Taksa plaćena u gotovu GODINA XXIV Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1'- Izvanredno izdanje Dubrovnik, 8 Juni 1937 * id € | Broj 19 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukozisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne _za- hvale i priposlano Din 7- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2 Po _ = => Dr. NAD GROBOM velikog Jugoslovena Biskuva UCCELLINI-TICE S bahatom Da pogazi sve svetinje naše, Ali naših najhrabrijih ljudi Glas se diže, narod se probudi. se tuđin uadimaše I uaši su uspijevali trudi, Pa se tuđin zabrinuo hudi, Kad trobojni barjak se nosaše I pobjeda naša proslavljaše Pokojniče, u divnoj si mjeri Hrabar u toj epopeji bio, Časno._služeć. domovini, vjeri. Ljubimo Ti desnicu zbog toga, U kojc Bari: ) se hrabro barjak vio, ratstva jugoslovenskoga Bokelj 0) Na ubavom dubrovačkom o- strvu Lopudu, ostrvu nekadašnjih trista Vica. udovica a danas pa- dalištu velikog broja stranaca turista, proveo je svoje zadnje dane života, u svom rođenom, stoga i milom, kraju, veliki sin našega slovenskog roda, Biskup Bokokotorski, Preuzvišeni don Frano Uecellini — Tice. Ali na osvit I iuna_ ov. £., samo malo dana nakon što je, svje- žinom muževnog duha, održao Propovijed ,o neumrlosti duše“ i Svojim vjernim pretskazao, da je vrlo blizu dan kada se mora ra- Stajati od ovoga svijeta, munje- Vitom se je brzinom, ne samo na Lopudu i njegovoj okolini, već preko cijele naše Jugoslavije Pronijela žalosna ali istina vijest da don Frana _ više nema među Avima. Za navijeke je zatvorio ČI onaj koji je cio svoj dugi Vijek istinsk: posvetio Bogu i narodu, Tog dana obuze tuga Svačije srce, zabolje svakoga u duši, na glas ove tužne vijesti, JET Su rijetki, po malo je takvih božjih ugodnika kao što bijaše Pok. biskup Uccellini — Tice. * Dr. Frano Uccellini — Tice Todio se je na ubavom dubro= Vačkom otoku Lopudu 2 avgusta 1847 godine, Njegovi roditelji Xu iz Hercegovine, otac Ivan je :Z porodice Tice a majka Ane "2 Miletićevih. I Tičinih i Mile- FRANO biskup bokokotorski tićevih < ima još i danas u Her- cegovini, pravoslavnih i katolika. Tice je došao nad Lopud za vri- jeme turske vladavine, te se je prilagodio novom pomorskom ži- votu. Tako je otac pok. don Fra- na bio pomorac. Osnovnu školu učio je u svonmi rodnom mjeStu, gimnaziju u Du- brovniku a bogosloviju u cen- tralnom bogoslovskom zavodu u Zadru. Njegovi nastavnici okrenu- .še mu slavensko porodično ime "Tice u talijansko Uccellini, jer su uto doba austrijske vlasti favorizirale talijanski jezik kao nastavni u našim školama na ja- dranskom primorju. “Rukopoložen je“ za svećenika god. 1871 u Kotoru, te je kao mladi svećenik bio postavljen u zabitno i maleno selo Ošlje u du- brovačkom primorju. Ali tu mije dugo ostao, jer već ga god. 1872 imenuju za duhovnika u ćentral- nom bogoslovnom sjemeništu, pa kasnije profesorom dogmatike a god. 1893 rektorom bogoslovije u Zadru. Ovdje, u Zadru, još kao mlad profesor pok' Dr. Fra- no Tice pokazao je nepokolebi- vost “vog čisto narodnog osjećaja, zauzimajući borben i nekompro- misan stav prema svim tuđinskim nasrtajima na naše narodne sve- tinje i narodno odnarođivanje. Družeći se sa narodnim preporo- diteljima Klaićem, Pavlinovićem i drugima, sa njima je još jače snažio svoj narodni karakter. Pisao je u zadarskim novinama razne članke, vodeći žestoku bor- bu sa talijanašima, koji su upor- no radili na odnarođivanju na- šeg narodnog elementa, a u to- me im je i sama vlada :šla na ruku. Sigurno da je takav nje- gov stav bio brzo zapaženu koli- ko u zadarskim vladinim krugovi- ma, koji su bili na ruci kao bečki eksponenti, politici odnaro- đivanja, toliko i crkvenim vla- stima, koje su u ono doba bile i suviše vjerne katoličkom Beču. Da bi ga zastrašili ili čak i slo- mili, zaprijetiše mu da će ga dignuti sa položaja profesora. Ali se dr. Frano Tice ne poko- leba pred prijetnjama ekspone- nata bečke protuslavenske politi- ke, nego neustrašivo ustraje na Svome ispravnom putu. Kada i političke i crkovne vlasti uvidje- še da im je uzaludan trud, na- đoše načina, da ga se oslobode iz Zadra, gdje im je izgledao opasan, te uspješe, da ga je papa “Leon XIII imenovao dne 18 ma- ja 1894 god. za apostolskog ad- ministratora kotorske biskupije, te ga s time u vezi imenuje za titularnog biskupa, jer je tada- Šnji kotorski biskup Tripo Ra- doničić bio bolestan. I na tome položaju njegov svijetli karakter narodnog osjećaja nije ni mrve popustio, te je sigurno da se je revno pazilo na. njegov radi tražilo načina, kojim bi ga skre- nuli sa pravoga puta. Kada je nakon malo mjeseci iza njegovog dolaska u Kotor preminuo biskup 'Tripo Rađoničić, ocijeniše da će don Frana slomiti i za sebe “pre- dobiti, ako ga imenuju biskupom Bokokotorskim. I zaista on je 12 , januara 1895 god. postavljen za Kotorskog biskupa. Netom je postavljen za bisku- pa, austrijske političke vlasti mislile su da su uspjele u svo- joj namjeri, te okupiše novog biskupa da mu daju instrukcije za njegov novi rad na novom položaju Tada, biskupu Ućelini postade jasno, zašto je on po- stavljen za biskupa. »Sad su mi se oči otvorile!, uskliknuo je i prezreo je one koji su od njega tražili da skrene s pravog na- rodnog puta. I nije popustio. Preko četrdeset godina biskupo- vao je u Boki, a da niza korak nije skrenuu sa pravog puta. Jugosloven do srži nije dopu- štao da Srbin i Hrvat mogu biti dvoje, a to je potvrđivao time što je uvijek isticao narodno je- dinstvo,.a bio je najsretniji kad ga je i dočekao. U njegovoj bi- skupiji isticalo se je u realnosti načelo »brat je mio koje vjere bio.« Vjerska trpeljivost, bratsko osjećanje međusobne ljubavi jed- ne vjere a dvije crkve nigdje se nije tako jasno izrazivalo kao među stanovništvom Boke kotor- ske. Ljubav bratska koja se je i otprije osjećala, pod biskupova- njem pok. Uccellini još je više uhvatila korjena. Takav je bio u vjerskom pogledu. Sa političke strane pok. Ucce]- lini može da samo bude izvrstan primjer tvrdoće karaktera, posto- janosti ubjeđenja i nesalomljivosti pred udarcima. Radovao se je svakom narodnom napretku a od mladosti je predosjećao dan narodnog ujedinjenja. .narod i jedna NI-TICE Za vrijeme balkanskoga oslo- bodilačkog rata u društvu »Stro- smajer« u Trstu kazao je: »Bla- go vama što ste imali da doži- vite lijepe balRanske dane. Mo- gli ste sada naučiti više nego li mi u sto godina. Neka vas ne dijele narodnosti ni vjera. Hrvati, Srbi i Slovenci jedan su im je budućnost Slijedite Strosmajera kojeg iza- braste svojim uzorom i znajte da su bili naši neprijatelji, Roji su nas držali proti nauci velikog vladike. baš oni, koji potrošiše milijone, da sada zavade Srbe i Bugare. Ali naš će narod i tu ranu preboljeti.< Naše i njegovo oslobođenje i i ujedinjenje pozdravio je ovako: »Mi svi moramo da budemo sret- ni i zadovoljni što smo doživjeli ostvarenje naših najviših ide- \alai moramo da upremo svim pok. Uccellini silama da u slobodi uredimo najljepšu narodnu državu, a ne da se vraćamo u vremena kad smo, kavgajući se između sebe, radili za interese trećih.« Bio je odan sokolstvu i so- kolskoj ideji, jer nije imao ra- zloga da bude protivan. Ali kako sokolstvo, jer narodno, pa- triotsko i nacionalno, protuna- rodnim. elementima stajaše na putu, da bi ga paralisali, počeše sa osnivanjem sličnih društava, ali protivnom tendencijom. Da bi u tome uspjeli odmah se latiše nečasnog oružja: poslužiše se vjerom, gdje tome nema mjesta. Sokoisku ideju proglasiše među naivnu masu kao prctuvjersku, protukršćansku. Odbiše i da so- kolske barjake blagosivlju i da išta sa sokolstvom zajednički imaju. Ali pok. Uccellini nije pošao tim krivim putem, On se nije paveo za klerom koji se je spremio i zamahnuo da obori Sokolstvo, da dotuče ovu najna- cionalniju ustanovu. Famoznu »Poslanicu“ proti sokolima nije htio ni potpisati niti je dopustio da se u njego- voj biskupiji čita. Odmah je uočio zlu i pokvarenu namjeru onih koji su se okomili na so- kolstvo. »Član sam Jugosloven- skog sokola, kazao je. Bio sam i ostajem. Ne _ vidim u tome gri- jeha, jer je Soko nacionalna or- ganizacija Roja nikada nije išla proti vjere. Ako _ me pozovu da blagoslovim njihov rad, blago- sloviću ga radi Boga«! Tako je