Br. 10.

Dubrovnik, 30. aprila 1914. :

God. XXIII.

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK

Cijena je listu unaprijeda
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her-
cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu
Goru K 15; za sve ostale zemlje
K 16; za Dubrovnik K 10 na godinu
na po i četvrt godine surazmjerno,
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 40 paru od
1 em. visine u / stupcu — Ako
se više puta uvršćuju, onda po ci-
jeniku. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se 65 para
od 1em. visine u 1 stupcu. —
ek pošt. šted. u Beču br. 122:181.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj Kristo P. Dominković,

Odgovorni urednik Oskar Vernazza

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Izuzetak.

Vlada g. grofa Attemsa prema srp-
skom sokolskom društvu Dušanu
Silnom u Dubrovniku.

Dubrovnik, 29. aprila.

Gimnastično društvo Dusan Silni
u Dubrovniku postoji od pred kakvih
sedam godina. Društvo je imalo du-
šanovska odijela i tim se razlikovalo
od ostalih svih sokolova, Da se i
Dušan Silni izjednači sa drugim sgo-
kolskim društvima, uprava je na-
umila da društvo pretvori u Sokola,
što je bila želja svih članova i što
je u interesu sokolstva. Društvena je
skupština odobrila, da društvo pro-
mijeni i ime i odijela, dušanovske
uniforme da zamijeni sa sokolskim.
Za to je bila potrebna izmjena dru-
štvenih pravila i da tu izmjenu dal-
matinska vlada odobri. Od društvene
skupštine usvojena nova pravila bila
su u svoje vrijeme poslata vladi u
Zadru na odobrenje. Nova pravila
nijesu drugo nego tačan prepis pra-
vila pojedinih srpskih sokola na Pri-
morju, a ta su, razumije se od vlasti
odobrena. Po tome, svak je mislio,
aisada će svak na strani misliti,
da su ta pravila bila odmah odobrena
i za dubrovačko društvo. Ali, nijesu.
To je, nesumnjivo, jedan egzemplarni
izuzetak za naš grad. Pravila su bila
odbivena, i to ne jedan put, nego i
po drugi. Svaki se put našlo nešto
što vlada dalmatinska nije mogla
dopustiti. To nedopušteno, ako se ne
varamo, sastoji se u.nekim značkama
i dijelovima na uniformi. Vo. bi..se
sve moglo pretpostaviti, da vlada ne
dopušta nešto što misli da ne smije
dopustiti, osobito naša, koja kao da
se plaši svake sjene, svake riječi, i
u svemu nazrijeva nešto tuđe. Ali,
kuriozum sastoji u tome, da dalma-
tinska vlada zabranjuje srpskom so-
kolu u Dubrovniku ono, podvlačimo,
ono što je dopustila drugim srp-
skim sokolima na Primorju! Kad
bismo mi ono nazvali pravim ime-.
nom koje se za ovo postupanje do-
likuje, možda bismo se izložili plavoj
olovci. Stoga mi najprostije nazivlje-
mo ovo izuzetkom.

*

Pravila srpskog sokola u Dubro-
vniku, poslije dugog i dugog pute-
šestvija od Iruda do Pilata, poslije
nego su dva puta mijenjana, dobila
su, na koncu konca, odobrenje. Ali
ni to nije išlo tako glatko. I tu je
bilo prigovora i zamjeraka. I tu je
jedna vlast upozorila drugu, da je
još na odijelu ostao jedan znak, koji
sliči nekom takvom sličnom znaku

na nekakvim uniformama neke strane

države i t. d. I eto pogibli, da se još
jednom povrate pravila natrag, ne-
odobrena.

Čudnim čudom našao se valjda
neko na vladi, pa istumačio, kako
taj znak imaju i drugi sokoli na Pri-
morju. I to je spaslo pravila, ali ne
s mjesta, jer je trebalo čuti što Beč
govori. Beč, naravno, odobrio je. Ja-
Vili su nam međutim iz Beča, da su
se tamo čudom čudili svemu što se
događalo u Zadru, jer, kažu u Beču:
Kad su odobrili pravila i odijela
Dušana Silnoga, tim prije se mogu
odobrili sokolska pravila i odijela.
Šteta, da se toga prije nijesu sjetili
u Zadru, jer bi možda tim bila ušte-
dena i ona karakteristična bečka
primjedba.

*

Mi smo ovo napisali samo onako
opisno, a niješmo uzeli ton koji bi
možda dobro pristojao, jer, ponavlja-
mo, hoćemo da izbjegnemo sudbinu
cenzorove olovke. Dosta je, nek ja-
ynosti predočimo, kako vlada grofa

Attemsa pravi izuzetke sa našim
gradom i jednom srpskom ustanovom
u Dubrovniku.

A zašto taj izuzetak? — To će
valjda znati samo gospoda na na-
mjesništvu !

Pismo iz Srbije.
U Beogradu, 26. aprila
Godišnjica pada Skadra.

Prošle srijede, 9. (22.) aprila _na-
vršila se godina dana od dana kad
je pao i posljednji bedem, posljednji
ostatak turske vlasti i turskog go-
spodstva u Evropi, kad je pod udar-
cima silnog napada srpskih junaka,
dičnih crnogorskih sokolova, pala u
srpske ruke stara srpska prijestonica,
podignuta na vjeri mlade Gojkovice;
kad je gordi Skadar na Bojani, ozi-
dan na žrtveniku srpske majke, po-
novo postao srpski, da bi ga nešto
doenije mržnja prema |svemu što je
srpsko i strah od svega što se srp-
skim zove predala varvarima, koji
za njegovo novo podizanje imaju da
blagodare žrtvama srpskoga naroda.

Drugovi palih, saborioci poginulih
sjetili su se toga dana žrtava naro-
dnih, i kao nekada što su zidinama
Skadra donosili čedo mlade Gojkovice,
tako su sada drugovi i borci, povo-
dom godišnjice pada ,nepobjedime“
i ,nezauzimljive“ tvrđave, prinijeli
svoj zavjet, da će žrtve osvetiti, da
će njihove grobove osloboditi.

U ovdašnjoj Vaznesenskoj Crkvi
priređen je bio parastos i prinesena
topla molitva za dušu i vječan spo-
men ,palih za vjeru i otečestvo“.
Crkva je bila prepuna najotmenije
publike. Prestolonasljednik Aleksan-
dar, mnogi viši i niži oficiri, neki
članovi Vlade i predstavnici sviju
nadleštva došli su i prisustvovali
momentu sjećanja i pijeteta, polaga-
nju zakletve i davanju zavjeta. Velik
je taj momenat bio, silnu je snagu
on imao, strašnu je on prijetnju du-
šmaninu u sebi zadržavao. I kad je
sveštenik, poslije dirljive besjede o
veličini i moći srpskog patriotizma,
uzviknuo: neka je slava palim he-
rojima! — onda je u dušama sviju
prisutnika, uz molitvu Bogu za dušu
poginulih junaka, prinesena i zakle-
tva narodu za oslobođenje njihovih
grobova i osvećenje plodova njihovih
žrtava. Taj momenat govorio je više
nego se kazati moglo !

Stojeći pred jednim svršenim činom,
stojeći pred strašnom istinom, da je
kulturna Evropa oduzela u ime kul-
ture od jednog čestitog i kulturnog
naroda tekovine ogromnih žrtava, da
bi podigla i postavila na sopstvene
noge najvarvarskije ostatke varvar-
stva, razbojnike i zvjerove, čije je
očuvanje diktirala samo divljačka že-
lja, da se neredi ne prekinu, da se
nevina krv i dalje proljeva, — mi se
pridružujemo molitvi srpskoj, molitvi
opštoj, i odazivljući se indentičnim
osjećajima novih heroja i budućih
osvetnika, kličemo: Slava junacima
skadarskim! Slava žrtvama velikih
narodnih tekovina!

Rumuni u Beogradu.

Prije pet dana stiglo je u Beograd
rumunjsko pjevačko društvo iz Kra-
jove sa mnogim izletnicima iz većih
rumunjskih varoši. Dolazak njihov u
srpsku prijestonicu nije običan do-
lazak. On prestavlja snaženje jednog
pokreta, koji se odavno nametao i
koji je tek u posljednje vrijeme dobio
realnijeg izražaja. Otuda je i doček
u Beogradu dobio naročitu primam-

ljivost i pretvorio se u najljepšu ma- |

nifestaciju solidarnosti dvaju susje-

dnih naroda, čiji se interesi susreću

na istom terenu. Srdačnijeg dočeka
rijetko je kada Beograd priredio,
oduševljenije manifestacije solidarnosti
dvaju naroda malo je kada bilo!

Rumuni su stigli po programu oko
9 sati u veče zasebnom lađom. Na
savskom pristaništvu dočekao ih je
predsjednik beogradske opštine sa
naročitim odborom, pjevačkim dru-
štvom i muzikom. Masa svijeta spu-
stila se do pristaništa da pozdravi i
vidi odlične goste, a i naročita lađa
izaslata je bila u susret gostima.

Kada se lađa sa izletnicima voja-
vila, muzika je intonirala rumunsku
himnu, sa Kalemegđana su puštane
razne umjetničke vatre, a narod, koji
se okupio na pristaništu, oduševljeno
je klicao odličnim gostima. Pošto su
izmijenjani pozdravni govori i otpje-
vane obe himne, rumunska i srpska,
jedna nepregledna povorka, predvo-
đena muzikom, uputila se u varoš,
gdje su gostima bila spremljena pre-
noćišta. Varoš je bila iskićena i lu-
minirana kao rijetko kada. Kud god
su gosti prošli, svuda su bili oduše-
vljeno pozdravljani od mase građana,
koji su se okupili i rasporedili po
ulicama.

Sutradan oko podne Rumuni su,
odazivajući se svojim osjećajima, u-
činili jedan gest, koji je postigao o-
sobit uspjeh. Predvođeni muzikom
došli su sa svojom zastavom pred
dvor i priredili Kralju oduševljene
ovacije, koje su bile takove, da su
na kraju izazvale i samog kralja.
Kad se je kralj pojavio na balkonu,
poklici: Živio 1“ i ,Žuwio naš Savez-
nik!“ dostigli su svoj vrhunac. Na
dat znak poklici su prekinuti, a tada
je rumunsko pjevačko društvo otpje-
valo srpsku himnu. Kralj Petar se
zadovoljno osjećao i radosno otpo-
zdravljao.

Ove ovacije nijesu bile obične; one
su pojačane još i time, što su poslije
bile priređene i pred rumunskim po-
slanstvom.

Cijelo vrijeme svoga boravka, Ru-
munji su bili gosti Beograđana, svuda
oduševljeno pozdravljani i radosno
primani. Povodom koncerata, koje su
u Beogradu priredili (jedan u korist
Invalidskog fonda), dobili su od Be-
ogradana nekoliko vijenaca.

Ovaj izlet Rumunja u Beograd, ma
da je čisto zabavne prirode, nije i
bez političkog karaktera. On u sebi
sadrži i želju sviju i težnju i namjeru
samih izletnika, da se međusobnim
upoznavanjem učvrste i ustale one
prijateljske veze, koje su u vremenu
posljednjeg rata i bukureških prego-
vora o miru onako stvarno usposta-
vljene. Zbog toga smo i našli za po-
trebno da o ovom izletu koju više
kažemo.

Sastanak u Opatiji.

Kako je čitaocima poznato, u Opa-
tiji su se sastali Di San Giuliano,
italijanski ministar spoljašnjih poslo-
va, i grof Berchtold, ministar spo-
ljašnjih poslova Austro-Ugarske. Nji-
hov sastanak nosi čisto politički ka-
rakter, a prema autentičnim vijestima
sastanak su izazvali nesporazum u
izvjesnim balkanskim pitanjima. I u
prkos toga, ovdje njihov sastanak ni-
koga ne uznemiruje, prvo s toga, što
je takve prirode, da njegov cilj ne

može biti nikako sporazum za zado- |
voljenje imperijalističkih savezničkih |

prohtjeva, koji se na svakom koraku
sukobljavaju; drugo stoga, što su oni
pozvani da privremeno — stalno neće
nikada! — izglade međusobne razlike
i nesporazume, da bi se izbjegao za
neko vrijeme međusobni sukob ; treće,
najposlije, i stoga, što bi, i kad bi
nešto drugo riješili, pravili račun bez
krčmara. Luguški,

lip. KpaMap)« NpoTHB TpHaJIH3MA.

3acr. Jlp. Kpamapx  oGjemojganuo
je jenaH umamak o TOM rmuTatsy. Ip.
KpaMapx usjaBibyje y TOM UWJAHKY,
la upxaBa Kao iuro je Aycrpo-Yrap-
cKa He cmuje ce jejiuHO OJI IbeMAUKO-MA-
hapckux HacTojai»a naTH BOJIHTH, IIPO-
crehyjyhu cBoje IOJIHTHUKE  IIMJbEBE.
»Hajseha je morpenika omiyuyjyhux
KpyroBa y Aycrpuju_ u Yrapckoj, na
Ce CIIABEHCKHM HApO/lHMA y OGuM TIO-
JIaMA MOHAPKHjE NAJIO CAMO OHOJIHKO
IIpaBa, KOJIHKO CY MOTJIH H 3HAJIH CA-
MH H3BOJILTHTH. Jy2KHO-CJABEHCKO je
nuTawe nospeno, aiu Hecu ue cmujy
HHKAKO NONYCTHTH Na Ce OHO pHjeliH
y cMucriy Tpunajusma. tecu cy Ba3na
cnpemuu na jyxHe CoraBeHe, Bas3na u
CBY/a NOMOTHY, IA NOCETHY IME TIO-
JIATHUKE y3ajaMHOCTH H CAMOCTAJIHOCTH
y OKBHpy MOHapkuje. Amu Hecu mo-
pajy ce cacBuM CPeJCTBuMA ONupaTH
IIpoTHB TOTa, za Gu Guu H3BprHyTH
ibeMauKoj BehuHu, Koja Gu Hacraza
YCIBEIL TpHaJiu3Ma. Y OKBHpy jele
begeparuBHe MOHAapKHje MOXe Ce Ha
Haj6osebu Hauuu pujeriuTu jyx«HO CJA-
BeHCHO nuTate. HakoH  GaJiKAaHCKOT
para HapaBHo je CJIABEHCKO IIHTAIb€ H
IBETOBO pHjenilebe y MOHApKHjH 1O-
IMO Ha NpBO Mjecro. AKO cMO zo6pu
CnaBeHu MH AKO TO XOheMO OCTATH,
MOpaMO y ce6u ocjehaTu npaBo, za
ce iwemauKo-Maljapcku KapakTep Ay-
crpuje, Ha KOju Cy C/roBeHu 3aMp3Hy-
JIH, OJICTpaHH, a Aycrpujy nomMorne y
TOME, JJA MAKHEMO OHO HETIOBjepetbe,
Koje OHO YXKHBA Y CPIIHMA CBHX CJa-
Bena. .Mu HeheMQO. HHKAKOBH .4YCTPO-
CJIABH3AM, HMKAKOBY  CJABEHCKY Ay-
crpujy. Mu xoheMo camo Aycrpnujy,
Koja he cnpaM cBux CraBena Guru
npaBenia, jep  cnaBencka Aycrpuja
Guga Gu Gari TAaKOBA JAK, IIpeMA He-
CJIABEHCKHM HApOJIuMA MOHAPKHjE, KAO
IuTO je aycrpo-yrapcka MOHApKHjA JI
nipeMma ouma HapojnumMa, Koju uujecy
Hujemuu u Matjapu.“

HoBa Banana y lipuoj Topu.

Brana y Lpuoj Topa zana je oc-
TaBKy, KOjy je Kpab yBaxuo. Kpa-
J6EBHM yKa30M je ucTONOGHO mocTA-
BIBEHA HOBA BJIAJA MH TO:

3a Tlpencjenuuka Munucrapckor Ca-
Bjera u Muuucrpa_Bojuor, TeHepaji-
Abyraur, NuBusujapa, Cepnapa Janka
Bykoruha, IIpencjenuuka MunucTap-
ckor CaBjera Ha pacimoJIoetby ;

3a Munucrpa Dunancuja u Tpalje-
BuHa, Pucra IlonoButia, Muuucrpa Ha
PACITOJIOKEIY ;

3a Munucrpa TlpaBne, Jby6omupa
A. Bakuha, MuHucTpa Ha  pacnojic-
IKEIbY ;

3a Munucrpa Huocrpanux ]ljema,
Ilerpa IlnaMeuna, MuHucrpa Ha pa-
CITOJIOKEEY ;

3a Munucrpa_ Yuyrpanli»nx, Jljea
CaBa Il. Byneruha, IpixaBHOr KOME-
capa 3a Bapcko JIpyuurBo u MoHonoji
IlyBana ; 4

3a Munucrpa IIpocBjere u lIpxBe-
Hujex IlocnoBa, TaBpuna IlepoBuka,
IIpencjezuuka  OGnacHor  Cyna ua
LleTHtby.

Kratka poučenja.

XXII.

Bilo je žimi, kad su kratki dani a
veoma duge noći. Stari djed — neki
dan u jutro rano — zazva svojega
malog unuka, i upita ga: Mali, daždi
li? Daždi, odgovori unuk, i mnogo
daždi.

A reci, mali, čija je ono voda što
pada s neba? Ona je onoga što je
umije primiti u svoje sudove, odgo-
vori dijete. Mali, dobro si, pametno
si odgovorio, nastavi djed.

Nema više onoga djeda a nema ni
unuka; oba prodoše. Tijelo vratiše
zemlji a duh Bogu koji im ga bi-
jaše dao.

Čudnovat je naš ulazak u svijet,
čudnovat je izlazak iz utrobe u svi-
jet, iz svijeta u zemlju. A duh lebdi
i nad utrobom i nad zemljom, što
nije ni od ove ni od one.

Ah što si mi milo, o more, divno
zrcalo neba i zvijezda! Još za svo-
jega djetinstva ja od tebe naučih da
se vasiono suglasje sastavlja od oluje
i tišine. Ove su dvije kajde, oluja.
tišina, zabilježene na svakome listu,
bio on od trave, bio od evijeća, bio
od lovora.

Divno more, ja te gledam i ne mogu
da te se nagledam! Neizmjerno si,
ali tvoja neizmjernost nije zaista ni
kaplja u neizmjernosti moje duše. Ja
tebe, o meni drago more, ja nebo
već shvatih, i bolje ću duhovnom
mogućnošću sve shvatiti kad uzbu-
dem savršeniji. :

Čovjek se u sebi vjerom uzdiže
put božanstvene savršenosti, i u njemu
je tolika mogućnost kolika je snaga
njegove vjere. Prošlo je vijekova da
se je onamo pod Taborom čula ova
vijest: Sve je moguće onome koji
vjeruje.

Čija je voda što pada s neba ? Ona
je onoga što je umije primiti u svoje
sudove. A čije su zemaljske, naravne,
vasione ljepote ? One su onoga što ih
umije vidjeti i primiti u svoju dušu.
Dakle nijesu svačije one ljepote ? Ne,
one nijesu svačije, ne mogu biti sva-
čije, jerbo ima oči što sve gledaju, i
ništa ne mogu da vide.

Ah koliko ovo boli u srcu osjetljiva
čovjeka! Ti žudiš, ti hoćeš da ti pri-
jatelj, da ti rođeni brat, da ti žena
(mati tvoje djece) vide ljepotu one
livade, onoga evijeta, one gore; ti
hoćeš da i njima bude lijepo i milo
ono kao i tebi, ali je to zaludu. Nji-
ma se ono ne čini kao tebi, oni onoga *
i ne vide. Ono što tebe slatko tegne
u srce njih neće nigda. Ovo je jama
široka, duboka među tobom i njima.

Nesrećni slikaru, veoma nesrećni
pjesniče, ti nijesi vjenčao nešto živo
što vidi, što osjeća i ćuti; tebi je
tvoja žena od mesa ili posve od drva.
Biće vas načelnik sastavio, biće pop,
ali doista nije Bog, što Bog sastavlja
duše po srcu sestre, koje se razumiju
i ćute.

Pred ničijem mi nijesmo jednaci ;
svak vidi na svoj način, svak osjeća
i ćuti na svoj način, a neki, a mnogi
ne vide, ne osjećaju, ne ćute na ni-
jedan način. Ako su nam ovi blizu
smetaju, ako su nam svoji velika je
žalost.

Viče sveti, viče božanstveni: ,Blago
»onima koji slušaju riječ  Božiju.“
Ova riječ zove čovjeka, što je zna
čuti i primiti u dušu, da uđe u se,
da sebe u sebi nauči gledati, i da
(kad uzbude naučio sebe gledati) sebe
shvati i popravi.

Duh te ove riječi najprije u tebi
blago širi, pak te blago i slatko put
svakog drugog čovjeka, put svakog
stvora širi, i ti ovako počmeš gubiti
opasnu, sebičnu savjest, koja čini da
misliš, da ćutiš da si sam i sve na
svijetu, da je svak i sve za tebe a
ti za nikoga.

Ova te riječ čisti i preporađa, ako
si je čuo i primio u svoj sud, to jest
u srce i u dušu. Po njoj se ti ćutiš
brat ljudima, osobnost u svijetu, a
ne sve, ne središte proždrljivo, kao
si negda ludo i oholo mislio da jesi. |
Izguli i vrgni izvan sebe, daleko od
gebe štetnu savjest svojega prven-
stva; ni u Naravi ni u Hristu nema
prvoga, nema drugoga. U neizmjer-
nosti i nebrojenosti ne može da bu-
de broja.

a