Taksa plaćena u gotovu

GODINA XXIV

—_———

Izlazi svake subote.

Pretplata u Jugoslaviji Din.
48- godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96'-
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144. —

Pojedini broj din 1'-

| Dubrovnik, (5 maj 19

Uullj

li

Broj 15

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukopisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7'-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Vlasnik, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ P>KRISTO

Osnovan 1892 god.

Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2

Postepeno razotkrivanje  pri-
krivenih stremljenja i javno ma-
nifestovanje  ,,zapadnjaštva“ od
strane izvjesnog broja ljudi koji
»vode glavnu riječ“ u izvjesnom
dijelu Dubrovnika, upozoruje nas
na jednu opasuu zabludu koja
može da bude kobna po naš grad
i njegov psihičko-moralni život.
Posljednjih godina se u Dubrov-
niku, najprije zakulisno — ,,is-
pod vode', — pa onda kroz ša-
pat i najzad poluglasno (dotle
smo dospjeli za sad), pokušava sa
čudnim: idejama  proklamovanja
Zapada 1 zapadnjaštva, a negira-
nja Istoka i svega što dolazi i
što je dolazilo s Istoka u ovaj vi-
jekovni slovenski kulturni centar.
Pokušava se to od strane izvjes-
nih negatora slovenstva, kojima
ne miriše ništa što je slovensko,
što je.naše, rasno naše i ničije
više; pa makar to bilo nešto i
najsavršenije, nešto što koristi i
pojedincu + cjelufi u životu. Po-
javi Hr'$e neka ideja koja ima iz
vor u slovenskom elementu, to
ne valja; ukaže li se malo. više
na neku karakterističnu pojavu,
tipično slovensku, u prošlosti;
istakne li se s ponosom  sloven-
Ski karakter. Dubrovnika. u sa-
dašnjosti i prošlosti, pa ma to
bilo i najobjektivnije i najdobro-
namjernije rečeno, ta izvjesna
strana ustaje, pa s prigušenim
bijesom brani svoja shvatanja 1
— Zapad. Ta klika je pomognu-
ta od ,,duhovnih vođa“, pripad-
nika jedne moćne zapadne orga-
nizacije kojoj je posljednji cilj i
glavna ideja vodilja ,,vječiti Za-
pad“. Pokušali su prije izvjesnog
vremena da jednu našu krupnu
iacionalnu tekovinu — petsto-
godišnjicu! dubrovačke gimnazije

svojih shvatanja, pa sutim omeli
1 ostvarenje ove proslave ; poku-
šavaju da velike ljude Dubrovni-
ka podvedu isključivo pod skip-
tar Zapada (slučaj Ruđera  Boš-
kovića), ističu ponosno pojedince
sa Zapada koji su dolazili u na-
“e krajeve u .tu djelovali, zabo-
ravljajući pri tom da su: mnogi
naši ljudi išli vijekovima na taj
kulturni Zapad, i ličnim sposob-
nostima uspjeli da se održe u ve-

Jednu važnu činjenicu: život sta-
Tog slavnog i moćnog Dubrovni-
ka u svim vijekovima. njegove

oProšlosti zavisio je prvenstveno

ne od Zapada, nego baš gotovo
isključivo od Istoka. U jednom
od prošlih brojeva ,, Dubrovnika“
Mi smo, osvrćući se na stvarnost

dubrovačke prošlosti i današnji-
iće, pomenuli: ...,,U taj i takav
| Psihološki spremljeni mir slazilo

|

— svedu isključivo. pod“ kalupe |

likom svijetu kao slavni-i veliki |
| ljudi. Zaboravljaju gospoda još

je kao zlatna  rije:a“ bo-

gatstv? iz zaleđa, iz onih kraje- |
| mnogih porodica novim

va, bez kojih Dubrovnik ni iz:
daleka ne bi bio onaj slavni grad
koji je nad cijelim našim naro-
dom svijetlio kao zlatan lukijer-
nar..« Da, samo u takovom bla-
gostanju materijalnom moglo je
da se stvori sve ono što je stvo-
reno kroz vijekove dubrovačke
prošlosti. A to bogatstvo: dolazi-
lo je u najvećoj mjeri sa Istoka,
bližeg i daljeg. Stari Dubrovčani
su putovali na Istok, u slovenske
i neslovenske zemlje, pa otu! do-
nosili silna blaga u svoj grad. A
u srpskim zemljama su čuvani i
zaštićivani isto toliko koliko 1
srpski trgovci, jer su smatrani
braćom, ,,Slovinima“ kako su o-
ni sami sebe smatrali i nazivali.
U Srbiji su izdavani posebni za-
koni, vladarske odluke i naredbe,
kojima se uvijek uređuju dubro-
vačke povlastice i obezbjeđuje si-
gurnost dubrovačkih trgovaca i
puinika. Milutin, Stevan. Dečan-
ski, Dušan, pa  despoti srpski,
posebno despot Đurađ Branković,
daju Dubrovčanima povlastice ko-
jene daju nikom drugom sa stra-
ne. A Dubrovčani se kolonizuju
u Srbiji i Bugarskoj, pa se tu
miješaju sa starosjediocima, asi-
milujući se s njima potpuno 1 la-
ko, dok s druge strane  v&ć u
najranijim vijekovima života Re-
publike, u Dubrovnik i najbližu
okolinu slaze iz zaleđa bezbroj-
ne zdrave naše porodice, pa slo-
venski Dubrovnik još više  pre-
čišćavaju i napajaju gorštačkom
svježinom jedne eminentno  slo-
venske kulture duha i duše. Taj

bliski slovenski Istok dao je Du--

brovniku onu vitalnost životnu,
koja ga je vijekovima držala u
slobodi i blagostanju; dao mu je
praktičan duh, smisao za. akcep-
tovanje svega što je dobro,  ko-
risno i plemenito; slovenski Is-

ISTOK ili ZAPAD

snaga gorštačkih, oplodujući čes-
to mnogo uvelo stablo životno
plodovi-
ma? Da nije bilo svega toga, u-
zalud bi mrtva zapadna kultura
tražila u ovim stranama plodno-
sti tla, gdje bi makar i djeloni-
čno našla mogućnosti presađiva-
nja. A i pored toga, često i ja-
čeg uticaja Zapada, koji se ne
može i ne treba sporiti, dubro-
vačka kultura je ostala kultura
slovenskog grada i zemlje, ona-
kova ista u osnovi svojoj, kakva
je nekad cvjetala u. našim sred-
nijevijekovnim državama... I dok
Dubrovnik za svoje materijalno
i duhovno blagostanje ima da
zahvali (za prvo gotovo isključi-
vo) u prvom redu Istoku gdje je
on crpao sve što je to blagosta-
nje stvaralo, Zapad iscrpljuje Du-
brovnik i Republiku. Banke Fi-
rence, Napulja, Venecije i Rima
iskorišćuju silan novac privatnili
lica društava i ustanova  dubro-
vačkih; Mletačka uprava za vri-
jeme gospodovanja na našoj oba-
li od svakog dubrovačkog broda,
milom ili silom, naplaćuje harač
(,tranzil“) za plovljenje zajedni-
čkim morem, a njene galije vrlo
često ulaze u vode teritorija du-
brovačkog, iskrcavaju Mlečane na

|

|
|
|

ostrvima ili na kopnu, pa oni
nemilosrdno sijeku šumu i odno-
se drvo; pliačkaju stanovništvo
po Konavlima i Župi, a ne pre-
zaju ni od zločina, ubistava i od-
vođenja žena i nevine djece u
roblje. Sve je to tako obično
kroz mnoge vijekove, a Dubrov-
nik, i pored te ,civilizatorsko-
kulturnonosne“ penetracije  za-
padnih lučonoša, živi, opire se

rasnom otpornošću slovenske sna-'

ge i mudrom lukavošću vizanti-
sko-mletačkog kova, pa neprija-
telja suzbija, i dalje ponosno sto-
ji na svojim hridinama koje su
vijekovima  zapljuskivali valovi
mora sa zapada odakle je i po-

red mnogo lijepih i značajnih
stvari. dolazilo 1 nevjerovatno
mnogo zla, nepravde, zločina i

rđavih komponenata jedne  kul-
ture u vječnom cvjetanju, ali i
vječnom opadanju. ....

I današnji Dubrovnik, kao i
onaj slavni stari grad Gundulića,
Đordića i Boškovića, slijedi tra-
dicije svijetle prošlosti, gledajući
pravo i ponosno prema - Istoku
potkud sunce žarko ističe“, jer
ga za Istok veže i prošlost i sa-
dašnjost; a tako će biti i sa bu-
dućnošću, veže ga sve što čini
Dubrovnik Dubrovnikom i što će
mu obezbijediti jedan miran i
svijetao život, sreću i vječan na-
predak.

Ko ne zna što je vjerska  ne-
snošljivost, mržnja među braćom,

*nepriznavanje ničijeg mišljenja,

ako se ono ne slaže sa. ukusom
i skučenim kriterijem jednog di-
jela naše braće, neka uzme u ru-
ken p. , Hrvatsku dubravu“, pa
će se lako uvjeriti. Ona se tu

| Skoro očešljala nešto o ,CaMoy-

tok je Dubrovniku dao ionu sil- |

nu asimilatornu snagu, koja ga
je dobrim dijelom učinila onim
velikim i moćnim gradom slave,
slobode i — kulture. Sa Istoka
je, zatim, Dubrovnik dobio ionu
krotku pitomost koja je bila sto-
žer vaspitanja bezbrojnih genera-
cija koje su moćno _ odolijevale
svim navalama sa drugih strana.
Najzad, bliski slovenski Istok mu
davao kroz vijekove, pored još
mnogih komponenata istočne kul-
ture, svježih novih snaga, bez ko-
jih se .ne da ni zamisliti prošlost
Dubfovnika.. Zar Hercegovina,
Bosna, Srbija nisu bile zemlje
bogatih vrela tih svježih gorštač-
kih slovenskih energija koje su
se spuštale s visokih planina na
more da tu, u Dubrovniku,  u-
brizgavaju sokove svojih svježih

npaby“, pa uzgred i o naš list,

zbog nekog članka o čišćenju u
činovničkim redovima, na kojise
mi nijesmo ni osvrnuli, jer smo
na neke neukusne primjedbe iu
opće na zajedljivi način pisanja
koje je ona naslijedila od neka-
dašnje ,,Prave Crvene Hrvatske",
davno navikli, Ostavljamo. stoga
»Camoyripabu“ da joj odgovara,
ako hoće; a mi ćemo rađe  izni-
jeti danas jedan lijepi primjer
vjerske snošljivosti i poštovanja
svačije vjere i obreda. vjerskih i
ako nijesu uvijek po čisto rimo-
katoličkom ritualu. Možda će je
to skloniti da promijeni svoj na-
čin pisanja kvji mnogo miriše na
sakristiju; tim više, kad primjer
koji navodimo, potječe .od jedne
ugledne ličnosti, čak od jednog
velikodostojnika katoličke crkve,

To je razgovor, koji se vodio
pred nekoliko godina u srpskom
poslanstvu u Rimu, između pok.
Milana Vesnića srpskog poslani-

Vjerska snošljivosti

ka, barskog arhiepiskopa Milino-
vića primasa srpskog, g. Luja
Vojnovića poslanika kneza Nikole
kod pape Leona XIII i g. Marka
Murata slikara, dragog i poštova-
nog našeg prijatelja, kojinam je sa-
opštio ovo, što vjerno ovdje  iz-
nosimo. :

Poveo se razgovor o odnošaji-
ma pravoslavnih i katolika. Za
cijelo vrijeme razgovora, arhie-
piskop nije ni riječi  proslovio,
nego je zaduben i svojim misli“
ma, mirno slušao 1 ćutao; a kad
se razgovor svrši i nastadđe tajac,
arhiepiskop. progovori i reče: ,,€

sada, brate moj, (ovo mu je bila“

neka uzrječnica) kad ste vi o to-
me lijepo izmijenili vaše misli,
da čujete što ja o tome mislim,
ili bolje, da vam iznesem jedan
moj doživljaj, pa ćete tako , zna-
ti i kako ja mislim. Kad sam
prvi put došao na Cetinje kao
biskup, a inače nikad ranije ni-
jesam dolazio u Crnu Goru, jedno
poslije podne = jula mjeseca
dođem ti, brate moj, kolima na
Cetinje. I kako sam se iskrcao,
dočekaše me dva izaslanika: jedan
gospodarev, a drugi mitropolitov.
Kaže mi prvi: pozdravio Vas je
Gospodar i poručio Vam, ako ho-
ćete, da mu budete gost; ima za
Vas stan u lokandi. Drugi m

i o