Taksa plaćena u gotovu
GODINA XXIV
>
Izlazi svake subote.
Pretplata u Jugoslaviji Din
48'- godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96.
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144'—
Pojedini broj din 1.
IJIJA
Vlasnik, izdavač i urednik: DOMINKOV
nera
Dubrovnik; 27 fEbruara 1957
:
M
vs Lei tru
šeće a
sI
eg
'
i \
,
u
i
Broj
Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukopisi se ne vraćaju; ne“
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7'-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.
IĆ P. KRISTO
Osnovan 1892 god.
Uredništvo i administracija :
Kraljice Marije br. 2
L
Nepriznavanje
autoriteta
Jedna vrlo rđava navika koja
se kod nekih _ ljudi Privriježila
ikoje se oni uporno drže, to
je nepretpostavljanje da neka
stanovita ideja koja se začela
u njihovoj glavi, može da bude
pogrešna, i da ničije protivno
mišljenje, pa bilo to i sa naj-
kompeteninije strane, može za
njih da bude mjerodavno.
To se naročito događa kod
ljudi koji se bave sitnom stran-
čarskom politikom, kod kojih
je širokogrudnost nepoznat po-
jam, pa hoće da im svaka nji-
hova ideja bude uvažena, jer
im ona služi u njihove sitne
svrhe. Dakle tu izbija u prvom
redu stranačka tendencija, stra-
nački razlozi koji treba da se
zadovolje, i zbog toga nepri-
znavanje autoriteta. Istina 'e da
ima latinska riječ : ,noli jurare
in verba magistri',: ali nju ne
treba uzimati baš od litteram
u svakom slučaju, jer mada
nas je priroda - nadarila razu-
mom, to
da umišijamo, da je svačija pa-
met jednako sposobna da rje-
šava svako pitanje, a da ne
čuje i mišljenje drugoga. Pa
zalo snaga rasuđivanja može
biti u pojedinim pitanjima vrlo
relativna. Ona latinska izreka
može da vrijedi samo između
ljudi koji su jednakog umnog
kalibra, koji su u stanovitom
Pitanju stručnjaci, protesijoni-
ste, dakle ,interpares“ ane da
Vrijedi za diletante, koji nijesu
loš dozreli, da mogu prene-
regavati mišljenje ljudi, koji su
Priznati kao autoriteti. Oni mo- |
Bu najviše da kritičnim putem
istre Svoje pojmove, da bra-
nije ipak dovoljno ,
("ne svoja mišljenja svojim do-
| brim razlozima (ako ih imaju)
ili će njihova teza da po-
ijedi. ill da se predaju razlo-
gu dru
koji je
njihove,
sanje nekih hrvatskih listova,
base, razglašujući urbi, et orbi,
goga, koji je bio jači,
boljim razlozima oborio |
Na ove nas misli nagoni pi- ,
koji su udarili u velike talam- |
da je Ruđe Bošković bio Hrvat |
i nikako drukčije, u isto Vrije-
me kad jedan i poznatii kom-
petentan profesor, — po sre
pošto govori, a to je gosp. Bra
nimir_ Truhelka, piše u »Politici“
| sve protivno od onoga što pišu
oo njegovom hrvatskom naci.
onalizmu spomenuti hrvatski
listovi. On je kazao ono što
omu je njegovo znanje i nepri-
stranost nalagala da kaže: ,»Ne
o tražimo od jadmij mrtvog
Ruđa da bude Hrvat ili Sr-
bin, kad za njega, Slovinca.
onog prosto dubrovačkog tipa,
tako pitanje nije u opće mo-
glo doći u obzir.
Ta njemu je i bugarskibio
samo ,un dialetto““ njegove
»lingua slava“,
A dok mnogi hrvatski listo-
vi sa takim ubijeđenjem govo-
re 0 Hrvatu Boškoviću, ne pri-
znavajući ničiji auktoritet, pa
ni svojih ljudi, nama nije nikad
ni palo na um da ga načinimo
Srbinom, mada bismo, dozvo-
liće nam se, imali zato većega
prava, jer_je Bošković po ocu
.hercegovac, jer se rodio uDu-
brovniku, jer se osjećao dubrov-
čili von sam ubijeđeni Hrvat, |
— koji za njihovu nesreću zna
čanin. Familijarni mu je jezik
bio ,,dubrovački“, dakle herce-
govački, dakle srpski. Ali on
po današnjemu = shvatanju
narodnosti, nije mogao biti ne-
go tek ,,Slovinac“, pod kojim
su se imenom razumijevale
sve naše zemlje preko državne
dubrovačke granice.
| pobjeda je na strani demokratske
Francuske i Engleske s grupom o-
| stalih“ manjih demokratskih država,
a ako pobijedi Franco?
A mi kao emigracija — i mi kao
djelovi stanovništva i Julske Krajine
— i te kako ovisimo o cijelom tom
sklopu država, o tim blokovima i
| o tim pobjedama ili porazima. Sve
On je i-|
nače bio kozmopolita, živio je|
većinom izvan rodnog grada, |
služio se svim onim jezicima
koji su mu bili prema njego-
vom zvanju potrebni, a u do-
opisivanju sa svojim bratom.
služio se dakako svojim ,,du-
brovačkim jezikom“, 'a ne ita-
lijanskim, koji je bio osvojio
Krajeve koji su živjeli pod mle-
tačkim lavom.
Zašto — pitamo — spome.
nuti listovi nastavljaju sa falsi-
fikatima da zavode mase, a po-
gotovo školsku omladinu; da
ih zavode i zbunjuju raznim
neistinama, da tim stvaraju
jaču pomućenost i mržnju u
narodu ?
Ako ti ljudi kroz listove, ra-
zne knjige i brošure misle da
se istina može sakriti njenim
običnim _falsifikovanjem, ljuto
se varaju, jer time samo gu-
be, a ništa ne postižu. Naro-
čito je za osudu kad ne vode
računa i ne zarezuju čak ni
PN svojih kompetentn:h
ljudi.
Najposlije po čemu je Boško-
vić bio Hrvat? Zar je dosta
reći da je bio zato, što je spa-
dao jezuitskom redu? Ne vje-
rujemo da je to jedan dovoljan
rekvizit za orijentaciju i pripad-
nost ma koje narodnosti.
Ay6pobuuR
Y cbjermocTu Jyrocirobeucke uAeje
Ceujer Ca BaCcepeHoM Ce Jby/bA:
Esponcku KOHTuHeHaT je nocTao sje-
TPOMeTuBa ma kojoj ce cynapajy m-
eje, zome NoxpeTu u sacrpamyjy ca-
"JecTu. Hajseke mygexe BpujennoTe
Mjepe ce MCKJByqHBO HoBnemM. Tocno-
Za CPna m nyme NOKJIHSHYINE Ca TE-
PeHa vecrnrocru. Harma Hocnonu 6yK-
THIĐA "pecranonmie za ce muse xepoj-
KUM njennma pe auKAHA IyXa H yMA.
14 3a kparko Bpnjeme, koje je Karm-
a Y MOpy jyrocnoBemekor IpanuTeJb-
"Ba. Omer sacjame Jyue Ha nameM
*OPuSonTy, Ogaom HAaNIOM He IyBA-
jA Pume xgazsm ryhuucku BjeTpoBn.
Mda CJOBeEReKH TONI TaJac aukyje
Da ama ocsjezouenux po1oy6a.
ra YOpoBuux oGnaBia ce6e. JImxyje
čak Ny6posnux y cBjernocru Jvro-
dao uneje. Pacnapyje ce jyro-
že HCKO opne Cpnekor lly6posnu-
ČE pPBšarcke Arege Hu /byOmu:
AKHO, CuJIHO u meGecku. IIpocTpa-
3 2yma nyxosno jaxux Jly6poBuana
sacBnjerjtana je mymom csjerzomhy.
| >l[yOpoBHuK“ je uporoBopno. FberoBa
pujeu rmacma je u mohna. Fberosu
npaBenau rmacu onjekuyhe lo cBake
ce mjeBa u-
Bory, Kpa-
OBE KPB/bY
cepauke komu6e y kojoj
CTHHCKA XHMHA XKHBOME
BY MTAJOME HM HAPOlIY
HATONJBEIBE 3OMJbE.
TsojuM nokpeToM »Aly6poBunue“
npocrpyjahe namom oGazom csjexa
| nanuonanna pezuraja. He nzamu ce
CypOBHX OJMETHHKA HaTUOHAIHOT Gap-
jaka. Onu he ymyxuyru. Onu ke CBH-
jermuTu nzo« cy mjecen meby 3Buje-
3laMa, a uuM ce nojasu cyume omu
| ry6e mok, BpnjenuocT u jauuHy.
Hanuonarsu /lyOpoBuuue, Tu cu
zyua koja ce me racu! ToGom he 3a-
cjaru cBera Mnuzonresa npaBza. Ta
Mopati OuTu u3Ha7 CATHHX NapTujeKAX
pauyna. Mopam njexosaTu noMup;buBo
y yxy comujamne npabje u nanu-
omajne jegumakocr. Tu cu ysujek
uurao ycunoHnom 6parcke c7ore. Ilomocad
|
Ha CBOjy NPOMIJOCT H CzaBaH njemu-
MA HeYMPJIHX TH CuHOBa, Tu kemi Bu-
Temrsom O6mamka u cnarom Kpae-
Buha uwacuo Gpamutu Be7uku GyireT
Hanre nanmuonazae cnare u xepojcTBa
— Za ce de pacnapuasa ma msneMorJe
Teopuje 3anaza. Ha Tom myry Gukem
BEJIHK H CBHjeTao.
Aywan IKuskosuf
Pabirci
»Istra«, glasilo saveza Jugosloven-
skih emigranata iz Jujske Krajine, u
svom prošlom broju od 19. ov. mj.
Osvrće se na dogođaje u Španiji, pa
resumirajući događaje i politički
zaplet Evrope u ovom građanskom
ratu, kaže : »Sve to sumirano — do-
biva se realna slika današnjih do-
gađaja. A iza te slike sloje posljedi-
ce eventualne pobjede jedne ili dru-
ge strane. A u vezi s time mnogo
čega u Evropi. Puno velikih i malih
Pitanja imaće drukčije lice iza rata
u Spaniji, prema tome koja strana
pobijedi.
Ako pobijedi španjolska vlada,
|
|
|
l
|
će se to i te kako odraziti na
nama.
Iz tog razloga pratimo španske
događaje velikom pažnjom i uzne-
mirenošću«
Znajući položaj i život naše braće
u Julskoj Krajini, potpuno razumije-
mo zašto španske događaje prate
velikom pažnjomi uznemirenošću
* * *
U nedjelju pre podne održana je
u Zagrebu glavna skupština »Hrvat-
ske šeljačke sloge«. Na toj skupštini
govorio je i Dr. V. Maček. On je,
između ostalog, kako i beogradske
novine donose, kazao ovo: »Mi smo
žalibože još danas u takvim prilika-
ma da hrvatski narod još mora po-
lagati najveću važnost na svoju po«
litičku organizaciju, jer bez slobode
nema života i napretka. Mi se bori-
mo i borićemo se i dalje dok smo
živi, a posle naše smrti, ako bude
potrebno, boriće se i naša djeca,
sve do potpune političke slobode
hrvatske domovine i hrvatskog na-
roda.«
Pak onda još: Kada dođe poli-
tička sloboda hrvatskog naroda,
treba da Hrvati budu slobodni i e-
Rkonomsko i kulurno.
Završiću vašim pozdravom: »Ziv=
jela naša slobodna Hrvatska i u po-
itičkom i u ekonomskom iu kul-
turnom smislu.«
Reče i — ostađe živ! Nego, htjeli
bi smo ipak znati, da li jeovo vođa
govorio u duhu sporazuma?
* * o *
U subotu je u parlamenatu održao,
prilikom debate o budžetu, poslanik
Dr. Janko = Baričević veliki govor,
u kome je izlagao zašto jugosloven-
ski nacionalisti ne mogu da prime
tezu da postoje tri naroda i zašto
ne primaju otvaranje hrvatskog pi-
tanja. :
»Osnovni momenat, — kaže S.Dr.
Baričević — politički program dr. Ma-
čeka, momenat od koga on nikako
ne odsiupa, a kako stvari danas sto-
je, od koga zbog bezbjednosti svoje
i svoje djece n2 može i ne smije da
odstupi, jeste princip: da svi Hrvati
sačinjavaju narod za sebe, speeifično
nacionalno politigki invidualitet, a
potome da nipošto i nikako nijesu
jedan narod sa Srbima.
Ovaj princip traži g. dr. Maček
da bude na svima mjerodavnim mje-
stima i stranama priznat. Ideologija
g. dr. Mačeka, dakle, naturuje našem
narodu, ovoj našoj državi teoriju triju
naroda.«
»Princip, — kaže dalje 9. dr. Ba-
tićević — koji je našu državu stvo-
rio, koji je neminovnim silama ruRko-
vodio odlukama ugovorača, bio je
princip da jedan jedinstveni narod
ima svoju jednu jedinstvenu državu.
Princip, da su Hrvati, Slovenci i Srbi
jedan narod, bio je ona stvaralačka
snaga, iz koje se je Jugoslavija ro-
dila. Da su Hrvati na Konferenciji
mjra odrekli, da su iedan narod sa
Srbima, ove, ovakve države ne bi
bilo.
Zna se dasu na Konierenciji mira
učestvovale uticajne države, koje ne
samo da bi sa zadovoljstnom bile