Taksa plaćena u gotovu GODINA XXIV —_——— Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'- za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144. — Pojedini broj din 1'- | Dubrovnik, (5 maj 19 Uullj li Broj 15 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ P>KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2 Postepeno razotkrivanje pri- krivenih stremljenja i javno ma- nifestovanje ,,zapadnjaštva“ od strane izvjesnog broja ljudi koji »vode glavnu riječ“ u izvjesnom dijelu Dubrovnika, upozoruje nas na jednu opasuu zabludu koja može da bude kobna po naš grad i njegov psihičko-moralni život. Posljednjih godina se u Dubrov- niku, najprije zakulisno — ,,is- pod vode', — pa onda kroz ša- pat i najzad poluglasno (dotle smo dospjeli za sad), pokušava sa čudnim: idejama proklamovanja Zapada 1 zapadnjaštva, a negira- nja Istoka i svega što dolazi i što je dolazilo s Istoka u ovaj vi- jekovni slovenski kulturni centar. Pokušava se to od strane izvjes- nih negatora slovenstva, kojima ne miriše ništa što je slovensko, što je.naše, rasno naše i ničije više; pa makar to bilo nešto i najsavršenije, nešto što koristi i pojedincu + cjelufi u životu. Po- javi Hr'$e neka ideja koja ima iz vor u slovenskom elementu, to ne valja; ukaže li se malo. više na neku karakterističnu pojavu, tipično slovensku, u prošlosti; istakne li se s ponosom sloven- Ski karakter. Dubrovnika. u sa- dašnjosti i prošlosti, pa ma to bilo i najobjektivnije i najdobro- namjernije rečeno, ta izvjesna strana ustaje, pa s prigušenim bijesom brani svoja shvatanja 1 — Zapad. Ta klika je pomognu- ta od ,,duhovnih vođa“, pripad- nika jedne moćne zapadne orga- nizacije kojoj je posljednji cilj i glavna ideja vodilja ,,vječiti Za- pad“. Pokušali su prije izvjesnog vremena da jednu našu krupnu iacionalnu tekovinu — petsto- godišnjicu! dubrovačke gimnazije svojih shvatanja, pa sutim omeli 1 ostvarenje ove proslave ; poku- šavaju da velike ljude Dubrovni- ka podvedu isključivo pod skip- tar Zapada (slučaj Ruđera Boš- kovića), ističu ponosno pojedince sa Zapada koji su dolazili u na- “e krajeve u .tu djelovali, zabo- ravljajući pri tom da su: mnogi naši ljudi išli vijekovima na taj kulturni Zapad, i ličnim sposob- nostima uspjeli da se održe u ve- Jednu važnu činjenicu: život sta- Tog slavnog i moćnog Dubrovni- ka u svim vijekovima. njegove oProšlosti zavisio je prvenstveno ne od Zapada, nego baš gotovo isključivo od Istoka. U jednom od prošlih brojeva ,, Dubrovnika“ Mi smo, osvrćući se na stvarnost dubrovačke prošlosti i današnji- iće, pomenuli: ...,,U taj i takav | Psihološki spremljeni mir slazilo | — svedu isključivo. pod“ kalupe | likom svijetu kao slavni-i veliki | | ljudi. Zaboravljaju gospoda još je kao zlatna rije:a“ bo- gatstv? iz zaleđa, iz onih kraje- | | mnogih porodica novim va, bez kojih Dubrovnik ni iz: daleka ne bi bio onaj slavni grad koji je nad cijelim našim naro- dom svijetlio kao zlatan lukijer- nar..« Da, samo u takovom bla- gostanju materijalnom moglo je da se stvori sve ono što je stvo- reno kroz vijekove dubrovačke prošlosti. A to bogatstvo: dolazi- lo je u najvećoj mjeri sa Istoka, bližeg i daljeg. Stari Dubrovčani su putovali na Istok, u slovenske i neslovenske zemlje, pa otu! do- nosili silna blaga u svoj grad. A u srpskim zemljama su čuvani i zaštićivani isto toliko koliko 1 srpski trgovci, jer su smatrani braćom, ,,Slovinima“ kako su o- ni sami sebe smatrali i nazivali. U Srbiji su izdavani posebni za- koni, vladarske odluke i naredbe, kojima se uvijek uređuju dubro- vačke povlastice i obezbjeđuje si- gurnost dubrovačkih trgovaca i puinika. Milutin, Stevan. Dečan- ski, Dušan, pa despoti srpski, posebno despot Đurađ Branković, daju Dubrovčanima povlastice ko- jene daju nikom drugom sa stra- ne. A Dubrovčani se kolonizuju u Srbiji i Bugarskoj, pa se tu miješaju sa starosjediocima, asi- milujući se s njima potpuno 1 la- ko, dok s druge strane v&ć u najranijim vijekovima života Re- publike, u Dubrovnik i najbližu okolinu slaze iz zaleđa bezbroj- ne zdrave naše porodice, pa slo- venski Dubrovnik još više pre- čišćavaju i napajaju gorštačkom svježinom jedne eminentno slo- venske kulture duha i duše. Taj bliski slovenski Istok dao je Du-- brovniku onu vitalnost životnu, koja ga je vijekovima držala u slobodi i blagostanju; dao mu je praktičan duh, smisao za. akcep- tovanje svega što je dobro, ko- risno i plemenito; slovenski Is- ISTOK ili ZAPAD snaga gorštačkih, oplodujući čes- to mnogo uvelo stablo životno plodovi- ma? Da nije bilo svega toga, u- zalud bi mrtva zapadna kultura tražila u ovim stranama plodno- sti tla, gdje bi makar i djeloni- čno našla mogućnosti presađiva- nja. A i pored toga, često i ja- čeg uticaja Zapada, koji se ne može i ne treba sporiti, dubro- vačka kultura je ostala kultura slovenskog grada i zemlje, ona- kova ista u osnovi svojoj, kakva je nekad cvjetala u. našim sred- nijevijekovnim državama... I dok Dubrovnik za svoje materijalno i duhovno blagostanje ima da zahvali (za prvo gotovo isključi- vo) u prvom redu Istoku gdje je on crpao sve što je to blagosta- nje stvaralo, Zapad iscrpljuje Du- brovnik i Republiku. Banke Fi- rence, Napulja, Venecije i Rima iskorišćuju silan novac privatnili lica društava i ustanova dubro- vačkih; Mletačka uprava za vri- jeme gospodovanja na našoj oba- li od svakog dubrovačkog broda, milom ili silom, naplaćuje harač (,tranzil“) za plovljenje zajedni- čkim morem, a njene galije vrlo često ulaze u vode teritorija du- brovačkog, iskrcavaju Mlečane na | | | | ostrvima ili na kopnu, pa oni nemilosrdno sijeku šumu i odno- se drvo; pliačkaju stanovništvo po Konavlima i Župi, a ne pre- zaju ni od zločina, ubistava i od- vođenja žena i nevine djece u roblje. Sve je to tako obično kroz mnoge vijekove, a Dubrov- nik, i pored te ,civilizatorsko- kulturnonosne“ penetracije za- padnih lučonoša, živi, opire se rasnom otpornošću slovenske sna-' ge i mudrom lukavošću vizanti- sko-mletačkog kova, pa neprija- telja suzbija, i dalje ponosno sto- ji na svojim hridinama koje su vijekovima zapljuskivali valovi mora sa zapada odakle je i po- red mnogo lijepih i značajnih stvari. dolazilo 1 nevjerovatno mnogo zla, nepravde, zločina i rđavih komponenata jedne kul- ture u vječnom cvjetanju, ali i vječnom opadanju. .... I današnji Dubrovnik, kao i onaj slavni stari grad Gundulića, Đordića i Boškovića, slijedi tra- dicije svijetle prošlosti, gledajući pravo i ponosno prema - Istoku potkud sunce žarko ističe“, jer ga za Istok veže i prošlost i sa- dašnjost; a tako će biti i sa bu- dućnošću, veže ga sve što čini Dubrovnik Dubrovnikom i što će mu obezbijediti jedan miran i svijetao život, sreću i vječan na- predak. Ko ne zna što je vjerska ne- snošljivost, mržnja među braćom, *nepriznavanje ničijeg mišljenja, ako se ono ne slaže sa. ukusom i skučenim kriterijem jednog di- jela naše braće, neka uzme u ru- ken p. , Hrvatsku dubravu“, pa će se lako uvjeriti. Ona se tu | Skoro očešljala nešto o ,CaMoy- tok je Dubrovniku dao ionu sil- | nu asimilatornu snagu, koja ga je dobrim dijelom učinila onim velikim i moćnim gradom slave, slobode i — kulture. Sa Istoka je, zatim, Dubrovnik dobio ionu krotku pitomost koja je bila sto- žer vaspitanja bezbrojnih genera- cija koje su moćno _ odolijevale svim navalama sa drugih strana. Najzad, bliski slovenski Istok mu davao kroz vijekove, pored još mnogih komponenata istočne kul- ture, svježih novih snaga, bez ko- jih se .ne da ni zamisliti prošlost Dubfovnika.. Zar Hercegovina, Bosna, Srbija nisu bile zemlje bogatih vrela tih svježih gorštač- kih slovenskih energija koje su se spuštale s visokih planina na more da tu, u Dubrovniku, u- brizgavaju sokove svojih svježih npaby“, pa uzgred i o naš list, zbog nekog članka o čišćenju u činovničkim redovima, na kojise mi nijesmo ni osvrnuli, jer smo na neke neukusne primjedbe iu opće na zajedljivi način pisanja koje je ona naslijedila od neka- dašnje ,,Prave Crvene Hrvatske", davno navikli, Ostavljamo. stoga »Camoyripabu“ da joj odgovara, ako hoće; a mi ćemo rađe izni- jeti danas jedan lijepi primjer vjerske snošljivosti i poštovanja svačije vjere i obreda. vjerskih i ako nijesu uvijek po čisto rimo- katoličkom ritualu. Možda će je to skloniti da promijeni svoj na- čin pisanja kvji mnogo miriše na sakristiju; tim više, kad primjer koji navodimo, potječe .od jedne ugledne ličnosti, čak od jednog velikodostojnika katoličke crkve, To je razgovor, koji se vodio pred nekoliko godina u srpskom poslanstvu u Rimu, između pok. Milana Vesnića srpskog poslani- Vjerska snošljivosti ka, barskog arhiepiskopa Milino- vića primasa srpskog, g. Luja Vojnovića poslanika kneza Nikole kod pape Leona XIII i g. Marka Murata slikara, dragog i poštova- nog našeg prijatelja, kojinam je sa- opštio ovo, što vjerno ovdje iz- nosimo. : Poveo se razgovor o odnošaji- ma pravoslavnih i katolika. Za cijelo vrijeme razgovora, arhie- piskop nije ni riječi proslovio, nego je zaduben i svojim misli“ ma, mirno slušao 1 ćutao; a kad se razgovor svrši i nastadđe tajac, arhiepiskop. progovori i reče: ,,€ sada, brate moj, (ovo mu je bila“ neka uzrječnica) kad ste vi o to- me lijepo izmijenili vaše misli, da čujete što ja o tome mislim, ili bolje, da vam iznesem jedan moj doživljaj, pa ćete tako , zna- ti i kako ja mislim. Kad sam prvi put došao na Cetinje kao biskup, a inače nikad ranije ni- jesam dolazio u Crnu Goru, jedno poslije podne = jula mjeseca dođem ti, brate moj, kolima na Cetinje. I kako sam se iskrcao, dočekaše me dva izaslanika: jedan gospodarev, a drugi mitropolitov. Kaže mi prvi: pozdravio Vas je Gospodar i poručio Vam, ako ho- ćete, da mu budete gost; ima za Vas stan u lokandi. Drugi m i o