Br. li. Dubrovnik, 7 maja. 1914. God. XXIII. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu unaprijeda Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje K 16; za Dubrovnik K 10 na godinu na po i četvrt godine surazmjerno Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNI POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 40 paru od 1 em, visine u / stupcu — Ako se više puta uvršćuju, onda po ci- jeniku, — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se 65 para od “1 em. visine u 1 stupcu. — ek pošt. šted. u Beču br. 122:181. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj Kristo P, Dominković, Odgovorni urednik Oskar. Vernazza Usluge San Giulianu!? Dubrovnik, 6. maja. Gospodin namjesnik, valjda iz zahvalnosti prema hvalospjevima koje je doživio iz redova opozi- cionih narodnih zastupnika, pro- dužuje sa policajnim sistemom, i to u dosta pogoršanom i, nazo- vimo, oštrijem tonu. Od kuda je inicijativa za nemile policijske istu- pe zadnjih dana u nekim dalma- tinskim mjestima, ne znamo, a niti smo voljni ispitivati ih ; sigurno je samo, da se to događa pod vla- dom gospodina grofa Attemsa. Proslava zrinjskofrankopanska dala je policiji povoda da se po- junači i da istupi sa svom ener- gijom protiv nekih narodnih usta- nova i korporacija, koje su se »usudile“ dati ma i najmanjeg vid- nog znaka pri proslavi uspomene Zrinjskog i Frankopana. Što se na 30. aprila dogodilo u Šibeniku, prelazi i najkrajnje granice vjerovatnosti. Srpska čita- onica, kao i sva srpska i hrvatska društva po svima gradovima i mje- stima u Dalmaciji, izvjesila je toga dana društvenu trobojnicu na po koplja. Na općini i na drugim društvima u Šibeniku, policijska je vlast zabranila izvješenje zastava i naredila da ih se digne, što je ta- kođe nevjerojatno. Sa srpskom je trobojnicom bilo drukčije. Kome- sari, žandari. i detektivi ušli su u srpsku čitaonicu, skinuli srpsku za- stavu i — zaplijenili je. To nije priča, već živa istina. Kako da se tumači i shvati ovaj postupak ? Društvu, koje zakonito postoji, koje je na temelju zakona odo- breno i potvrđeno od policijske vlasti; društvu, koje zakonom ima pravo izvješavati svoju zastavu, — policija skida i zabranjuje tu zastavu ! : Nama se, ovom prilikom, na- meću strašna poređenja, koja ne- ćemo bilježiti, već puštamo da ih svak sebi postavi. U Zadru policija zabranjuje op- hod gradom. U Spljetu politička vlast zabranjuje svaku i najmanju manifestaciju. Dok falijanskoj mu- zici dopušta ophod koji je već općina zabranila, i tim politička vlast ukida jednu naredbu općin- ske vlasti, poslije te odluke, poli- tička vlast zabranjuje ophod op- ćinskoj muzici! Ovim i ovakim policijskim postupcima ne treba nikakva komentiranja; oni su tako prosti a jaki, da sami sve govore. Mi u tome vidimo nastavak stare metode, nešto jače i oštrije. Vidimo, da se je prva prigoda u- potrebila, da se valjda ugodi že- ljama i zahtijevima San Giuliana u Opatiji: da treba ,energičnije postupati protiv velikosrpske pro- pagande“ i privilegovati položaj Talijana na Primorju. Da, treba činiti usluge San Giu- lianu. I u tome se: prve natječu policijske vlasti u Spljetu, Šibe- niku i u Zadru! A dalije to uslužno i uharno i nekome dru- gome, to je drugo pitanje na koje mi ne ćemo da odgovaramo. Meby Cp6uma y 3aupy. 3auap. 28. anpusa 1914. “ Bau nonuc oz 9. TeK. 43 3ajipa je AHT4O UHTABY GyPy y IITAMIH H NO- Kpaj4uu u u3BaH ibe. CBu Ge3 pa- 3JIHK€ OCYJIHHIE NOCTYNAK OHHX, NPO- THB KOjux je onaj Bam nomuc Guo ynepeH. Beoma je yrjemyeuBo, na je »Dubrovnik“ npe/ui»auuo y oBome no- CIy, Koju je \HA NOYeTKy MOTaO u3- TJIEJATH = HCKIBYUHBO JIOKAJIHE, HAK JiHuHe HapaBu. Onu, Koju uujecy mMo- TH Ja noHecy pasnora, koju 6u iwu- ' XOB NOCTyIlaK OmpaBnajin, nacrojajiu CY ROLINE, NA CBE/IY TIHTAIE HA JIH- uHy NPenHpky, HO TO HM HHje HHMAJIO yenjeJo. Bp3o ce je nuraiwe pas6ucrpuno. Ha jemuoj crpauu croje Jbynu, Koju KUBE JIJIEBHO Y OCAMJIeCETHM TOJIH- HaMa rNponuor Bujeka, a rjemecHo y 1914; Ha Apyroj by caBpemenor. HauujonaJiHor ojiroja, caspemenux Mu- CIH M CTAJIHHX Ha30pa 34 GynyhnOcT. Ouu npBu na3Baiie oBe »pyre“ Iopy- | TJbHBO ,HALHjOHAJIHCTHMA“, 4 “OBH CY 36u/ba mo6opuuuu ode Bemake Hreje, Kojy uauujoHajusaM nocraBu Ha cBoj Gapjak. H uaunujoHajiucru Mory gra no- rneuajy ca noyanai»eM Ha oBaj noroljaj, KOju um je npuGaBuo cumnarnje cBera JiuGepaJinor JyrocjaBeHcTBa. He nu- IJEMO OBE PETKE TIYHH NOHOCA, HE, HETO IIYHH _3AXBAJI€ CBHMA OHRMA, KOju, H akO crapujux renepanuja, cxsarume 3Hauaj oBe name 60p6e, Te nam npy- »uule cBojy nomoki. HapaBHo je; a Hac nojicMjexuBaiba, He NpoT4#BHUKA, BEh OHHX, KOju HAC H€ MOry pa3ymjeTu, neke cuujeTu ca nyTa uecrHTOCTH H OJVIJUHOCTH, HA KOjeM| CE HaJaZUMO .CKVIIA Ca CBHMA HnauujoHaJiHcTuMa, pa- CTPKAHHM NO CBHMA. jyFOC/IABEHCKUM 3eMjJbaMa, Mu, u ako Hac je y Gypo- KPATCKOM 3aLIpy NPEeMAJiO, 3HAaMO, Ja Hac uuTaBa jaBnocr y JyrocraBuju nparu cBojuM. cumnarujaMa. Jamauno je CBA CXBATHJA HAII KOHAUHMH“ IIHJE, KOjH Ce MOE HOCHTH CAMO y CPU, 3a ca. He uyuu Hac, Ta BHIIe, Be- ce Hac, tiro oBnje y 3aupy mey CpGuma He MOXeMO HahiH 0/143HBa, jep je TO 34 OH€, KOj4_No3Hajy bux, HajGOJBH JIOKA3, JA OCTAjeMO BjepHu 3aBjerHoj MHCIH CBHX HalujoHaJIHCTA, Koja je OHHM BCJIHKHM XepojuMA KY-+ MAHOBCKHM yGJlaXKHBAJIA pacrajaia ca 3eMJ6OM. ETO TA MHCAO Ce He MOE yuujeru. y umporpame. CamMo njenosu IBE3UHH MOTY Ja 6yuy jaBHO peuenu. OcraJi0, rgaBHO ocTraje y cpuuma, y nyiaMa Harum. Ilo TOME HujecMO u He MOXEMO GUTH IOJIHTHUKA CTPAHKA, jep CrTpamka Mopa na Kaxe cBojuM npucramama cBe, Mu He MOXKEMO Ka- 34TH HETO CIIOpeJIHO. V3411Y 1 CE TpAKH ou Hac nporpaM. TakaB Gu mMopao GuTH HAIIHCAH, 4 MH HMAMO CaMO 4yBCTBO M MHCAO, KOja Ce He a Ha- nucaru. HauujoHaJiMcTH Cy cBu _meljy Co6oM nynieBHo jejaH IpyroM Beoma cpojuu. H Ta nyieBHa cponuocr je OHaj HEBH/IHBH, CTPALIHH CIO, KOjH je jauu og cBakor nporpama. Mu ce ne BapaMo y Tome, za je 3anap 3a name ujieje Henpucryrnauvan, la H HE IIMIIEMO OBE peTKE, IA Kora oBuje yBjepumo. Hamu rmokper rpe6a caMO MOpalno jakux Jby/iM. OcTranu uMajy CrpaHke u nporpame. Ho neka Hania mupa jauocr uyje naniy pnjew 43 OBOF INeHTpa orpaljenor KuHELIKHM . suuom. Pujeu nama je nyua one To- IJIHH&, KOjY HAM uYBCTBO' HAPOJIHO oyaujeBa, a cBaka cpuGa nam je gajreko, jep mu Hiijecmo y OBuM, KOju HAC OKPyxYjy, OTKPMJIH HHučra, IUTO HH- jecMO OHEKHBAJIH, i Pismo iz Nove Srbije. U Bitolju, 30 aprila. Ovo pismo pišem: sa jednog vrlo prijatnog i interesantnog izleta u no- vim krajevima. Znajući da je. nemo- guće u jednom čisto novinarskom napisu iznijeti sve što je potrebno da napis dobije zabavnu putopisnu formu, ograničiću se, za sada, samo na ono što može i:zs jedan politički “list imati interesa i izvjesne vrijednosti: , Kad smo prije desetak dana pošli na put— sa mnom je išlo i nekoliko mojih zemljaka, nekoliko Dubrovčana — mi smo sa jednom neodređenom znatiželjnošću očekivali utisak naci- onalnog zadovoljstva, ali ne, u tolikoj mjeri, i zadovoljenja, svojih želja u pogledu kulturnog i ekonomskog sta- nja i političkog uređenja novih kra- jeva. Međutim, mi smo se do sada vrlo prijatno iznenadili u svemu i ja se radujem što sam sada u stanju, da čitaocima, koji su do sada često mogli čitati po stranim“ listovima tendenciozne napise i primati infor- macije sumnjive vrijednosti, iznesem ono što sam, sa svojim saputnicima, svojim očima vidio i svojim - ušima čuo. sd sE u Od stare Srbijine “granice, pa do “najjužnije tačke novih Krajeva, mi smo nailazili*na predjele urešene svi- ma prirodnim krasotama,' a, što je za nas u ovom slučaju od najveće va-.: “žnosti,i na uređenost, koja stvara ogroman: skok na bolje prema stanju iz vremena turske vladavine. Varoši i varošice zbog svoje čistoće, koja je . za Turaka. bila nepoznata, dobile: su . sasvim drugi karakter, i-ako ih s te.. strane čovjek posmatra, a : teško da bi se drukčije smjelo postupati, onda - se srpskoj upravi može čestitati na pravilno iskorišćavanje prvih uslova za.sprovađanje kulturne misije. Polja su daleko više obrađena no što je to ranije bilo, a nailazili smo i na' moderne sprave i alate za obrađivanje zemlje,-$to Turci nijesu nikada isko- NISGAVALI I Ma da političke slobode nijesu pro- tegnute i na nove krajeve, ma da,“ dakle, ti krajevi još ne učestvuju u vršenju suverenih narodnih prava, sloboda, puna sloboda korektnog.rada: i kretanja, potpuno je ogarantovana svima novim građanima. Razgovarali smo sa mnogima, razgovarali smo i sa inteligentnijim građanima i sa se- ljacima, sa pravoslavnima, katolicima i muslimanima, i svi su oni, kao po kakvom sporazumu, uvjeravali o _je- dnome: da je srpska vlast, za ovo “kratko vrijeme, osigurala ličnu i imo- vnu bezbjednost u potpunosti, koja obuhvaća sve građane i bez ikakvih razlika. Nigdje nijesmo našli na_ma i najmanje nezadovoljstvo, a i sami Turci su nam otvoreno i iskreno pri- znali, da su se tek sada, poslije do- laska srpske vojske, smirili i osigu- rali od nasilja, pljačke i razbojništava. . Ništa nas ipak nije toliko iznena- dilo koliko nacionalna svijest novih podanika. Kud god smo prolazili, svuda smo. gdje je slavenski eleme- nat, nailazili na Srbe, i samo na Srbe, sa svim obilježjima srpskog porijekla i srpske svijesti. To nas je u toliko više iznenadilo, što smo, prateći ra- spre oko nacionalnog pitanja u novim krajevima, vjerovali da jedan dio bu- garskih nacionalnih pretenzija nije bio bez stvarnog osnova. Međutim, sada, pošto smo proputovali sve te krajeve, pošto smo došli u doticaj sa“ seljacima, dakle sa ljudima, ko- jima se može nametnuti ime, ali ne i jezik, a jezik je svude — samo grp- ski,mi smo na čisto sa pitanjem na- cionalnih prava na zemlje; koje je “učiniti, +; > Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Srbija, svojom snagom i svojom krv- lju, dobila ponovo u svoj posjed. ““Činovništvo savjesno “vrši svoju dužnost“ i vrlo pažljivo se odnosi > prema stanovništvu. Narod je potpu-: no zadovoljan ša novom 'upravom i nema dovoljno riječi da pohvali pra- vičan rad: vlasti prema svima i sva- kome. Može da govori ko šta hoće, ali niko ne može da spori fakta, koja su svakome pristupačna. Na ta fakta mi upućujemo svakoga, kome je is- tina sveta, ko sa istinom računa. Ko hoće da se o svemu osvjedoči, neka dode, proputije nove krajeve i prouči "prilike. Uvjeravamo ga da će steći mišljenje, koje će se razlikovati od našega samo u toliko, u koliko će sa više hvale i priznanja govoriti o — novoj: Srbiji. Ograničavajući se, za sada, na ovih nekoliko opštih poteza, prelazim na ono, što mi je dalo povoda da pohi- tam sa ovim pismom; prelazim na svesrdan prijem, na koji smo svuda, .gdje god smo došli, nailazili. Ma da nikome nijesmo prethodno javljali za. svoj dolazak, osim što smo se: obra- ćali hotelima za prenoćišta, .nas: su“ svuda, naročito \u* Bitolju, Ohridu, : Struzi, Prilipu i Nišu, dočekali srda+ - čnošću, koja nas je zadivljavala i do : suza dovodila. Ono što smo u: tim mjestima doživjeli, zagrijavaće nas: za cijeloga života zahvalnošćui brat- skom ljubavlju: i Nema.pera, koje jeu stanju opi-: sati i ciznijeti utiske sa ovoga puta. Navešćemo samo nekoliko +primjera, prepostavljajući, da će oni mnogo više kazati, no što bismo mi mogli “U našem društvu bio je jedan .ka- tolički sveštenik, koji se ponosi! svo+ jim hrvatskim imenom; Njegov: poziv, . položaj u+drušivu i njegovo plemen- sko osvjedočenje dovelo je u svim tim mjestima do» jedinstvene mani- festacije narodnog jedinstva Hrvata i. Srba i načela, koje'je definisano na- ' rodnom 'izrekom:*brat je “mio, ma. «koje vjere bio.“ “> (4: Pred polazak u Okrid tražili smo da nam se po hotelima rezervišu stanovi. Prilazeći Ohridu brzom automobilskom : vožnjoni, dogovarali smo se da odma pođemo 'u hotel, legnemo'i počinemo, jer je i onako bilo suviše dockan. | Jest, to smo odlučili, ali tako nijesu ' mislili Ohriđani. Kad su automobili stali pred“hotel, naišli Smo na vrlo velik broj građana sviju“ položaja, .a kad smo se pojavili na vratima ho- tela, muzika je intonirala hrvatsku ' himnu. Hotel je bio lijepo osvijetljen, stolovi, namješteni za pedeset osoba, stajali su spremni i bogato namije- :šteni. Nama je srce jače zakucalo, duša nam je tako reći u grlu zastala. Događalo se nešto neočekivana, iie- što što nas dovelo 'do bunila entuzi- jazma. Pošto smo se sa.svima upo- znali, sjeli smo za stolove. Večera je bila bogata. Naravno da nije izostala ni čuvena riba iz Ohridskog Jezera. Sutradan su nas pozvali u opštinu, gdje je u našu čast održana svečana | sjednica. Na njoj je riješavano i ri- ješeno bilo samo jedno pitanje: je- dnoglasno je i sa oduševljenim px zdravom ,živio Dubrovnik !“ odlučeno da se jednoj od glavnih uliea da ime: našeg slavnog grada i da se o tone telegrafski izvijesti dubrovačka općina. Poslije sjednice prošli smo kroz va- roš i pregledali ulicu, koja je već nosila ime ,Dubrovačka ulica“, pa onda posjetili Mitropolita debarsko- veleškog g. Varnavu, koji nas je pri- mio iskrenošću i toplinom starog i prekaljenog borca za narodna prava. P% Građani grada Struge, ushićeni ra- Oko 11 sati pošli smo u društvu najuglednijih predstavnika ohtidskih do Struge. Tu nam je bilo“ priređeno neopisano iznenađenje. Cijela Struga izašla nam je u susret, a varoš je bila iskićena zastavama. Kad smo stigli na mjesto, gdje se narod okupio, školska djeca zapjevala su hrvatsku himnu, a poslije toga predsjednik op- štine. pozdravio nas je sa nekoliko biranih riječi. Zatim je u opštini o- držana svečana odborska sjednica, na kojoj je jednoglasno i sa burnim o- .dobravanjem odlučeno, da u Strugi jedna ulica dobije ime našeg Dubro- vnika:i da se o tome telegrafski iz- vijesti dubrovačka opština. Pošto smo razgledali varoš i pre- gledali dubrovačku ulicu, prisustvo- «vali smo lovu na jegulje i pastrmke, pa onda zasjeli uz Drim za stolove, gdje nam je bio priređen bogat ru- čak. Poslije ručka navezli smo se čamcima na Ohridsko Jezero i naj- poslije, oduševljeni i razdragani, vra- tili se. u Ohrid. Tu su nas čekali evi- jećem iskićeni čamci, na kojima smo se izvezli na jezero, posmatrajući pri- rodne krasote, kojima je Bog obda- rio ove krajeve, U veče je u.hotelu, u našu čast, bio priređen svečan banket, kome je prisustvovao mitropolit debarsko-ve- leški g. Varnava Rosić, s čije je de- "srie strane sjedio naš drug, s puta, inače katolički sveštenik. Za vrijeme banketa muzika je svirala najljepše narodne i svjetske komade. Naravno da nijesu. izostale ni zdravice. Ističe- mo ovom prilikom zdravicu g. mitro- polita Dubrovniku, koja se razvijala u najliberalnijem . duhu one lijepe izreke: Brat je mio, ma koje vjere bio! Sutradan smo se krenuli za Bitolj, ispraćeni. i oduševljeno pozdravljani od sviju građana, \U Bitolju nam je takođe bio priređen banket, a u Pri- lipu su nas dočekali građani, u či- jem smo društvu imali sreću vidjeti i našeg zemljaka O, Leontija Kurto- vića, sada igumana. manastira Tres- kavca (kod Prilipa). Za ručkom, koji nam je bio priređen, doživljeli smo -.jedan lijep momenat, naime na pre- .dlog pravoslavnog sveštenika: očitao je molitvu katolički sveštenik, a pra- voslavni je završio. Preko ručka sve- štenici su izmjenjali nepotpune zdra- vice, nepotpune u.toliko, u koliko su ih suze prekinule,; suze koje su go- vorile, više od najboljih govora. < Počašćeni ii svečano ispraćeni pošli smo iz Prilipa, da nas dalje očekuju u Velesu, Skoplju i Nišu, gdje smo “bili predmet inaročite pažnje. Ne mogući:iznijeti sve u jednom kratkom napisu, ostavljamo to za drugu priliku, i ovaj napis završa- vamo tekstima telegrama, upućenih ig Ohrida i Struge. opštini dubrovačkoj: . Opstini grada Dubrovnika Wedde x “< Dubrovnik. Oduševljeni bratskom posetom Va- ših dičnih sinova, Odbor grada Ohri-. da, na današnjoj svečanoj sednici; jednoglasno je“ dao jednoj “ulici ime našeg: milog i dičnog Dubrovnika, | ' Za predsednikaj opštine Ž “kmet Leon Stavrić. Predsed. Opstine građa Dubrovnika Dubrovnik došću, što su naši mili gosti, a Vaši građani, danas posetili naš grad, na najjužnijem kraju Srbije, Odbor Op- štine na svečanoj sednici, a u čast milih gostiju, njihovog dolaska i traj- nih uspomena, rešio je da se jedna od najboljih ulica grada Struge od danas zove Dubrovačka ulica. Predsednik opstine grada Struge Dorđe Čokavović. * |