Taksa plaćena u gotovu GODINA. XXIV Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1'- > W2lb 13 Dubrovnik, |2 Juni 1c Broj 20 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice. Marije br. == Ma koliko perverznih i antidržavnih eleme- nata uvijek dolazimo do jednog te istog zaključka: vuk dlaku m!- jenja ali ćud nikako! Mnogi misle da je ovo poslije- ratna psiha. To nije tačno. Ove elemente, sa kojima istinski ua- cionalni ljudi moraju da vode borbu do očaja ili da ih puštaju da se slobodno mlate vičući pro- ti svemu što je čisto narodno, nijesu stvorile poslijeratne prili- ke. Oni su postojali 1 prije rata kao tuđinski slage i robovi, isti onakovi kakovi su sada, nakon rata, u oslobođenoj i ujedinjenoj Jugoslaviji. Onda su radili proti nama jer smo bili na liniji na kojoj smo i danas, ima- jući pred očima samo narodnu zavjetnu misao i njeno ostvarenje. Služeći ropski tuđinu preduzimali su sve đa nas unište. Oni suslu- žili kao glavni i potkazivači 1 kao glavni svjedoci u svim ki- njenjima koja nam je tuđin go- spodar pravio; pomoću njihovom punio je tuđin gospodar sa nama tamnice, pomoću njihovom lakše. nas je dovodio do vješala 1 do rake, u kc dalo. Kada nam je, i pokraj svega toga, Pravda donijela Slobodu i Ujedinjenje, ropske se sluge, ne- što iz straha pred nečistom sa- vjesti a nešto iz dvoumice da li će novo stanje nepromjenjivo Ostat', povukoše ne dajuć znaka od sebe, da se kasuije postepeno, nekim ubrzanim tempom, opet pojave onakvi isti kakvi su i pri- je bili. Njihova ćud 1 njihov rad poslije rata nije se izmijenio ni za mrvu. Onda su za tuđina ropski radili direktno, u zajed- nici kao sluge, rušeći nas, jer nam je rad bio ostvarenje narodnih ideala, što i dočekasmo. Danas ta ista ćud, ti isti ljudi ponovo Trade za tuđina indirektno, ruše- ći ; => u“ koliko mogu = ono Što su nacionalni ljudi. —- nji- hove davne žrtve — ostvarili: ovu krvlju otkupljenju slobodnu Jugoslaviju. I kada se mi, u ova- mošnjim krajevima, obazremo oko Sebe i razmotrimo taj rušilački elemenat, s kim se suočimo? Opet Sa onim istim elementima koji Su nas kinjili i od kojih strada- Smo prije rata, koje upamtismo 1914 i koji nam glave dolaziše tokom cijelog rata. Svi ovi ljudi nalazili su se na okupu, koliko u predratno doba, toliko kroz vrijeme rata te Napokon i u poslijeratno vrijeme, uvijek pod jednom firmom: hr- Vatskog ekstremizma. Dreka ne- 9 njihovog hrvatskog »patri- VUzma« zvala ih je i zove ih ju se od kuršuma pa- | proučavali psihu | na zbr proti svemu što je Ju- goslavensko ; ada im se stara mr- žnja proti Srbima održi na sta- roj snezi i visini, indent:fikova- še jugoslavenstvo sa srpstvom, a srpstvo opet kao opasnost pravo- slavlja. I ovo je jedan od glavnih razloga, što se u masi ekstremnih elemenata nalazi i dobar, uprav veći, dio katoličkih svećenika. Većina njih, iskorišćuje svoj sve- ćenički položaj, svjesni svog po- zitivnog uticaja na, s jedne stra- ne naivni a s druge istinski bo- goljubni, puk, da siju međusobnu mržnju i vjersku nesnošljivost, e da time sigurnije predobiju taj puk za sebe proti srpstva i pravoslavlja. Perverzni, ekstremni i komunistički orjentisani elementi kojima je glavni cilj rušenje ju- goslovenstva, uvukoše se u redo- ve »hrvatskog« puka, i to ne sa- mo kao obični redovi već, zna- znajući markirati svoje čisto »ve- likohrvatstvo«, uspješe da se pro- guraju 1 do »vođa«. Mržnja pro- U nebranom grožđu ti srpstvu i pravoslavlju nije .pre- | birala ni ispitivala ko joj u re- dove prilazi, jer se je yred oči- ma imao cilj, a sredstvo seu o- vome slučaju nije biralo. Posljedi- ca ove nebratske“- mržnje, ovog nebratskog grupisauja bila je t:, da se je u masama tog »prosvi- jetljenog« puka sa »patriotskim hrvatskim osjećanjem« i »opre- djeljenjem«, opazilo, da je tu do- bar dio pravih komunista, koji je pod firmom velikog hrvatstva počeo i uspio dase u masu uvu- če ida ju komunističkim meto- dama vježba i upućuje. Najednom se katoličko svećenstvo našlo u nebranom grožđu: uvidjelo je, da je, nesvjesno, hranilo zmiju u njedrima. I nastadđe strah pred komunizmom. Strah od srpstva i pravoslavlja, koji je iz taktičkih razloga bio finktivno uveličan, bačen je u pozadinu sa sigur- nošću, da ni srpstvo ni pravo- slavlje u našoj državi talo nit: je ugrožavalo ni hrvat- stvo a još manje katolizam. Ka- | dne 1 druge vjeroispovijesti, šenja ? I najednom se sada nalaze u nebranom grožđu i »vođe« 1 puk i svećenstvo. A zašto? Jer nere- alua politika; politika manifesta- cija, slavlja, zastava, pjesam1, pe- čata, grbova, uredskih naziva, po- litika prazne huke, buke, ne- ostvarljivih i lažnih obećanja mo- rala je da dade takav rezul- tat; rezultat koji se nije želio, na koji se nije mislilo ali koji je bio neminovan i kog se je sada teško osloboditi. To uviđaju i »vode« 1 jntelingencija 1 sve- ćenstvo hrvatsko, i oni pred pu: kom nastoje da bilo kako, tako- vo stanj= prikriju, ali puk poma- lo otvara oči, vidi kuda _ ga se zavodi i počinje da se osjetno povlači. Politika praznih efekata mora da od ovoga dotjera i da sesve- ti onome ko je takovu provodi. Jedino pismo biskupa Fr. Ućelini Danas, kad je javnost još pod utiscima pisanja o smrti i sahra- ni biskupa Frana Ućelinija- Tice: kad se naglašuju njegove zasluge na duhovnom, prosvjetnom, knji- ževnom i nacionalnom radu mislim da će, za bolje poznava- nje ovoga pionira sloge i ljubavi, poslužiti, kao korisua dopuna, i jeduo njegovo pismo iz nedavne prošlosti. Prilikom svečanog proglašenja sv. Ozane kotorske za sveticu ka- tcličke crkve, učestvovanje na toj svečanosti bijo je izraženo pri- sustvom velikog broja svijeta i je- ka- toličke i pravoslavne. Ali je bilo i takvih koji su svoje učešće iz= | razili putem pisma. Jedan od o- | vih bio je i g. Tomo Oraovac, | koji je neposredno biskupu Uće- nije sme - | toličko svećenstvo shvatilo je što | je komunizam kadar da napravi od njegovih vjernika, i, kad bi komuniste u tome uspjeli, što bi moglo njih same da zadesi. S toga, kao po komandi, one silne pro- povijedi po crkvama proti komu- nizmu i o obrani proti njemu. Sada bii »vođe« htjele da čiste svoje redove od komunizma i njegove opasnosti, ali im je to nemoguće. A nemoguće je pro- sto s toga što_ svi podjednako viču: Živila slobodna Hrvatska! Zivio Maček! Pa sada hajde mu ti razlikuj: ko je »pravi« Hrvat a ko Komu je do se opet pravi Hrvatom ? »slobodne« Hrvat- liniju uputio jedno pismo, a u njemu i pjesmu — odu svetoj O- zani, ,,pastirzi“, brđanskoj, koja je ,,Ssa timora podigla ruke k ne- bu 1 »Koja nije dijelila raspetoga na krst Hrista“. I pismo i pjesma na biskupa su učinili jak utisak. Bio je, ka- ko sam veli ,,do suza ganut“, pa je I4 maja 1930 odgovorio g. Oraovcu pismom, koje nam je za ovu priliku, stavljeno na rTas- polaganje. U pismu se, između ostaloga kaže : »Takli ste, odlični moj brate, u najnježnijužicu moga srca. Za ve- liku kršćansku ideju — što u radio može se reći od moje prve ! mladosti, pa do moje stare sta- | vjera, jedna glava crkve 2 ne g : sela — nas ske a komu ie do meteža i ru- | *f05 Gospod naš SODE * Vašem pismu ističete — ja sam | zvana je — Tice. | rosti. Dakako, jedan Bog, jedna Hri- ljudi i spasenija našeg radi žr- tvovao svoj život na Golgoti, ra- zapet na Krstu!... I ja kličem iz dna duše s Vama da su pravo- slavni i katolici — braća, pa da bi trebalo da se zajednički brane i čuvaju. S Vama — uvjeren sam i ja, da ide dan ida nije daleko, kad će obe crkve biti jedna sve- ta Krišćanska crkva kao što je bila u vrijeme Apostola pa sve do desetoga vijeka... Više puta imao sam sreću o ovom predmetu govoriti i s bla- gopočivšim patrijarhom Dimitri- jem, i u svemu smo se slagali. Zadnji put kad ga pozdravih na Cetinju, prigodom prenosa mošti Njegoševih na vrh Lovćena, ka- zao mi je; ,, Mili brate, mi se lju- . bimo i od sad, kako što smo se ljubili 1 dosada, pravom evanđel- skom kršćanskom ljubavlju, i ne- ka se ukloni između braće raz- dor i mržnja! Ovo hoće Bog, a ostalo — dragi Bog nadostavit će kada bude ujegova volja“... Svakako Vaše pismo bit će o- bjelodanjeno kako zlatni kamen u zgradi Bogom zajamčenoga je- dinstva Njegove svete Krišćanske crkve, a ja u mojim slabim mo- litvama, kako što se molim sva- kodnevno za dušu u Gospodu blagopočivšega Patrijarha Dimi- trija, tako obećavam da. ću se moliti i za Vas, neka. bi nam dragi Bog, dok budemo živi, u- dijelio milost da živimo u ljuba- vi Božjih sinova, a nakon smrti budemo ga skupa slavili za u vi- jeke vijeka amen! Uz najsrdačniji bratski pozdrav i prijateljski poljubac, ostajem Vaš oduševljeni štovalac i u Isu- su brat, Frano Tice (Ućelini) Na kraju pisma, biskup doda- je u napomeni: »Moja obitelj ovdje — i danas Mi smo iz Štedrice, Hercegovci, zadnji novi posjed republike dubrovačke. Moj djed, koga sam lično poznao, Ši- mun Tice, došao je u Lopud po- četkom prošlog vijeka. Skola ta- lijanska prevela nam je prezime i unijela u službene spise. Toje bilo onda po modi“. Pored ovog podatka koji Uće- lini daje P. S., a kojim se obja- šnjava porijeklo i prezime bisku- povo, pismo je karakteristično i za Ućelinijevo gledanje na jedin- stvo vjere, u kojoj je samo jedan vrhovni poglavica — Isus Hris- tos. Ono je, sem toga, i lijep do- datak o srdačnim odnosima Pa- trijarha Dimitrija i Učelinija, či- ja je uloga u Hrišćanskom i na- cionalnom zbližavanju u istini a- postolski širokogruda. (,IlomuTuRa“) DisĐi