Taksa plaćena u gotova GODINA XXIV Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din 48'- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Nustraliju Din 144'— Pojedini broj din 1'- mE s Ili sati o zora 193 JEK Broj Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne“ frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač.i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 &0d. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2 + Sava Bjelanović Prigodom 40-e obljetnice smrti Save Bjelanovića prepuštamo, da danas opisujemo onti pustu ža- lost, koja je nestankom ovoga čovjeka snašla dalmatinske Srbe. U općoj boli koja je ostala bez prebola, jedina je utjeha narodu bila, što mu se takav rodio. Vo- đeni ovim mislima, radije ćemo da istaknemo ono, što je on zna- čio za Srbe u Dalmaciji, i koju važnost ima za nas ona spomen grobnica u. Đevrskama, u kojoj mirno. počivaju u otajstvu smrti i vječnosti = kosti Save Bjela- novića. Da će On po dovršenim prav- ničkim naukama, kada mu se nudio položaj i sjajna karijera, to napustiti,a odati se novinar- stvu i politici, bješe posao smi- on, tegotan, a ni malo zahvalan. Osobito kada se ono doba borbenosti, kada je Srpsko ime bilo podozrivo tu- đinskoj vladavini; sumnjičeno i s raznih strana minirana. Prije nego je Bjelanović po- krenuo,,Srp. List“ 1880 god. kao organ Srpske stranke na Primor- ju, Miletićeva »Zastava«, pokre- nuta 1895 god. bješe jedini srp- ski list, koji je zalaziv u narod- ne redove. Bjelanović je još kao gimnazijsko đače zanesen omla- dinskim pokretom, što ga je »Za- stava“. propagirala, a pod uti- skom Miletićevih članaka, napi- sao u formi dopisa »prvi svoj knjiž politički prestup«. Ovo bješe tek jedan smjeli po- kušaj mašte, zagrijane na škol- skim skamijama, bez pretenzija i bez uspjeha po čednom priznanju samog Bjelanovića. Nego, duh koji traži i pobu- de koje se razvijaju u talentu, turaju Bjelanoviću u ruke pero. On se ponovno javlja u »Zasta- vi«; Ovoga puta kao borben po- lemičar u obrani t. zv. bukovi- čkih izbora, kada su Srbi birači opštine Kistanjai Obrovca, odrekli poslušnost narodnoj stranci u Dalmaciji. Ovi članci postigli su među. Srbima toliko pažnje, da mu je početkom 1880 godine, jednodušno bilo povjereno ured- ništvo_ »Srpskog Lista« kao or» gana Srpske stranke na Primorju. Braneći Srpstvo i Slavenstvo u podjarmljenim krajevima, Bjela- noviću je glavna misao bila, da Se ovo podrži i sačuva, dok do- đe zgodan čas, a da se ne izro- di. Poput rimskih vestalinka pre- ko »Srpskog Lista««, on je pod- jarivao, da se ne ugasi u naro- du onaj vječiti sveti oganj slobo- | de, koji se je nekoliko godina Osvrnemo u; iza njegove smrti ra“buktao ne- ugasivim požarom. On je kao prvak, publicista, poslanik i vođa srps, stranke na Primorju, otpočeo svoj rad u do- ba žestoke borbe i prepirke iz- među Srba i Hrvata. Danas pri hladnom razmatranju možemo ob- zirom na ono, što se tokom vre- “mena razvijalo kazati, da je bilo istovjetnosti, ako ćei ne osjetlji- ve, na prvi mah između jednih i drugih. Don Miho Pavlinović prvak i vođa hrv. stranke, još 1864 god. upire oči u Beograd i u pjesmi izrazuje svoje težnje: >K njemu gleda, što je progledalo, Njega zove što je ucvjeljeno.« A god. 1896 pri prelomu me- đu Hrvatima u Dalmaciji, kada je bila odbačena adresa sjedinje- nja sa Hrvatskom u saboru dal- matinskom, vođa Hrv, stranke u Dalm. dr. M, Klajić, rekao je u saboru, da se velike promjene u državi ne dadu izvesti, bezve-. likih vanjskih događaja«.. Pozi- vao se na činjenicu, da je posli- je apsolutizma u Austriji, uveden ustav nakon rata sa Italijom i Francuskom, pošto je ova prć- trpila poraz kod Sadove. U istom smislu govorio je i drugi odli- čni prvak hrv. stranke dr. Pero Čingrija. Događaji koji su docnije na- stali, potvidili su gornje pretpo- stavke s time, što su velike 1 znatne promjene nastale usljed Svjetskog rata i događaja koje su izazvale slične izmjene. Tijem je postignuto naše narodno uje- dinjenje bez »okvira« a u zajed- nici sa Srbijom. Bjelanović je prozirao budućnost. Njegove ri- ječi, njegov gromki uzvik: budu- ćnost je naša, a to će: reći bu- dućnost je Srpska! ne mogu se danas shvatiti kao izražaj jednog osjetljiva čovjeka, a još manje kao. razmetljiva ekstremiste. On je u suštini bio iskren i proni- cav. Njegove riječi nijesu se-od- nosile na uski horizont dalma- | tinskih vrletnih gudura. On je! S m ea) E ostao u stavu očekivanja i onih | velikih promjena, koje su naši ljudi nagovještavali. Ne može se drukčije ukrotiti Austrijsko izi- gravanje tlačenja narodnosti i spletkarenja, dok se ona ne upo- zori na nešto, gdje će se izbijati klin klinom. A u konkretnom slu- čaju, Srbija je i bila. pozvana kao slobodna imnezavisna država, da ispuni svoj zavjet i one nade, koje su na nju polagane. U kontrastu njegova sitna ra- sta, odmjerena koraka, odavaio se lice sjetno, zamišljeno i su- morno. Jedan talenat koji bi za- .«(O-40-godišnjici smrii) plamtio pravednim gnjevom, punim istinskog uvjerenja zasve' ono, što je ugrožavalo opstanak Srba na Primorju. Kao takav bio je nepopustljiv. Nikakva op- tužba protiv Bjelanovića, ne bi bila toliko nepravedna nego kad bi mu se spočitnula borbenost. On je u ime Srpstva primao u- darce. U Ime Srpstva ih je da- vao i odbijao. Istina pod njego- vim vođstvom započela je borba, koja je u ostalom i prije tinjala : po okupaciji Bosne i Hercegovine. Ali on, za koga je pravo re- čeno da je bio ukras i dika srp- ske štampe, doživio je uspjeh i zadovoljstvo. Prvo, kada je pri koncu 1896 god. nekoliko mje- geci prije smrti, primljena po- nuda od strane Hrv. nar. stran- ke za zajedničku kandidaciju pred izbore za parlamenat u Beču. Srbi su mu povjerili mandat, a to je bio vidljivi znak pobjede one misli, za koju se zalagao. Smrt ga je pokosila prije izbora I4 marta mjeseca 1897 god. Druga još veća pobjeda, kojom: se njegov upokojeni duh razgalio, bila je postignuta našom zajedni- čkom slobodom. On ju je pred- vidio još za života svojim ne- umornim radom, postrekom i na- dom. Ne očajavamo; tosu bile riječi zaista dirljive i potresne ispisane njegovom rukom u ret- cima »Srp. Lista«, u času kada je protiv reakcije trebalo podja- rivati duhove ha otpor i da ne potamni ugrožena nacionalna svi- jest. Sava Bjelanović ne bješe re- formator poput Lutera; ali mu svakako pristoji ime našeg poli- tičkog i duhovnog heroja. »Isti- niti prorok svoje Otadžbine i svoga vremena!« kako bi rekao engleski filozof. Pročitajte njegove članke, spise i djela raštrkana tamo iamo. Ne vjerujemo da su ona zastarjela, premda živimo u sadašnjici. U njima otsijeva oštrina razuma, Ta- citova jezgrovitost bez dugog raz- vlačenja On piše. slogom koji je kratak, zbijen i jezgrovit. Ali avaj! Ovo leži pod nemilosrdnim za- botavom ? Isada pišući ove retke uspomeni Save Bjelanovića ovaj nam izgleda, kao da je ostraki- zmom najuren iz svoje oslobođe- ne i ujedinjene otadžbine, kojoj je posvetio vaskoliki talenati rad. Ostavijajući po strani njegove ne- dostižive i nesravnjene polemike pune bodljikava humora, koje su bile i prošle; nugdje su njegovi potopisi, književni radovi, kriti= ke prožete finesom razlaganja jedne solidne kulture, jasnoće, koje služe na čast njegovom daru posmatranja! Nijedno naše knji- ževno kulturno društvo, izuzme- mo li kratku, ali svakako jedin- stvenu uspješnu studiju M. Cara o Savi Bjelanoviću, nije se po- staralo, da izda barem kakav od njegovih spisa. Od tolikih štam- panih izdanja našihškolekih udž- benika, nigdje nema kutića za njegove putopise kroz slavenske zemlje. Ne može nam biti od u- tjehe ni slučaj, da se u domovi- ni Husovoj još oklijeva sa izda- njem Husovihdjela; ali zato pot- sjećamo, da ni među nama još nema, ni po_ mjestima koja su nam bliska pak čak ni u samoj prestolnici, ne viđamo ulice ni znaka, koji bi se kitio imenom S. Bjelanovića. j Bjelanović nije doživio, da poa žanje ono što je posijao. Ali on ploča u Đevrskama, ispod koj“, počivaju njegove kosti i u tami, vječito će da bljeska neuvelom slavom, iz koje se stvaraju djela. Aanuno Ileuipatiosuf$ Hexkang 4 naHac V najrexum JaHuma poncTBa, unu emo y JlyopoBnuk, za y TOM Hape HOM Tpa1y, okpujemumo ce mebhy Opa- HoM H CeCTpaMA, MA IpeTeXHO IPyTe Bjepe, aTu HCTHX NaTpHOTCKUX oCje- kaja. la ce orpmjeMmo o oHy Tony 6parTcky /by6aB, za ce y onoj Goxar- CTBEHOj NPHPOJU HAyxXHBAMO M y XAap- Monuju oTMeHux u QuBux 1yna, og koje cy ce onomjare jake. gmaBare BHAJbHBHX H HEBH/UBHBHX 3/HX XYXOBA. Buzo je Tara 6op0u, au uwacmux H oTmeHHx, Ouo je u Tana yzapana aju He Tako rpy6ux u 1y6oxux, jep He LOJTAXKAXy OZ Opara Hero og Henpu- jarewa, Kora 6u ysujek 3ajeuuuku cnoxHo no6ujenuju. Te koju: 64 upen HCTAKHYTOM 3Aje HHMUKOM 3ACTABOM' YCTyKHYO. Ilesu3om : pasgsajaj ua snazaj, no- | 1 :JbEM OHaKO HX POILCKH NKOTHYIIIC, nmiao je menpnjarejb meby Hac, Te ako je ycnmo y MHOTHM MjecTuMa, napo- | uuro onje, rije je zoBeo ypohemuke cBoje, muje Morao y /ly6poBauky y OBOM HAIPEAHOM, KYITYPHOM MjecCTy, Koju ce onynmupame recmom: Cnosu ce u loćujezu! Cana y c7o607u Bpro pyaxre nojase M HEMMJIH TJACOBH IONMPY H3 OBOF aparor mam mjecra, Ilozurome u oB- nje rzaBe, omu, koju upezx menpujare- Te 2«uBehu Taza y Mpaky H 3a0/Iy1u, ne MOry Ja CXBATE OHE, KOjH IOdeKABIIH ocTBapene uzreare, 3a koje cy ce 6o- PuIH, y34urome ce, za nponoBujezajy: 6pailiciui8o, 16y6a8, jezunciliBo, na y- \jezune, InTO je eupnjaTe/b pasjezuBuo, za yrjeme, mrTo je ynusujeJumo, IoHH- 3uo, Ilojasunmre ce oneT 314 IyXOBH ,