Pa. Taksa plaćena u gotovu GODINA XXIV Izlazi svake subole. Pretplata u Jugoslaviji Din 48'- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i d Australiju Din 144— Pojedini broj din 1- Dubrovnik, 20 marta 1937 ( 20/3 m3 1 sd" Broj 7 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukogisi se ne vraćaju; ne“ frankirana pisma se ne pri- | maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija : Kraljice Marije br. “2 Današnja psihička konstelacija | izvjesnog dijela Dubrovnika upu- | ćuje nas za čas na razmišljanje : o životu u starom Gradu kad je | Republika u sebi nosila sav sjaj | i bogatstvo jedne visoke kulture | duha i duše, kad je sa gradskih | tvrđava i bedema odjekivala pjes- ma mira i sreće, staloženosti i | vjere u stvarnost kojoj se treba | povinovati. Stari Dubrovčani, au- tohtoni stanovnici Dubrovnika i / Dubrovačke Republike, napajali | su se među gradskim ,,mirima ', | s kojih je pogled pucao u bes- | krajne daljine odakle je dolazilo | bogatstvo, Svim tim atributima | jednog lijepog isrećnog života, | pa su u takvom životu prinosili | na žrtvu mnoga od svojih zado- | voljstava; lišavali su se ponekad i ličnih potreba životnih, samo da bi opšti život u Gradu i Re- | publici bio što homogeniji. Sta- (ri Dubrovčani su bili svjesni to- | |ga da opšta stvar njihove male | jima se mogao i da razvije ona- ko intezivan Život materijalne 1" države baš u mnogome zavisi od i pregora i žrtve pojedinaca ili po- (jedinih klasa; da je njen mapre- dak uvjetovan i opštim zajednič- kim naporima svih bez razlike ina klasu i vjeru. I baš je toi bio jedan od važnih faktora na kojima je počivao hiljađugodišnji život slobođe starog njihova Du- brovnika. Plemići su, mada vla- dajuća klasa, viši svijet, radila često ruku pod ruku s pučanima koji su mogli nešto da učine za opštu stvar kao pojedinci. I ti plemići su često poštovali, cijeni- li i nagradivali indirektnim ili direktnim priznanjima baš zasluž- ne pučane gotovo više nego i sa- ime članove svoje klase, mada su se držali principa da svi treba da rade svim snagama, a da zato ine treba nagradivati. Eklatantan je i dovoljan samo jedan jedini primjer pučanina Pracata kome je jedinom, (kroz svih hiljadu godina života državnog), za van- redne zasluge podignut spome- nik na najvidnijem i najznačaj- nijem mjestu gdje se sticao i o- dakle je poticao sav život Dub- rovnika i Republike. Na taj na- čin, zajedničkim naporima svih od najmanjeg crevljara, preko zlatara i trgovaca do vlastele i knezova, svi su radili zajedno, u punoj harmoniji, u koliko se u- opšte može objektivno gororiti o harmoniji koja nikad nije i ne može biti apsolutna, — pa je i život mogao i morao da teče na jedan način, da je relativno za- dovoljavao sve, da je bio svima podnošljiv i lak. U taj i takav Psihološki spremljeni mir životni Slazilo je kao zlatna rijeka bogat- stvo iz zaleđa, iz onih krajeva, bez kojih Dubrovnik ni izdaleka ne bi bio onaj slavni grad koji je nad cijelim narodom našim Svijetlio kao zlatan lukijernar, i Svojim svijetlom natapao sve na- še krajeve, ubrizgavajući im ne- Svjesno u životni dah nadu u bo- lju budućnost i vjeru u jednu ne- pokolebivo svijetlu budućnost svih Slovena na Jugu. Spuštale su se dnevno karavane konja i mazgi niz obronke dubrovačkih brda iz Hercegovine, Bosne, Crne Gore i Srbije u Dubrovnik, donoseći sobom bezbrojne tovare robe od najobičnijih artikala do najsku- pocjenijih predmeta. Odlazili su mnogi i mnogi dubrovački trgov- ci, plemići i pučani, duboko u naše krajeve preko Trebinja-Fo- če-Sjenice, Ljubinja-Stoca-Mosta- ra-Sarajeva ili Novog-Risna-Nik- šića-Peći, dopirući u sva znatnija mjesta stare srpske države, Her- cegov> zemlje, Bosne, Crne Go- re i Bugarske, pa se otud vra- ćali sa silnim kapitalima na ko- duhovne kulture. Ni neprohodne planine, ni besputne poljane, ni neuređeni drumovi, ni nesigur- nost koja je često bila opasnost za trgovce i putnike, nijesu 0- metali agilne i preduzimljive Dubrovčane da kreću na svoja daleka putovanja trgovačka, da dopru i u najudaljenija mjesta naša, gdje su ih interesi vodili, da saznaju vrlo rano za Srebre- nicu i Novo Brdo, odakle su iz- nosili dragocjene rude u svoju malu domovinu. Nisu oni najzad uzalud stvarali svoje posebne ko- lonije u svim ovim našim kraje- vima, tamo dolazili n dodir, o- rođavali se i krvno miješali sa zdravim elementom gorštaka o- vih naših zemalja. Pa je na taj način, što je sasvim i prirodno, već vrlo rano usisavao mnoge e- lemente te gorštačke kulture, primao je mnoge lijepe običaje, navike, apsorbovao i od rasne vitalne otpornosti, i tako osvje- žavao svoju eminentno izrazitu dubrovačku slovinsku kulturu, u kojoj je bilo dosta i romanskih elemenata. Na taj način se_Du- brovnik po prirodnoj upućenosti svoga života već od svog opstan- ka okrenuo prema istoku, potra- žio je i našao velike izvore za svoj život baš na tim stranama, pa tako od ,,slovinskih zemalja“ u mnogom živio, i u ,slovinskim zemljam“ nalazio materijalnog i duhovnog osvježenja i okrjepe. I taj vjekovni zajednički život Dubrovnika i ostalih naših ze- malja koje su se nalazile u nje- govom bližem ili daljem zaleđu, stvorio je jednu vrlo tijesnu ve- zu materijalnu i duhovnu, a vje- Prošlost i sadašnjosti kovni uticaj jednih na druge do- veo je u sklad mnoge razlike, izjednačio ih, i tako gotovo uje- dinio fizički i psihički sve og- ranke jednog slovenskog stabla na Balkanu. Nijesu svakako bili bez sentimentalnosti, bratskog osjećanja i krajnje slovenske paž- nje mnogi zakoni, uredbe i pra- vilnici, izdavani u Hercegovini, Bosni i zemljama Nemanjića u korist Dubrovčana, za njihovu ličnu bezbjednost i zaštitu nji- hova imanja i trgovine. Može se danas govoriti što i kako se ho- će, ali stvari treba objektivno Posmatrati, treba sve postaviti na svoje pravo mjesto i priznati ne samo jednu. istorijsku važnost, nego i značej njihov danas. Jer ono što je teklo samo od sebe vjekovima, što je bilo tako nor- malno, što je uslovljavalo život Du- brovnika, ne može se izbrisati ni političkim galematijasima,.ni ,,di- plomatskim““ sofizmima, ni ora- torskim deklamacijama, ni — fi- zičkom silom. Slovinstvo starog i novog Dubrovnika je činjenica stvarnosti, duboko vezano za nje- gov materijalni i duhovni život, i ono je i danas stvarnost koja se ne može ničim demantovati. Sadašnjost je vezana za prošlost životnom vezom koja se ničim ne može prekinuti, a budućnostje u isto tako moćnoj zajednici sa sa- dašnjošćn i svim vjekovima proš- losti, — 1 oma će uvjek biti ista onakova kakva je bila kroz sve vjekove rada, reda, pravde i poš- tenja. Slovinstvo stare naše du- brave; sem tradicija 1 vjekova, čuvaće svojim snagama zajednič- kim i nedjeljivim svi oni kon- struktivni čuvari narodnih snaga, koji, ugledajući se na složan i harmoničan rad starih Dubrov- . mia > . . čana, misle 'sinovski, iskreno i bez laži, o sreći svog slavnog Gra- da, njegove sadašnjosti i još ljep- še budućnošti. Čuvaće ga svioni vole skupa sa o- S. Sa rvrimatoji omzemljom... «di Se me iskudre crte Dubrovniku U Pragu, 9 marta 19537. Dragi uredniče! Moj članak ,,Vivisekcija Dubrovni- ka“ stavio je svaku stvar na svoje mjesto i dokazao je da ima jedan dobar i jedan rđav turizam. Dohka- zao je, da se ne može i ne smije postupati sa Dubrovnikom Rao sa mnogo većim gradom, gdje turizam može sebi, bez ikakve štete za fizi- pm: grada, dati mnogo više slo- e Milo mi je, da se ,Dubrovnik“ u glavnome n sa mojom argu- mentacijom. m pitanju može, dakako, da se vrlo mnogo govori i .da se brane razna stajališta, ali naš | Dubrovnik ne smije pasti žrtvom so- fizma, ni rđavo shvaćenog turizma. Dozvolite mi sada, da ovim po- vodom podvučem neka značajnija fakta, kao dodatak i komentar ono- me mom članku. Biće tridesti godišta što sam u ro- vu za odbranu ljepote Dubrovnika i za njegov istorijski integritet. Prvu sam uzbunu podigao dobro pozna“ tim člankom : »Plač dubrovačkijeh stijena , koji je ugledao svijetlo u mojim ,Rnjiževnim časovima“. Tamo sam nanizao i žigosao sve profana- cije kojima je naš Grad izložen bio od davnina, a nedavno htio sam u- potpuniti taj ,Plač“ novim nizom profanacija, jer se niko nije osvrnuo na onaj prvi moj vapaj, nego se produžilo vandalski griskati one sve- te stijene, sve do najnovijih strahota — meni dobro poznatih — kod Gos- pe od Milosrđa i pod Lunardom. Kad sam na banketu Svetoga Vla- ha godine 1928,na neopisivo odu- ševljenje prisutnih, prekorio moje su- građane što zvonik stoji razvaljen već četvrt vijeka, pa kad sam one iste večeri pokrenuo građenje novog zvonika, što je aklamacijom bilo i primljeno, neki su:se glasovi bili ču- li da bi se novi zvonik malo druk- čije, esteskije obnovio, jer onaj stari koji je bio pokrpljen po Velikoj Trešnji (1667). nije bio baš remek- djelo arhitekture. Ja sam na to po- novno ustao one večeri govoreći da se zvonik ima obnoviti kakav je bio: .stari, i poslužio sam se krasnom mletačkom formulom za obnovu zvonika Svetog Marka: ,Dove era e come era“, t.j. na .onom istom mjestu i tačno onakav #akav je bio | stari. Svi su me potpuno razumjeli i jednoglasno bi riješeno da se obno- vi zvonik po onoj formuli. Do tog stepena poštovala se još u ono vri- jeme fizionomija našega GradalSve se tako i učinilo, pak sam imao za dovoljstvo da o zaključku izvijesti našega Paska Baburicu, koji je pa triotski na sebe uzeo trošak za ob" novu zvonika (milijun. dinara) ma da“ sam u Odboru ad hoc, pod pred- sijedanjem _simpatičnoga načelnika Dr. SRvrce, učinio da se usvoji po meni sastavljen proglas na sve Du- brovčane, nadajući se da će svi du- brovački građani, sve tamo do dvije Amerike i Australije, priložiti za ob- novu zvonika potrebna sredstva. Mislim da se ovako ima poštovati karakter našega Grada! Ostalo sam rekao u svom članku ,Vivisekcija Dubrovnika“ i u pređašnjem ,,Plaču dubrovačhkijeh stijena“, : Pročitao sam, dragi uredniče, jo i prepisku između naše Općine i Ju- goslavenskog Lloyda. Ima lijepijeh misli i lijepijeh akcenata. I jedni su i drugi dobro mislili, ali jedna stara poslovica govori da je ,pakao vas popločan dobrim namjerama“. Jednu su međutim i jedni i drugi presudnu stvar zaboravili: da Dubrovnik im- perativno ište da ga se, baš u inte- resu visokog turizma, štedi. Na naš biser-Grad mogu se primijeniti ujed- nini ove glasovite riječi: ,Aut sit ut est aut non sit“, Ili neka ostane kakav je ili bolje da ga nestane. Pozivljem se na mnoge veleumne strane turiste koji se zovu: Lucien, Romier, Abel Bonnard, Sir Arthur Evans, A. #' Serstevens i dr. Svi se sa mnom saglašavaju, svi su više pu- ta izrazili nadu, da ne ćemo dozvo- liti da se iskvare crte Dubrovnika, koji samo u tim crtama živi i plijeni svako plemenito srce. Sa srdačnim pozdravom Vaš +: Lujo Vojnović