aa i 6 u gotovu Taksa plaćena u g GODINA XXIV a Bh = Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din 48'- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144— Pojedini broj din 1.- Dubrovnik, 2 feb Broj 1 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukozisi se ne vraćaju; ne“ frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlauo Din 10'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. Nastavljamo... Silom prilika i događaja >Du- | brovnik« je prekinuo svoje izla- ženje 26 tog jula I914 godine. Tog su dana pohapšeni gotovo svi istaknutiji Dubrovčani, Srbi i Hrvati, koji su pošteno misli- li i radili ma nacijonalnoj stvari | a među njima vlasnik i urednik »Dubroynika«. Jedni od njih preživlješe sve ratne teškoće, ne- ki pomriješe po zlosretnim lage- rima i u internaciji, a neki da- doše svoje živote na oltar otadž- bine viseći na vješalima ili stri- jeljani od austromađarske solda- teske, Kada 1918 godine dođe slom, kada nas je srpska nepobjediva vojska opet ogrijala zrakama Slo- bode, >»Dubrovnik« se je okrenuo u prošlost i — nije se postidio. Osvrčući se na svoju prošlost u- tvrdio je, kako kroz više od pune dvadeset i dvije godine svog na- cionalnog rada nije nikada uda- rio u stranu, nikada nije ustuk- nuo pred svim nasrtajima mno- gobrojnih dušmana, nikada ga nijesu zastrašila sadistička kinje- nja i progoni ondašnjih mo- ćnih austrijskih vlasti. Visoko držeći svoj mili srpski barjak narodne svijesti, priznava- jući iz uvjerenja Hrvate za svo- ju istinsku braću, radili smo za ideal narodnog oslobođenja. A kada viđesmo svoje ideale ostva- rene obuzeo nas je ponos zado- voljstva, uvjereni da se u ostva- renju naših ideala, u temeljima stečene slobođe, nalazi i maš je- dan kamičak, »Dubrovnik« je bio ponosan, da je svoj zadatak nacionalnog rada časno izvršio, i da je napo- kon dočekao ono za čim je u svome radu stremio. Cijenili smo, da po svršenom zadatku i nakon stečene slobode | | | i narodnog ujedinjenja možemo mirne duše da počinemo i mo razvoj domaćih prilika, na- ročito u našem Dubrovniku. Ali prati- | — razočarasmo se. Austrijske rop- | ske sluge, sa kojima smo prije. rata morali da vodimo tešku bor- bu, a koji sunam za vrijeme ra- ta radili samo o glavi, nakon sloma se povukoše te ni glasa. o sebi ne dadoše, bojeći se os- vete Srba i nacionalnih Hrvata. Ali, kad ih širokogrudnost po- šteđe i oni vidješe da ih ne sti- že kazna kojusu zaslužili, poče- | še pomalo da se pojavljuju i da istiha iu je IgI8 godina prekinula. I tako je Dubrovnik, iz dana u dan, nesmetano gubio od onog svog pravog nacionalnog duha i obilježja, koje je znao i imao snage da na sebi održi čak i u predratno doba austrijske tirani- je. Dubrovnik je baš u ono vri- jeme toliko visoko i neustrašivo držao svoj nacionalni barjak, da mu je za vrijeme rata anstrijski general Weber zaprijetio, da to- povima treba porušiti TO SRP- SKO GNIJEZDO. Po dobivenoj slobodi ovo SRPSKO GNIJEZDO počelo je postepeno da se gubi, te one iste sluge pokojne Austri- je uspieše da ga izobliče do tog stepena, da predratno SRPSKO GNIJEZDO danas izgleda više »gnijezdo tuđinA«. Događaji koji su se kroz ove dvije - tri po- sljednje godine odigrali u Du- brovniku: i na ulici i u školi i u crkvi, a koji kao da se sa još jačom žestinom misle nastavljati, moraju da zabrinu svakog pravog i čestitog Dubrovčanina. Pred ovakovom konstatacijoim osjetismo dužnost da nastavimo gdje smo prekinuli, da u poSljed- njem čusu ponovo dignemo viso- [lakT BjeuHor npujaremcTBa c 24 npomunor mjecema Bezmux je, YIpaB emoxanaH naTyM y ucropnju JyrocTaPi- je u Byrapexe. Tag ce je oorBapuno OHO, HA MITO Ce Kao HeMmoryhHO 10 | Npex BP/O M310 BpeMena munje uax na NOMMIJBAJO, A 3a uum cy mMBore Haure remepanuje ysa1y1 uesuyze u u ysnucane. Oz Tora zgaHa Hacraje HoBa epa ua Bankany, koju neke By- ure Guru uexpa cBjerckux mowxapa, HH urpumre nomurnukux Bjerposa arpecuBHe 1ymiMancke nozuruke. He- ke ce sume oTumaru npeko uamux 3eMaba na sajegauuky Hamy wecpe- by Hm nponacr xazanmeiBe sananue Cure oko Tora kojojke oz aux upuua- cra Napurpaz, na he ycsoje ce&nuse CBPXe uckopunmikaBaru jenuy Gakad- CKY APXABY UPOTUB Ipyre 34 nubeBe Upamra. Texje caga ynpaB ocrsape Ha H HECATOMI6BUBA OHA CBeTA M CIA- CoHocna zeBu3a: ,,Ban«am 6amkaH- CKHM Hapojuma. | OBOM HCTOPNjOKOM MOMEHTY HIII- | ue3asajy mam ucupeA ouu u ryče ce | H H3 came YCIIOMEHE CBU OHH TELIKA HCMHJIH zorabaju n3 EPONIJOCTH, a CaMa 10 ce6m nemehe ce ycnomea OHOT BpeMeHa, kaza cy ce y CpGuju 3a Boemena kesa Maxajra o Tpomuky CPICKe IpXAHe IIKOJIOBAJM GyrapCKu mranuhu, Koju cy zomuuje 3aysexu unpsa mjecra y moBoocHosanoj Gyrap- CKOj IpXaBH, M KAI Cy Ce y 1pxaB- HOj mMTamnapuju y Beorpany mram- Napa yn6emunu ua Gyrapokom je- 34Ky. /l03uBpe mam ce ycnomena IBajy BeJuKHX amocrona — joni oz upuje para — cnopasyma 1 GpareTBa Meby uama sa napoga o Čyrapcxe cTpane CykHapoBa, a c game UyBe- nor ly6posuanuHa m GuBrier sun crna Mpana Baje. Sa no. Dajy Moxe ce pehu za je Omo najseku u najnocTojanuju no6op- HHK CpuiCKO-GyrapeKor 36/mmxeta, He caMo za je y Tome ysuhao je/iumuu enac 3a onmeamiby Cp6ujy, seh jenje- POBAO Y ib NM OHZA, KAZ CY CBM OC- Tau Guan usry6ua By Bjepy, za nastavljaju ono u čemu | ko barjak zavjetne = misli stanemo na branik očuvanja onog što smo uz teške žrtve stekli. U našem nastavljanju rada rukovo- diće nas tvrda vjera u nepokole- bivost narodnog jedinstva, u ne- ida | djeljivost sklopa današnje nam | mile Jugoslavije i bratska ljubav Sa Svima koji istinski vole i rade | za Kralja i otadžbinu. Visoko držeći ovaj rjak i ponoseći se svojim srp- skim rodom i imenom, uvijek ćemo se rukovoditi s ljubavlju pra- | ma hrvatskom imenu _ i Hr- vatima, moleci ih za istinsku sa- radnju u očuvanju krvlju stečene slobode i narodnog ujedinjenja. Prateći rad u sređivanju doma- ćih prilika, uvijek ćemo nastojati oko stišavanja strasti, a svaki rad o- cijeniti onako kako odista zaslu- žuje držeći se one: ni po babu ni po stričevima. »Brat je mio, koje vjere bio!« ostaje nam vjerna lozinka, pa ćemo se oduprijeti svakome ko, u radu za opšte narodno dobro, počne ili nastavi da podmeće vjerski kamen spoticanja. Ne tražimo ni pohvala ni na- grada, ali tražimo bratske i is- tinske saradnje a pogotovo u du- brovačkim prilikama, e da li Du- brovnik povratimo u ono prijaš- nje stanje kada smozanj bezza- zore mogli da tvrdimo i kažemo: SRPSKI DUBROVNIK, i kađa smo jednako s toplinom slušali i primali naziv: HRVATSKA ATENA. Držimo da su nas svi dobro- misleći tačno shvatili i da će nas u radu moraluo i materijalno pomoći, da jednako neustrašivo i pošteno nastavimo gdje smo si- lom prilika i dogođaja bili preki- nuli. DyrapcKoOM he ce ura ocrsapuru. On sam je je- ZuEu4 NpopouaHcku upercka3uBao cnac Ha TOj CTpanu, svoj ba- | Y ,Tprosuackom Tnacnuky“ o 22 | janyapa 1926 om je nucao ose pujeuu; »M3aMupewe u3meby Cp6a nu Byrapa HM NOCTu3abe HCKPeHe M Tpajue 3a- jeznune nameby same npxaBe u By- rTapcke, TO je nuTame Ha Iiramuma 3a cBe mirepece Gamkancke camo- CTAJIHOCTH, 34 oOe36jely mMupa ma Barkanekom [lozryocTpsy, 3a cpehan u Gyjam pa3Boj u manpeza« u Byrap- cke u name npxase. Tom 3ajezuunomM MH GHCMO IOCTAJTKH HE CAMO Npezey/- HOM uHIBEHHNOM CBOje Cpeke, nero OMCMO NOCTAJH BAKHA UHEHHIA Hy MebyHapojnam ozmocuma, kpo3 xoje GHCMO MOTJH YCIJENIHO CIPOBO/IATH u CcBoje mirepece u 1ompunocaru uE- Tepecuma Mupa y cBuiery"“. He rpeća Hura CMETATH C yMa za je nak 3a OBo u OBaKO 30.umKere u cnopa3yM majBuule nonpnano mam HeupexaeHu 6raxenomogusnu Bu- Temu Kpa» Anexcannap |. Vjegunu- Te6, Koju je eBojom nmocjerom Codu- ju u NpBum ocnoBom osor uperoze- MOT NOJIMTHUKO-HApOJHOF CNOpa3yMA H CBM OHHM INTO je samumipao u IITO 6H CHIypHO GHO M H3Be0, O+ upuuuo cbojoj npepanoj Tparmunoj CMPTH, AIU YTPO NyT OBaKO Gp3oM Pujenieiy OBOr Hamer XHBOTHOT nH- Ta»va 6am y zgofa kaz mnuo CBujeT ApXTA OZ MOryhiOcTa HOBOr u maj- cTpamaujer cBjerckor para, C Gyrapeke crpane KpB/By Cy CBO- joM OTkynm/1u oBaj Benuku u cnaco- HOCHH CNOpPA3yM OHBIIH IBHXOB MHHH- crap CramGonnjeku u upeko 20 xm- IPANA JBLTOBHX IpHCTAZHNA, UTAHOBA 3eM/BOPAJHHUKE CTPAHKE. To je yjez- Ho u najseka rapanmuja nporuB cake CyMibe M Gojasuu 3a uBpcruny u TpajHocT cnopa3yma. cama no cem mameke mam ce HAKOH OBOF Be/IHKOTF uuHA ynopen6a u3Mehy cropasyma c Byrapckom m BjekoBEHXx 6op6a u = xpBonpojuha Cp6a u Byrapa xoja cy Tpomu Ta Haj6oe cure name Mehyco6ne, m CilOpa3yMa Hamer yuyrpauuper meby ujeMenuma, koja y uuraBoj ucropuja mamioj muka Kao csoju rocnonapu Bujecy umar Hu najmaier KPBaBor CyRoGa, Ho cy ce ysajaMmno momara- Za u samrukasamu mebyco6Ho. Kaz CMO NOCTuTJU HajTexe mocruhskeMo 6e3 cymMibe g najzakine. OBaj zorakaj nperojeMe ucTopnjcke Bax&HOCTH MH ma ro he njezosara u garmum TemM- IOM TO YCKOpHTH. Bam y uurepecy oBor noromer pen uaM je manomemyra za cy msa para MHOTO = zompnanjeza = oBom cnopa3ymy u Bjeunom upnjarepeTsy M BE/HKH ZOCTOjaHCIBEHNIH NpxaBA cpucke u 6yrapck2. Hek me mMuoTu HUKO, ZA je TOM IBHXOBY pay Guo u 3ajexnuuka oz6pana 01 sjepckux Henpnjarea. Ty je Guja rmasna y- UpaB jena moJuTuukau mapojiocHa Tennennuja. To mek mmajy npen oun- Ma m y nameru cBu onu, koju me CaMO He Mpse Gpaky ucTe_ «psa u jesuka, noMoBune u 6ynyhnocTu,- Ho ux u saBabajy y ume Bjepe,Te rmoJiw- THuKH H Hanuonazno pasjenuiwyjy m yupornamhyjy, Misli prigodom nroslave Dubrovačkog zaštitniku sv. Vlaha Dubrovčani su se dijelili iz prva u dva elementa, rimski i slovinski, Sve dok se ne spojiše ujedno s opći- jem = nazivom Puk Dubrovački, primajući jedan grb, jedan stijeg (sv. Vlaha), pošto pometnuše i stijeg sv. Srgja (slovinski) i sv. Zenobija (rimski). To se je zbilo iza primanja sv. Vlaha kao pokrovitelja Dubrov- Lika, koji se je sveti mučenik po sta- roj legendi preko pobožnog popa Stojka sam istaknuo kao zaštitnik našega grada, Od tada je Dubrovnik Sve više napredovao, dok nije dopro do one slave i znamenitosti ucijelom Svijetu. Kad su se onda u ono staro doba mogli složiti dva sasvim suprot- na elementa i po jeziku i po porijek- lu i koji su pod zaštitom svetog Vla- ha odmah počeli silno napredovati, što do tada nijesu mogli, zar danas da se razjedinjuju braća Srbi i Hrva- ti, sinovi istog naroda, potpuno isti i po jeziku i po porijeklu i po ćudi