a g Taksa plaćena u gotovu i |. GODINA XXIV Izlazi svake subote I Pretplata u Jugoslaviji Din 48'- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno Dubrovnik, 27 maja 1087 7 M za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i | Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1'- 2% a vakl0 "SSP Broj 8 .Dopisi sešalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Ruko, isi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. = Wiasnik, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i 'administracija : Kraljice Marije br. 2 [Još u predratno vrijeme, za lbba našega robovanja kada su ihstromađarske vlasti sa prili- sho uspjeha provodile lozinku : Bvide etimpera! (razdvajaj vladaj!) odlučno smo ustajali otiv upotrebe crkve kaQq mje- , sa kog. bi se politički dje- Bvalo. U ono doba vlasti su iz lakse izvodile tačan račun, da B je upravljanje (vladanje) mno- O više olakšano, ako nas drže U političkoj podvojenosti, sljed- Beno tome, u neprestanoj za- Adi. U provađanju ovoga, one Hu najmanja ruku, tolerirale se. ponekada 1 crkva zgodno Dotrebi kao mjesto, sa kojeg će 3 potpomeći i olakšati provađa- ep lozinke: divide et impera! *urno, da pod onakovim pri- kama, u kojima smo onda ži- Eli, naše odlučno ustajanje pro- M upotrebe crkve u političke j nije moglo tu praksu Gipuno uništiti, ali ipak, naš Mučan stav ponekada je primo- i i svemoćne, da pomalo o- dydaju taj način unošenja u ma- Wopolitičkih. svađa i narodnog Sđusobnog razjedinjavanja. lažalost, i tt naše doba slobo- ši ujedinjenja ima kod“ nas, ši baš rijetko, slučajeva, gdje UH crkva, oltar ili crkvena pro- Wijedaonica poprišta; sa kojih "Imješte bratske ljubavi, direk- ili indirektno, propovijeda tska mržnja; mješte 'vjerske Išljivosti, *'upućuje na“ vjersko ženje, odakle se ne štedi ni ava, raspirujući plemenski an- šonizam. i borbu. Sa tih se sta, ne rijetko, zalaže 1 uzi- u obranu separatističke ele- šnte, koji ovoj napaćenoj zem- ine žele dobra. Nijesu rijetki H propovjednika, koji bez zazo- (1 sa propovijedaonice pozivlju koga, pa čak i policijske a- te, da ga dođu slušati i da lježe njegove riječi, pa neka slobodno svojim gospodarima že, i onda saspu drvljei ka- “ije na vlasti, a počnu u zvi- ile kovati separatističku stranu, Ovjetujuć je sa hrvatskim na- dom. Može li biti većeg cini- la?! Kad usporedimo nekadašnje Dpovijedi u Dubrovačkim cr- dina, naročito u ovim danima ikog posta, u danima molitve, ske ljubavi i vjerske trpelji- ši, sa današnjim nekim pro- Vijedima, tada se može slobo- uzdahnuti; quantum mu- us ab illo! Onda se je, i rijetkim slučajevima a za. tu tuđina gospodara, samo po m dubrovačkim selima mogla u crkvi čuti propovijed kakvog popa zanešenjaka strančara, da za ljubav ondašnjim vlastima o- drži ili jače potstrekue bratsku svađu i borbu svojiku parohijana Srba i Hrvata. U prijašnje vri- jeme po svim crkvama u glavnom su se tretirala čisto vjerska pi- tanja bez zajedljivosti u duhu jevanđelja, a u današnja vreme- na kao da se je sve Okrenulo naopačke. S toga danas nije ni- kakvo iznenađenje, kad priđete u crkvu i mješte da čujete »Ri- ječ božiju,« nađete se pred a vornikom, koji bi, po svojim iz- laganjima, bolje pristajao nekom političkom zboru, kome je teu- denca hatangiranje masa i uno- senje zabune. Dok se je nekada u našem skladnom i pobožnom Dubrovniku slušalo sveštenike Du- brovčane propovjednike sa pa- žnjom punom strahopoštovanja i prema ozbiljnoj riječi i prema svetom mjestu sa kojeg ta riječ dolaze danas se gura svjetina na propovijedi u nekim crkvama, da daee oduška svome raspoloženju, da se ponekad sita i bučno na- smije omdje, u crkvi, u kojoj su pravi i pobožni Dubrovčani, mla- di 1 stari, slušali riječ propovje- dnikovu samo kao okrepu duše, i ne pomišljajući da bi propovi- jed kod njih mogla dati povoda: i za najmanji smijeh, ida bi pro- povijed mogla da zastrani u ne- ke čudne teme, nedostojne mje- sta sa kojeg se pretresaju. U prošlosti, kako naglasismo, iako rijetko ali ipak, mogla se je čuti — i tou selu — propo- vijed, koja je bila za račun tuđi- na gospodara, ali se danas, na- žalost, dosta često slušaju crkov- Tri rasprave prof. M. Rešetara Naša nacionalna nauka mnogo du- guje radu katoličkih Srba iz Dubro- vnika. Imena Meda Pucića, Valtazara Bogišića, Pera Budmana, Dum Ivana Stojanovića, Luka Zore, Vice i Luja Adamovića, Antonija Vučetića, Mila- na Rešetara, Luja Vojnovića, Ivana Gjaje, Pera Kolendića, Frana Kuliši- ća i drugih dovoljno su poznata i kod nas i na strani. Svojim radom, i kao pojedinci i kao cjelina, nasta- vili su slavne tradicije Dubrovnika, te su u posljednjem stoljeću još jed- nom proslavili svoj rodni kraj dav- ši i Jugoslovenskoj i svjetskoj nauci odličnih priloga. Među svima njima zauzima jedno od prvih mjesta g. prof. Milan Rešetar, i po rezultatima svojih studija i po količini svojih ra- dova. U svojoj starosti, poslije -jed- nog dugog vijeka ispunjena naučnim naporima, g. prof. Rešetar još uvijek i neprestano radi, istražuje i objavlju- je vrlo interesantne rezultate svojih naučnih ispitiyanja..Baš nedavno je štampao tri vrlo lijepe i jako zani- mljive rasprave, O kojima ćemo ov= Crkva i polifika ne propovijedi, kojima je cilj | sve, samo ne ljubav prema Ovoj napaćenoj zemlji, prema njenom vladaru naše krvi i jezika. I za- čudo, baš ovakove crkovne pro- povijedi posjećuje masa. Tu masu u glavnom sačinjavaju žene i že- nice, ostaci iz godine 1914 1 — što je najteže, omladina, koja u- živa u ekzaltiranim govorima -i kojoj nije poznata prošlost koju je od njih starija generacija pre- živjela. Ali zato, u crkvama u kojima se održavaju . ozbiljne i dostojanstvene propovijedi, ne će- te vidjeti ovu masu, već gotovo 0o- graničen broj pobožnog svijeta i ozbiljnih lica obojeg spola. Ne smije se gubiti iz viđa, koliko pozitivno rđavo utiču i kako nastrano odgajaju masu ova- kove propovijedi, kojima nikako nije mjesto crkva. Cudo je samo, da gdjekada ne dođe do kakvog izazvanog ispada zbog ovakovih propovijedi. Sreća. je u tome, da takovim propovijedima neće više da prisustvuju ozbiljni građani, pravi Dubrovčani, već idu u one crkve, u kojima će od svećenika slušati doista »Riječ božju“ a ne političke. govore i tretiranja o nekim temama, zbog kojih su, crveneć u dicu, bili prisiljeni da napuste hram božji, gotovo ne vjerujuć svojim ušima. Do koga je, neka već jednom ukoči ovu vrstu crkovnih propo- vijedi u “interesu odgoja mlado- sti, u interesu bratske ljubavi i vjerske trpeljivosti i napokon u interesu održanja poštovanja pre- ma istinskoj »Riječi božjoj«, ka- ko su bili naučni, kako su radi- li i kako bi htjeli i danas da ra- de pravi Dubrovčani. dje donijeti kratak osvrt. Kao svom starom saradniku, još iz onih slavnih predratnih vremena, kada su dubro- vački Srbi prednjačili svojim kultur- nim i političkim akcijama, želimo g. Rešetaru da još zadugo radi na ko- rist naše nacionalne nauke, na slavu svoga Dubrovnika, sebi na čast, a “ Posljednjih godina prof. Rešetar se odao ispitivanjima starog dubro- vačkog jezika i govora. Već nekoliko godina izdaje raspravu za raspravom o tom pitanju. Time se bavio još u svojoj mladosti, pa se na to ponovno vraća obogaćen igo o svoga dugogodišnjeg ra- da. Na osnovu raznih starih isprava, pjesama, crkvenih knjiga i drugoga, sve iz dubrovačkog kraja, hoće“ da utvrdi jezične forme Dubrovnika u XIV, XV i XVI vijeku. U vezi s time su i tri njegove posljednje rasprave: Nove dubrovačke povelje Stojanovi- ćeva Zbornika; Nikša Zvijezdić, du- brovački: srpski kancelar XV: vijeka, i Jezik pjesama Ranjinina zbornika. . mlađima za primjer. Prve dvije radnje objavljene su u »Glasu Srpske Kr. akademije". br. 169, (1956), a treća u ,Radu Jugoslaven- ske akademije", br. 255 (1936). Prve dvije raspravljaju o staroj dubrowa- čkoj prozi na osnovu siarosrpskih povelja Dubrovnika, a treća hoće da utvrdi dubrovački pjesnički govor na osnovu prve zbirke naših starih pjesnika. Svoju raspravu o srpskom kance- laru Nikši Zvijezdiću, Dubrovčaninu, prof. Rešetar ovako započinje : »Otkada je Dubrovnik (početkom Vil-oga vijeka) osnovan, imao je bez sumnje i neprijateljske i prijateljske odnošaje sa Srbima što su zauzeli svu zemlju okolo njega, a kad su s vremenom na toj teritoriji postaja- le razne srpske države, pregovarao je i dogovarao se s njihovim vlada- rima, da se uređe politički a naroči- to trgovački odnošaji među obje strane. Zato je i nastajala potreba da se ti odnosj pismeno utvrđuju i. da se vodi korespondencija u svrhu da se rješavaju svakojaka pitanja . što su izbijala među Dubrovnikom i njegovim susjedima.“ Iz tih vremena, počevši od Kulino- ve povelje iz 1189, u Dubrovniku se sastavljaju srpskohrvatske povelje ći- rilskim pismenima. Pored ,latinskih Rkancelara"', postojao je ,i po jedan srpski Rancelar, koji se latinski zvao cancellarius selavonicus (selavoneseus selavicus), a srpski obično ,logotet“, arjeđe ,gramatik, dijak, kandžilijer“, Međutim; Nikša Zvijezdić i još je- dan kancelar prije njega upotrebiše baš i izražaj ,dijaR srpski“. Kako je već kazano, prva tri srpska kance- lara što su nam po imenu poznata bili su vlastela dubrovačka i radili su od & 13512 — 1347, ali bilo ih je još i prije njih“. ,Od te trojice dalje Jireček je mogao sastaviti nepreki-- nut niz srpskih kančelara sve do g. 1550, a dalje, ih nije tražio, ili ih ni- je spominjao“. Nikša Zvijezdić, koji je vršio služ- bu kancelara 1450 — 1455 g. bio je iz jedne grane porodice Držića, a po zanimanju trgovac, dakle ne neki školovani čovjek. Po njegovoj se po= rodici i danas zove jedna. ulica u Dubrovniku Zvijezdića ulica. Staro- srpske povelje pisane njegovom ru- Rom objavio je pok. Ljuba Stojano- vić u knjizi ,,Stare srpske povelje i pisma“ iz Dubrovnika, a prof. Reše- tar na osnovu njih ispituje osobine dubrovačkoga govora iz njegova vremena. Na osnovu tih ispitivanja prof. Rešetar dolazi do zaključka, Rao što to već odavna tvrdi, da su stari Du- brovčani bili potpuno štokavci i jekavci još u najstarijim vremenima. Riječi i oblici koji su Ipoznati ča- Ravskim dokumentima Dalmacije, u Dubrovniku. su tuđi. Ukoliko su se i u Dubrovniku vrlo rijetko upotre- bljavali, prof. Rešetar dokazuje da su uneseni iz Dalmacije preko Rato- ličke crkve i nekih njezinih _crkve- nih knjiga. Inače, pravim Dubrovča- nima, onim prostim, neučenim ljudi- ma, to je bilo i ostalo tuđe, tako da su ikavski izgovor i neke druge a- sobine čakavštine unesene u dubro- vačke knjige preko došljaka. Dubrov- nik je, naprotiv, ijezično stajao čvrsto uz svoje štokavsko zaleđe, s kojim je pravio potpunu etničku i jezičnu cjelinu. . Prof. Rešetar ovako završava ovu svoju vrlo temeljitu raspravu: »Iz ovoga pregleda glavnijih pro- mjena što je Nikša Zvijezdič provo- %