Taksa plaćena u gotovu

GODINA XXIV

Izlazi svake subote.

Pretplata u Jugoslaviji Din.
48- godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96'-,

za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144'—

Pojedini broj din 1'-

Izvanredno izdanje

Dubrovnik, 8 Juni 1937

* id €
|

Broj 19

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukozisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne _za-
hvale i priposlano Din 7-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO

Osnovan 1892 god.

Uredništvo i administracija:

Kraljice Marije br. 2

Po _ = =>

Dr.

NAD GROBOM
velikog Jugoslovena
Biskuva UCCELLINI-TICE

S bahatom
Da pogazi sve svetinje naše,
Ali naših najhrabrijih ljudi
Glas se diže, narod se probudi.

se tuđin uadimaše

I uaši su uspijevali trudi,
Pa se tuđin zabrinuo hudi,
Kad trobojni barjak se nosaše
I pobjeda naša proslavljaše
Pokojniče, u divnoj si mjeri
Hrabar u toj epopeji bio,
Časno._služeć. domovini, vjeri.
Ljubimo Ti desnicu zbog toga,
U kojc
Bari:

) se hrabro barjak vio,
ratstva jugoslovenskoga

Bokelj

0)

Na ubavom dubrovačkom o-
strvu Lopudu, ostrvu nekadašnjih
trista Vica. udovica a danas pa-
dalištu velikog broja stranaca
turista, proveo je svoje zadnje
dane života, u svom rođenom,
stoga i milom, kraju, veliki sin
našega slovenskog roda, Biskup

Bokokotorski,  Preuzvišeni don
Frano Uecellini — Tice.
Ali na osvit I iuna_ ov. £.,

samo malo dana nakon što je, svje-
žinom  muževnog duha, održao
Propovijed ,o neumrlosti duše“ i
Svojim vjernim pretskazao, da je
vrlo blizu dan kada se mora ra-

Stajati od ovoga svijeta,  munje-
Vitom se je brzinom, ne samo
na Lopudu i njegovoj okolini,

već preko cijele naše Jugoslavije
Pronijela žalosna ali istina vijest
da don Frana _ više nema među
Avima. Za navijeke je zatvorio
ČI onaj koji je cio svoj dugi
Vijek  istinsk: posvetio Bogu i
narodu, Tog dana obuze tuga
Svačije srce, zabolje svakoga u
duši, na glas ove tužne vijesti,
JET Su rijetki, po malo je takvih
božjih ugodnika kao što bijaše
Pok. biskup Uccellini — Tice.

*

Dr. Frano Uccellini — Tice
Todio se je na ubavom dubro=
Vačkom otoku Lopudu 2 avgusta
1847 godine, Njegovi roditelji
Xu iz Hercegovine, otac Ivan je
:Z porodice Tice a majka Ane
"2 Miletićevih. I Tičinih i Mile-

FRANO

biskup bokokotorski

tićevih < ima još i danas u Her-
cegovini, pravoslavnih i katolika.
Tice je došao nad Lopud za vri-
jeme turske vladavine, te se je
prilagodio novom pomorskom ži-
votu. Tako je otac pok. don Fra-
na bio pomorac.

Osnovnu školu učio je u svonmi
rodnom mjeStu, gimnaziju u Du-
brovniku a bogosloviju u cen-
tralnom bogoslovskom zavodu u
Zadru. Njegovi nastavnici okrenu-

.še mu slavensko porodično ime

"Tice u talijansko Uccellini, jer
su uto doba austrijske vlasti
favorizirale talijanski jezik kao
nastavni u našim školama na ja-
dranskom primorju.
“Rukopoložen je“ za svećenika
god. 1871 u Kotoru, te je kao
mladi svećenik bio postavljen u
zabitno i maleno selo Ošlje u du-
brovačkom primorju. Ali tu mije
dugo ostao, jer već ga god. 1872
imenuju za duhovnika u ćentral-
nom bogoslovnom sjemeništu, pa
kasnije profesorom dogmatike a
god. 1893 rektorom bogoslovije
u Zadru. Ovdje, u Zadru, još
kao mlad profesor pok' Dr. Fra-
no Tice pokazao je nepokolebi-
vost “vog čisto narodnog osjećaja,
zauzimajući borben i nekompro-
misan stav prema svim tuđinskim
nasrtajima na naše narodne sve-
tinje i narodno odnarođivanje.
Družeći se sa narodnim preporo-
diteljima Klaićem, Pavlinovićem
i drugima, sa njima je još jače
snažio svoj narodni karakter.
Pisao je u zadarskim novinama
razne članke, vodeći žestoku bor-
bu sa talijanašima, koji su upor-
no radili na odnarođivanju na-
šeg narodnog elementa, a u to-
me im je i sama vlada :šla na
ruku. Sigurno da je takav nje-
gov stav bio brzo zapaženu koli-
ko u zadarskim vladinim krugovi-
ma, koji su bili na ruci kao
bečki eksponenti, politici odnaro-
đivanja, toliko i crkvenim vla-
stima, koje su u ono doba bile
i suviše vjerne katoličkom Beču.
Da bi ga zastrašili ili čak i slo-
mili, zaprijetiše mu da će ga
dignuti sa položaja profesora.
Ali se dr. Frano Tice ne poko-
leba pred prijetnjama  ekspone-
nata bečke protuslavenske politi-
ke, nego neustrašivo ustraje na
Svome ispravnom putu. Kada i
političke i crkovne vlasti uvidje-
še da im je uzaludan trud, na-
đoše načina, da ga se oslobode

iz Zadra, gdje im je izgledao
opasan, te uspješe, da ga je papa
“Leon XIII imenovao dne 18 ma-
ja 1894 god. za apostolskog ad-
ministratora kotorske biskupije,
te ga s time u vezi imenuje za
titularnog biskupa, jer je tada-
Šnji kotorski biskup  Tripo Ra-
doničić bio bolestan. I na tome
položaju njegov svijetli karakter
narodnog osjećaja nije ni mrve
popustio, te je sigurno da se je
revno pazilo na. njegov radi
tražilo načina, kojim bi ga skre-
nuli sa pravoga puta. Kada je
nakon malo mjeseci iza njegovog
dolaska u Kotor preminuo biskup
'Tripo Rađoničić, ocijeniše da će
don Frana slomiti i za sebe “pre-
dobiti, ako ga imenuju biskupom

Bokokotorskim. I zaista on je 12 ,

januara 1895 god. postavljen za
Kotorskog biskupa.

Netom je postavljen za bisku-
pa, austrijske političke vlasti
mislile su da su uspjele u svo-
joj namjeri, te okupiše novog
biskupa da mu daju instrukcije
za njegov novi rad na novom
položaju Tada, biskupu Ućelini
postade jasno, zašto je on po-
stavljen za biskupa. »Sad su mi
se oči otvorile!, uskliknuo je i
prezreo je one koji su od njega
tražili da skrene s pravog na-
rodnog puta. I nije popustio.
Preko četrdeset godina biskupo-
vao je u Boki, a da niza korak
nije skrenuu sa pravog puta.

Jugosloven do srži nije dopu-
štao da Srbin i Hrvat mogu biti
dvoje, a to je  potvrđivao time
što je uvijek isticao narodno je-
dinstvo,.a bio je najsretniji kad
ga je i dočekao. U njegovoj bi-
skupiji isticalo se je u realnosti
načelo  »brat je mio koje vjere
bio.« Vjerska trpeljivost, bratsko
osjećanje međusobne ljubavi jed-
ne vjere a dvije crkve nigdje
se nije tako jasno izrazivalo kao
među stanovništvom Boke kotor-
ske. Ljubav bratska koja se je i
otprije osjećala, pod biskupova-
njem pok.  Uccellini još je više
uhvatila korjena. Takav je bio
u vjerskom pogledu.

Sa političke strane pok. Ucce]-
lini može da samo bude izvrstan
primjer tvrdoće karaktera, posto-
janosti ubjeđenja i nesalomljivosti
pred udarcima. Radovao se je
svakom narodnom napretku a
od mladosti je predosjećao dan
narodnog ujedinjenja.

.narod i jedna

NI-TICE

Za vrijeme  balkanskoga oslo-
bodilačkog rata u društvu »Stro-
smajer« u Trstu kazao je: »Bla-
go vama što ste imali da doži-
vite lijepe balRanske dane. Mo-
gli ste sada naučiti više nego

li mi u sto godina. Neka vas
ne dijele narodnosti ni vjera.
Hrvati, Srbi i Slovenci jedan su

im je budućnost
Slijedite Strosmajera kojeg iza-
braste svojim uzorom i znajte
da su bili naši neprijatelji, Roji
su nas držali proti nauci velikog
vladike. baš oni, koji potrošiše
milijone, da sada zavade Srbe i
Bugare. Ali naš će narod i tu
ranu preboljeti.<

Naše i njegovo oslobođenje i
i ujedinjenje pozdravio je ovako:
»Mi svi moramo da budemo sret-
ni i zadovoljni što smo doživjeli
ostvarenje naših najviših ide-

\alai moramo da upremo svim

pok. Uccellini

silama da u slobodi uredimo
najljepšu narodnu državu, a ne
da se vraćamo u vremena kad
smo, kavgajući se između sebe,
radili za interese trećih.«

Bio je odan sokolstvu i so-
kolskoj ideji, jer nije imao ra-
zloga da bude protivan. Ali
kako sokolstvo, jer narodno, pa-
triotsko i nacionalno,  protuna-
rodnim. elementima stajaše na
putu, da bi ga paralisali, počeše
sa osnivanjem sličnih društava, ali
protivnom tendencijom. Da bi u
tome uspjeli odmah se latiše
nečasnog oružja: poslužiše se
vjerom, gdje tome nema mjesta.
Sokoisku ideju proglasiše među
naivnu masu kao prctuvjersku,
protukršćansku. Odbiše i da so-
kolske barjake  blagosivlju i da
išta sa  sokolstvom zajednički
imaju. Ali pok. Uccellini nije
pošao tim krivim putem, On se
nije paveo za klerom koji se je
spremio i zamahnuo da obori
Sokolstvo, da dotuče ovu najna-
cionalniju ustanovu.  Famoznu
»Poslanicu“ proti sokolima nije
htio ni potpisati
niti je dopustio da se u njego-
voj biskupiji čita. Odmah je
uočio zlu i pokvarenu namjeru
onih koji su se okomili na so-
kolstvo. »Član sam Jugosloven-
skog sokola, kazao je. Bio sam
i ostajem. Ne _ vidim u tome gri-
jeha, jer je Soko nacionalna or-
ganizacija Roja nikada nije išla
proti vjere. Ako _ me pozovu da
blagoslovim njihov rad, blago-
sloviću ga radi Boga«! Tako je