Br. li.

Dubrovnik, 7 maja. 1914.

God. XXIII.

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK

Cijena je listu unaprijeda
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her-
cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu
Goru K 15; za sve ostale zemlje
K 16; za Dubrovnik K 10 na godinu
na po i četvrt godine surazmjerno
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNI

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 40 paru od
1 em, visine u / stupcu — Ako
se više puta uvršćuju, onda po ci-
jeniku, — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se 65 para
od “1 em. visine u 1 stupcu. —
ek pošt. šted. u Beču br. 122:181.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj Kristo P, Dominković,

Odgovorni urednik Oskar. Vernazza

Usluge San Giulianu!?

Dubrovnik, 6. maja.

Gospodin namjesnik, valjda iz
zahvalnosti prema hvalospjevima
koje je doživio iz redova opozi-
cionih narodnih zastupnika, pro-
dužuje sa policajnim sistemom, i
to u dosta pogoršanom i, nazo-
vimo, oštrijem tonu. Od kuda je
inicijativa za nemile policijske istu-
pe zadnjih dana u nekim dalma-
tinskim mjestima, ne znamo, a niti
smo voljni ispitivati ih ; sigurno je
samo, da se to događa pod vla-
dom gospodina grofa Attemsa.

Proslava zrinjskofrankopanska
dala je policiji povoda da se po-
junači i da istupi sa svom ener-
gijom protiv nekih narodnih usta-
nova i korporacija, koje su se
»usudile“ dati ma i najmanjeg vid-
nog znaka pri proslavi uspomene
Zrinjskog i Frankopana.

Što se na 30. aprila dogodilo
u Šibeniku, prelazi i najkrajnje
granice vjerovatnosti. Srpska čita-
onica, kao i sva srpska i hrvatska
društva po svima gradovima i mje-
stima u Dalmaciji, izvjesila je toga
dana društvenu trobojnicu na po
koplja. Na općini i na drugim
društvima u Šibeniku, policijska je
vlast zabranila izvješenje zastava i
naredila da ih se digne, što je ta-
kođe nevjerojatno. Sa srpskom je
trobojnicom bilo drukčije. Kome-
sari, žandari. i detektivi ušli su u
srpsku čitaonicu, skinuli srpsku za-
stavu i — zaplijenili je. To nije
priča, već živa istina. Kako da se
tumači i shvati ovaj postupak ?
Društvu, koje zakonito postoji,
koje je na temelju zakona odo-
breno i potvrđeno od policijske
vlasti; društvu, koje zakonom ima
pravo izvješavati svoju zastavu,
— policija skida i zabranjuje tu
zastavu ! :

Nama se, ovom prilikom, na-
meću strašna poređenja, koja ne-
ćemo bilježiti, već puštamo da ih
svak sebi postavi.

U Zadru policija zabranjuje op-
hod gradom. U Spljetu politička
vlast zabranjuje svaku i najmanju
manifestaciju. Dok falijanskoj mu-
zici dopušta ophod koji je već
općina zabranila, i tim politička
vlast ukida jednu naredbu općin-
ske vlasti, poslije te odluke, poli-
tička vlast zabranjuje ophod op-
ćinskoj muzici! Ovim i ovakim
policijskim postupcima ne treba
nikakva komentiranja; oni su
tako prosti a jaki, da sami sve
govore.

Mi u tome vidimo nastavak
stare metode, nešto jače i oštrije.
Vidimo, da se je prva prigoda u-
potrebila, da se valjda ugodi že-
ljama i zahtijevima San Giuliana
u Opatiji: da treba ,energičnije
postupati protiv velikosrpske pro-
pagande“ i privilegovati položaj
Talijana na Primorju.

Da, treba činiti usluge San Giu-
lianu. I u tome se: prve natječu

policijske vlasti u  Spljetu, Šibe-

niku i u Zadru! A dalije to

uslužno i uharno i nekome dru-
gome, to je drugo pitanje na koje
mi ne ćemo da odgovaramo.

Meby Cp6uma y 3aupy.

3auap. 28. anpusa 1914. “

Bau nonuc oz 9. TeK. 43 3ajipa je
AHT4O UHTABY GyPy y IITAMIH H NO-
Kpaj4uu u u3BaH ibe. CBu Ge3 pa-
3JIHK€ OCYJIHHIE NOCTYNAK OHHX, NPO-
THB KOjux je onaj Bam nomuc Guo
ynepeH. Beoma je yrjemyeuBo, na je
»Dubrovnik“ npe/ui»auuo y oBome no-
CIy, Koju je \HA NOYeTKy MOTaO u3-
TJIEJATH = HCKIBYUHBO  JIOKAJIHE, HAK
JiHuHe HapaBu. Onu, Koju uujecy mMo-

TH Ja noHecy pasnora, koju 6u iwu- '

XOB NOCTyIlaK OmpaBnajin, nacrojajiu
CY ROLINE, NA CBE/IY TIHTAIE HA JIH-
uHy NPenHpky, HO TO HM HHje HHMAJIO
yenjeJo.

Bp3o ce je nuraiwe pas6ucrpuno.
Ha jemuoj crpauu croje Jbynu, Koju
KUBE JIJIEBHO Y OCAMJIeCETHM TOJIH-
HaMa rNponuor Bujeka, a rjemecHo y

1914; Ha Apyroj by  caBpemenor.

HauujonaJiHor ojiroja, caspemenux Mu-
CIH M CTAJIHHX Ha30pa 34 GynyhnOcT.

Ouu npBu na3Baiie oBe »pyre“ Iopy- |

TJbHBO ,HALHjOHAJIHCTHMA“, 4 “OBH CY
36u/ba mo6opuuuu ode Bemake Hreje,
Kojy uauujoHajusaM nocraBu Ha cBoj
Gapjak. H uaunujoHajiucru Mory gra no-
rneuajy ca noyanai»eM Ha oBaj noroljaj,
KOju um je npuGaBuo cumnarnje cBera
JiuGepaJinor JyrocjaBeHcTBa. He  nu-
IJEMO OBE PETKE TIYHH NOHOCA, HE,
HETO IIYHH _3AXBAJI€ CBHMA OHRMA, KOju,

H akO crapujux renepanuja, cxsarume

3Hauaj oBe name 60p6e, Te nam npy-
»uule cBojy nomoki. HapaBHo je; a
Hac nojicMjexuBaiba, He NpoT4#BHUKA,
BEh OHHX, KOju HAC H€ MOry pa3ymjeTu,
neke cuujeTu ca nyTa uecrHTOCTH H
OJVIJUHOCTH, HA KOjeM| CE HaJaZUMO

.CKVIIA Ca CBHMA HnauujoHaJiHcTuMa, pa-

CTPKAHHM NO CBHMA. jyFOC/IABEHCKUM
3eMjJbaMa, Mu, u ako Hac je y Gypo-
KPATCKOM 3aLIpy NPEeMAJiO, 3HAaMO, Ja
Hac uuTaBa jaBnocr y JyrocraBuju
nparu cBojuM. cumnarujaMa. Jamauno
je CBA CXBATHJA HAII KOHAUHMH“ IIHJE,

KOjH Ce MOE HOCHTH CAMO y CPU,
3a ca. He uyuu Hac, Ta BHIIe, Be-

ce Hac, tiro oBnje y 3aupy mey
CpGuma He MOXeMO HahiH 0/143HBa,
jep je TO 34 OH€, KOj4_No3Hajy bux,
HajGOJBH JIOKA3, JA OCTAjeMO  BjepHu
3aBjerHoj MHCIH CBHX HalujoHaJIHCTA,
Koja je OHHM BCJIHKHM XepojuMA KY-+
MAHOBCKHM yGJlaXKHBAJIA pacrajaia ca
3eMJ6OM. ETO TA MHCAO Ce He MOE
yuujeru. y umporpame. CamMo njenosu
IBE3UHH MOTY Ja 6yuy jaBHO peuenu.
OcraJi0, rgaBHO ocTraje y cpuuma, y
nyiaMa Harum. Ilo TOME HujecMO u
He MOXEMO GUTH IOJIHTHUKA CTPAHKA,
jep CrTpamka Mopa na Kaxe cBojuM
npucramama cBe, Mu He MOXKEMO Ka-
34TH HETO CIIOpeJIHO. V3411Y 1 CE TpAKH
ou Hac nporpaM. TakaB Gu mMopao
GuTH  HAIIHCAH, 4 MH HMAMO CaMO
4yBCTBO M MHCAO, KOja Ce He a Ha-
nucaru. HauujoHaJiMcTH Cy cBu _meljy
Co6oM nynieBHo jejaH IpyroM Beoma
cpojuu. H Ta nyieBHa cponuocr je
OHaj HEBH/IHBH, CTPALIHH CIO, KOjH
je jauu og cBakor nporpama.

Mu ce ne BapaMo y Tome, za je
3anap 3a name ujieje Henpucryrnauvan,
la H HE IIMIIEMO OBE peTKE, IA Kora
oBuje yBjepumo. Hamu rmokper rpe6a
caMO MOpalno jakux Jby/iM. OcTranu
uMajy CrpaHke u nporpame. Ho neka

Hania mupa jauocr uyje naniy pnjew

43 OBOF INeHTpa orpaljenor KuHELIKHM

. suuom. Pujeu nama je nyua one To-
IJIHH&, KOjY HAM uYBCTBO' HAPOJIHO
oyaujeBa, a cBaka cpuGa nam je gajreko,

jep mu Hiijecmo y OBuM, KOju HAC
OKPyxYjy, OTKPMJIH HHučra, IUTO HH-
jecMO OHEKHBAJIH, i

Pismo iz Nove Srbije.
U Bitolju, 30 aprila.

Ovo pismo pišem: sa jednog vrlo
prijatnog i interesantnog izleta u no-
vim krajevima. Znajući da je. nemo-
guće u jednom čisto novinarskom
napisu iznijeti sve što je potrebno
da napis dobije zabavnu putopisnu
formu, ograničiću se, za sada, samo
na ono što može i:zs jedan politički

“list imati interesa i izvjesne vrijednosti: ,

Kad smo prije desetak dana pošli
na put— sa mnom je išlo i nekoliko
mojih zemljaka, nekoliko Dubrovčana
— mi smo sa jednom neodređenom
znatiželjnošću očekivali utisak  naci-
onalnog zadovoljstva, ali ne, u tolikoj
mjeri, i zadovoljenja, svojih želja u
pogledu kulturnog i ekonomskog sta-
nja i političkog uređenja novih kra-
jeva. Međutim, mi smo se do sada

vrlo prijatno iznenadili u svemu i ja

se radujem što sam sada u stanju,
da čitaocima, koji su do sada često
mogli čitati po stranim“ listovima
tendenciozne napise i primati infor-
macije sumnjive vrijednosti, iznesem
ono što sam, sa svojim saputnicima,
svojim očima vidio i svojim - ušima
čuo. sd sE u
Od stare Srbijine “granice, pa do

“najjužnije tačke novih Krajeva, mi
smo nailazili*na predjele urešene svi-

ma prirodnim krasotama,' a, što je za

nas u ovom slučaju od najveće va-.:

“žnosti,i na uređenost, koja stvara
ogroman: skok na bolje prema stanju
iz vremena turske vladavine. Varoši

i varošice zbog svoje čistoće, koja je .
za Turaka. bila nepoznata, dobile: su .
sasvim drugi karakter, i-ako ih s te..
strane čovjek posmatra, a : teško da

bi se drukčije smjelo postupati, onda -

se srpskoj upravi može čestitati na
pravilno iskorišćavanje prvih uslova
za.sprovađanje kulturne misije. Polja
su daleko više obrađena no što je

to ranije bilo, a nailazili smo i na'

moderne sprave i alate za obrađivanje
zemlje,-$to Turci nijesu nikada isko-
NISGAVALI I

Ma da političke slobode nijesu pro-

tegnute i na nove krajeve, ma da,“

dakle, ti krajevi još ne učestvuju u
vršenju suverenih narodnih prava,

sloboda, puna sloboda korektnog.rada:

i kretanja, potpuno je ogarantovana
svima novim građanima. Razgovarali
smo sa mnogima, razgovarali smo i
sa inteligentnijim građanima i sa se-
ljacima, sa pravoslavnima, katolicima
i muslimanima, i svi su oni, kao po
kakvom sporazumu, uvjeravali o _je-
dnome: da je srpska vlast, za ovo

“kratko vrijeme, osigurala ličnu i imo-

vnu bezbjednost u potpunosti, koja
obuhvaća sve građane i bez ikakvih
razlika. Nigdje nijesmo našli na_ma
i najmanje nezadovoljstvo, a i sami
Turci su nam otvoreno i iskreno pri-
znali, da su se tek sada, poslije do-
laska srpske vojske, smirili i osigu-
rali od nasilja, pljačke i razbojništava.
. Ništa nas ipak nije toliko iznena-
dilo koliko nacionalna svijest novih
podanika. Kud god smo prolazili,
svuda smo. gdje je slavenski eleme-
nat, nailazili na Srbe, i samo na Srbe,
sa svim obilježjima srpskog porijekla
i srpske svijesti. To nas je u toliko
više iznenadilo, što smo, prateći ra-
spre oko nacionalnog pitanja u novim
krajevima, vjerovali da jedan dio bu-
garskih nacionalnih pretenzija nije
bio bez stvarnog osnova. Međutim,

sada, pošto smo proputovali sve te

krajeve, pošto smo došli u doticaj
sa“ seljacima, dakle sa ljudima, ko-
jima se može nametnuti ime, ali ne
i jezik, a jezik je svude — samo grp-
ski,mi smo na čisto sa pitanjem na-

cionalnih prava na zemlje; koje je

“učiniti, +; >

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Srbija, svojom snagom i svojom krv-
lju, dobila ponovo u svoj posjed.
““Činovništvo savjesno “vrši svoju

dužnost“ i vrlo pažljivo se odnosi >

prema stanovništvu. Narod je potpu-:
no zadovoljan ša novom 'upravom i
nema dovoljno riječi da pohvali pra-
vičan rad: vlasti prema svima i sva-
kome. Može da govori ko šta hoće,
ali niko ne može da spori fakta, koja
su svakome pristupačna. Na ta fakta
mi upućujemo svakoga, kome je is-
tina sveta, ko sa istinom računa. Ko
hoće da se o svemu osvjedoči, neka
dode, proputije nove krajeve i prouči

"prilike. Uvjeravamo ga da će steći

mišljenje, koje će se razlikovati od
našega samo u toliko, u koliko će
sa više hvale i priznanja govoriti o
— novoj: Srbiji.

Ograničavajući se, za sada, na ovih
nekoliko opštih poteza, prelazim na
ono, što mi je dalo povoda da pohi-
tam sa ovim pismom; prelazim na

svesrdan prijem, na koji smo svuda,
.gdje god smo došli, nailazili. Ma da

nikome nijesmo prethodno javljali za.
svoj dolazak, osim što smo se: obra-

ćali hotelima za prenoćišta, .nas: su“
svuda, naročito \u* Bitolju, Ohridu, :
Struzi, Prilipu i Nišu, dočekali srda+ -
čnošću, koja nas je zadivljavala i do :

suza dovodila. Ono što smo u: tim

mjestima doživjeli, zagrijavaće nas:

za cijeloga života zahvalnošćui brat-
skom ljubavlju: i

Nema.pera, koje jeu stanju opi-:

sati i ciznijeti utiske sa ovoga puta.
Navešćemo samo nekoliko +primjera,
prepostavljajući, da će oni mnogo
više kazati, no što bismo mi mogli

“U našem društvu bio je jedan .ka-

tolički sveštenik, koji se ponosi! svo+
jim hrvatskim imenom; Njegov: poziv, .

položaj u+drušivu i njegovo plemen-
sko osvjedočenje dovelo je u svim
tim mjestima do» jedinstvene mani-
festacije narodnog jedinstva Hrvata i.

Srba i načela, koje'je definisano na- '
rodnom 'izrekom:*brat je “mio, ma.
«koje vjere bio.“ “> (4:

Pred polazak u Okrid tražili smo da
nam se po hotelima rezervišu stanovi.

Prilazeći Ohridu brzom automobilskom :

vožnjoni, dogovarali smo se da odma
pođemo 'u hotel, legnemo'i počinemo,

jer je i onako bilo suviše dockan. |
Jest, to smo odlučili, ali tako nijesu '

mislili Ohriđani. Kad su automobili
stali pred“hotel, naišli Smo na vrlo
velik broj građana sviju“ položaja, .a
kad smo se pojavili na vratima ho-

tela, muzika je intonirala hrvatsku '

himnu. Hotel je bio lijepo osvijetljen,
stolovi, namješteni za pedeset osoba,
stajali su spremni i bogato namije-

:šteni. Nama je srce jače zakucalo,

duša nam je tako reći u grlu zastala.
Događalo se nešto neočekivana, iie-

što što nas dovelo 'do bunila entuzi-

jazma. Pošto smo se sa.svima upo-
znali, sjeli smo za stolove. Večera je
bila bogata. Naravno da nije izostala
ni čuvena riba iz Ohridskog Jezera.

Sutradan su nas pozvali u opštinu,

gdje je u našu čast održana svečana |
sjednica. Na njoj je riješavano i ri-

ješeno bilo samo jedno pitanje: je-
dnoglasno je i sa oduševljenim px
zdravom ,živio Dubrovnik !“ odlučeno
da se jednoj od glavnih uliea da ime:
našeg slavnog grada i da se o tone
telegrafski izvijesti dubrovačka općina.
Poslije sjednice prošli smo kroz va-
roš i pregledali ulicu, koja je već
nosila ime ,Dubrovačka ulica“, pa
onda posjetili Mitropolita debarsko-
veleškog g. Varnavu, koji nas je pri-
mio iskrenošću i toplinom starog i
prekaljenog borca za narodna prava.

P% Građani grada Struge, ushićeni ra-

Oko 11 sati pošli smo u društvu
najuglednijih predstavnika ohtidskih
do Struge. Tu nam je bilo“ priređeno
neopisano iznenađenje. Cijela Struga
izašla nam je u susret, a varoš je bila
iskićena zastavama. Kad smo stigli
na mjesto, gdje se narod okupio,
školska djeca zapjevala su hrvatsku
himnu, a poslije toga predsjednik op-
štine. pozdravio nas je sa nekoliko
biranih riječi. Zatim je u opštini o-
držana svečana odborska sjednica, na
kojoj je jednoglasno i sa burnim o-

.dobravanjem odlučeno, da u Strugi

jedna ulica dobije ime našeg Dubro-
vnika:i da se o tome telegrafski iz-
vijesti dubrovačka opština.

Pošto smo razgledali varoš i pre-
gledali dubrovačku ulicu, prisustvo-

«vali smo lovu na jegulje i pastrmke,

pa onda zasjeli uz Drim za stolove,
gdje nam je bio priređen bogat ru-
čak. Poslije ručka navezli smo se
čamcima na Ohridsko Jezero i naj-
poslije, oduševljeni i razdragani, vra-
tili se. u Ohrid. Tu su nas čekali evi-
jećem iskićeni čamci, na kojima smo
se izvezli na jezero, posmatrajući pri-
rodne krasote, kojima je Bog obda-
rio ove krajeve,

U veče je u.hotelu, u našu čast,
bio priređen svečan banket, kome je
prisustvovao mitropolit debarsko-ve-
leški g. Varnava Rosić, s čije je de-

"srie strane sjedio naš drug, s puta,

inače katolički sveštenik. Za vrijeme
banketa muzika je svirala najljepše
narodne i svjetske komade. Naravno
da nijesu. izostale ni zdravice. Ističe-
mo ovom prilikom zdravicu g. mitro-
polita Dubrovniku, koja se razvijala
u najliberalnijem . duhu one lijepe
izreke: Brat je mio, ma koje vjere bio!
Sutradan smo se krenuli za Bitolj,
ispraćeni. i oduševljeno pozdravljani

od sviju građana, \U Bitolju nam je

takođe bio priređen banket, a u Pri-
lipu su nas dočekali građani, u či-
jem smo društvu imali sreću vidjeti
i našeg zemljaka O, Leontija Kurto-
vića, sada igumana. manastira Tres-
kavca (kod Prilipa). Za ručkom, koji
nam je bio priređen, doživljeli smo

-.jedan lijep momenat, naime na pre-
.dlog pravoslavnog sveštenika: očitao

je molitvu katolički sveštenik, a pra-
voslavni je završio. Preko ručka sve-
štenici su izmjenjali nepotpune zdra-
vice, nepotpune u.toliko, u koliko su
ih suze prekinule,; suze koje su go-
vorile, više od najboljih govora.

< Počašćeni ii svečano ispraćeni pošli
smo iz Prilipa, da nas dalje očekuju
u Velesu, Skoplju i Nišu, gdje smo
“bili predmet inaročite pažnje.

Ne mogući:iznijeti sve u jednom
kratkom napisu, ostavljamo to za
drugu priliku, i ovaj napis završa-
vamo tekstima telegrama, upućenih ig
Ohrida i Struge. opštini dubrovačkoj: .

Opstini grada Dubrovnika

Wedde x “< Dubrovnik.
Oduševljeni bratskom posetom Va-
ših dičnih sinova, Odbor grada Ohri-.
da, na današnjoj svečanoj sednici;
jednoglasno je“ dao jednoj “ulici ime
našeg: milog i dičnog Dubrovnika, |

' Za predsednikaj opštine
Ž “kmet Leon Stavrić.
Predsed. Opstine građa Dubrovnika

Dubrovnik

došću, što su naši mili gosti, a Vaši

građani, danas posetili naš grad, na

najjužnijem kraju Srbije, Odbor Op-

štine na svečanoj sednici, a u čast

milih gostiju, njihovog dolaska i traj-

nih uspomena, rešio je da se jedna

od najboljih ulica grada Struge od
danas zove Dubrovačka ulica.

Predsednik opstine grada Struge
Dorđe Čokavović.

*

|