| bi Taksa plaćena u gotovu GODINA XXIV _ Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju. Din 144'— Pojedini broj din 1'- Dubrovnik, 24 maj.4 1957 Broj 16 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Ruhko, isi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlana Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija : Kraljice Marije br. 2 Uskogrudnim Slušamo i čitamo da smo mi oko ,Dubrovnika“: i velikosr- bi i jeftićevci i pofovci; da smo otišli X. jerezu, u ljoti- ćevce i td. Svi oni koji nas tako ve io rade u momentu kada imaju da nas napadnu, a izaberu ono što im izgleda naj- zgodnije čime će nas napasti. Mi slušamo, čitamo i svemu se | ovome smijemo, jer uskogrud- nost neće, ne može da shvati, da smo mi Dubrovčani sinovi samo srpskog Du- brovnika i hrvatske Atene. Upei ISTOK - ZAPAD gosp. uredniče! — Već nekoliko godina pratim iz male daljine vespravljanje nekih u Du- brovniku o istočnoj ili zapadnoj orjentaciji našega grada u proš- losti. đ Dragi Navođe«se svakakvi razlozi od strane onih koji Dubrovnik hoće da potpuno i jedino povežu | sa Zapadom. Međutim, onako is- kreno rečeno, pokazuju pri tome jedno neobično nepoznavanje nje- sa totalnom ignorancijom Shovnijih “< pitanja iz prošlosti. Dubrovnika. čito otskače kod ljudi, koji se u Svakoj prigodi razmeću svojom velikom ljubavi i oduševljenjem za Gradom. Osim toga otkrivaju i svoju slabost, odnosno jedan strah, koji nijesu nikad pokazi- vali stari, pravi Dubrovčani; a ne pokazuju ga ni danas oni ko- ji u svojim mislima, osjećajima, nastojanjima i radu idu stopama svojih dubrovačkih pređa- Raspravljanje o Istoku i Za- Padu u Dubrovniku, da se vodi u normalnim prilikama, bez pri- krivenih misli i sa kulturnim i dobro upućenim ljudima, moglo bi da bude vrlo korisno za' Du- brovnik i za poznavanje njegove najo- kulturne To naro- štetlo, d za prosuđivanje kultur- nog nivoa savremenih Dubrov- čana i vrlo jadno. Jer, iz onoga što neki navode za obranu svoje teze, sasvim se jasno vidi da o tom vrlo važnom dubrovačkom problemu nijesu nikada ozbiljno (razmišljali, “a nijesu ni mogli, jer se vidi đa me raspolažu ni naj- osnovnijem poznavanjem prošlosti Dubrovnika. Dozvolite mi, g. uredniče, da ovdje iznesem samo nekoliko pri- mjedaba, onako uzgred nabaca- nih, jer bi trebalo napisati čita- mI knjige da se taj važni pro- : Strana. lem osvijetli i obrazloži sa svih prošlosti. Ovako ispada jalovo i | gove povijesti, koje već graniči | | Kotoranin, Dubrovnik se je podigao na | teritorti Istočnog Rimskog Car- stva (Bizanta), kao njegov grad, kao dio njegove države. Za puni | pet stotina godina ovaj se grad izgrađivao, razvijao i organizovao kao pol:tički i kulturno sastavni dio jednog velikog istočnog svi- jeta. Zato rije nikakvo čudo da Su Svi njegovi sveci zaštitnici bi- li svetitelji sa Istoka. Prvi je bio | sv. Stjepau, bizantinski mučenik i zaštitnik carskoga dvora u Ca- rigradu. Drugi su bili istočni Sveci sv. Srđ i Bak, a _ treći je naš sv. Vlasi, svetac iz Male A- zije. I Dubrovčani su, kako je to prof. Rešetar lijepo istakao, ime našeg sadašnjeg zaštitnika izgo- varali po istočnorimskom, a ne zapadnorimskom latinskom nači- nu, pa je on za nas uvijek ostao Sveti Vlasi (Vlaho) a ne Sveti Blaž. Kao što su i dubrovački | monasi uvijek nazivani kaluđeri: ma, a ne fratrima. A, eto, i da- nas najveća svetinja Dubrovčana, glava sv. Vlaha, nalazi se u naj: dragocjenijoj umjetnini koju Du- brovnik posjeduje, u jednoj bi- , Zanuijskoj radnji. I ta umjetnina je izrađena u obliku krune is- točnih careva, napravljena je u stilu bizantinskih zlatarskih rado- va, a ukrašena je divnim istoč- nim emajlima od neprocjenjive vrijednost:.. Zastupnici zapadne orjentacije starih Dubrovčana ne- ka.ne misle da je sve to slučaj- važniji osnov ekonomskog života njegova organizacija, njegova ter- minologijs, pomorsko pravo i sve što je imalo veze s pomorstvom, ne Samo da vuče svcj korjen iz Istočncrimskog Carstva, nego je ono dobrim dijelom sastavni dio svega onoga što je Bizantza se- be, pa tako i za svoj Dubrovnik stvorio. Pred par: godina_je o tome lijepo pisao naš mladi pra- vni istoričar Dr. VI. Brajković, u svojoj francuskoj studiji o pomorskom pravu sta- rih dalmatinskih gradova. Ali kako je bilo sa pomorskim pra- vom, tako je dobrim dijelom i sa ostalim dubrovačkim pravom, na kojemu se također opažaju vrlo jaki uticaji onoga što ie iz Ca- rigrada, dakle iz Istoka duto os- talom svijetu. U Dubrovniku i- ma dosta pravnika, pa neka se neko iz krugova onih sa zapad- nom orjentacijom prihvati prou- čavanja stranih uticaja u dubro- vačkom pravu, te će biti iznena- đen koliko ima elemenata bizan- tinskih, dakle istočnih. Najveći belgijski historičar H. Pirenne, jedan od vodećih pret- stavnika historijske nauke u Ev- i napretka Dubrovnika, Međutim | no izvedeno i da to nije proi- zašlo iz općeg .stremljenja Du- brovčana prema Istoku. Staro pomorstvo bilo je naj- ropi, napisao je prije svoje smrti, pred nekoliko godina, jednu bri- ljattu knjigu: ,,Srednjevjekovni grad“. U njoj je na vanredno li- \ep način dokazao da je Veneci- ja izazvala osnivanje, formiranje i organizovanje srednjevjekovnih gradova u čitavoj Zapadnoj Ev- ropi..I to zato što je ona bila komad Istočuorimskog carstvana | Zapađu, Onako isto kako je to | bio 1 maš Dubrovnik. I kada se čita knjiva_ belgijskog naučnika na mnogim miest'ma izgl dakao da ne govori o Mlecma nego 0 | Dubrovniku, jer je toliko i u o- vom našem gralu bilo. bizanti- skoga, dakle istočnog. Dubrovnik | je isto kao i Venecija proživio najvažniji penod svoga života, dok se podizao 1 formirao, kao bizantski, istočni grad. Kasnije, kada su počeli da dolaze k nje- mu i zapadni uticaji, on je imao u svemu bizantske, istočne teme- melje, koji su mu i omogućili da se ona«o lijepo razvije. Daleko bih pošao kada bi na- stavio da ovako nabrajam 1 sve one ostal> elemente Istoka u sta- roj dubrovačkoj kulturi i iz poz- nijih vremena, poslije prestanka b zentinske vlasti nad Dubrovni- kom. Ako bude potrebno, javi u se o tome drugi put. A. zasad, prije nego završim da upozorim |.još i na ovo. Stari Dubrovčani nijesu od- vrećali glavu od Istoka, niti su se njega bojali. O tome svako može naći dokaza u dubrovačkim Štampan'm izvorima. Tamo se li- jepo vidi kako su Dubrovčani nekoliko puta u XIV vijeku, ka- da je trebalo povećati i osvježiti stanovništvo staroga Dubrovnika, odredili da se u Grad ne _pri- X maju stanovnici dalmatinskih primorskih gradova, Latini, dakle pretstavnici Zapada u našim stranama, nego da se među dubrovačko građanstvo smiju puštati jedino Slave- ni iz Dubrovačkog zaleđa, dakle pretstavnici Istoka. Ova mudra i dalekovidna politika sta- ri Dubrovčana trebala! bi da bu- de na pameti svima onima koji danas u silu Boga hoće da budu nasljednici naših starih. Jer o- tvarajući svoja vrata prema Isto- ku i primajući među svoje zidi- ne samo Slavene iz svoga istoč- nog zaleđa, Dubrovnik je osvje- žio i ojačao svoje domaće slaven- sko stanovništvo, te potencirao svoj istočni, balkanski karakter. Posljedice svog mudrog držanja starih Dubrovčana osjetile su se u kasnijim stoljećima, kada su potomci tih slavenskih, balkan- skih došljaka podigli Dubrovnik, ojačali, svojom ga ogromnom e- nergijom obogatili, dali mu one velike poniorce, trgovce, književ- nike, državnike i naučnike. Stari -o kome smo već pisali, Dubrovčani nijesu pokazivali ni- kakav strah od ,,najezde“ Istoka, jer su se sami osjećali dijelom onoga svijeta, i jer su bili i sa- mi dovoljno jaki i sposobni da iz svega toga stvore nešto novo, svoje, dubrovačko. U tome i je- ste veličina staroga Dubrovnika. Da tobožnji današnji pravi Du- brovčani imaju u sebi i trunak sposobnosti i veličine naših sta- rih, drukčije bi raspravljali o I- stoku 1 Zapadu, pokazivali bi mnogo bolje poznavanje dubro- vačkih problema, te bi svoje po- glede na ulogu Dubrovuika u sa- dašnjosti i budućnosti dovodili u sklad sa njegovom prošlošću, kao i sa njegovim stvarnim potreba- ma. XY. 0 srosvjetitelja kava Bordu Nikolajeviću Uz Dra Božidara Petranovića, ne samo za Dalmaciju, no i specijalno za Dubrovnik, a podobro za Bosnu i Hercegovinu, ima velikih zaslu- ga drugi budilac narodnog duha i prvi radnik u dubrovačkom ar- hivu, — Đorđe Nikolajević, pravoslavni paroh dubrovački, docnije mitropolit dabro-bosanski, rođen u Srijemu, u selu Jasku,. 20 aprila po starom kalendaru god. 1807.— Nikolajević je zapravo _ još i prije Petranovića započeo izvodi- ti svoju patriotsko-prosvjetnu mi- siju na ovim stranama. Svršivši karlovačku bogosloviju avgusta 1825., nakon godinu dana učite- ljevanja u Irigu i izučavanja fi- lozofskih nauka u Pešti, na _po- ziv mitropolita Stevana Stratimi- rovića krenu oko druge polovine novembra 1829 za srpskog na- rodnog učitelja u Dubrovnik. 20 decombra 1829 on je bio stigao u Dubrovnik, a već je na rovu godinu 1830 otvorio srpsku školu kod crkve na Posatu. Au- ! strijska vlast mu zatvori školu i omalo ga još i ne protjera. Na- kon nekoliko vremena dopustiše mu da poučava djecu, ali samo po kućama, i to svakog pojedin- ca. Sakupljati ih zajedno nije smio nikako. Pa i to mu zabra- niše nakon pola godine dana. Preko tri godine mučili su se i borili pravoslavni Srbi dubrova- čki da izvojšte .sebi školu, ali u- zalud. Tek onda, kad se je Ni- kolajević nagovorom episkopa Ra- jačića zapopio, i bio inštaliran 29 novembra po starom kal, 1833 za paroha, otvori on školu, koja se je zvala ,katihizacija“, a toj se vlast, bar otvoreno, nije mo- gla protiviti. Tek 1849 mogla se je otvoriti javna srpska škola, kojoj bi prvi učitelj Teodor Janković, ujedno i poje pro- te Nikolajevića.