Taksa plaćena u gotova

GODINA XXIV

Izlazi svake subote.

Pretplata u Jugoslaviji Din
48'- godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96'-,
za Englesku, Ameriku i
Nustraliju Din 144'—

Pojedini broj din 1'-

mE

s Ili sati
o zora

193

JEK

Broj

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukopisi se ne vraćaju; ne“
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7'-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Vlasnik, izdavač.i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO

Osnovan 1892 &0d.

Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2

+ Sava Bjelanović

Prigodom 40-e obljetnice smrti
Save Bjelanovića prepuštamo, da
danas opisujemo onti pustu ža-
lost, koja je nestankom ovoga
čovjeka snašla dalmatinske Srbe.
U općoj boli koja je ostala bez
prebola, jedina je utjeha narodu
bila, što mu se takav rodio. Vo-
đeni ovim mislima, radije ćemo
da istaknemo ono, što je on zna-
čio za Srbe u Dalmaciji, i koju
važnost ima za nas ona spomen
grobnica u. Đevrskama, u kojoj
mirno. počivaju u otajstvu smrti
i vječnosti = kosti Save Bjela-
novića.

Da će On po dovršenim prav-
ničkim naukama, kada mu se
nudio položaj i sjajna karijera,
to napustiti,a odati se novinar-
stvu i politici, bješe posao smi-
on, tegotan, a ni malo zahvalan.
Osobito kada se
ono doba borbenosti, kada je
Srpsko ime bilo podozrivo tu-
đinskoj vladavini; sumnjičeno i
s raznih strana minirana.

Prije nego je Bjelanović po-
krenuo,,Srp. List“ 1880 god. kao
organ Srpske stranke na Primor-
ju, Miletićeva »Zastava«, pokre-
nuta 1895 god. bješe jedini srp-
ski list, koji je zalaziv u narod-
ne redove. Bjelanović je još kao
gimnazijsko đače zanesen omla-
dinskim pokretom, što ga je »Za-
stava“. propagirala, a pod uti-
skom Miletićevih članaka, napi-
sao u formi dopisa »prvi svoj
knjiž politički prestup«.
Ovo bješe tek jedan smjeli po-
kušaj mašte, zagrijane na škol-
skim skamijama, bez pretenzija i
bez uspjeha po čednom priznanju
samog Bjelanovića.

Nego, duh koji traži i pobu-
de koje se razvijaju u talentu,
turaju Bjelanoviću u ruke pero.
On se ponovno javlja u »Zasta-
vi«; Ovoga puta kao borben po-
lemičar u obrani t. zv.  bukovi-
čkih izbora, kada su Srbi birači
opštine Kistanjai Obrovca, odrekli
poslušnost narodnoj stranci u
Dalmaciji. Ovi članci postigli su
među. Srbima toliko pažnje, da
mu je početkom 1880 godine,
jednodušno bilo povjereno ured-
ništvo_ »Srpskog Lista« kao or»
gana Srpske stranke na Primorju.

Braneći Srpstvo i Slavenstvo u
podjarmljenim krajevima, Bjela-
noviću je glavna misao bila, da
Se ovo podrži i sačuva, dok do-
đe zgodan čas, a da se ne izro-
di. Poput rimskih vestalinka pre-
ko »Srpskog Lista««, on je pod-
jarivao, da se ne ugasi u naro-

du onaj vječiti sveti oganj slobo- |

de, koji se je nekoliko godina

Osvrnemo u;

iza njegove smrti ra“buktao ne-
ugasivim požarom.

On je kao prvak, publicista,
poslanik i vođa srps, stranke na
Primorju, otpočeo svoj rad u do-
ba žestoke borbe i prepirke iz-
među Srba i Hrvata. Danas pri
hladnom razmatranju možemo ob-
zirom na ono, što se tokom vre-

“mena razvijalo kazati, da je bilo

istovjetnosti, ako ćei ne osjetlji-
ve, na prvi mah između jednih
i drugih. Don Miho Pavlinović
prvak i vođa hrv. stranke, još
1864 god. upire oči u Beograd
i u pjesmi izrazuje svoje težnje:
>K njemu gleda, što je progledalo,
Njega zove što je ucvjeljeno.«
A god. 1896 pri prelomu me-
đu Hrvatima u Dalmaciji, kada
je bila odbačena adresa sjedinje-
nja sa Hrvatskom u saboru dal-
matinskom, vođa Hrv, stranke u
Dalm. dr. M, Klajić, rekao je u
saboru, da se velike promjene

u državi ne dadu izvesti, bezve-.

likih vanjskih događaja«.. Pozi-
vao se na činjenicu, da je posli-
je apsolutizma u Austriji, uveden
ustav nakon rata sa Italijom i
Francuskom, pošto je ova prć-
trpila poraz kod Sadove. U istom
smislu govorio je i drugi odli-
čni prvak hrv. stranke dr. Pero
Čingrija.

Događaji koji su docnije na-
stali, potvidili su gornje pretpo-
stavke s time, što su velike 1
znatne promjene nastale usljed
Svjetskog rata i događaja koje
su izazvale slične izmjene. Tijem
je postignuto naše narodno uje-
dinjenje bez »okvira« a u zajed-
nici sa Srbijom. Bjelanović je
prozirao budućnost. Njegove ri-
ječi, njegov gromki uzvik: budu-
ćnost je naša, a to će: reći bu-
dućnost je Srpska! ne mogu se
danas shvatiti kao izražaj jednog
osjetljiva čovjeka, a još manje
kao. razmetljiva ekstremiste. On
je u suštini bio iskren i proni-
cav. Njegove riječi nijesu se-od-

nosile na uski horizont dalma- |

tinskih vrletnih gudura.

On je!

S m ea) E
ostao u stavu očekivanja i onih |

velikih promjena, koje su naši
ljudi nagovještavali. Ne može se
drukčije ukrotiti Austrijsko izi-
gravanje tlačenja narodnosti i
spletkarenja, dok se ona ne upo-
zori na nešto, gdje će se izbijati
klin klinom. A u konkretnom slu-
čaju, Srbija je i bila. pozvana
kao slobodna imnezavisna država,
da ispuni svoj zavjet i one nade,
koje su na nju polagane.

U kontrastu njegova sitna ra-
sta, odmjerena koraka, odavaio
se lice sjetno, zamišljeno i su-
morno. Jedan talenat koji bi za-

.«(O-40-godišnjici smrii)

plamtio  pravednim  gnjevom,

punim istinskog uvjerenja zasve'

ono, što je ugrožavalo opstanak
Srba na Primorju. Kao takav bio
je nepopustljiv. Nikakva op-
tužba protiv Bjelanovića, ne bi
bila toliko nepravedna nego kad
bi mu se spočitnula borbenost.
On je u ime Srpstva primao u-
darce. U Ime Srpstva ih je da-
vao i odbijao. Istina pod njego-
vim vođstvom započela je borba,

koja je u ostalom i prije tinjala :

po okupaciji Bosne i Hercegovine.

Ali on, za koga je pravo re-
čeno da je bio ukras i dika srp-
ske štampe, doživio je uspjeh i
zadovoljstvo. Prvo, kada je pri
koncu 1896 god. nekoliko mje-
geci prije smrti, primljena po-
nuda od strane Hrv. nar. stran-
ke za zajedničku  kandidaciju
pred izbore za parlamenat u Beču.
Srbi su mu povjerili mandat, a
to je bio vidljivi znak pobjede
one misli, za koju se zalagao.
Smrt ga je pokosila prije izbora
I4 marta mjeseca 1897 god.

Druga još veća pobjeda, kojom:

se njegov upokojeni duh razgalio,
bila je postignuta našom zajedni-
čkom slobodom. On ju je pred-
vidio još za života svojim ne-
umornim radom, postrekom i na-
dom. Ne očajavamo; tosu bile
riječi zaista dirljive i potresne
ispisane njegovom rukom u ret-
cima »Srp. Lista«, u času kada
je protiv reakcije trebalo podja-
rivati duhove ha otpor i da ne
potamni ugrožena nacionalna svi-
jest.

Sava Bjelanović ne bješe re-
formator poput Lutera; ali mu
svakako pristoji ime našeg poli-
tičkog i duhovnog heroja. »Isti-
niti prorok svoje Otadžbine i

svoga vremena!« kako bi rekao
engleski filozof.

Pročitajte njegove članke, spise
i djela raštrkana tamo iamo. Ne
vjerujemo da su ona zastarjela,
premda živimo u sadašnjici. U
njima otsijeva oštrina razuma, Ta-
citova jezgrovitost bez dugog raz-
vlačenja On piše. slogom koji je
kratak, zbijen i jezgrovit. Ali avaj!
Ovo leži pod nemilosrdnim za-
botavom ? Isada pišući ove retke
uspomeni Save Bjelanovića ovaj
nam izgleda, kao da je ostraki-
zmom najuren iz svoje oslobođe-
ne i ujedinjene otadžbine, kojoj
je posvetio vaskoliki talenati rad.
Ostavijajući po strani njegove ne-
dostižive i nesravnjene polemike
pune bodljikava humora, koje su
bile i prošle; nugdje su njegovi
potopisi, književni radovi, kriti=
ke prožete finesom razlaganja
jedne solidne kulture, jasnoće,
koje služe na čast njegovom daru
posmatranja! Nijedno naše knji-
ževno kulturno društvo, izuzme-
mo li kratku, ali svakako jedin-
stvenu uspješnu studiju M. Cara
o Savi Bjelanoviću, nije se po-
staralo, da izda barem kakav od
njegovih spisa. Od tolikih štam-
panih izdanja našihškolekih udž-
benika, nigdje nema kutića za
njegove putopise kroz slavenske
zemlje. Ne može nam biti od u-
tjehe ni slučaj, da se u domovi-
ni Husovoj još oklijeva sa izda-
njem Husovihdjela; ali zato pot-
sjećamo, da ni među nama još
nema, ni po_ mjestima koja su
nam bliska pak čak ni u samoj
prestolnici, ne viđamo ulice ni
znaka, koji bi se kitio imenom
S. Bjelanovića. j

Bjelanović nije doživio, da poa
žanje ono što je posijao. Ali on

ploča u Đevrskama, ispod koj“,

počivaju njegove kosti i u tami,
vječito će da bljeska neuvelom
slavom, iz koje se stvaraju djela.

Aanuno Ileuipatiosuf$

Hexkang 4 naHac

V najrexum JaHuma poncTBa, unu
emo y JlyopoBnuk, za y TOM Hape
HOM Tpa1y, okpujemumo ce mebhy Opa-
HoM H CeCTpaMA, MA IpeTeXHO IPyTe
Bjepe, aTu HCTHX NaTpHOTCKUX oCje-
kaja. la ce orpmjeMmo o oHy Tony
6parTcky /by6aB, za ce y onoj Goxar-
CTBEHOj NPHPOJU HAyxXHBAMO M y XAap-
Monuju oTMeHux u QuBux 1yna, og
koje cy ce onomjare jake. gmaBare
BHAJbHBHX H HEBH/UBHBHX 3/HX XYXOBA.
Buzo je Tara 6op0u, au uwacmux
H oTmeHHx, Ouo je u Tana yzapana
aju He Tako rpy6ux u 1y6oxux, jep
He LOJTAXKAXy OZ Opara Hero og Henpu-
jarewa, Kora 6u ysujek 3ajeuuuku
cnoxHo no6ujenuju. Te koju: 64 upen

HCTAKHYTOM  3Aje HHMUKOM  3ACTABOM'

YCTyKHYO.
Ilesu3om : pasgsajaj ua snazaj, no-

|

1

:JbEM OHaKO HX POILCKH NKOTHYIIIC,

nmiao je menpnjarejb meby Hac, Te ako
je ycnmo y MHOTHM MjecTuMa, napo-

| uuro onje, rije je zoBeo ypohemuke

cBoje, muje Morao y /ly6poBauky y
OBOM HAIPEAHOM, KYITYPHOM MjecCTy,
Koju ce onynmupame recmom:  Cnosu
ce u loćujezu!

Cana y c7o607u Bpro pyaxre nojase
M HEMMJIH TJACOBH IONMPY H3 OBOF
aparor mam mjecra, Ilozurome u oB-
nje rzaBe, omu, koju upezx menpujare-
Te
2«uBehu Taza y Mpaky H 3a0/Iy1u, ne
MOry Ja CXBATE OHE, KOjH IOdeKABIIH
ocTBapene uzreare, 3a koje cy ce 6o-
PuIH, y34urome ce, za nponoBujezajy:
6pailiciui8o, 16y6a8, jezunciliBo, na y-

\jezune, InTO je eupnjaTe/b pasjezuBuo,

za yrjeme, mrTo je ynusujeJumo, IoHH-
3uo, Ilojasunmre ce oneT 314  IyXOBH
,