Taksa plaćena u gotovu GODINA XXIV Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din 48'- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1'- DII po a3 anal Dubrovnik, 13 marta 1937 DNOHNIK Broj 6 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne“ frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2 Zlo je poći a gore ne poći Od oslobođenja do danas,“ a da ne govotimo o vremenu koje smo mi Srbi i Hrvati proživjeli pod tuđinom, neprekidno izbijaju neka na izgled krupna pitanja, u koja se zaplićemo bez potrebe, koja satiru naše umne snage i naše nerve, i ruše nam dobru volju i sposobnost, mjesto .da te umne snage upotrebimo u mno- go korisnije svrhe za naš. narod i našu državu, čija nam je sreća uvijek na jeziku, ali ne nalazi odjeka u svačijoj duši. Jedan dio naše hrvatske braće, još še uvijek uporno drži starih predrasuda i ne shvaća nikako duh vremena. Mi to donekle ra- zumijemo i nemamo nikakve na- mjere da im ma šta predbacuje- mo za ono što je bilo i prošlo, nego nas boli i Zabrinjuje to, što je njihov mentalitet ostao i danas onaj isti, predratni. Mi smo se pod Austrijom bo- rili s njima kako smo mogli, da u neravnoj borbi pod moćnom i kletikalnom državom obezbjedi- mo svoj narodni opstanak. I i- mali smo pobjeda koje su odje- kivale u čitavom slovenstvu i za- divljavale pošteni svijet, koji je shvaćao opravdanost naše borbe i našu veliku misao: oslobođenje Srpskoga naroda i cijeloga Ju- goslovenstva. Samo jedan dio Hr- vata nije to razumijevao. On se je oslanjao ma moć Austrije i njenu politiku ,,Dranga“ na is- tok, na jugoistok, na jug, i ku- da još nije bolesna fantazija go- nila omu davno preživjelu, išči- ljelu kreaciju Srednjega Vijeka. — Inije čudo! Ni toliki svijet koji se divio našoj borbi, nije bio ubijeđen u mogućnost našeg uspjeha, ni u našu istrajnost. Ve- ćina Hrvata je poslije aneksi- je Bosne iHercegovine još više bila ubijeđena u moć Austrijskog oružja i htjela je da, — preure- denjem austrijške države poslije njenih zamišljenih pobjeda, a de- | finitivne propasti srpske misli, spa- se Jugoslaviju“ pod svojim ime- nom, a u oRviru Austro-Ma- đarske. — To je međutim bila jedma ve- lika pogreška i jedna propala i- luzija, jer nijesu morali ni po- mišljati, da će Austrija ikad, nji- ma za ljubav, ustupiti im zemlje i “gradove, da zadovolji njihove želje. Ta imali su u istoriji do- voljno primjera austrijske ,,za- hvalnosti“ i sebičnosti, pa su mogli prozrijeti prave njene na- mjere. Danas pak, poslije gotovo dva- deset godina otkako nas je Sr- bija oslobodila, kad su već za u- vijek propale sve iluzije našeg zajedničkog dušmanina, jer on više ne postoji, prestale su i sve zabrinutosti za naš zajednički narodni opstanak i neprikosno- venost naše države, pa nam ne ostaje nego samo jedna, ali oz- biljna briga, kako ćemo ovu našu, morem krvi izvojštenu, ste- čevinu da očuvamo, i da ne ru- šimo njen ugled i poštovanje koje je svuda u svijetu stekla, praz- nim i bespotrebnim našim vječi- tim razmiricama. Neka nam se vjeruje, da mi danas nemamo nikakvih jačih bri- ga koje bi ovu mogle da potisnu. Konsoliđovanje naše države, to mora biti najpreča misao i duž- nost i želja, svakog poštenog nje- nog sina, ma kojim se imenom krstio. I ne samo da se ove re- fleksije odnose na mašu državu, nego na cijeli Balkan, koji nije više domena bun4, razbojništava, upadic4 u našu granicu, masa- kriranj& našega naroda, prevršlji- vosti balkanske politike, koja je često potpadala pod tuđi upliv. Balkan nije više poprište tuđih prohijeva. Srećnim preokretom u shvaćanju naših međusobnih in- teresa i naše narodne budućnosti, Jugoslavija 1 Bugarska utvrdile su vjeru vječitog mira i bratske ljubavi, koja je iznenadila i za- nijemila naše neprijatelje; a na- Ši se saveznici samo raduju, što je Balkan zemlja, na koju ne tre- ba da gledaju sa podozrenjem, jer je ona prožeta samo jednom politikom: mira i reda, svoga pro- speriteta i ljubavi prema svojoj braći, od koje je neće više moći odvajati nikakvi tuđi nasrtaji, ni interesi. Neka nam onaj dio braće Hr- vata koji ne zarezujejugosloven- stvo, vjeruje da nam ništa na svi- jetu ne bi bilo draže, nego ure- đenje njihova ,pitanja“ koje imi tako nazivljemo, jer ga oni tako karakterišu. Inače mi ne može- mo da priznamo, da može u op- šte da između braće postoji ne- ko ,,pitanje', dok njihovi zah- tjevi ne prelaze granice moguć nosti da se izvrše, i. kompatibil- nosti sa tačnim shvaćanjem dr- žavne ideje, državne cjeline i narodnog ujedinjenja. Prema to- me, da oni budu imati neka pri- vilegija koja nijedan drugi dio naroda nema i ne može tražiti; da oni budu neka država u dr- žavi, to se ne da ni zamisliti, ko razumije što je država; to bibio jedan bezuspješan posao koji bi samo kočio ad infinitum naš rad oko njenog uređenja, oko rješa- vanja toliko drugih vitalnih pi- tanja, koja ne trpe odlaganja. Među ta pitanja, spada i jed- no vrlo važuo, koje bi moglo da bude i sudbonosno, za sav naš narod, kad bi se ono krivo shva- tilo i naopako riješilo. I ma da je ono sada na dnevnom redu, mi mu ue poklanjamo važnost koju zaslužuje. Još je gore, što u to pitanje nijesmo do kraja ni upućeni. Čujemo sa jedne strane ozbiljne kritike i proteste, a sa druge opet umirljive glasove i uvjeravanja, da đavo nije tako crn, kako ga pišu. Ali ni kon- kretnih dokaza koji osuđuju, n pozitivnih koji bi morali da nas umire, a obe su strane kompe- tentne da zauzmu definitivno sta- novište i da izreknu svoj sud. Ostaje dakle i dalje sumnja da je nešto trulo u Danskoj, a sum- nja je ponekad gora, nego samo zlo. Jer kad se o nečemu podr- žava sumnja, ona uznemiruje du- kove, uzbuđuje duhove i dovodi do neželjenih posljedica, kakvih nam je svijet u prošlosti dao u izobilju, a # danas na naše oči pruža nam ih u dovoljaoj mjeri. Ako nam sa najkompetentnijeg mjesta dolaze uvjeravanja da đa- vo ni ovaj put nije crn, on bi mogao biti šaren, a mi nećemo da u opšte s vragoni imamo po- sla. Mi se nadamo da će biti tako kako nas mjerodavni uvjerevaju; ali sama nada, ne može da nas zadovolji, jer je ,,Spes ultima dea“, a mi smo realiste, ne pod- ležimo obmanama, ni uljepšava- nju zla, koje treba iskorijeniti, a ne ublažavati. I dok smo još na vrijeme! Nestajanje historijskih spomenika iz Dubrovnika U ,Jadranskom Dnevniku“ (Split) od 26 februara 1937 go- dine izašao je dopis dubrovačkog dopisnika o nestanku nekih hi- storijskih slika i spomenika iz Dubrovnika. Tu se među osta- lim kaže i ovo: ,U Dubrovniku je svakome poznato što se je do- gođilo sa dijelom njegova Arhi- va. I8 godina brojne isprave i važna dokumenta dubrovačkog Arhiva leže u Beogradu ido da- nas nije pošlo za rukom, da se Dubrovniku povrati njegov arhiv, Preko 4.000 najstarijih i najvaž- nijih isprava odneseno je u Beč, a zatim u Beograd, od kojeg se je izvjestan dio kasnije prodavao : > das za zamatavanje. Tako je naprimje jedan ruski konzul kod jednog trgovca u Beogradu našao po- velju bosanskog Bana Kulina iz BIO. 3. Ko god pročita ovako stilizo- vanu ovu vijest o našim arhiv- skim dokumentima, morao bi naj- odlučnije da ustane protiv bar- barskog uništavanja spomenika naše slavne prošlosti. Naravno, kada bi sve to bilo istinito i tačno. Međutim, pisac one vijesti ne samo da je svojim napisom iznio nekoliko mnetačnosti, nego je otkrio i svoje krajnje mnezna- nje o stvarima koje spominje. Njemu je, izgleda, bilo glavno da još jednom pronađe nešto či- me može da ocrni Beograd, jer da se u ovom slučaju nije radilo o tom gradu, nebi se niko ni javljao da zaštiti naše historijske spomenike. Da bi pak poštena javnost tačno znala što se dogo- dilo sa znamenitom starosrpskom poveljom Kulin-bana treba izni- jeti slijedeće: U svojoj povelji Kulin-ban je god. 1189 dozvolio Dubrovčani- ma da mogu slobodno dolaziti kao trgovci u Bosnu. Povelja je pisana našim jezikom, i ćirilicom, i to je danas najstariji očuvani srpski dokumenat srednjega vije- ka. Nekad je povelja bila u Du-| brovačkom arhivu, a danas se na- lazi u biblioteci lenjingradske a- kademije. A znate li kako je o- namo dospjela? Kupio ju je je- dan ruski konzul. Ali ne sada, niti u Beogradu, nego polovinom prošloga vijeka, za vrijeme aus- trijske vladavine, i to usred Du- brovnika. Ruski konzul Gagić, koji je tu povelju darovao Ru- siji, priča kako je taj, neobično važni = starosrpski = dokumenat, kupio kod nekoga koji ga je vjerovatno uzeo iz arhiva i pro- deo. — Jer mi Dubrovčani treba da dobro upamtimo: svoj Arhiv upropastili smo _ mi sami. I ne samo arhiv, nego i mnoge bibli- oteke naših institucija, crkava, manastira, škola i privatnih ku- ća, kao i mnoge historijske spo- menike koje su nam stari pre- dali. I to ne danas, u Jugoslavi- ji, nego kroz poslednje stoljeće u Austriji. Cak Austrija kao da je sistematski-radila na upropaš- ćavanju naših svetinja. Za vrije- me njezina gospodstva raznosili su se arhivski dokumenti i knji- ge po Dubrovniku, i svako ih je moga da kupi, pa i za obični dućanski papir. Ako danas u na- šem Arhivu fale čitave serije knjiga ili dokumenata, to je naj- više posljedica nemara austrijskih vlasti. A baš nedavno je na jed- nom drugom mjestu istaknuto kako su uprav zato vrijeme upro- pašteni arhivi Stona, Mljeta, Cav- tata, i drugih mjesta negdašnje