Strana 2

»DUBROVNIK«

Samo da se razvyiču

Mladi dopisnik  ,,Jadranskog
dnevnika“ nešto se plaho nalju-
tio. Naš posljednji uvodnik kao
da je njega, a sigurno sa njime
i sve one koje misle kao i on,
zaista pogodio u živac. Kad smo
pisali članak  ,,Nečista savjest“
nijesmo nikako imali na umu
mladog dopisnika ,,Jadr. dnevni-
ka“ a pogotovo ne njegov ugla-
đeni rječnik. Dok za pisanje
»Dubrovnika“ kaže da: ,,građan-
stvo prelazi preko njega sa sto-
ičkim mirom“, dotle viče u ime
tog —- nama dobro poznatog —
građanstva u sve vilene glasove,
prebirući iz svog rječnika riječi
prema svome odgoju i ukusu, a
Sigurno i prema ukusu tog ,,gra-
đanstva“. : ;
Ali ko gubi ima prava da se
ljuti, pa s toga puštamo mladog
dopisnika i njegovo ,,građanstro“
da viču do mile volje. Nama _ je
glavno da utvrdimo i iznesemo
pred one koje su toliko dugo va-
rali i zavodili i koje su. uspjeli
da zavedu, da je još ostao prili-
čan broj onih iz _IgI4 godine,
koji su rušili naše domove, koji
su nas denuncirali ondašnjim tu-
đinskim vlastima, koji su nas tr-
pali po tamnicama, dovodili do
vješala da se jagme o komadiće
užeta obješenjaka. Hoćemo zave-
denim, naročito mnogim od omla-
dine, da predočimo, da su mno-
gi od onih kojih su ih  zaveli
ostaci tih ,,patriota“ u službi tu-
đina iz 1914 god; da su mnogi
roditelji tih sada zavedenih, mo-
rali da iskuse na svojim leđima
bijes onih, koji su im sada mož-
da učitelji ili vođe. Nažalost vi-
dimo danas imeđu omladinom, —
koja ne stoji daleko od onih ko-
ji kliču Paveliću kao kralju i o-
sloboditelju, — da su djeca ro-
ditelja*sa kojima se je predratni
Dubrovnik ponosio, koji su bili
u kolu onih, na koje je rulja
1914 godine onako bijesno i rop-
ski navaljivala i glave im se i-
grala. A danas vidimo da ta _ o-
mladina ide pod ruku sa tim os-
tacima iz toga doba, Zašto? Jer

mlada 1 neiskusna nije se  osvtr-
tala na najbližu prošlost, koju
su joj učitelji krili, da se sami

ne bi prokazali pred svojim uče-
nicima. Jer ne pozna istoriju o-
vog slavnog grada, prošlost nje-
govu i njegovih najboljih sinova.
A.ako što znaju, znaju  jedno-
strano, prema udešenim,  tobož
povjesnim, knjigama i to od pi-
saca, koje su istinska i prava is-
torija 1 kritički auktoriteti  de-
mantovali i osudili.

I ovim načinom  ,,probuđena
svijest“ kod omladine, zanijela ih
je u onaj vrtlog, u kome su če-
dolazili u sukob sa zakonima i
ma i na ulici više puta su poka-
zali režultate  ,,probuđene svije-
sti“, onako kako su ih učili
naučili oni, koji bi bili najsret-
niji, kad bi se ikako mogla po-
noviti I914 godina. — Mi se u
Dubrovniku među sobom i pre-
više dobro poznamo, pa sva . iz-
motavanja mogu samo da krivo
izvijeste onu širu čitalačku pub-

liku izvan Dubrovnika, al: ona-
kovo pisanje, kakvo se servira
publici izvan Dubrovnika, za nas
postaje i suviše smiješno i neo-
zbiljno, pa makar to bio i izliv
jeda.

A što se je. dopisnik! Jadr.
dnev.“ uzvrpoljio zbog  ,velike
metle“, ona će doći, i zlo bi bi-
lo ako ne dođe, ali ta metla ne-
će i ne smije voditi računa  ko-
ioj se ko  patrijskoj formuli o-
predijelio, već da čisti bez obzi-
ra one nesavjesne ljude, koji mo-
raju odgovarati za svoja nedjela
jer, — kad nijesu htjeli vjerno
da služe zemlji koja ih je plaća-
la neka ih slave kao ,,mučenike'.
Država je jača od njih, a oni za
ovu državu i onako nijesu nika-
da ništa dali. Slobodu umije da
cijeni samo onaj ko se za _ nju
borio a ne rob _ koji je služio
vjerno tuđinu.

Odnosi države, crkve
i svećenstva u Njemačkoj

Službena i polušlužbena nje-
mačka nacionalistička štampa po-
digla je žestoku kampanju proti
katoličkoj crkvi i katoličkom sve-
ćenstvu u Njemačkoj. Ovo je do-
velo između Vatikana i njema-
čke državne vlade do tolikog spo-
ra, da je sam Mussolini interve-
nisao kod Vatikana ali bez us-
pjeha.

Vrhunac ove kampanje bio je
u govoru njemačkog vođe ikan-
celara g. Adolia Hitlera, kog je
držao na I maja u Olimpijskom
stadionu. Pred 120.000 nacional-
socijalista, gotovo sve samih o-
mladinaca, Hitler je naglasio, da
Njemačka ne može i neće tole-
rirati sve izrazitije napadaje ne-
prijatelja nacionalsocijalizma na
postojeći poredak u državi. Ovo
isto vrijedi iza mjerodavne u
rimokatoličkoj crkvi, podvukao je

g. Hitler. U državi može biti re-

da i poretka samo ako postoji
jedna vlast, a kada se crkva ho-

sto pravili ispade sa kojima su.

zakonskim propisima. I u škola-

(Mini
t sm

o \3

oće da miješa i u sivari koje se

nje ne tiču, ovda ćenacional-so:
cijalistička Njemačka znati kako

, ZONI: EK BEI 1 je
da postavi i crkvu ua njeno mje-

Stbiri s

Jednako se podigla velika kam-
panja i proti samom katoličkom
svećenstvu u Njemačkoj. — Par
ko organ ministra von Neuratha
,Aligemeine Zeitung, stoji na
stanovištu, da mije u pitanju sa
mo hiljadu homoseksualaca u sve+
ćeničkim mantijama u Njemačkoj,
nego je u pitanju i kršćanstvo.
Ne može se ni pod koju cijenu
dopustiti uticaj nad odgojem mla-
dosti ljudima, koji se odaju naj-
odvratnijim opačinama i ugroža-
vaju zdravlje povjerene im djece,
a ne ustežu se da svoje zločine

i A
vrše samo po samostanim,
sakristijama i crkvama,
Povod svoj ovoj fazmah
kampanji proti katoličke Na.
njenog svećenstva u Njemat“
bilo bi suđenje jednom Ma
ku u Koblenzu, pater Na
On je radi »nećudorednih a
kata i krive zakletve“
dvije godine robije 1
gubitaka časnih prava,
Švicarska štampa u vezi
ga donosi, da bi_u Njemač
trebalo pred sud izvesti, im
razlog, i mnogo njih i iz tii
društvenih pa i vodećih kru,
današnje Njemačke, jer da h#
vna tajna, da od opačine “i
koje je osuđen njemački y
Julijan, boluju mnoge ugled
ličnosti u Njemačkoj.

Već

"
l

=

Domaće vijesti

Pitanje Jugoslovena u Italiji. EI
Rimski izvjestitelj zvaničnog  paris-
kog lista ,Temps-a“ g. Paul Genti-
son javlja slijedeće rimske informa-
cije o beogradskom sporazumu 1z-
među Italije i Jugoslavije :

Osim dvaju već potpisanih spo-
razuma, političkog i gospodarskog,
pripremaju se novi sporazumi na
osnovi triju nota koje još nijesu o-
bjavljene. Prva se odnosi na Alba-
niju, druga na Jugoslovene u Italiji,
treća na djelovanje terorista. U noti
u pogledu Albanije obje se države
obvezuju da od sada ne će učiniti
ništa na svoju ruku u Tirani i da će
poštivati sadanje stanje. Nota o Ju-
goslovenima u Italiji odnosi . se na
kulturna = prava  Jugoslovena u
Italiji. Bit će dozvoljeno: izdavanje
jednog informativnog lista na sloven-
skom jeziku te više periodičnih pu-
blikacija na hrvatskom i slovenskom
jeziku. Ova nota nije do sada bila
objavljena samo zato, što Italija, Ra-
ko je poznato, ne će službeno da
prizna opstojanje narodne manjine

na svojoj istočnoj granici. Saznaje se
dalje, da će biti dozvoljena obuka ,

na hrvatskom i slovenskom jeziku u
osnovnim školama i to po nekoliko
sati. U trećoj noti, u noti o teroristi-
ma, Italija i Jugoslavija se uzajamno
obvezuju da neće na swom teritoriju
dopuštati nikakvih terorističkih i ek-
stremističkih akcija. Prema redakciji
te note zaključuje se, da je u tom
sadržana i zajednička borba protiv
komunizma: Na svaki način zamišlje-
na je Rkolaboracija talijanske i jugo-
slovenske policije 4 tom pogledu.
Babinopolje na Mljetu. — Dišu
nam: Nakon izbora prilike u našoj
općini okrenuše tumbe. Tablu, koja

\.se nalazila na opštmskom domu sa

državnim grbom i propisnim natpi-
som latinicom i ćirilicom, skinuše još
u januaru mjesecu. Pečat, koji je bio
propisan, više ga nema, već ga za-
mjenjuje novonabavljeni, na kojem
stoji samo latinicom : Općina Mljet-
ska, Babinopolje, Kotar Dubrovnik.
Ovakav pečat meću na sva akta, pa
i na ona koja zvanično šalju svojim
nadležnim,

U sve veće blagdane na opštin-
skom se domu ne vije državna za.

izgleda

stava nego samo plemenska. je
nom se je usudio jedan ovdašnji,
cionalista, izazvan ovakovim pogi,
kom ljudi na općini, da svojom ,
kom skine plemensku zastavu, le
pocijepa, pa je za to bio Rašnjen
7 dana zatvora i isplate od 70 din
ra za pocijepanu zastavu.
Ovamošnji nacionalisti su mm,
ogorčeni zbog ovako  protusako:
tog postupanja prema našoj sveti
državnoj zastavi, te se samo in
zahvaliti razboru nacionalnih eleq
nata, da nije više došlo do a
tih. Vjera, da ovako ne smije i;
može dugo trajati, uspregla ih jer
jačih izazvanih ispada

Put do Stona. Primamo iz Sto
U svoje vrijeme bilo je u našem
stu pisano o izgradnji automobilski
puta do Stona, koji će spajati St
sa državnom cestom na Ruđinan
Moramo, da skrenemo pažuju mje
davnim, da će do dovršenja ov
puta veoma kasno doći, ako se bi
raditi samo sa de: radnika, k
što se sada radi, nas nije hu
Bogu nestašica radne snage, te i
čudnovato da se ne up
više radnika na takom jednom Zan
šnom poslu. '

Ston. očekuje što prije  dovišu
ovog puta, jer o putu ovisi proi
stranaca u ovom kraju, a koji po
kada svrate i starom cestom, it
je ona skoro neprohodna za auto
bile.

od

Si

Prošle. sedmice posjetila je“
jedna grupa Rumunja, koji Su sl
automobilima i oni su bili oče
ljepotama. u Stonu. a pogotov

ili Mne jA O
bili zadovoljni bogatom zakusk
Roja se u Stonu. uvijek može ?
po izboru.

Nepriznavanje ćirilice. sa
ne Općinske uprave u Stoni
Javljaju nam: — Pred par da.
pućen je sa strane jednog Drže
ureda akt Općinskoj upravi, #
vraćen  motivacijom, da ne ua
akta napisana ćirilicom. Zaisti
kova nešto može se dešavati t
kod Općinske uprave u Som |
na čelu stoji fakultetski obra“
čovjek, i to Kr. javni bilježnik.

“ag
Zižica)

Vama izgleda da je to prosta stvar
dobiti žižicu od nekoga na ulici. Ali
ko je god ikad to pokušao uvjeriće
vas da nije tako i biće gotov da se
zakune da je istina ono što se meni
dogodilo neko veče.

Ja sam stojao na _ uglu ulice s ci-
garom koju sam htio da zapalim. Ni-
jesam imao žižice. Čekao sam dok
se nije pojavio jedan pristojan čovjek,
običnoga izgleda. Ja mu rekoh:

»Izvinite, gospodine, da li biste bili
tako ljubezni da mi date jednu žižicu?«

*) Donosimo ovdje jednu lijepu crticu Step-
hena Leacocka, jednog od najboljih i najomi-
ljenijih današnjih američkih humorista, On je
pisac više izrednih knjiga neodoljivog smi-
jeha. ,Na svakoj stranici njegovijeh knjiga naći
ćete pravo zlato“, rekla je za njega engleska
književna kritika. j

»Žizicu!«, reče on, »drage volje«.
Onda otkopča svoj zimski kaput ituri
ruku u džep od prsluka. >Ja znam
da imam jednu<, produži on, »i go-

“tovo bih se zakleo da mi je ona u
donjem džepu — ili, stanite, možda
je u gornjem — pričekajte samo dok
ove pakete metnem na trotoar«,

»Oh, nemojte se truditi«, rekoh ja,
»nije stvar važna«.

»Zašto? Nema tu nikakva truda,
sad ću je ja naći, ja znam da je tu

.negdje jedna« — on uturi prste u

svoje džepove govoreći to — »ali,
vidite, ovo nije prsluk koji ja obično. ..«.
Ja vidjeh da se čovjek već malo
uzrujao tražeći.« Ostavite, molim Vas«.
uzeh ga ja umirivati, »ako to nije
prsluk koji obično nosite, onđa ništa«.
»Cekajte, čeRajte«, reče čovjek.

| »Ja sam imao jedno takvo prokleto

| držite malko moj zimski

drvce ovdje negdje, Možda je tu
negdje gdje mi je sat. Nije, ni tu ga
nema. Stanite da vidim da nije u ka-
putu. Ut, kad bi onaj magarac moj
Šavac znao bar to da metne džep
tamo gdje ga čovjek može naći !«.

i Sad je on skoro bio očajan. Bacio
Je svoj štap i uzeo nervozno preme-
tati sve džepove. »To je sve onaj
moj mali mangup«,  siktao je on-
»uvijek on brlja po mojim džepovima,
Oh, što ću mu. izvući uši kad se
vratim kući! ... Kladio bih se da
je u gornjem džepu. Molim vas, pri-

a d
ma aput dok
»Ama nemojte«, uzeh

g ga ja po-
Novo umirivati, »molim

V+s nemojte
Se toliko mučiti, ne vrijedi Boga mi

2

Nije potrebno da skidate kaput,
oh! — ne razbacujte svoja Pi
hartije po snijegu i ne cijepajić |
pove! Molim vas, pazite, nemoj ,
ziti po zimskom kaputu niti nI
nogom na pakete. Meni je m" Jl
čujem kako se ljutite na svog
i tako plačnim glasom. “ Nemoj“
za Boga! nemojte — cijepati *
odijelo tako divljački.« za
Odjednom, čovjek ispusti jed,
dah krajnje radosti i izvuče ni
ku iz dubine postave svog? ,
»Našao sam«, uzviknu on, . (
volite«. I priđe bliže svjetlost
Bila je to čačkalica.
Dođe mi ga gurnemi pod?
voj i da uteknem.

ri"

 Sfepfen Lo“