ čisti i preporađa, ako si je čuo i primio u svoj sud, to jest u srce i u dušu. Po njoj se ti ćutiš brat ljudima, osobnost u svijetu, a ne sve, ne središte proždrljivo, kao si negda ludo i oholo mislio da jesi. | Izguli i vrgni izvan sebe, daleko od gebe štetnu savjest svojega prven- stva; ni u Naravi ni u Hristu nema prvoga, nema drugoga. U neizmjer- nosti i nebrojenosti ne može da bu- de broja. a