Taksa plaćena u gotovu

GODINA. XXIV

Izlazi svake subote.

Pretplata u Jugoslaviji Din.
48- godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96'-,
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144'—

Pojedini broj din 1'-

> W2lb 13
Dubrovnik, |2 Juni 1c

Broj 20

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukopisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7'-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO

Osnovan 1892 god.

Uredništvo i administracija: Kraljice. Marije br.

==

Ma koliko
perverznih i antidržavnih eleme-
nata uvijek dolazimo do jednog
te istog zaključka: vuk dlaku m!-
jenja ali ćud nikako!

Mnogi misle da je ovo poslije-
ratna psiha. To nije tačno. Ove
elemente, sa kojima istinski ua-
cionalni ljudi moraju da vode
borbu do očaja ili da ih puštaju
da se slobodno mlate vičući pro-
ti svemu što je čisto narodno,
nijesu stvorile poslijeratne prili-
ke. Oni su postojali 1 prije rata
kao tuđinski slage i robovi, isti
onakovi kakovi su sada, nakon
rata, u oslobođenoj i ujedinjenoj
Jugoslaviji. Onda su radili proti

nama jer smo bili na liniji
na kojoj smo i danas, ima-
jući pred očima samo narodnu

zavjetnu misao i njeno ostvarenje.
Služeći ropski tuđinu preduzimali
su sve đa nas unište. Oni suslu-
žili kao glavni i potkazivači 1
kao glavni svjedoci u svim ki-
njenjima koja nam je tuđin go-
spodar pravio; pomoću njihovom
punio je tuđin gospodar sa nama

tamnice, pomoću njihovom lakše.

nas je dovodio do vješala 1 do
rake, u kc
dalo.

Kada nam je, i pokraj svega
toga, Pravda donijela Slobodu i
Ujedinjenje, ropske se sluge, ne-
što iz straha pred nečistom sa-
vjesti a nešto iz dvoumice da li
će novo stanje nepromjenjivo
Ostat', povukoše ne dajuć znaka
od sebe, da se kasuije postepeno,
nekim ubrzanim tempom, opet
pojave onakvi isti kakvi su i pri-
je bili. Njihova ćud 1 njihov rad
poslije rata nije se izmijenio ni
za mrvu. Onda su za tuđina
ropski radili direktno, u zajed-
nici kao sluge, rušeći nas, jer nam
je rad bio ostvarenje narodnih
ideala, što i dočekasmo. Danas
ta ista ćud, ti isti ljudi ponovo
Trade za tuđina indirektno, ruše-
ći

; => u“ koliko mogu = ono
Što su nacionalni ljudi. —- nji-
hove davne žrtve — ostvarili:

ovu krvlju otkupljenju slobodnu
Jugoslaviju. I kada se mi, u ova-
mošnjim krajevima, obazremo oko
Sebe i razmotrimo taj rušilački
elemenat, s kim se suočimo? Opet
Sa onim istim elementima koji
Su nas kinjili i od kojih strada-
Smo prije rata, koje upamtismo
1914 i koji nam glave dolaziše
tokom cijelog rata.

Svi ovi ljudi nalazili su se
na okupu, koliko u predratno
doba, toliko kroz vrijeme rata te
Napokon i u poslijeratno vrijeme,
uvijek pod jednom firmom: hr-
Vatskog ekstremizma. Dreka ne-
9 njihovog hrvatskog »patri-
VUzma« zvala ih je i zove ih

ju se od kuršuma pa- |

proučavali psihu |

na zbr proti svemu što je Ju-
goslavensko ; ada im se stara mr-
žnja proti Srbima održi na sta-
roj snezi i visini, indent:fikova-
še jugoslavenstvo sa srpstvom, a
srpstvo opet kao opasnost pravo-
slavlja. I ovo je jedan od glavnih

razloga, što se u masi ekstremnih

elemenata nalazi i dobar, uprav
veći, dio katoličkih svećenika.
Većina njih, iskorišćuje svoj sve-
ćenički položaj, svjesni svog po-
zitivnog uticaja na, s jedne stra-
ne naivni a s druge istinski bo-
goljubni, puk, da siju međusobnu
mržnju i vjersku  nesnošljivost,
e da time sigurnije  predobiju
taj puk za sebe proti srpstva i
pravoslavlja. Perverzni, ekstremni
i komunistički orjentisani elementi
kojima je glavni cilj rušenje ju-
goslovenstva, uvukoše se u redo-
ve »hrvatskog« puka, i to ne sa-
mo kao obični redovi već, zna-
znajući markirati svoje čisto »ve-
likohrvatstvo«, uspješe da se pro-
guraju 1 do »vođa«. Mržnja pro-

U nebranom grožđu

ti srpstvu i pravoslavlju nije .pre- |

birala ni ispitivala ko joj u re-
dove prilazi, jer se je yred oči-
ma imao cilj, a sredstvo seu o-
vome slučaju nije biralo. Posljedi-
ca ove nebratske“- mržnje, ovog
nebratskog grupisauja bila je t:,
da se je u masama tog »prosvi-
jetljenog« puka sa »patriotskim
hrvatskim  osjećanjem« i »opre-
djeljenjem«, opazilo, da je tu do-
bar dio pravih komunista, koji
je pod firmom velikog hrvatstva
počeo i uspio dase u masu uvu-
če ida ju komunističkim meto-
dama vježba i upućuje. Najednom
se katoličko svećenstvo našlo u
nebranom grožđu: uvidjelo je,
da je, nesvjesno, hranilo zmiju
u njedrima. I nastadđe strah pred
komunizmom. Strah od srpstva i
pravoslavlja, koji je iz taktičkih
razloga bio finktivno uveličan,
bačen je u pozadinu sa sigur-
nošću, da ni srpstvo ni pravo-
slavlje u našoj državi
talo nit: je ugrožavalo ni hrvat-
stvo a još manje katolizam. Ka-

| dne 1 druge vjeroispovijesti,

šenja ?

I najednom se sada nalaze u
nebranom grožđu i »vođe« 1 puk
i svećenstvo. A zašto? Jer nere-
alua politika; politika manifesta-
cija, slavlja, zastava, pjesam1, pe-
čata, grbova, uredskih naziva, po-
litika prazne huke, buke, ne-
ostvarljivih i lažnih obećanja mo-
rala je da dade takav rezul-
tat; rezultat koji se nije želio,
na koji se nije mislilo ali koji
je bio neminovan i kog se je
sada teško osloboditi. To uviđaju
i »vode« 1 jntelingencija 1 sve-
ćenstvo hrvatsko, i oni pred pu:
kom nastoje da bilo kako, tako-
vo stanj= prikriju, ali puk poma-
lo otvara oči, vidi kuda _ ga se
zavodi i počinje da se osjetno
povlači.

Politika praznih efekata mora
da od ovoga dotjera i da sesve-
ti onome ko je takovu provodi.

Jedino pismo
biskupa Fr. Ućelini

Danas, kad je javnost još pod
utiscima pisanja o smrti i sahra-
ni biskupa Frana Ućelinija- Tice:
kad se naglašuju njegove zasluge
na duhovnom, prosvjetnom, knji-
ževnom i nacionalnom radu
mislim da će, za bolje poznava-
nje ovoga pionira sloge i ljubavi,
poslužiti, kao korisua dopuna, i
jeduo njegovo pismo iz nedavne
prošlosti.

Prilikom svečanog proglašenja
sv. Ozane kotorske za sveticu ka-
tcličke crkve, učestvovanje na toj
svečanosti bijo je izraženo  pri-
sustvom velikog broja svijeta i je-
ka-
toličke i pravoslavne. Ali je bilo
i takvih koji su svoje učešće iz=

| razili putem pisma. Jedan od o-
| vih bio je i g. Tomo Oraovac,
| koji je neposredno biskupu Uće-

nije sme - |

toličko svećenstvo shvatilo je što |

je komunizam kadar da napravi
od njegovih vjernika, i, kad bi
komuniste u tome uspjeli, što bi
moglo njih same da zadesi. S toga,
kao po komandi, one silne pro-
povijedi po crkvama proti komu-
nizmu i o obrani proti njemu.
Sada bii »vođe« htjele da
čiste svoje redove od komunizma
i njegove opasnosti, ali im je to
nemoguće. A nemoguće je pro-
sto s toga što_ svi podjednako
viču: Živila slobodna Hrvatska!
Zivio Maček! Pa sada hajde mu
ti razlikuj: ko je »pravi« Hrvat
a ko
Komu je do

se opet pravi Hrvatom ?

»slobodne« Hrvat-

liniju uputio jedno pismo, a u
njemu i pjesmu — odu svetoj O-
zani, ,,pastirzi“, brđanskoj, koja
je ,,Ssa timora podigla ruke k ne-
bu 1
»Koja nije dijelila
raspetoga na krst Hrista“.
I pismo i pjesma na biskupa
su učinili jak utisak. Bio je, ka-
ko sam veli ,,do suza ganut“,
pa je I4 maja 1930 odgovorio
g. Oraovcu pismom, koje nam je
za ovu priliku, stavljeno na rTas-
polaganje.
U pismu se, između ostaloga
kaže :
»Takli ste, odlični moj brate,
u najnježnijužicu moga srca. Za ve-
liku kršćansku ideju — što u

radio može se reći od moje prve

! mladosti, pa do moje stare sta-

| vjera, jedna glava crkve

2 ne
g : sela — nas
ske a komu ie do meteža i ru- | *f05 Gospod naš SODE

* Vašem pismu ističete — ja sam |

zvana je — Tice.

| rosti. Dakako, jedan Bog, jedna

Hri-

ljudi i spasenija našeg radi žr-
tvovao svoj život na Golgoti, ra-
zapet na Krstu!... I ja kličem iz
dna duše s Vama da su pravo-
slavni i katolici — braća, pa da
bi trebalo da se zajednički brane
i čuvaju. S Vama — uvjeren sam
i ja, da ide dan ida nije daleko,
kad će obe crkve biti jedna sve-
ta Krišćanska crkva kao što je

bila u vrijeme Apostola pa sve
do desetoga vijeka...
Više puta imao sam sreću o

ovom predmetu govoriti i s bla-
gopočivšim patrijarhom  Dimitri-
jem, i u svemu smo se slagali.
Zadnji put kad ga pozdravih na
Cetinju, prigodom prenosa mošti
Njegoševih na vrh Lovćena, ka-
zao mi je; ,, Mili brate, mi se lju- .
bimo i od sad, kako što smo se
ljubili 1 dosada, pravom evanđel-
skom kršćanskom ljubavlju, i ne-
ka se ukloni između braće raz-
dor i mržnja! Ovo hoće Bog, a
ostalo — dragi Bog  nadostavit
će kada bude ujegova volja“...

Svakako Vaše pismo bit će o-
bjelodanjeno kako zlatni kamen
u zgradi Bogom zajamčenoga je-
dinstva Njegove svete Krišćanske
crkve, a ja u mojim slabim mo-
litvama, kako što se molim  sva-
kodnevno za dušu u Gospodu
blagopočivšega Patrijarha Dimi-
trija, tako obećavam da. ću se
moliti i za Vas, neka. bi nam
dragi Bog, dok budemo živi, u-
dijelio milost da živimo u ljuba-
vi Božjih sinova, a nakon smrti
budemo ga skupa slavili za u vi-
jeke vijeka amen!

Uz najsrdačniji bratski pozdrav
i prijateljski poljubac, ostajem
Vaš oduševljeni štovalac i u Isu-
su brat, Frano Tice (Ućelini)

Na kraju pisma, biskup doda-
je u napomeni:

»Moja obitelj ovdje — i danas
Mi smo iz
Štedrice, Hercegovci, zadnji novi
posjed republike dubrovačke. Moj
djed, koga sam lično poznao, Ši-
mun Tice, došao je u Lopud po-
četkom prošlog vijeka. Skola ta-
lijanska prevela nam je prezime
i unijela u službene spise. Toje
bilo onda po modi“.

Pored ovog podatka koji Uće-
lini daje P. S., a kojim se obja-
šnjava porijeklo i prezime bisku-
povo, pismo je karakteristično i
za Ućelinijevo gledanje na jedin-
stvo vjere, u kojoj je samo jedan
vrhovni poglavica — Isus Hris-
tos. Ono je, sem toga, i lijep do-
datak o srdačnim odnosima Pa-
trijarha Dimitrija i Učelinija, či-
ja je uloga u Hrišćanskom i na-
cionalnom zbližavanju u istini a-
postolski širokogruda.

(,IlomuTuRa“) DisĐi