Taksa plaćena u gotovu | GODINA XXIV | kopre | Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane: zemlje Din: 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144— Pojedini broj din 1'- * puprovanž Alf 7 JUBRJENIK zyipeate lo 4 Broj 17 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din _7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. ' Vlasnik, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice ,Marije br. 2 S Kada smo se odlučili da ma- stavimo sa izlaženjem ,,Dubrov- nika“, to nije bilo niti iz kakve dokonosti niti iz. kakvog inada, već nas je na to natjerala naci- onalna nužda. Dugo smo oko se- be promatrali, kako neki ozbiljno preuzeše zadaću da Dubrovnik izobliče, da od starog, pravog i | istinski narodnog Dubrovnika, o- nakvog kakvog uam ga-je histo- rija utvrdila i ostavili, onakvog kakvog su nam ga. vjekovi na- pravili, stvore neki novi, ne više naš već neki tuđi Dubrovnik. Pomno smo pratili rad. ovih novih poslijeratnih preporodite« lja Dubrovnika: Počeli su sa in- tegralnim dubrovčanizmom, da ti- me zavaraju i da uliju . povjere- nje prema dobronamjernim. I ka- da u tome sa. ovakvom svojom vještinom prilično uspješe, poče- še da se pomalo isčauruju“ Od se, ispočetka, umjereni a na svrhu ekstremni Hrvati te postadoše čak i — kako se saminazivlju + nekakve vođe, e da time dokažu »jeđan neprekidni kontinuitet ži- ve hrvatske svijesti u našem gra- du“. A da. bi dokazali to svoje tvrđenje, i.da bi “mlađe, kojima ije prava istorija davne! prošlosti našeg grada potpuno nepoznata, aisto tolikoi ona nedavnih pred- ratnih. vremena, počeše i“ kroz svoje listove u. mjestu i krozdo- | maću štampu da, izvrčući ili ne | poznavajući istinu, udaraju u: pro- klamovanje hrvatskog Dubrov- nika kao.i Sve njegove najbolje sinove kao neke zgoljne Hrvate. Ovakovo. nesmetano. zavaravanje nevješte mladosti, koja-iu svome neznanju poče: primati sve za go- toyo, primeralo nas je, da sekre- nemo iz mitvila« 4 da, upremo Prstom ne netačnu nauku. i na izvrtanja istorijskih istina, te da mlađem naraštaju Dubrovnika ka- žemo i dokažemo.da nije.sve o- nako, kako ih se učici-uvjerava. |. Žnamocđda imsje pojava “;,Du- brovnika““ prilično uzrujala ner: ve; ali mi: tome“ nijesmo “krivi. Mi do danas; > a ni unaprijed, kako je Dubrovnik srpski, a još manje osjećamo potrebu da to i dokažujemo. Što je i “kakav je i Dubrovnik, to su istorija 1 geo- Vo na čisto izveli “i utvrdili. Kad ustajemo da kažemo pravu istinu dubrovačke istorije u pro- šlosti i sadašnjosti idemo za tim, t da mlađem dubrovačkom narašta- Ju tom istinom otvorimo oči, pri- lost onakvu kakva jest a ne fal- Sifirajući istinu. “Pu istinu često integralnih Dubrovčana isčauriše * ne osjećamo potrebu da | vičemo: o(Srafski položaj našega grada da- Pkazujuć i davnu i nedavnu proš-. potkrijepljujemo sudom i ocje- nom samih hrvatskih istoričara ZAVEDENI PUK | žavnu vlast, da me priznaje dr- pa i političara, preporučujući no- | vim, nejakim preporoditeljima, da to metnu kao neki promemoria | u svoj politički dnevnik e da im, ako je moguće, od toga ikako bude neke koristi. I sada mješte da priznaju ća | | mi, govoreći o Dubrovniku, nje- | govoj prošlosti i. njegovim veli- | kim sinovima, govorimo, a ne iz= vrćemo, istorijsku istinu, oni se uhvatiše za našu konstataciju o | zavađanju masa, kao da se s na- še strane sa tom konstatacijom hoće da zaustavi, kako oni kažu oživa hrvatska svijest. koja poka- | zuje u našem gradu jedan ne- | prekidni kontinuitet.*“A to baš | nije tačno. — — Nas ne zbunjuje što se je sa njihove strane uspjelo privući u svoj tor nekoliko sinova česti- tih dubrovačkih. građana, koji su se dičili i diče se i. ponose. da su Srbi katolici; nas“ nimalo-ne zbunjuje što su većinu neukih seljaka do fanatizma zaludili. da su Hrvati, i ako to oni. nikako ne razumiju, već jedino. što, od popova prevareni, svoje hrvatsko puvjerenje“. spajaju: sa svojom ka- toličkom vjerom. Sve ovo, kako naglasismo, nas ne zbunjuje: to- liko, koliko konstatacija da je i omladina i seljaštvo doista zave- deno,:ne stime što su ga nau- čili. da se nazivlje Hrvatom, već: što su ga pomoću tog naziva zaista zaveli na nešto, što se ne može drukčije označiti ni nazva- “ti već bezumnim zaveđenjaštvom. Jer, što je nego zavađanje neuke mase ako ju se uči, nauči i u stvari prisili da: ne poštuje dr-“ žavne zastave i grba, da kliče | Paveliću i Perčecu, da se odriče | svog Kralja, da pjeva sve i pogrdnijem imenima nazivaju najveće narodne svetinje a u svo- ja nedostojna usta uzimlju, grde- ći, ime prvog i najvećeg sina na- še nacije; da ruše državu na sva- kom koraku, da namijerno dola- ze u sukob sa pozitivnim zako- nima i njihovim pretstavnicima, da se napokon suprotstavljaju dr- žavnim javnim organima na naj- ekstremniji način tako, da često zavedenjaci i životom stradaju, dok im vođe i učitelji, a da im ni vlas s glave ne padne, zado- voljuo: trljaju rukama zbog ,,us- pjeha“.. si. ito, to je taj zaveđeni puk na koga mi već od svog ,početka prstom “upiremo.“Ali učitelji“ i pvođe“ “ovog zavedenog puka pra- ve se nevješti, i oni, da bi skre- nalićs istine, udrili“u druge ži“ ce, 1 pričaju nam o nekakvom okontinuitetu žive hrvatske svi-- jesti u našem građu“, a o ono- me što je glavno, sračunato ćute. Ostavite vi to, &ospodo, na stra- nu; jer, kako nam izgleda, vi za to još nijeste dorasli. Ono što su istorija, vjekovi i geografski po- ložaj utvrdili u Dubrovniku i na- pravili od Dubrovnika, taj konti- nuitet ne skreće niti mogu skre- nuti ,vođe“ i ,učitelji““ zavede- nog dubrovačkog puka, koji će napokon jednog, ne dalekog, Ja- na uvidjeti; kuda su ga: njegovi usrećitelji poveli i koliko su mu zla napravili jer su ga varali i “zlo učili. . Još nešto o dr. Božidaru Petranoviću i Đorđu Nikolajeviću U današnje prosvijećeno i na- | | predno doba pravom > se'“sniatra“| najgorim“ nazadnjakom i srednje | vjekovnim mračnjakom“ onaj; ko- ji bilo koga i'od: tuđih narođa mrzi i prezire radi vjere. U nas samo, ima ih na žalost uz ostale još“ priličan broj i “onih;“ koji, nedostojni čina i položaja, još i dan današnji, w jedinstvu i slo- bodi narodnoj, povrjeđujući stare vjekovne rame, zadate od tuđih" gošpodara“i njihovih opakih' slu- žitelja, potiču 1 raspaljuju vjersku mržnju među braćom jedne: krvi i jezika, 4 imaju još srea i ob- raza zahtijevati, “da ih se ubroji među: prvake i vođe narodne, kađd' ih već ne snalazi uz sveopći pre- zir i proklestvo 1 najveća kazna zakona kao dušmane i izdajnike narođa i države, U koliko“ više žalimo ljude proste i zavedene, iu koliko više one | trivijalne pjesme kojima se grdđe | | bay će biti osnovenije našega je- šljivosti i ljubavi među jedno- krvnom i jednoplemenitom _bra- ćom. Zahvalno potomstvo nikad neće“ zaboraviti ova dva velika rodoljuba, ponikla iz srpskog di- jela mašega varoda, koji su prvi među svima dali dobar primjer ostaloj braći i pokazali jedini pravi put napretka i spasa za cio narod bez razlike. Dr. Božidar Petranović, da bi mogao privući sebi i braću za- padne crkve, izdao je bio u »Da- nici ilirskoj« poziv, u kome mo- li, da ga braća pomognu sarad- njom za opće dobro. Među osta- lim tu. on: kaže i ove značajne riječi: »Ako_ je različan vjeroza= kon toliko dugo vremena isto- čne i zapadne crkve Dalmatine' rastavljao, jednoga od drugoga otuđivao, njih u napredak treba jedan svim općeni jezik da me- usobno veže“.— U tu svrhu on je primao članke pisane i ćirili- com i latinicom. Kakav je u on doba vladao duh u Dalmaciji do- sta je spomenuti, da su širitelji tuđinskog duha u školama i uopće u javnom životu još i šez- :desetijeh' godina prošloga vijeka čak i one oko »Narodnog Lista« zadarskog, od kad je bio počeo izlaziti narodnim jezikom (od pri- je je izlazio na jeziku italijan- skom) prikazivali kao otpadnike od svoje crkve, a propagatore :»vlaške« vjere, : Koliko je pak Đorđe Nikola-, jević bio tolerantan u vjerskom pogledu, dokazao je i-ovim rije- čima u »Srpsko - dalmatinskom,, Magazinu“ za g. 1848: »Ljubite svakog čovjeka kao svoga bližnjega, to vam Spasitelj zapovijeda; ali. ljubite svakog Slavljanina, koje, mu drago vjere bio, kao svoga rođenoga brata; — to vas i pre- klinjem i molim. Ljubav je osno- venije zakona,. veli Spasitelj; lju- | dinstva 1 naše slave“... «.3o5; preziremo one koji 'sijanjem vjer- | ske mržnje služe stranim dušman- skim interesima, u toliko više cijenimo i poštujemo one, ' koji su prvi počeli kičiti trnovitu sta- zui čupati korov mržnje sa njiv> narodne i pripremati "pogodno zemljište za sporazuman rad, za duhovno i političko jedinstvo cje- lokupnog našeg naroda. Mi smo se, smatrajući to svo- jom svetom dužnošću, u našem listu već “dostojno sjetili prvih budilaca narodnog duha i prepo- roditelja narodnih u Dalmaciji prošloga vijeka, i Dra Božidara Petranovića i Đorđa Nikolajevića. Sad _ ćemo spomenuti nešto o glavnoj osnovi njihove veličine — o propovjedanju vjerske sno- Nikolajević je odmah, stupivši na. uredništvo »Magazina« iste smu: »Na Dan ukopa. preuzviše- nog gospodina Antonija Đurićeaj. biskupa... dubrovačkog,..c. k. sa- vjetnika. gubernialnog.« Ta. pje-: sma nema potpisa, sumnje sastavak: samog. urednika — Đorđa Nikolajevića. Radi nje+, zine zanimljivotsi, aistoga što se u istoj uznosi Đurićeova. vjerska snošljivost, donosimo je ovdje u cjelosti: Dubrovniče, zašto si se 'Tužnim vjencem nakitio? | Mirču, čempres, znak žalosti, Po kućama obavio? Odsvud čujem ozdisaje Bez razlike sveg narođa Plač, ridanje, tužne vaje . Gdje prodiru čak do neba!— 1842. godine, donio u istom pje-“ ali.je bez: