Taksa plaćena u gotovu GODINA XXIV Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'., za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1'- k iš S orafe 3 = /, D'/& 3/4 22 >1/% Dubrovnik, Zlaprila 19 Broj g Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne“ frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- | za svaki centimetar visine jednog stupca. Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2 Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Ponekad je vrlo teško upušta- ti se u raspravljanja važnih 'pi- tanja, kad pri tome treba da do- bro pazimo, da s jedne strane ne ozlojedimo državnog tužioca, a s druge da, ne zaboravljajući na veliku osjetljivost jednog di- jela naše braće koja se još uvi- jek drži uporno svojih neopravda- nih ipo našu državu štetnih teorija, — pišemo u najumjerenijem to- nu, kako im ne bismo dali po- voda dase nanasljute1da nas obje- čuju, daim mikvarimo račune, da smo mionikojiruše mirisvaki po- | kušaj sporazuma i t. d. Ali svak \će nepristran priznati, da ako se inaši dobri razlozi na protivnoj istrani neće da prihvate, da mi |zato nijesmo krivi. Naše su _ na- j mjere čiste, razlozi. koje iznosi- |mo opravdani su, nemamo dru- gih pobuda, nego da iskreno | prionemo oko raspravljanja i de- if nitivnog riješenja važuih pita- će da vidimo da se taj jedan dio |naše hrvatske braće opametio 1 da |ozbiljno misli na uređenje 1 konso- lidovanje naše države, o čemu oni samo govore,a protivno rađe. Pa kad je tako, najbolje bi bilo, po na- išem mišljenju, da uprav zbog u- nutrašnjeg mira 1 uređenja dru- gih, vrlo važnih i životnih pita- nja, napustimo za sada rasprav- ljanje pitanja, koja se iz nelogič- nosti 1 neshivaćanja, ne daju ras- pravljati. Do boljih vremena! Mi. smo. potpuno ubijeđeni, da se neki duhovi još nijesu smirili i da njikovom krivnjom još ne- dovoljno sređeno naše stanje, ne (daje nam mogućnost da se utim pitanjima maknemo sa mrtve tač- ke, A da je stanje uprav nesre- đeno, najbolji je dokaz što u na- Šoj narodnoj skupštini nije još između ostalih stvari došlo na red raspravljanje zakona o štam- Di, koje se toliko čeka, a koje je toliko potrebno za rješavanje važ- nih pitanja. No mi zato ne kri- vimo vladu, nego one spomenute meozbiljne duhove, koji ne daju oš nikako dokaza, da su sposo- bni za ozbiljan razgovor, pa da bi zato bilo bespotrebno, čak i Štetno, raspravljati u“ silu boga nešto, o čemu još nije vrijeme. To bi bio jalov posao. Držimo da je vrijeme od dvije godine bilo dovoljno da se pri- ede kraju ,,hrvatsko“ pitanje, 0 ome se je i u skupštini toliko Rovorilo, da nijedna sjednica ni- e prošla, a da mu se nije po- klonila najveća pažnja. Naši naj- bolji političari, najsposobniji lju- i, nastojali su svim mogućim dačinom, da se dođe do željenog Tezultata. Kazalo se sa kompe- entne strane, da se za to pitanje nja, pa ipak nemamo još te sre-. pulažu svi napori i puna objek- tivnost, uz najbolju volju koja treba da se pokaže i na jednoj i na drugoj strani; da će se u- činiti i svi mogući ustupci, samo da se to pitanje riješi, ali da i- ma i granica, preko kojih se ne može ići, daima popuštanja koja se ne mogu učiniti, da ima sve- tinja o kojima se ne smije po- gađati.“ Zar nije ovo dovoljno, pa da prestane jednom bespotrebno dan- gubljenje i kočenje naših vitalnih pitanja i nipodaštavanje ugleda i prestiža naše države? Tome se, kako izgleda, ne poklanja ni- kakva pažnja ni sa naše strane, kad tjeramo dalje jedau besko- ristan posao. Ma kako mislio jedan dio naše hrvatske braće jedno stoji, da mi hoćemo jedinstvo, dok oni traže razjedinjenje. Mi kažemo da smo s Hrvetima i Slovencima jedan narod, a kod njih je sada iskrsla ideja od tri naroda. -Oni traže federaciju, traže. neki izuzetni položaj države u državi, traže ne- ke umišljene hrvatske pokrajine, valjda po nekom pravu nasljed- stva, jer su one nekad bile aus- trijske, a po austrijskoj teoriji, sve naše zemlje koje su bile pod JALOV POSAO njom, ona ih je krstila da su hr- vatske, ne piiznavajući da može igdjevbitt srpske zemlje sjem Sr- bije i srpskoga naroda sjem ono- ga u Srbiji. Ali mi smo se zato i bor.li i ginuli i srećno se oslo- bodili Austrije jednom za uvijek, pa hoćemo da s Hrvatima bude- mo jedno, da živimo kao prava braća pod jednim = krovom iu zadruzi, u kojoj nam je do- maćin naš mili Kralj Petar II, slavnog roda Karađorđevića, čija je zasluga što smo danas nacio- nalno živi. Mi smo danas svi slo- bodni građani, uživamo svi bez razlike jednaka prava, pa treba da imamo i jednake dužnosti, među svima najpreču 1 najsve- tiju, da ovu našu nadčovječan- skim naporima stečenu državu o- čuvamo i razvijamo, a ne da je rušimo. Ona je izgrađena na kos- tima jednog milijona i pć Srba, pa neka svako drži na umu da ćemo je pod cijenu. naše braniti do posljednjeg čovjeka i da nećemo nikowe“ dopustiti da u to posumnja. Mi ostajemo ne- razdjeljivi uz naše zaleđe, s ko- jim nas veže naša prošlost, naše krvno srodstvo, 1 nepomućeni osjećaj srca i ljubavi. Čudni pojmovi U uvodnom članku uskršnjeg bro- ja »Hrvatske Dubrave« nailazimo na jednu novost. »Nacionalni osjećaj« — kaže se tu — »ne određuje toliko ni jezični ni etični momenat koliko za- jednička duševna sadržina«. Nama je drago konstatirati da ljudi oko »Hrv. Dubrave« napuštaju teren na kome su do sada gradili tezu o opsolutnom hrvatskom karaktera Dubrovnika i da traže druge puteve za to. Nije dakle više istorija i prošlost ovoga grada ono što bi imalo dokazati takav ka- rakter ovoga grada, već je to sada »zajednička duševna sadržina«. Osta- vljajući za sada po strani ovu »zajedničku duševnu sadržinu«, neka nam se dozvoli da zapitamo gospođu oko »Hrvatske Dubrave«, zašto se Hrvati nijesu nikada mogli osjetiti jedno sa Madžarima ili sa Talijanima, kada zajednička duševna sadržina određuje macionalni osjećaj? = Jer, koliko Hrvati, toliko i Madžari i Ta- lijani pripadaju istoj *vjeri, istoj t. zv. zapadnoj kulturi, a nekoliko vijekova živjeli su u istoj državi. Ko god se u Hrvatskoj pridružio Mađarskoj taj je prestajao biti Hrvat i za njega se je govorilo da se pomadžario. Isto je bilo i u Dalmaciji. Čak ni Toma- zeo nije govorio da su Sloveni Dal- macije isto što i Talijani. Ako pak ima više naroda koji govore istim je- zikom, htjeli bi smo čuti koji su to narodi koji su etički jedno a nijesu jedan narod? Jer ako nema ni etni- čkih razlika među narodima, onda sav svijet pripada samo jednom na- rodu! Nego, izgleda nam, da se onaj izraz »etnički« upotrebio na ovom mo historija; njima, oošto« i »kaj« U tom slučaju. Dubrovnik se ne će mjestu a da se i nije baš znalo što ta riječ zapravo znači ....\. X * X Konstatovali sno da pozivanje na historiju ne konvenira više gospodi oko »Hrvatske Dubrave«, Ali ne sa- izgleda, ne idu u-prilog rezultati nikakve nauke, Da- kle, ne valjaju ni filolozi, ne valjaju gramatičari, ako to smeta postavlje- nom cilju gospode oko »Hrvatske Dubrave«. Njima je važnije što danas misli ili govori »neki mulac« (izraz »Hrvatske Dubrave« !) koji ulicom u sve glase zviždi »Marijane, Marijane«! (zapravo »Marjane«, a Marijan je. ne- ko drugi; jedan »misirski mudrac«). Ili, kako je neko glasao 1935 godine! Kažu, gospoda. da se neko čudi da su' »što« i »kaj« jedno. Ili —govoreći naški:— da su jedno štokavci, to bi "smo bili mi, sakajkavcima, tj. Hrva- tima oko Zagreba. Mi se tome nima-. lo ne čudimo i sasvim smo uvjereni da su i kajkavci i čakavci jedno sa štokavcima, da su sve to dijelovi na- šega velikog i lijepog jezika, a Srbi, Hrvati i Slovenci dijelovi jednog je- dinstvenog jugosl. naroda, Ali,ako neko dođe s teorijom daovaj naš dubrova- čki »što« nije isto što i onaj »što« na Ivanici ili u Nikšiću, ma Kosovu i u Smederevu, a daje jedno s onim »kaj« u Varaždinu, onda se pitanje sasvim drukčije riješava. Tada zbilja ne mogu biti jedno. odijeliti granicom sa istočne strane, jer bismo htjeli vidjeti te ljude koji Će kazati. da mi Dubrovčani nijesmo jedno sa stanovištom Ivanice i Tre- krvi binja a da jesmo jedno s onima iz Krapine, Čakovca ili Kerestinca. * 4 .* Nego i sami pisci onih sastavaka a »Hrvatskoj Dubravi« tuku sami sebe u glavu kađa kažu da se je neko mogao cijeloga svoga života osjećati Srbinom. čak i sa preciziranim datu- mom. do 6 januara 1929.godine (viđi mudro sočinenije na strani 5 uskršnjeg broja »Hrvatske Dubrave<), a onda odmah sutri dan, kažimo 7. januara 1929 godine u 12 sati u podne, po= stati Hrvatom. Ako je to tako, ako je tako lako postati od Srbina Hrvat i obratno, od Hrvata Srbin, zar nije to najbolji dokaz za naše uvjerenje da smo svi mi jedau narod? Svima ovima koji ono pišu i danas propovi- jedaju i koji su u svom mladom ži» votu dosada bili i Hrvati i Jugosla- veni i opet Hrvati, sveto u nekoliko godina, savjetujemo da poRušaju isto tako da najednom postanu, recimo, Madžari ili Francuzi. Ako misle da se doista pristajanjem uz neku poli- tičku strauku ili glasovanjem za neku izbornu listu mijenja i varodni osje- ćaj, onda doista imaju vrlo čudne pojmove o narodu i narodnosti. Ako ovakve pojaove o narodu i narodno- sti imaju »vođe«, što tek mogu da misle oni obični ljudi, koji su nekada kao niži činovnici Austrije mislili da zbilja pripadaju nekom narodu Au- strijanaca, Ali da, glavno je što kaže onaj munlact":. nac. jer, vjerujte, na osnovu toga će biti određena grani- Sjetimo se! Od kad je po objavi rata Srbiji »DubrovniRk“ silom austrijske vlasti prestao izlaziti pa do današnjeg da« na, zbile su se mnoge i goleme pro- mjene u Dubrovniku. Sada, kad smo ponova stupili pred narod da nasta- vimo starim načinom u novim prili- kama, nižu nam se pred očima razne slike i u srcima bude mnoge uspo- mene. Mi ćemo te slike i uspomene, kao i druge, koje će nam od prvih > biti izazvane jednu za drugom bilje- žiti i naš sud i mišljenje o svemu istinski i otvoreno iskazati. Za ovo vrijeme ne samo u nas u Dubrovni- Ru, no i u cijelom svijetu nestalo je starog žara i onog idealnog nesebi- čnog patriotizma. Nadamo se da će nas i ta ljuta nezgoda minuti jednom i da će opet teći vođa kuda je tek- la. Kako bilo, — dao Bog da bude i bolje no se mi nadamo! — mi će- mo, starija generacija, bogata iskus= tvom, prekaljena u borbi i patnjama, ukorijenjena u ijeji čistog patriotiz- ma, pokazivati mlađem naraštaju staze života narodnog, da ne zaluta ine surva se u propast u ovom grdnom mraku nepoznavanja starijih prilika, koje on nije mogao ine mo- že bez nas starijih poznati i njima se kretati. Mi smo i dužni, a i osje- ćamo duševnu potrebu, kao svjedo- ci prošlosti, pričati mlađima zgode i nezgode minulih vremena, Roja smo preživjeli, i jasno im pokazati i dokazati ko je vjera, a ko li nevje- ra, gdje je spas naš zajednički, a odakle nam prijeti nesreća i propast. Dužnost nas veže, da se najprije spomenemo imena naših vođa i za- služnih ljudi, kojima se ne odužismo dostojno putem štampe, a koji odo- še Bogu na istinu: za vrijeme rata i poslije njega. Danas ih i ne možemo sve prebrojati ali vremenom nasto- -