Pa.

Taksa plaćena u gotovu

GODINA XXIV

Izlazi svake subole.

Pretplata u Jugoslaviji Din
48'- godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96'-,
za Englesku, Ameriku i
d Australiju Din 144—

Pojedini broj din 1-

Dubrovnik, 20 marta 1937

(

20/3

m3 1 sd"

Broj 7

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukogisi se ne vraćaju; ne“
frankirana pisma se ne pri- |
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7'-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Vlasnik, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ P. KRISTO

Osnovan 1892 god.

Uredništvo i administracija : Kraljice Marije br. “2

Današnja psihička konstelacija
| izvjesnog dijela Dubrovnika upu-
| ćuje nas za čas na razmišljanje
:

o životu u starom Gradu kad je
| Republika u sebi nosila sav sjaj
| i bogatstvo jedne visoke kulture
| duha i duše, kad je sa gradskih
| tvrđava i bedema odjekivala pjes-
ma mira i sreće, staloženosti i
| vjere u stvarnost kojoj se treba
| povinovati. Stari Dubrovčani, au-
 tohtoni stanovnici Dubrovnika i
/ Dubrovačke Republike, napajali
| su se među gradskim ,,mirima ',
| s kojih je pogled pucao u bes-
| krajne daljine odakle je dolazilo
| bogatstvo, Svim tim atributima
| jednog lijepog isrećnog života,
| pa su u takvom životu prinosili
| na žrtvu mnoga od svojih zado-
| voljstava; lišavali su se ponekad
i ličnih potreba životnih, samo
da bi opšti život u Gradu i Re-
| publici bio što homogeniji. Sta-

(ri Dubrovčani su bili svjesni to- |

|ga da opšta stvar njihove male
| jima se mogao i da razvije ona-
ko intezivan Život materijalne 1"

države baš u mnogome zavisi od
i pregora i žrtve pojedinaca ili po-
(jedinih klasa; da je njen mapre-
dak uvjetovan i opštim zajednič-
kim naporima svih bez razlike
ina klasu i vjeru. I baš je toi
bio jedan od važnih faktora na
kojima je počivao hiljađugodišnji
život slobođe starog njihova Du-
brovnika. Plemići su, mada vla-
dajuća klasa, viši svijet, radila
često ruku pod ruku s pučanima
koji su mogli nešto da učine za
opštu stvar kao pojedinci. I ti
plemići su često poštovali, cijeni-
li i nagradivali indirektnim ili
direktnim priznanjima baš zasluž-
ne pučane gotovo više nego i sa-
ime članove svoje klase, mada su
se držali principa da svi treba
da rade svim snagama, a da zato
ine treba nagradivati. Eklatantan
je i dovoljan samo jedan jedini
primjer pučanina Pracata kome
je jedinom, (kroz svih hiljadu
godina života državnog), za van-
redne zasluge podignut spome-
nik na najvidnijem i najznačaj-
nijem mjestu gdje se sticao i o-
dakle je poticao sav život Dub-
rovnika i Republike. Na taj na-
čin, zajedničkim naporima svih
od najmanjeg crevljara, preko
zlatara i trgovaca do vlastele i
knezova, svi su radili zajedno, u
punoj harmoniji, u koliko se u-
opšte može objektivno gororiti o
harmoniji koja nikad nije i ne
može biti apsolutna, — pa je i
život mogao i morao da teče na
jedan način, da je relativno za-
dovoljavao sve, da je bio svima
podnošljiv i lak. U taj i takav
Psihološki spremljeni mir životni
Slazilo je kao zlatna rijeka bogat-
stvo iz zaleđa, iz onih krajeva,
bez kojih Dubrovnik ni izdaleka

ne bi bio onaj slavni grad koji
je nad cijelim narodom našim
Svijetlio kao zlatan lukijernar, i
Svojim svijetlom natapao sve na-
še krajeve, ubrizgavajući im ne-
Svjesno u životni dah nadu u bo-
lju budućnost i vjeru u jednu ne-
pokolebivo svijetlu budućnost svih
Slovena na Jugu. Spuštale su se
dnevno karavane konja i mazgi
niz obronke dubrovačkih brda iz
Hercegovine, Bosne, Crne Gore
i Srbije u Dubrovnik, donoseći
sobom bezbrojne tovare robe od
najobičnijih artikala do najsku-
pocjenijih predmeta. Odlazili su
mnogi i mnogi dubrovački trgov-
ci, plemići i pučani, duboko u
naše krajeve preko Trebinja-Fo-
če-Sjenice, Ljubinja-Stoca-Mosta-
ra-Sarajeva ili Novog-Risna-Nik-
šića-Peći, dopirući u sva znatnija
mjesta stare srpske države, Her-
cegov> zemlje, Bosne, Crne Go-
re i Bugarske, pa se otud vra-
ćali sa silnim kapitalima na ko-

duhovne kulture. Ni neprohodne
planine, ni besputne poljane, ni
neuređeni drumovi, ni nesigur-
nost koja je često bila opasnost
za trgovce i putnike, nijesu 0-
metali agilne i  preduzimljive
Dubrovčane da kreću na svoja
daleka putovanja trgovačka, da
dopru i u najudaljenija mjesta
naša, gdje su ih interesi vodili,
da saznaju vrlo rano za Srebre-
nicu i Novo Brdo, odakle su iz-
nosili dragocjene rude u svoju
malu domovinu. Nisu oni najzad
uzalud stvarali svoje posebne ko-
lonije u svim ovim našim kraje-
vima, tamo dolazili n dodir, o-
rođavali se i krvno miješali sa
zdravim elementom gorštaka o-
vih naših zemalja. Pa je na taj
način, što je sasvim i prirodno,
već vrlo rano usisavao mnoge e-
lemente te gorštačke kulture,
primao je mnoge lijepe običaje,
navike, apsorbovao i od rasne
vitalne otpornosti, i tako  osvje-
žavao svoju eminentno izrazitu
dubrovačku slovinsku kulturu, u
kojoj je bilo dosta i romanskih
elemenata. Na taj način se_Du-
brovnik po prirodnoj upućenosti
svoga života već od svog opstan-
ka okrenuo prema istoku, potra-
žio je i našao velike izvore za
svoj život baš na tim stranama,
pa tako od ,,slovinskih zemalja“
u mnogom živio, i u ,slovinskim
zemljam“ nalazio materijalnog
i duhovnog osvježenja i okrjepe.
I taj vjekovni zajednički život
Dubrovnika i ostalih naših ze-
malja koje su se nalazile u nje-
govom bližem ili daljem zaleđu,
stvorio je jednu vrlo tijesnu ve-
zu materijalnu i duhovnu, a vje-

Prošlost i sadašnjosti

kovni uticaj jednih na druge do-
veo je u sklad mnoge razlike,
izjednačio ih, i tako gotovo uje-
dinio fizički i psihički sve og-
ranke jednog slovenskog stabla
na Balkanu. Nijesu svakako bili
bez  sentimentalnosti, bratskog
osjećanja i krajnje slovenske paž-
nje mnogi zakoni, uredbe i pra-
vilnici, izdavani u Hercegovini,
Bosni i zemljama Nemanjića u
korist Dubrovčana, za njihovu
ličnu bezbjednost i zaštitu  nji-
hova imanja i trgovine. Može se
danas govoriti što i kako se ho-
će, ali stvari treba objektivno
Posmatrati, treba sve postaviti na
svoje pravo mjesto i priznati ne
samo jednu. istorijsku važnost,
nego i značej njihov danas. Jer
ono što je teklo samo od sebe
vjekovima, što je bilo tako nor-
malno, što je uslovljavalo život Du-
brovnika, ne može se izbrisati ni
političkim galematijasima,.ni ,,di-
plomatskim““ sofizmima, ni ora-
torskim deklamacijama, ni — fi-
zičkom silom. Slovinstvo starog
i novog Dubrovnika je činjenica
stvarnosti, duboko vezano za nje-
gov materijalni i duhovni život,
i ono je i danas stvarnost koja
se ne može ničim demantovati.
Sadašnjost je vezana za prošlost
životnom vezom koja se ničim ne
može prekinuti, a budućnostje u
isto tako moćnoj zajednici sa sa-
dašnjošćn i svim vjekovima proš-
losti, — 1 oma će uvjek biti ista
onakova kakva je bila kroz sve
vjekove rada, reda, pravde i poš-
tenja. Slovinstvo stare naše du-
brave; sem tradicija 1 vjekova,
čuvaće svojim snagama zajednič-
kim i nedjeljivim svi oni kon-
struktivni čuvari narodnih snaga,
koji, ugledajući se na složan i
harmoničan rad starih  Dubrov-
. mia > . .

čana, misle 'sinovski, iskreno i
bez laži, o sreći svog slavnog Gra-
da, njegove sadašnjosti i još ljep-
še budućnošti. Čuvaće ga svioni
vole skupa sa o-

S. Sa rvrimatoji omzemljom...
«di Se me iskudre
crte Dubrovniku

U Pragu, 9 marta 19537.
Dragi uredniče!

Moj članak ,,Vivisekcija Dubrovni-
ka“ stavio je svaku stvar na svoje
mjesto i dokazao je da ima jedan
dobar i jedan rđav turizam. Dohka-
zao je, da se ne može i ne smije
postupati sa Dubrovnikom Rao sa
mnogo većim gradom, gdje turizam
može sebi, bez ikakve štete za fizi-
pm: grada, dati mnogo više slo-

e

Milo mi je, da se ,Dubrovnik“ u
glavnome n sa mojom argu-
mentacijom. m pitanju može,
dakako, da se vrlo mnogo govori i

.da se brane razna stajališta, ali naš

| Dubrovnik ne smije pasti žrtvom so-
fizma, ni rđavo shvaćenog turizma.

Dozvolite mi sada, da ovim po-
vodom podvučem neka značajnija
fakta, kao dodatak i komentar ono-
me mom članku.

Biće tridesti godišta što sam u ro-
vu za odbranu ljepote Dubrovnika
i za njegov istorijski integritet. Prvu
sam uzbunu podigao dobro pozna“
tim člankom : »Plač  dubrovačkijeh
stijena , koji je ugledao svijetlo u
mojim ,Rnjiževnim časovima“. Tamo
sam nanizao i žigosao sve profana-
cije kojima je naš Grad izložen bio
od davnina, a nedavno htio sam u-
potpuniti taj ,Plač“ novim nizom
profanacija, jer se niko nije osvrnuo
na onaj prvi moj vapaj, nego se
produžilo vandalski griskati one sve-
te stijene, sve do najnovijih strahota
— meni dobro poznatih — kod Gos-
pe od Milosrđa i pod Lunardom.

Kad sam na banketu Svetoga Vla-
ha godine 1928,na neopisivo odu-
ševljenje prisutnih, prekorio moje su-
građane što zvonik stoji razvaljen
već četvrt vijeka, pa kad sam one
iste večeri pokrenuo građenje novog
zvonika, što je aklamacijom bilo i
primljeno, neki su:se glasovi bili ču-
li da bi se novi zvonik malo druk-
čije, esteskije obnovio, jer onaj stari
koji je bio pokrpljen po Velikoj
Trešnji (1667). nije bio baš remek-
djelo arhitekture. Ja sam na to po-
novno ustao one večeri govoreći da
se zvonik ima obnoviti kakav je bio:
.stari, i poslužio sam se krasnom
mletačkom formulom za obnovu
zvonika Svetog Marka: ,Dove era
e come era“, t.j. na .onom istom
mjestu i tačno onakav #akav je bio

| stari. Svi su me potpuno razumjeli i

jednoglasno bi riješeno da se obno-
vi zvonik po onoj formuli. Do tog
stepena poštovala se još u ono vri-
jeme fizionomija našega GradalSve
se tako i učinilo, pak sam imao za
dovoljstvo da o zaključku izvijesti
našega Paska Baburicu, koji je pa
triotski na sebe uzeo trošak za ob"
novu zvonika (milijun. dinara) ma da“
sam u Odboru ad hoc, pod pred-
sijedanjem _simpatičnoga načelnika
Dr. SRvrce, učinio da se usvoji po
meni sastavljen proglas na sve Du-
brovčane, nadajući se da će svi du-
brovački građani, sve tamo do dvije
Amerike i Australije, priložiti za ob-
novu zvonika potrebna sredstva.

Mislim da se ovako ima poštovati
karakter našega Grada! Ostalo sam
rekao u svom članku  ,Vivisekcija
Dubrovnika“ i u pređašnjem ,,Plaču
dubrovačhkijeh stijena“, :

Pročitao sam, dragi uredniče, jo
i prepisku između naše Općine i Ju-
goslavenskog Lloyda. Ima lijepijeh
misli i lijepijeh akcenata. I jedni su
i drugi dobro mislili, ali jedna stara
poslovica govori da je ,pakao vas
popločan dobrim namjerama“. Jednu
su međutim i jedni i drugi presudnu
stvar zaboravili: da Dubrovnik im-
perativno ište da ga se, baš u inte-
resu visokog turizma, štedi. Na naš
biser-Grad mogu se primijeniti ujed-
nini ove glasovite riječi: ,Aut sit ut
est aut non sit“, Ili neka ostane
kakav je ili bolje da ga nestane.

Pozivljem se na mnoge veleumne
strane turiste koji se zovu: Lucien,
Romier, Abel Bonnard, Sir Arthur
Evans, A. #' Serstevens i dr. Svi se
sa mnom saglašavaju, svi su više pu-
ta izrazili nadu, da ne ćemo dozvo-
liti da se iskvare crte Dubrovnika,
koji samo u tim crtama živi i plijeni
svako plemenito srce.

Sa srdačnim pozdravom Vaš +:

Lujo Vojnović