m hrGrarr gih dz ovnu«, 5 Juni 1937 Uredništvo i Pećnica: Taksa plaćena u gotovu | GODINA XXIV || Izlazi svake subote. Broj 18 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din ,96'-, i za Englesku, Ameriku i ; Australiju Din 144.— ae Pojedini broj din 1'- Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO o | o Osnovan 1892 god. Kraljice noAiH br. 2 Podgr javanj je takozvanog hre vatskog pitanja“ okrenuto je na drugi način. Razne injekcije, od strane ,vođa“, u narodne mase, da one svojim držanjem iispadi- | koji su je inscenirali, pitamo — ako je dopušteno — čemu sva ova uzbuna, ova novinska ujdur- | ma, čemu je služila ova neozbilj- | na igra i što se htjelo njom po- | nas vežu trajnom, istinskom brat- skom ljubavi. A koji su to tako teški uslovi koje traži Srbin od svog brata za uređenje naše dr- žave, za jedan trajni bratski me- U utorak, na osvit 1 ma uvjere sve i svakoga o fak- stići? Zar je prosto služiti se | đusobni život, za kojim čezne sav 1937 god., ispustio je svoju tičnom postojanju Rrupnog ,,hr- | mistifikacijama, da se na jedan | naš narod? — Nema nego jedan | BE plemenitu dušu Dr. Frano vatskog pitanja i o potrebi nje- | nespretan način profurtimaši u jedini uslov, koji je u isto vrije- ji ia 9d:k ik va gova riješenja na način — iako narod jedna neozbiljna vijest, | me i jedini uslov opstanka ove pudu u svom rodnom mjestu. nemoguć — onakav kakav bi o- | potkrepljujući je i sankcionišući | naše države, koju je stekao srp- E Crne zastave, koje su ljudi ni htjeli, počele su osjetno da izmišljenim = pristajanjem Srba, | ski patriotizam i krv srpska. Sr- duše i osjećaja izvjesili na pr- gube od svoje prve snage. Raz- | koji su je potpuno otprovrgli | bin hoće da ova država bude 2 vu tužnu vijest smrti velikog pokojnika, bile su znak tuge i bola pravog, čestitog i ple- menitog Dubrovnikai Dubrov- čana. Nestao je jedan veliki duh. Preminuo je apostol jugosla- venstva i istinske ljubavi me- [8 đu jednokrvnom braćom. Uzor sveštenik, i primjerni propo- vjednik vjerske trpeljivosti i međusobne sloge. ,,Pravi pa- stir štono kaže inom, i sam svojim potvrđuje činom“. U današnje doba, u kome preovlađuje pokvarenostusva- kom pravcu, morao je pod stare dane da iskusi mnogu gorku, jer je, prema pokva- renim pigmejima, sve natkrilio svojom velikom ljubavlju pre- ma bratu ma koje vjere bio. Malen je, nažalost, danas broj, svećenika božjih —ugodnika, malen je broj služitelja božjeg oltara, koji su pošli stopama ovog velikog našeg sina. Uz ljubav prema vjeri, gojio je jednaku ljubav prema svom krvnom bratu iodanost prema Krelju i Otadžbini. Bio je pra- vi sveštenik, pionir istine i napretka, te buđenjai jačanja nacionalne svijesti. Bio je živi primjer kako se voli Jugoslavija i njema naj- jača i najsigurnija potpora: Jugoslovensko Sokolstvo. Ni- kakve smetnje na tome putu nijesu ga mogle smesti niti ga u stranu odgurnuti. Takav je ostao do posljednjeg svog daha, Baš na položaju, odakle tre- ba živ primjer da vjernim po- kazuje put istine, Onu se je držao one narodne: ,,Brat je mio, koje vjere bio“. Takav vrhovni pastir odgojio je u tom duhu i svoje mlađe niže sve- ćenstvo. Taj ujegov odgoj o- stavio je jakog traga ubisku- biji, u kojoj je On svoju pastvu vodio i štitio. Ljubav koja vla- da među svećenstvom obe na- še kršćanske crkve u Bokiko- torskoj, neka je primjer svima, kako je jedno ljubav kršćan- ska samo na riječi a drugo kad uz riječ ide uporedo i djelo. Služio je vjerno i istinski i Bogu i narodu ne sustajući na tome putu ni u najtežim mo- mentima, koje baš zbog takog muškog i čestitog držanja, morao je da izdrži. Rijetki se rađaju kao štoje bio Dr. Frano Uccellini-Tice, biskup Bokokotorski, Duša mu se raja nauživala, u narodu mu sesvijetla uspome- na ne ugasila! Slava Mu! na obećanja zavedenom narodu u ime tog »hrvatskog pitanja“ ne izvršuje se, i masa je počela da se naglo hiadi u svom zanosu, Stoga se podgrijavanje okrenu- lo drugom praksom. Mjesto ,vođa', stvar uzimlju — i ako nespretno — u svoje ruke intelektualci, i tako se podiže nova prašina ,,hr- vatskog pitanja“: tualaca o unutrašnjem preu- ređenju države. Nećemo da ulazimo u detalj- niju kritiku samog nicrta, jer je o tome bilo dosta govora u _na- Šim novinama, nego hoćemo da konstatujemo, da je u svoje vri- jeme jedna grupa zagrebačkih intelektualaca izradila neki nacrt ustava i poslala ga beogradskoj grupi javnih radnika, da ga pre- gleda i iznese eventualne svoje primjedbe. — Gosp. Slobodan Jovanović sa ostalim saradnicima, dao je svoje primjedbe ne pri- | majući predloženo uređenje drža- | ve s kojim se ni on ni njegovi drugovi nijesu mogli složiti i vratio je nacrt natrag u Zagreb. Nedavno pak zagrebačka je gru- pa taj nacrt štampala, ali samo sa nekim neznatnim izmjenama prema beogradskim primjedbama, a zadržavajući se na federa- ciji, kao osnovi za dalje razgo- vore. I štampala ga je bez zna- nja i privoljenja beogradske gru- pe. Za ovom žalosnom konstataci- | jom nelojalnog držanja zagreba- | nekolicine radnika, među kojima su profe- | slijedio je demanti beogradskih javnih čke grupe, sori univerziteta g.g. Pavle Po- pović, dr. Boža Marković i dru- gi, hrvatskom štampom naznače- ni kao saradnici nacrta, — koji kažu da nijesu nipošto potpisali predlog (nacrt), niti su učestvo- vali u njegovoj izradi. I čude se kako se moglo njihovo ime do- vesti u vezu s tim poslom. Što je pak najinteresantnije, to je da se ni sam hrvatski vođa g. dr. Maček ne slaže sa onim nacr- tom, I sad pošto je od raznih novi- na ustanovljeno kako je cijela stvar tekla i svršila sa jednom bespotrebnom blamažom za one Nacrt inteleR- | | svojim demantom? Zar samo za to da se postigne neki momen- talni efekat ispred masa, koje su davno site zavaravanja, bilo je potrebno uliti im u začmalo sr- ce malo vjere i pouzdanja u svo- je demagoške usrećitelje, koji ne slušaju više ni svoje glavne vo- đe, nego rade na svoju ruku, kako će bolje ukrijepiti u naro- du vjeru, da oni nešto mogu, čak i ono što bi se kosilo sa ljud- skim razumom i sa pravdom, a što bi samo bilo na štetu cijelo- ga našega naroda i konsolidacije naše države. Ali ta igra može da traje samo dok narod ne pro- gleda. Hrvatski dio našega nma- roda nije ipak slijep, da ne vidi kuda ide ta igra, koja je nikla iz davne predratne mržnje pre- ma svom rođenom bratu; pa kad se jednom osvijesti i prozre u prave namjere svojih usrećitelja, on će ih sam osuditi i odreći ih se sa prezrenjem. On će uvidje- ti i sam, da mlatiti praznu sla- mu, nije nikakav posao, pa će u svojoj poštenoj duši potražiti pra- vi uzrok neslaganja i nepristaja- nja srpske braše na zahtjeve svo- jih ljudi. On će sam doći do te uviđavnosti, da se na osnovi mr- žnje i nepoštovanja svih onih sve- tinja koje su Srbinu isto tako mile kao i njemu njegove hrvat- ske, ništa ne postizava; da se megalomanija koja je takođe iz davnih vremena podržavana ne- kom pretenzijom umišljene su- periornosti i zahtjeva nekog izu- zetnog položaja u državi, ne da nikako opravdati. On će priznati da Srbin neće nikad pristati ni na koje državno uređenje koje bi nas i dalje razdvajalo, koje biza vrlo kratko vrijeme postalo opet tako nesnošljivo, da bi tražilo reviziju ugovora i ponovno ure- đenje naših međusobnih odnošaja. A nama nikakvi pisani ugovori ne trebaju, jer se taki ugovori obično sklapaju iz nekog egoi- stičnog instinkta, iz neke prora- čunane k risti za sebe, a našte- tu onopa s kojim se ugovara. Takvi ugovori nama ne trebaju, jer kad sui najbolji, oni su uvi- jek preslabi ispred ugovora na- šeg srca, naše velike narodne du- še, koji su jedini sposobni da jamstvo mira, za kojim čezne da- nas cio svijet, iznuren i upro- pašćen opštom uevoljom koju mu | je rat nanio; da bude saradnica na privrednom uređenju, na po- lju kulture i na svakom putu napretka, da posvjedočimo da smo narod dostojan poštovanja i priznanja koje nam sav knlturni svijet iskazuje; da je opravdano povjerenje koje u nasi u našu državu polaže, a taj je uslov na- še narodno i državno jedin- stvo. "To je jasuo kazao g. Slobo- dan Jovanović kad je vratio Za- grepčanima nacrt uslova, sa pri- mjedbom da je konfederativno u- ređenje države, nesaglasno s dr- žavnim jedinstvom. A riječ nje- gova, za nas je riječ legija, riječ čitavog srpskog naroda bez raz- like, a i dobrog dijela hrvatskog naroda. Mi dakle tražimo jedin- stvo i od toga ne otstupamo, a neka onaj dio naše braće koji to još ne razumije, dođe jednom k sebi, neka zabaci stare sredovje- čne predrasude, neka posluša glas svoga dobrog i poštenog na- roda, koji je dosta prijevara is- kusio na svojim leđima, koji ste- nje i čeka od svojih ljudi riječ istinske ljubavi, utjehe i spasenja. Majska deklaracija 1917 god. Mnoge su naše novine donije- "le iscrpne vijesti o proslavi, koja se izvršila u Ljubljani 30-tog | maja o. g., kao dvadesetogodiš- njici jednog znamenitog nacio- nalnog događaja. Radi kratkoće vremena, mi jedva stižemo da je zabilježimo i donesemo o njoj svoje mišljenje, onako kako je mi shvaćamo, bez obzira da li će to biti nekome po volji. Ni po babu, ni po stri- čevima. Da bi tu proslavu tačno oci- jenili, treba da se osvrnemo na ono doba, dakle pred 20 godina, kad je čitava Evropa, gotovo či- tav svijet bio u plamenu, ili na ratnoj nozi; kad su samo topovi i mitraljezi vodili glavnu riječ, kad je pravda bila ućutala i po- stiđena, ali ne oborena, odvraća.